Rani jevrejski monoteizam i božanska pluralnost [1. deo]
Early Jewish Monotheism and Divine Plurality [Part 1]
Uvod
Ovim člankom započinjemo novu seriju u kojoj ćemo pregledati i ispitati neke od nebiblijskih jevrejskih spisa nastalih pre i tokom Hristovog vremena, kako bismo videli šta ti izvori kažu o verovanjima i učenjima raznih jevrejskih sekti o prirodi i jedinstvu Boga. Naša svrha u pisanju ovih članaka jeste da pružimo dokumentaciju koja nedvosmisleno pokazuje da razni oblici judaizma pre, tokom i izvesno vreme nakon Hrista nisu zastupali unitarijanstvo, tj. verovanje da je Bog jedan i po svojoj prirodi i po svojoj ličnosti. Izvori će dokazati da ovi različiti jevrejski pravci nisu smatrali da je postojanje mnoštva unutar božanske suštine, niti to da je na nebu postojala još jedna posebna božanska Sila, na bilo koji način nespojivo sa biblijskim naglašavanjem jedinstva Boga.
U ovom prvom delu razmatraćemo određene odlomke preuzete iz jevrejskog spisa iz kasnog prvog do ranog drugog veka nove ere pod naslovom Apokalipsa Avramova. Jasno je da je to pseudepigrafsko delo napisano posle 70. godine n. e., budući da u 27. poglavlju pominje razaranje Jerusalima. Neki naučnici datiraju izvorni nastanak ovog dokumenta bilo gde od posle 70. n. e. do pre sredine drugog veka.
Evo dva linka na koja čitaoci mogu kliknuti ako ih zanima da sami pročitaju celu knjigu (1, 2).
Sledeći citati preuzeti su iz 9-11. poglavlja ovog dela.
Tada mi dođe glas koji progovori dvaput: “Avrame! Avrame!” a ja rekoh: “Evo me!” I On reče: “Gle, to sam ja, ne boj se, jer sam s tobom, jer JA JESAM pre vekova, Silni Bog koji je stvorio prvu svetlost sveta. Ja sam tvoj štit i tvoj pomoćnik.”
“Idi, uzmi mi junicu od tri godine, i kozu od tri godine, i ovna od tri godine, grlicu i golupče, i prinesi mi čistu žrtvu. I u toj žrtvi izložiću pred tobom vekove koji dolaze, i obznaniću ti šta je pripremljeno, i videćeš velike stvari koje dosad nisi video: jer si voleo da me tražiš, i nazvao sam te ‘svojim prijateljem/ljubljenim’. Ali uzdržavaj se od svake vrste hrane koja izlazi iz vatre, i od pijenja vina, i od mazanja uljem, četrdeset dana, a onda mi prinesi žrtvu koju sam ti zapovedio, na mestu koje ću ti pokazati na visokoj gori, i tamo ću ti pokazati vekove koji su stvoreni i utemeljeni mojom rečju, i obznaniću ti šta će se u njima zbiti onima koji su činili zlo i pravednost u naraštajima ljudskim.”
I dogodi se, kada sam čuo glas Onoga koji mi je govorio takve reči, i pogledah tamo-amo, ne nađoh daha u sebi, i duh moj se uplaši, i duša moja kao da me je napustila, jer padoh kao kamen, kao mrtav čovek na zemlju, i više nemah snage da stojim. I dok sam tako ležao licem prema zemlji, čuh glas Svetoga kako govori: “Idi, Jahoele, i posredstvom mog neizrecivog Imena podigni onog čoveka i ojačaj ga, da se oporavi od svog drhtanja.”
I anđeo koga je On poslao dođe mi u obličju čoveka, uhvati me za desnu ruku, postavi me na noge i reče mi: “Ustani, Avrame, o prijatelju Božji koga On voli; neka te ne obuzme drhtanje ljudsko! Jer gle! Poslan sam ti da te ojačam i blagoslovim u ime Boga, koji te voli, Tvorca nebeskog i zemaljskog. Budi neustrašiv i pohitaj Njemu. Jahoelom me naziva Onaj koji pokreće one koji postoje sa mnom na sedmom prostranstvu nad nebesima, sila po neizrecivom Imenu koje prebiva u meni. Ja sam onaj kome je dato da obuzdava, po Njegovoj zapovesti, preteće napade Živih Bića kerubimskih jednih na druge, i da poučava one koji Ga nose pesmi sedmog časa noći čovekove. (Ovi ‘napadi’ mogu se posmatrati kao nadmetanje u hvali na nebu, nešto što Bog povremeno mora da obuzda, ali što se ni na koji način ne sme smatrati ‘palim’ činom.
