Da li je Isus Božji sluga ili Sin? Dodatak B

Dodatak B

Sada smo stigli do drugog i poslednjeg dodatka.

**Odnos Isaije 52:13-53:12 prema Carmen Christi
**

Pavle, blaženi apostol vaskrslog Gospoda, aludira na Isaiju 52:13-53:12 u svojoj poslanici Filipljanima, gde navodi ono što mnogi naučnici smatraju ranom himnom ili veroispovešću Crkve:

„neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11 NASB

Pominjanje toga da je Isus samog sebe ispraznio da bi postao sluga i umro predstavlja direktnu aluziju na Isaiju 53:10-12, posebno na 11. stih:

„Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:10-12 NASB

Izlivanje je druga strana pražnjenja, tj. ako neko nešto izliva, on to neizbežno i prazni.

Štaviše, grčka verzija Isaije 53:11 koristi glagolski oblik imenice doulos – termina koji Pavle upotrebljava kada govori o tome da je Hristos postao sluga – da bi opisala Slugin čin izlivanja svoje duše u smrt kako bi opravdao, odnosno spasao mnoge od njihovih greha:

„Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova.“ Isaija 53:11 LXX

Pavle takođe koristi jezik Isaije 52:13 da bi opisao Božji čin uzvišenja Isusa:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“ Isaija 52:13 NASB

Apostol čini eksplicitnim ono što je već implicitno u Isaijinoj upotrebi pasivnog oblika „biće ... veoma uzvišen“, tj. