Ne kušaj Gospoda Isusa 3b

Nego Ga umesto toga obožavajte! Deo 3b

Nastavljamo odande gde smo stali.

Treći slučaj

Sva tri jevanđelja beleže događaj u kome je jedan gubavac ne samo pao ničice da obožava Gospoda, nego ga je i fizički dodirnuo, što je za posledicu imalo njegovo čudesno isceljenje:

„I kada bijaše Isus u jednome gradu, i gle, čovjek sav u gubi, pa vidjevši Isusa pade ničice i zamoli ga govoreći: Gospode, ako hoćeš možeš me očistiti. I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: Hoću, očisti se! I odmah guba otide s njega.“ Luka 5:12-13

Matejevo jevanđelje pokazuje da je taj čovek jasno obožavao Hrista kada je pao na svoje lice i preklinjao ga:

„I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći; Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Matej 8:2

Reći da je ono što je Isus ovde učinio bilo apsolutno zapanjujuće bilo bi blago rečeno.

Hebrejska Biblija je apsolutno zabranjivala svaki fizički kontakt sa gubavcima, budući da je takva zarazna kožna bolest lako mogla da završi tako što bi zarazila čitav logor ljudi ako bi se ostavila bez kontrole (upor. Levitska 5:2-3, 5-6; 7:21; 13:45-46; Brojevi 12:9-15; 2. Dnevnika 26:16-21). Pa ipak, Isus ne samo da svojevoljno dodiruje gubavca, nego ga je time i čudesno učinio zdravim. Ovo ističe Isusovu apsolutnu čistotu i nepodložnost kvarenju, budući da ništa nije moglo da ga uprlja.

Ta ista nadahnuta Pisma jednako su jasna da je guba jedna od onih bolesti koje isceljuje jedino Bog:

„I bješe Neman, vojvoda cara Sirskoga, čovjek velik u gospodara svojega i u časti, jer preko njega sačuva Gospod Siriju; ali taj veliki junak bješe gubav. A iz Sirije izide četa i zarobi u zemlji Izrailjskoj malu djevojku, te ona služaše ženu Nemanovu. I ona reče svojoj gospođi: O kad bi moj gospodar otišao k proroku u Samariji! On bi ga oprostio od gube. Tada Neman otide k svome gospodaru i javi mu govoreći: Tako i tako kaže djevojka iz zemlje Izrailjske. A car Sirski reče mu: Hajde, idi, a ja ću poslati knjigu caru Izrailjevu. I on otide, i ponese deset talanata srebra i šest tisuća sikala zlata i desetore stajaće haljine. I odnese knjigu caru Izrailjevu koja ovako govoraše: Eto, kad ti dođe ova knjiga, znaj da šaljem k tebi Nemana, slugu svojega, da ga oprostiš gube. A kad car Izrailjev pročita knjigu, razdrije haljine svoje i reče: Zar sam ja Bog da mogu ubiti i povratiti život, te šalje k meni da oprostim čovjeka gube? Pazite i vidite kako traži zadjevice sa mnom.“ 2. Carevima 5:1-7

Ovo objašnjava zašto ne postoji nijedan jedini zabeležen slučaj da je neki prorok nekoga izlečio od gube. Uzmimo, na primer, taj isti slučaj Nemana, koji je na kraju otišao proroku Jelisiju radi isceljenja. Obratite pažnju na ono što Jelisije nije učinio:

„A kad ču Jelisej, čovjek Božji, da je car Izrailjev razdro haljine svoje, posla k caru i poruči: Zašto si razdro haljine svoje? Neka dođe k meni da pozna da ima prorok u Izrailju. I tako dođe Neman s konjma i kolima svojim, i stade na vratima doma Jelisejeva. A Jelisej posla k njemu i poruči: Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdraviće tijelo tvoje i očistićeš se. Tada se rasrdi Neman i pođe govoreći: Gle! Ja mišljah, on će izaći k meni, i staće i prizvaće ime Gospoda Boga svojega, i metnuti ruku svoju na mjesto i očistiti gubu. Nijesu li Avana i Farfar vode u Damasku bolje od svijeh voda Izrailjskih? Ne bih li se mogao u njima okupati i očistiti? I okrenuvši se, otide gnjevan. Ali sluge njegove pristupivši rekoše mu govoreći: Oče, da ti je kazao prorok što veliko, ne bi li učinio? A zašto ne bi kad ti reče: Okupaj se, pa ćeš se očistiti? I tako siđe i zaroni u Jordan sedam puta po riječima čovjeka Božijega, i tijelo njegovo posta kao u maloga djeteta i očisti se. Tada se vrati k čovjeku Božijemu sa pratnjom svojom, i došav stade pred njim i reče: Evo, sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svojega. Ali on reče: Tako da je živ Gospod pred kojim stojim, neću uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne htje. Tada reče Neman: Kad nećeš, a ono neka se da sluzi tvojemu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava drugim bogovima, nego Gospodu. A Gospod neka oprosti ovo sluzi tvojemu: Kad gospodar moj uđe u dom Rimonov da se pokloni ondje, pa se prihvati za moju ruku, da se i ja poklonim u domu Rimonovu, neka oprosti Gospod sluzi tvojemu kad se tako poklonim u domu Rimonovu. A on mu reče: Idi s mirom. I on otide od njega i prijeđe jedno potrkalište.“ 2. Carevima 5:8-19