“Naređeno mi je da obuzdavam Levijatana, jer svaki pojedini napad i svaka pretnja svakog pojedinog gmizavca/zmije podložni su meni. Ja sam onaj koji je opunomoćen da razveže Had i uništi onoga koji zuri u mrtve. Poslan sam da te sada blagoslovim, kao i zemlju koju je Večni, koga si prizvao, pripremio za tebe, i radi tebe sam se uputio na zemlju.
“Ustani, Avrame! Idi bez straha; budi veoma radostan i likuj, i ja sam s tobom! Jer je čast koja traje kroz vekove pripremljena za tebe od Večnoga. Idi, izvrši zapovedjene žrtve. Jer gle! Postavljen sam da budem s tobom i sa naraštajima koji će poteći od tebe, i sa mnom te Mihailo blagosilja doveka. Budi dobre volje i idi!”
I ustadoh i videh onoga koji me je uhvatio za desnu ruku i postavio me na noge, a izgled tela njegovog beše kao safir, i lice njegovo kao hrizolit, i kosa na glavi njegovoj kao sneg, i turban na glavi njegovoj kao izgled duge, i odeća njegova kao purpur, a zlatno žezlo beše u desnici njegovoj.
I reče mi: “Avrame!” A ja rekoh: “Evo me, sluge tvoga.” I on reče: “Neka te ne plaši moj izgled, niti moj govor, da se duša tvoja ne uznemiri. Pođi sa mnom, i biću s tobom, vidljiv, do žrtve, a posle žrtve uvek nevidljiv. Budi dobre volje i pođi!”
U poglavljima 15-18 anđeo priprema Avrama za susret sa Bogom i uči ga kako da Ga obožava i da Mu peva:
I dogodi se, kada je sunce zašlo, gle, beše dim kao iz peći. I anđeli koji su imali delove žrtve uzađoše sa vrha zadimljene peći. I anđeo me uze svojom desnom rukom i postavi me na desno krilo golupčeta, a sam se postavi na levo krilo grlice, od kojih nijedna ptica nije bila zaklana, i ponese me do granica plamteće vatre, i uzađosmo na mnogim vetrovima do nebesa koja su iznad svoda. I videh u vazduhu, na visinama do kojih smo uzašli, jaku svetlost koju je nemoguće opisati, a unutar svetlosti žestoko goreću vatru od ljudi, mnogo ljudi, muškog izgleda, koji su se svi neprestano menjali u obliku i liku, trčeći i preobražavajući se, i obožavajući i kličući glasom reči koje nisam mogao da prepoznam.
I rekoh anđelu: “Zašto si me sada doveo ovamo, kada moje oči više ne vide jasno, i slabim, i duh moj me napušta?” A on mi reče: “Ostani blizu mene i ne boj se, jer Onaj koga ne možeš videti sada dolazi ka nama sa velikim glasom svetosti, Večni koji te voli. Ali ti sam ne možeš da Ga vidiš. Ipak, ne smeš dopustiti da tvoj duh klone zbog horova onih koji kliču, jer ja sam s tobom da te ojačam.”
I dok je on tako govorio, vatra nas obuze sa svih strana, i beše glas usred vatre kao šum mnogih voda, kao šum mora u burnom kretanju. I poželeh da padnem ničice i da obožavam, i videh da je anđeo koji je bio sa mnom pognuo glavu i obožavao, ali površina visokog mesta na kome mi se činilo da stojim neprestano je menjala svoj nagib, valjajući se kao veliki talasi na površini mora.
A anđeo reče: “Obožavaj, Avrame, i izgovori pesmu koju ću te sada naučiti. Izgovaraj je bez prestanka, to jest, bez pauze, u jednom neprekidnom nizu od početka do kraja. A pesma koju me je naučio da pevam imala je reči primerene onoj sferi u kojoj smo tada stajali, jer svaka sfera na nebu ima svoju sopstvenu pesmu hvale, i samo oni koji tamo prebivaju znaju kako da je izgovore, a oni na zemlji ne mogu je znati niti izgovoriti osim ako ih ne pouče glasnici nebeski. A reči te pesme imale su ovakav smisao i značenje –
‘Večni, Silni, Sveti El, Bože jedini vrhovni’
Ti koji si Samoiznikli, Bespočetni, Neraspadljivi
Neokaljani, Nestvoreni, Bezgrešni, Besmrtni, Samodovoljni, Samosvetleći,
Bez oca, bez majke, nerođeni,
Uzvišeni, Ognjeni! Ljubitelju ljudi, Dobrostivi, Darežljivi,
Revnitelju nada mnom, i veoma milostivi, Eli, Bože moj,
Večni, sveti Savaote, Preslavni El, El, El, El, Jahoele!
