Isus Hristos – suvereni Gospod koji je iznad svega

Nadahnuto Sveto pismo objavljuje da je Jahve uzvišen iznad svih naroda kao njihov Car, budući da je suvereni Gospod cele zemlje:

„Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar;“ 1. Dnevnika 29:11

„Jer je Višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. Pokori nam narode i plemena pod noge naše. Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!“ Psalam 47:2, 5, 7-9

Zapravo, Sveto pismo kaže da je jedino on Svevišnji nad celim svetom:

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

Jevrejska Biblija dalje govori o tome kako Jahve uzvisuje sebe među narodima, kako bi oni konačno shvatili da je jedino on Bog,

„Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.“ Psalam 46:10

Jahve je dalje prikazan kao onaj koji je iznad svih bogova, odnosno duhovnih bića kojima se narodi obraćaju i koja obožavaju:

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.“ Psalam 95:3

„Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova.“ Psalam 135:5

To znači da je celokupno stvorenje pod Božjom suverenom vlašću i da ne postoji nijedna vlast koja bi mogla da parira Jahveovoj sili i vladavini ili da joj bude ravna.

„Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.“ Psalam 46:10

Istovremeno, međutim, nadahnuto hrišćansko grčko Sveto pismo svedoči da je Gospod Isus Hristos, Božji voljeni i jedinstveni Sin, jedno sa Ocem po sili i po suštini:

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:27-30

Ovde Isus tvrdi da poseduje sposobnost za koju jevrejsko Sveto pismo izričito tvrdi da je ima samo Jahve, naime, moć da daje život i da spreči bilo koga da otme nekoga iz njegove svemoćne vlasti:

„Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“ Ponovljeni zakoni 32:39

„Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš. Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere. Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom. Koji bijahu siti, naimaju se za hljeb; a koji bijahu gladni, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmoro, a koja imaše djece, iznemože. Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlači.“ 1. Samuilova 2:2, 6

U tom kontekstu Hristos kaže da su on i Otac jedno, u oštroj suprotnosti sa svima onima od kojih je Otac veći, a to su svi ostali osim Hrista.

Stoga, budući da je Hristos suštinski jedno sa Ocem, očekivali bismo da nadahnuto Sveto pismo prikazuje njega kao suverenu glavu celokupnog stvorenja. Pretpostavili bismo da to suštinsko jedinstvo koje postoji među njima znači da i Sin učestvuje u suverenoj vladavini svoga Oca nad celim stvorenjem, te bismo očekivali da nađemo izjave koje kažu da je sve podložno Hristovoj sili i vlasti.

I gle, upravo to i nalazimo!

Na primer, Jovan Krstitelj svedoči da je Hristos iznad svega jer je odozgo, to jest, Sin je izašao od samoga Oca koji je uzvišen iznad svega:

„Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je“ Jovan 3:31

Štaviše, budući da je Hristos odozgo, to znači da je sa samog neba, jer dolazi iz Očevog sopstvenog prisustva:

„Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:32-38, 41-42, 47-51

„I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim.“ Jovan 8:23-24

„A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio.“ Jovan 8:40

„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:25-31

„Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla.“ Jovan 17:7-8

On je stoga više nego kvalifikovan da govori o nebeskim i duhovnim pitanjima, kao što potvrđuje sledeći tekst:

„Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo, i svjedočanstvo naše ne primate. Kad vam kazah ono što je zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem ono što je nebesko? I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.“ Jovan 3:11-13

Iz konteksta je očigledno da zamenice u množini treba da označe činjenicu da Hristos govori u ime drugih božanskih Osoba Božanstva, tj. on predstavlja trojedino Božanstvo koje jedino može savršeno i sveobuhvatno da govori iz neposrednog iskustva o nebeskim stvarima. To je, zapravo, razlog zbog kojeg su Hristos i Sveti Duh poslati od Oca, naime, sa određenom svrhom da čovečanstvu obznane Božju nedokučivu mudrost. Nadahnuto Sveto pismo naglašeno svedoči da Otac, Sin i Sveti Duh imaju savršeno poimanje i beskonačno razumevanje, te su stoga jedini koji su sposobni da drugima otkriju neistraživo bogatstvo i znanje Boga:

„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:21-22 – upor. Matej 11:27

„Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca.“ Jovan 6:44-46

„A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.“ Jovan 14:26

„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene.“ Jovan 15:26

„Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi.“ Jovan 16:12-13

„A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.“ Rimljanima 8:26-27

„Nego kao što je napisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube. A nama Bog otkri Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovjekova koji je u njemu? Tako i šta je u Bogu niko ne zna osim Duha Božijega. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je darovano od Boga;“ 1. Korinćanima 2:9-12

Dakle, budući da je Isus odozgo (kao što je i Sveti Duh), on nije samo suveren nad svakim stvorenjem, već je i beskrajno kvalifikovan (baš kao što je i Sveti Duh) da ljudima otkrije Boga.

A pošto to što je iznad svih znači da je vaskrsli Gospod uzvišen nad celim stvorenjem, Hristos je stoga suveren nad celom anđeoskom vojskom:

„I prosvijetljene oči srca vašega da biste znali u čemu je nada poziva njegova, i kakvo je bogatstvo slave nasljeđa njegova u svetima, I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:18-23

Štaviše, Hristos očekuje i zahteva da svi koji su mu podložni priznaju njegovu suverenu vladavinu tako što će mu se okrenuti u veri i poslušnosti:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:18-20

Primetimo kako Isus šalje svoje sledbenike da idu i čine učenike koji će držati sve njegove zapovesti, nalažući im da pokažu svoje dobrovoljno podvrgavanje njegovoj vladavini nad njihovim životima primanjem krštenja u ime trojedinog Božanstva. Isus zatim uverava apostole da će uspešno izvršiti njegov nalog, jer će on lično biti sa svima njima gde god da odu. Ove izjave pokazuju da je Isus tvrdio da je jedinstveni božanski Sin Božji koji poseduje sve suštinske Božje atribute, konkretno sveprisutnost, sveznanje i svemoć.

Ovo nas dovodi do naše sledeće tačke. Ako smo u pravu da je razlog zbog kojeg je Isus iznad svega taj što je apsolutno Božanstvo, i stoga suštinski jednak Ocu, onda bismo očekivali da nađemo izjave koje potvrđuju da je Hristos zaista Bog po prirodi i/ili da u potpunosti poseduje božansku suštinu.

I gle, upravo to nalazimo izrečeno u nadahnutom hrišćanskom grčkom Svetom pismu!

Na primer, za Isusa se kaže da je večna Reč koja je oduvek postojala kao Bog, i Onaj kojim se Otac poslužio da celo stvorenje dovede u postojanje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-11, 14

Hristos je takođe Tomin Gospod i Bog:

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:28-29

Kao i Bog koji je nad svima i doveka blagosloven!

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

Isus se dalje poistovećuje sa Onim u kome telesno prebiva sva punina božanske suštine:

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva“ (theotetos – ono što Boga čini onim što jeste) „tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti“… „Ako ste, dakle, vaskrsli sa Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga.“ Kološanima 2:9-10, 3:1

Za njega se čak kaže da je postojao u samom obličju Boga, i da je onda dobrovoljno izabrao da se rodi kao ljudsko biće:

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11

Pokojni novozavetni naučnik Vilijam Barkli pomaže da se izvuku implikacije Pavlove izjave, kako u ovom odlomku tako i u Kološanima 2:9:

(a) Nema sumnje da je Pavle o Isusu Hristu razmišljao u kategorijama Boga. Za Isusa kaže da je bio u obličju Boga (Filipljanima 2:6). Zatim nastavlja i kaže da je Isus nađen u ljudskom obličju (Filipljanima 2:8, RSV), gde AV prenosi da je nađen po spoljašnjosti kao čovek. RSV pomalo zavaravajuće prevodi dve grčke reči jednom engleskom rečju form (obličje), dok AV ispravno pravi razliku između njih. U prvom slučaju reč je morphe, što znači nepromenljivu i nepromenljivo suštinsku prirodu neke stvari; druga reč je schema, što znači promenljivi i izmenljivi spoljašnji oblik osobe ili stvari. Na primer, čovek uvek ima nepromenljivu morphe čovečnosti; to je ono što on suštinski jeste; ali će imati različite schemata, različite spoljašnje oblike, u dobu odojčeta, u detinjstvu, mladosti, zrelosti i starosti. Lala, ruža, hrizantema, neven, narcis i kokotić – svi imaju istu morphe, istu suštinsku prirodu, jer su svi cvetovi; ali imaju veoma različite spoljašnje schemata, spoljašnje oblike. Pavle kaže da je Isus bio u morphe Boga; to jest, suštinska priroda Isusa ista je kao suštinska priroda Boga; ali kaže da je Isus nađen u schema čoveka; to jest, on je privremeno uzeo na sebe obličje čovečnosti. NEB ovde dobro prenosi grčki. Prevodeći reč morphe, taj odlomak glasi**: „Božanska priroda bila je njegova od početka.“** Prevodeći reč schema, kaže da je bio „otkriven u ljudskom liku“. Ovaj odlomak nam ne ostavlja nikakvu sumnju da je Pavle verovao da je priroda Isusa priroda Boga.

Drugi odlomak je u Kološanima 2:9, gde Pavle za Isusa kaže: „U njemu telesno prebiva sva punina božanstva“ (RSV). NEB prenosi: „U Hristu prebiva otelovljeno celokupno biće Božanstva.“ I ovde imamo potvrdu vere da Isus nije objašnjiv ni po kakvim ljudskim merilima.

Na ovim opštim osnovama možemo SA SIGURNOŠĆU reći da je Pavle verovao u božanstvo Isusa Hrista. (Barkli, Jesus As They Saw Him [Eerdmans Publishing Company; Grand Rapids MI, ponovljeno izdanje 1998], str. 27-28; podebljanje i velika slova naši)

Dakle, razlog zbog kojeg je Isus suveren nad svakom stvorenom stvari jeste taj što je on Bog koji je sve stvorio za svoju sopstvenu slavu i zadovoljstvo!

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:15-18

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

Ipak, to nije sve.

Hrišćansko Sveto pismo ide čak dotle da Isusa poistovećuje sa ovaploćenim Jahveom!

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13

Apostol Pavle citira Isaija 28:16 i Joil 2:32, starozavetne tekstove koji govore o verovanju u Jahvea i prizivanju njega, i primenjuje ih na Hrista kako bi naglasio činjenicu da spasenje dolazi ispovedanjem da je Isus Hristos Gospod koga je Bog vaskrsao iz mrtvih!

Dakle, razlog zbog kojeg je Isus Gospod nad svima,

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.“ Dela apostolska 10:36

„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:9

jeste taj što je on Jahve u telu (iako on nije Otac niti Sveti Duh)!

Stoga ne bi trebalo da nas iznenađuje što novozavetni pisci potvrđuju da je Hristos suveren nad celim stvorenjem, kada se setimo šta jevrejska Biblija kaže o Jahveu. Starozavetni proroci su objavljivali da je Jahve Svevišnji koji je uzvišen iznad neba i zemlje. A budući da novozavetni pisci poistovećuju Isusa sa Jahveom Bogom koji je postao telo, samo je i za očekivati da će učiti da je Hristos uzvišen nad celim stvorenjem. Primetimo kako to logički sledi:

Starozavetni spisi jasno uče da je Jahve Bog uzvišen nad svakom stvorenom stvari.
Nadahnuto hrišćansko Sveto pismo poistovećuje Isusa Hrista sa Jahveom Bogom koji je postao ljudsko biće od krvi i mesa.
Isus je, dakle, uzvišen nad svakom stvorenom stvari, što je upravo ono što Novi zavet objavljuje.

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Mi, tvoj narod, svedočimo da si veoma uzvišen nad svakim stvorenjem, jer si suvereni Gospod celokupnog stvorenja! Amin.