Ovde vidimo da Jelisije nikada nije izašao da se sretne sa Nemanom sve dok ovaj nije bio očišćen od svoje zarazne kožne bolesti, i stoga ga zapravo nikada nije ni dodirnuo ni isceli o. Kao što kontekst jasno pokazuje, Bog je taj koji je čudesno isceli o Nemana posredstvom reke Jordan. Ovo objašnjava zašto Jelisije nije izašao iz svoje kuće: time što je ostao unutra, prorok je u suštini ućutkao svaki mogući pokušaj da se ovo čudesno isceljenje pripiše njegovom autoritetu ili posredovanju.

Dakle, Isus je prikazan kako čini delo koje čini jedino Bog, i kao moralno nepodložan kvarenju na isti onaj način na koji je Bog nepromenljivo pravedan i svet.

Ovo nas dovodi do sledećeg primera.

Četvrti slučaj

„A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega. I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 8:42b-48

Evo još jednog slučaja u kome Isusa dodiruje neko sa kim Zakon izričito upozorava da se ne stupa u dodir, da čovek ne bi postao obredno nečist (upor. Levitska 15:25-30). Pa ipak, kao što smo videli u slučaju gubavca, Isus takvim dodirom nije postao uprljan ni nečist. Naprotiv, dodir Gospoda Isusa doveo je do čudesnog očišćenja i isceljenja te žene.

Peti slučaj

Sledeći primer je još jedan slučaj u kome se Isus susreće sa jednim „nedodirljivim”:

„A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi očekivahu. I gle, dođe čovjek po imenu Jair, i on bješe starješina sinagoge, i pavši pred noge Isusove, moljaše ga da uđe u dom njegov. Jer u njega bješe jedinica kći oko dvanaest godina, a umiraše. A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega. I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru. Dok on još govoraše dođe neko od starješine sinagoge i reče mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja. A kada ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i biće spasena. I došavši u kuću, ne dopusti nikome da uđe osim Petru i Jovanu i Jakovu, i djevojčinom ocu i materi. I svi plakahu i jaukahu za njom. A on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava. I podsmijevahu mu se znajući da je umrla. A on izgnavši sve, uze je za ruku i zovnu, govoreći: Djevojko, ustani. I povrati se duh njen, i ustade odmah; i on zapovjedi da joj dadu da jede. I zadiviše se veoma roditelji njeni. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta se dogodilo.“ Luka 8:40-42a, 49-56

Još jednom, Matejevo jevanđelje pokazuje da je ovaj čin padanja pred Isusove noge očigledno bio zamišljen kao čin obožavanja:

„Dok on tako govoraše njima, gle, knez jedan dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i stavi na nju ruku svoju, i oživjeće.“ Matej 9:18

I još jednom, Isus čini ono što je Zakon strogo zabranjivao svakom Izraelcu, naime, dodiruje mrtvo telo (upor. Brojevi 19:11-13).

Prethodni primeri pokazuju da, dok ovi pojedinci koje je Zakon smatrao nečistima i/ili nedodirljivima nisu bili u stanju da uprljaju bezgrešnog Sina Božjeg niti da na njega prenesu svoju nečistotu, Gospod Isus je, sa druge strane, bio kadar da na njih prenese svoju savršenu svetost i apsolutnu čistotu, čineći ih tako ponovo zdravima!

Ovo konačno dokazuje da je Hristos nepromenljivo svet i čist na potpuno isti način kao i Bog. I poput Boga, Hristos poseduje božanski autoritet da isceli i očisti svakoga ko mu se obrati verom, bilo duhovno bilo telesno.

Stoga su ovi ljudi sasvim prikladno obožavali Isusa, budući da je to onakav odgovor i zahvalnost kakvu čovek pokazuje kad god sam Bog odluči da se pojavi i stane usred nas!

Još nismo završili, budući da imamo još primera u kojima je Hristos obožavan u kontekstima koji ukazuju na njegov božanski identitet i autoritet.