Ti si Onaj koga je duša moja zavolela!
Večni Zaštitniče, koji sijaš kao oganj, čiji je glas kao grom, čiji je pogled kao munja,
Ti si Svevideći, koji primaš molitve svih koji Te poštuju,
I odvraćaš molbe onih koji Te vređaju svojim izazivanjima
Koji razrešavaš pometnje sveta, koje nastaju od bezbožnih i pravednih pomešanih u pometnji propadljivog veka,
I koji obnavljaš vek pravednih,
Zasijaj, Gospode, zasijaj kao svetlost, baš kao ona svetlost kojom si se zaodenuo prvog dana Stvaranja,
Zasijaj kao Svetlost Jutra nad Tvojim stvorenjima
I neka bude Dan na Zemlji,
Jer u ovim nebeskim obitavalištima nema potrebe ni za kakvom drugom svetlošću
Osim za neizrecivim sjajem svetlosti Tvoga Lica,
O, usliši molitvu moju, o, budi njome blagonaklon,
O, primi žrtvu moju koju si mi pripremio da je prinesem,
Primi me milostivo, i pokaži mi, nauči me svemu što si obećao!’
U ovom delu autor je primenio razne starozavetne odlomke da bi Jahoela prikazao kao božansko Biće. Na primer, Jahoelov izgled podseća na Jahvinu slavu, odnosno na vidljivi oblik koji je Jahve poprimao u raznim teofanijama:
„I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo.“ Jezekilj 1:26-28
I:
„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10
Jahoelov opis takođe je sličan veličanstvenom Biću koje je Danilo video:
„Dana dvadeset četvrtog mjeseca prvog, ja bijah na obali rijeke velike, zvane Edekel (Tigar) I podigoh oči svoje, i vidjeh, gle, čovjek jedan obučen u rizu lanenu, i bedra njegova opasana čistim zlatom iz Ofaza. A tijelo njegovo kao (topaz) tarsijski, i lice njegovo kao sjaj munje, i oči njegove kao svjetiljke ognjene, i mišice njegove i golijeni kao sjaj mjedi blješteće, i glas riječi njegovih kao glas mnoštva (naroda). I vidjeh ja Danilo sam pojavu, a ljudi koji bjehu sa mnom ne vidješe pojave, no užas veliki napade na njih, i pobjegoše u strahu; I ja ostah sam i vidjeh pojavu ovu veliku, i ne ostade u meni snage, slava moja se promijeni u rugobu, i postah nemoćan. I čuh glas riječi njegovih i kad ga čuh, bih potresen, licem svojim na zemlji. I, gle, ruka koja me se dotače i koja me podiže na koljena. I reče mi: Danilo, mili čovječe, razumi riječi koje ti govorim i stani na mjesto svoje, jer sada bih poslan tebi. I dok mi je on govorio riječ ovu, ustadoh prestrašen. I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana, otkad si predao srce svoje da razumiješ i da potrpiš pred Bogom svojim, biše uslišene riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi. A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga. I dođoh da ti saopštim šta će se dogoditi narodu tvome poslednjih dana, jer se viđenje (tiče) dana (koji dolaze).“ Danilo 10:4-14
Štaviše, Jahoelova kontrola nad Levijatanom i vlast nad njim prizivaju starozavetne tekstove o Jahvinoj nadmoći nad tim buntovnim stvorenjem:
„Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama. Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.“ Psalam 74:12-14
„Tada će Gospod pokarati mačem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiće zmaja koji je u moru.“ Isaija 27:1
„Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?“ Isaija 51:9
Takođe nam se kaže da neizrecivo Ime Božje prebiva u Jahoelu, što objašnjava zašto isti taj spis pominje da je jedno od Božjih imena upravo Jahoel.
Očigledno je da je autor imao u vidu sledeći odlomak:
„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti. Nemoj se klanjati bogovima njihovijem niti im služiti, ni činiti što oni čine, nego ih sasvijem obori i likove njihove sasvijem izlomi.“ Izlazak 23:20-24
Jahoel je prikazan kao Anđeo Jahvin/Božji, Glasnik koji je istovremeno različit od Jahve Boga i istovetan sa Njim, Onaj koji nosi samu prirodu Boga.
U svetlu ove aluzije na Izlazak 23:21 i veze sa Jahvinim Imenom čini se izvesnim da je autor verovao da na nebu postoji još jedno božansko Biće koje je podređeno samo Bogu. Kao što je jedan naučnik to objasnio:
“Očigledno je da je ta figura personifikacija samog imena. Iz teksta je sasvim jasno da je Jahoel Božji namesnik, drugi odmah posle samog Boga.” (Alan F. Segal, Two Powers in Heaven – Early Rabbinic Reports about Christianity and Gnosticism [Brill Academic Publishers, Inc. 2002], Part Three. The Extra-Rabbinic Evidence And Conclusions, Chapter Twelve: Jewish Sectarian Texts, A. Apocalypticism and Mysticism, str. 196; podvlačenje je naše)
Prema Segalu, Jahoel je takođe nazivan manjim Jahveom:
“U Sefer Jecira, napisanoj između trećeg i šestog veka, celokupno stvaranje opisano je kao ono koje proishodi iz neizrecivog imena Božjeg. U Sefer ha-Koma neizrecivo ime izričito se poistovećuje sa Metatronom Jahoelom.
“U III Enohu Jahoel se takođe naziva JHVH manji (7, 12:5, 48). JHVH manji nalazi se i u gnostičkoj Pistis Sofiji (7. pogl.). Stoga se čini veoma verovatnim da su, do početka drugog veka pa i unazad u prvi vek, postojale apokaliptičke spekulacije o imenu Božjem kao posredniku stvaranja, koje su verovatno vrlo rano bile povezane sa idejom da se posredovanje takođe može prikazati preko glavnog anđela.” (Isto, str. 197; podvlačenje je naše)
Segal na drugom mestu piše:
“Glavni anđeoski posrednici pojavljuju se svuda u jevrejskoj tradiciji prvih nekoliko vekova. Pomenuću samo neke. Glavni anđeoski posrednik, koga možemo nazvati nizom izraza — Božji namesnik, Njegov vezir, Njegov regent, arhanđel ili neki drugi izraz koji izražava njegov status glavnog anđela — lako se razlikuje od mnoštva božanskih stvorenja, jer glavni anđeo nije samo poglavar nebeskih vojski nego ponekad učestvuje u samom Božjem biću ili božanstvu i obično nosi Njegovo ime. Opet zbog Izlaska 23:20…
“U helenističkom svetu iznikla su mnoga nova tumačenja ovog odlomka. Najistaknutije među raznim imenima koja se ovom anđelu daju u različitim jevrejskim sektama i skupinama jeste Jahoel iz apokaliptičkog dela iz prvog veka, Apokalipse Avramove_._ Ime Jahoel ilustruje jedno tumačenje nošenja božanskog imena, jer Jahoel nosi ime tetragramatona sa anđeoskim nastavkom. I opisan je kao onaj ‘u kome prebiva neizrecivo Božje ime’, tako da je sasvim jasno da je to tumačenje Izlaska 23. Ostale titule za ovu figuru uključivale su Melhisedeka, Metatrona, Adroila, Eremiela i, pre svega, ‘sina čovečjeg’. Na primer, Melhisedek se pojavljuje u Kumranu u dokumentu zvanom 11QMelch, gde se poistovećuje sa ‘Elohimom’ iz Psalma 82:1. Metatron se u jevrejskoj tradiciji, iako je to kasniji izraz, često naziva JHVH hakaton, ili kako bismo mi rekli JHVH mlađi, i sedi na prestolu jednakom Božjem u 3. Enohu 10:1. Po pravilu, ime anđela varira od tradicije do tradicije. Na jednom mestu Mihailo je Božji posrednik. Eremial se pojavljuje u Apokalipsi Sofonijinoj 6:1-15, gde ga zamenjuju za Boga. U Vaznesenju Isaijinom 7:2-4 pojavljuje se anđeo čije se ime ne sme izgovarati naglas.” (Segal, “Some Observations about Paul and Intermediaries,” rad izložen na Filadelfijskom seminaru o hrišćanskim počecima, Filadelfija, PA, 4. februara 1988; podvlačenje je naše)
Jevrejski spisi poput Apokalipse Avramove pružaju izričito svedočanstvo da su razni oblici judaizma Isusovog doba prihvatali činjenicu da na nebu postoji druga božanska Sila, iako su neki (mnogi?) od tih izvora oklevali da to Biće prikažu kao primaoca obožavanja. U slučaju Apokalipse Avramove vidimo kako se Jahoel pridružuje Avramu i drugim anđeoskim bićima u obožavanju Boga, a u sledećem delu dobijamo dalji primer izričitog odbijanja da se ta druga Sila obožava:
“Ponovo se okrenuh i pođoh, i videh veliko more. Ali mislio sam da je to more vode. Otkrih da je to sasvim more plamena, poput mulja koji izbacuje mnogo plamena i čiji talasi gore sumporom i smolom. Počeše da mi se približavaju. Tada pomislih da je Gospod Svemogući došao da me pohodi. Tada, kada videh, padoh na lice svoje pred njim da bih ga obožavao. Bio sam veoma uplašen i preklinjah ga da me spase od ove nevolje. Povikah govoreći: ‘Eloe, Gospode, Adonaj, Savaote. Preklinjem Te da me spaseš od ove nevolje jer me je zadesila.’ U istom trenutku ustadoh i videh velikog anđela pred sobom. Kosa mu beše raspuštena kao u lavica. Zubi su mu bili izvan usta kao u medveda. Kosa mu beše raspuštena kao u žena. Telo mu beše kao u zmije kada je htela da me proguta. I kada ga videh, uplaših ga se toliko da mi se svi delovi tela opustiše i padoh na lice svoje. Nisam mogao da stojim, i molih se pred Gospodom Svemogućim: ‘Ti ćeš me spasti od ove nevolje. Ti si onaj koji je spasao Izrael iz ruke faraona, cara egipatskog. Ti si spasao Suzanu iz ruke starešina nepravde. Ti si spasao trojicu svetih ljudi, Sedraha, Misaha i Avdenaga, iz peći ognjene. Molim te da me spaseš od ove nevolje.’ Zatim ustadoh i stadoh, i videh velikog anđela kako stoji preda mnom, lica koje sija kao zraci sunca u svojoj slavi, jer je lice njegovo poput onoga što je usavršeno u svojoj slavi. I beše opasan kao da mu je zlatan pojas na grudima. Noge su mu bile kao bronza istopljena u vatri. I kada ga videh, obradovah se, jer pomislih da je Gospod Svemogući došao da me pohodi. Padoh na lice svoje i obožavah ga. On mi reče: ‘Pazi. Nemoj mene obožavati. Ja nisam Gospod Svemogući, nego sam veliki anđeo Eremiel, koji je nad bezdanom i Hadom, onim u kome su zatočene sve duše od kraja Potopa, koji je došao na zemlju, do današnjeg dana.’ Zatim upitah anđela: ‘Koje je ovo mesto na koje sam došao?’ On mi reče: ‘To je Had.’ Zatim ga upitah: ‘Ko je taj veliki anđeo koji tako stoji, koga videh?’ On reče: ‘To je onaj koji optužuje ljude pred Gospodom.’” (Apokalipsa Sofonijina, 6:1-17, oko 100. p. n. e. – 175. n. e.)
Evo bića koje liči na Gospoda Boga Svemogućeg, a ipak odbija da bude obožavano.
Međutim, ova uzdržanost u ukazivanju počasti božanskom Zastupniku koga je Jahve postavio protivi se izričitom biblijskom svedočanstvu da je takvo obožavanje primereno i da treba da bude ukazano upravo tom božanskom Biću koje se pojavljuje kroz čitavo Sveto pismo Starog zaveta.
Na primer, Jakov se molio Jahvinom božanskom Anđelu koji ga je izbavljao celoga života:
„I blagoslovi Josifa govoreći: Bog kojemu su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana, Anđeo koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!“ Postanje 48:15-16
A Isus Navin pokloni se licem do zemlje pred ovim Glasnikom:
„I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oči svoje i pogleda, a to čovjek stoji prema njemu s golijem mačem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reče mu: Jesi li naš ili naših neprijatelja? A on reče: Nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada dođoh. I Isus pade ničice na zemlju, i pokloni se i reče mu: Šta zapovijeda gospodar moj slugi svojemu? A vojvoda vojske Gospodnje reče Isusu: Izuj obuću s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I učini Isus tako.“ „Jerihon se zatvori, i čuvaše se od sinova Izrailjevih; niko ne izlažaše, niti ko ulažaše. A Gospod reče Isusu: Evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove. Zato obidite oko grada, svi vojnici, idući oko grada jedanput na dan; tako učini šest dana. A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom; a sedmoga dana obidite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube. Pa kad otežući zatrube u rogove ovnujske, čim čujete glas od trube, neka poviče sav narod iza glasa; i zidovi će gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se.“ Isus Navin 5:13-15, 6:1-5
Kao i lažni prorok Valam:
„Tada Gospod otvori oči Valamu, koji ugleda anđela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem mačem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim. I reče mu anđeo Gospodnji: Zašto si bio magaricu svoju već tri puta? Evo, ja izidoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji. Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene već tri puta; a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih već ubio, a nju bih ostavio u životu. A Valam reče anđelu Gospodnjemu: Zgriješio sam, jer nijesam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja ću se vratiti. A anđeo Gospodnji reče Valamu: Idi s tijem ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem. Tada Valam otide s knezovima Valakovim. A kad ču Valak da ide Valam, izide mu na susret u grad Moavski na međi Arnonskoj, nakraj međe. I reče Valak Valamu: Nijesam li slao k tebi i zvao te? Zašto mi ne dođe? Eda li te ne mogu darivati? A Valam reče Valaku: Evo sam došao k tebi; ali hoću li moći što govoriti? Što mi Bog metne u usta, ono ću govoriti.“ Brojevi 22:31-38
Da su Anđeo Jahvin i Vojvoda vojske Jahvine jedna te ista Ličnost može se videti iz činjenice da su obojica u navedenim tekstovima izjednačeni sa Bogom i da obojica u ruci imaju isukan mač. Štaviše, kao što je Vojvoda rekao Isusu Navinu da izuje obuću u njegovom prisustvu jer stoji na svetom tlu, tako je i Jahvin Anđeo zapovedio Mojsiju da učini isto to, i to iz potpuno istog razloga:
„A Mojsije pasijaše stado Jotoru, tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv. I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. A Gospod, kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me. A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.“ Izlazak 3:1-6
Jevrejsko Sveto pismo takođe pominje nebesko Biće ljudskog izgleda koje će obožavati celo stvorenje:
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14
Ono što ovog Sina Čovečjeg čini tako izuzetnim jeste to što je obožavan kao što je Bog obožavan, vlada kao što Bog vlada i jaše na oblacima kao Bog,
„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1
„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27
Obožavanje koje se ukazuje i Anđelu Jahvinom i Sinu Čovečjem pokazuje da oni nisu puka stvorenja koja samo predstavljaju Boga, nego potpuno božanska Bića, iako su lično različiti od Boga koji ih šalje. A kao što ćemo sada videti, Anđeo i Sin Čovečji zapravo su jedna te ista božanska Ličnost, naime Gospod Isus Hristos.
Isus Hristos – Božji božanski namesnik
Prema svedočanstvu nadahnutog hrišćanskog grčkog Svetog pisma, Gospod Isus jeste božanski Sin Čovečji koga je Danilo video, Onaj koji večno vlada na samom Božjem prestolu:
„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“ … „I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:7, 12-18
Ovde Jovan opisuje Isusa kao vidljivu pojavu Jahvine slave koju je prorok Jezekilj video u viđenju (up. Jezekilj 1:26-28; 2:1-10; 8:1-4). I:
„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21
„I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši. I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.“ Otkrivenje 14:14-16
Hristos je takođe upodobljen božanskom Anđelu Jahvinom utoliko što Gospod Isus nosi neizrecivo Ime Božje,
„Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.“ Jovan 5:43
„I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi. Dok bijah s njima u svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah; i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se ispuni pismo.“ Jovan 17:11-12
I ima vlast da oprašta grehe,
„A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.“ Marko 2:5-12
„A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:48-50
Budući da Novi zavet poistovećuje Gospoda Isusa i sa Anđelom Božjim i sa Sinom Čovečjim – dvema figurama koje se prema Starom zavetu obožavaju – ne bi trebalo da iznenađuje što Hristos prima isto obožavanje koje se ukazuje Ocu:
„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11
Isus prema ovom odlomku ne samo da nosi božansko ime Boga, tj. Hristu je dato ime koje je iznad svih imena, nego prima i samo ono obožavanje za koje je prorok Isaija rekao da će jednoga dana biti ukazano Jahveu kao priznanje da je on jedini pravedni Bog koji spasava!
„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23
A prema istom tom odlomku Gospod Isus je uzvišen do statusa i položaja koje Stari zavet pripisuje Jahveu:
„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18
„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9
Niti je blaženi apostol Pavle bio jedini nadahnuti pisac koji govori o tome da Isus prima obožavanje, budući da prema piscu Poslanice Jevrejima svi Božji anđeli obožavaju uzvišenog Hrista:
„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6
Pisac navodi tekst iz grčke verzije Starog zaveta koji govori o anđelima koji obožavaju Boga i to primenjuje na Hrista! Imao je u vidu ili sledeći stih:
„Veselite se, narodi, s narodom njegovijem, jer će pokajati krv sluga svojih, i osvetiće se neprijateljima svojim, i očistiće zemlju svoju i narod svoj.“ Ponovljeni zakoni 32:43 LXX
Ili ovaj iz Psalama:
„Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo!“ Psalam 96[eng. 97]:7, 9 LXX
Nije važno koji od ta dva odlomka Poslanica Jevrejima ima na umu, jer oba mesta govore o obožavanju koje Bog prima od anđela. Ovo pokazuje da je nadahnuti pisac verovao da Isus prima od anđela potpuno isto obožavanje koje prima i Bog! On nije bio jedini koji je to verovao, budući da je apostol Jovan objavio istu istinu:
„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14
Jovan u svom viđenju vidi kako svako stvorenje obožava i Boga i Hrista Jagnje koje je bilo zaklano da iskupi ljude za Boga. Ono što ovo viđenje čini prilično zadivljujućim jeste to što sva stvorenja u pogledu kojih Stari zavet upozorava da ih ne treba obožavati,
„Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih Bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.“ Izlazak 20:1-6
Zapravo obožavaju vaskrslog i uzvišenog Gospoda Isusa!
Jovan još nije završio, jer dalje kaže da Hristos, koji deli isti presto sa Ocem, ima sveštenike koji mu služe baš kao što ih ima i Bog,
„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6
I:
„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu.“ Otkrivenje 22:1-3
Jovan čak uznosi i doksologiju besmrtnom Gospodu Isusu!
„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6
Iz prethodno rečenog je očigledno da se Isus Hristos obožava kao druga božanska Sila na nebu, ali ne kao drugi Bog, nego kao potpuno božansko biće koje je lično različito od Boga Oca.
Završne napomene
Naše ispitivanje Otkrivenja Avramovog pokazuje da su Jevreji u Hristovo vreme verovali u drugu božansku figuru na nebu i znali za nju – figuru uzvišeniju od bilo kog drugog nebeskog bića, sa izuzetkom samog Jahvea. Drugi nekanonski izvori dodatno potvrđuju da je to bilo opšteprihvaćeno gledište i pre Hristovog vremena, i da su ga mnogi drugi zastupali još dugo nakon prvog veka nove ere.
Naša analiza takođe pokazuje da su ti izvori svoje prikaze ovih božanskih posrednika, poput Jahoela, izvodili iz određenih starozavetnih tekstova kao što je Izlazak 23:21, gde se kaže da Jahve ima Anđela koji nosi ili otelovljuje božansko Ime. Svoje opise ovih bića dalje su zasnivali na raznim teofanijama, odnosno vidljivim pojavama Jahvea, naročito iz proročkih knjiga kao što su Jezekilj i Danilo, gde su ti vidovnjaci imali viđenja moćnih i veličanstvenih bića kao što su slava Jahvina (Jezekilj 1:26-2:10; 8:1-4), Čovek obučen u lan (Danilo 10:4-10, 12:5-7), Starac danima (Danilo 7:9-10) i Sin Čovečji koji jaše na oblacima (Danilo 7:13-14).
Ovi spisi pružaju dokaz da su Jevreji pre, tokom i posle Hristovog vremena mogli da vide i da su bili itekako svesni toga da starozavetni monoteizam po svojoj prirodi nije unitaristički, tj. nadahnuti proroci ne prikazuju Boga Jevreja kao monadsko Božanstvo, nego ga opisuju kao beskrajno složenijeg od toga. Jevreji koji su pisali dela poput Otkrivenja Avramovog pokušavali su da se izbore sa ovim učenjem na način za koji su smatrali da čuva jedinstvenost jednog istinitog Boga Jahvea – na primer, tako što bi božanski posrednik odbio da primi obožavanje.
Kada se okrenemo Novom zavetu, vidimo da je Isus prikazan na načine slične onima kojima nekanonski jevrejski izvori opisuju božanska bića kao što je Jahoel. Međutim, obožavanje koje Isus prima prema Novom zavetu daleko prevazilazi sve što nalazimo u nekim od sačuvanih jevrejskih spisa o Božjim glavnim posrednicima. Kao što smo ranije primetili, jevrejski pisci ovih raznih dela nerado su pripisivali obožavanje Božjim božanskim posrednicima, dok pisci nadahnutih hrišćanskih grčkih Pisama nisu imali baš nikakav problem sa tim da se Isus obožava kao Bog na nebu. To je jedna od glavnih tačaka spora koja je hrišćanstvo razlikovala od nekih (mnogih?) jevrejskih sekti i verovanja, kao što je primetio Alan F. Segal:
„Za [novozavetnog naučnika Larija V.] Hurtada, pitanje koje razdvaja hrišćanstvo od drugih vrsta sektaša ‘dveju sila’ jeste to što su oni upućivali molitvu ovom drugom božanstvu i time postali predmet progona od strane rabinske većine… Da li je obožavanje druge sile središnja odrednica novonastalog hrišćanstva iz ugla judaizma? Da li je to ono što su različiti oblici judaizma videli kao novo i opasno u hrišćanstvu?
„Njegov odgovor je potvrdan i duboko je povezan sa mističnim predanjima o drugoj sili na nebu, koja se nalaze širom pseudoepigrafske i druge sektaške literature prvih nekoliko vekova.“ (Segal, „Neka zapažanja o Pavlu i posrednicima“; napomene u uglastim zagradama su naše)
Sam Hurtado piše da,
„… iako niz konkretnih načina na koje je Isus opisan u ranohrišćanskim spisima ima zanimljive sličnosti i paralele u pomenima ovih figura ‘glavnih posrednika’, postoji ključna razlika zbog koje sve one znatno zaostaju za tim da posluže kao odgovarajuća/potpuna analogija za mesto koje Isus zauzima u ranohrišćanskim krugovima. Nijedna od figura glavnih posrednika u relevantnim jevrejskim tekstovima ne funkcioniše onako kako Isus funkcioniše u pobožnoj praksi najranijih hrišćana. Preciznije rečeno, kao što sam tvrdio na drugom mestu i kao što ću kasnije u ovoj raspravi pokazati, u ranohrišćanskim krugovima Isus je primalac onih izraza pobožnosti koji su inače rezervisani samo za Boga i koji naprosto nemaju analogiju u jevrejskom predanju perioda Drugog hrama. Jednostavno rečeno, ovo obožavanje vaskrslog/uzvišenog Isusa predstavlja radikalno novu inovaciju u jevrejskoj monoteističkoj religiji.“ (How on Earth Did Jesus Become a God? – Historical Questions about Earliest Devotion to Jesus [William B. Eerdmans Publishing Co., Grand Rapids, MI /Cambridge UK 2005], drugo poglavlje: Devotion to Jesus and Second-Temple Jewish Monotheistic Piety, str. 47-48; podvlačenje je naše)
Ipak, iako je obožavanje ukazano Hristu bez presedana što se tiče sačuvanih nekanonskih jevrejskih spisa, ono je sasvim verno nadahnutim učenjima hebrejske Biblije. Kao što smo ranije primetili, proročki spisi svedoče da Jahve ima naročitog Anđela koga su verni obožavali kao Boga, budući da je on nosio samo Ime, odnosno prirodu Boga. Dalje smo videli kod proroka Danila da postoji jedan određeni Sin Čovečji koga će obožavati svi narodi, jer on nije stvorenje, nego potpuno božansko Biće koje se pojavljuje kao čovek.
Prema Novom zavetu, Isus jeste taj božanski Sin Čovečji i Anđeo Jahvin, Onaj koji je i lično različit od Boga i istovetan sa njim. Drugim rečima, Isus nije stvoreno biće, nego potpuno božanska Ličnost koja je postala čovek. Stoga je obožavanje koje Isus prima priznanje toga da on poseduje svu puninu Božanstva u telesnom obliku:
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10
Tako su novozavetni spisi verniji starozavetnom Svetom pismu nego jevrejska dela poput Otkrivenja Avramovog, jer hebrejska Biblija svedoči da na nebu postoji još jedno božansko Biće koje se obožava kao Bog, dok hrišćanski spisi tu Ličnost poistovećuju sa Hristom.
Da ponovimo, iako su spisi poput ovog Otkrivenja prepoznavali da postoji više od jedne božanske Ličnosti, oni nisu odveli to verovanje dovoljno daleko niti su na odgovarajući način razmotrili implikacije takvog stava. Uostalom, ako postoji još jedno Biće koje je jednako božansko kao i Jahve, onda je to Biće dostojno iste vrste obožavanja i pobožnosti koju prima Jahve. Štaviše, postojanje takvog Bića pokazuje da Bog po svojoj prirodi nije jednoličan, nego višeličan, tj. jedan istiniti Bog Jahve postoji kao više od jedne božanske Ličnosti – istina koja je bila jasno obznanjena starozavetnim prorocima i svetima još i pre ovaploćenja Gospoda Isusa Hrista.
Dolazimo do kraja naše rasprave. Ako Gospod Isus da, biće još članaka na ovu temu u bliskoj budućnosti.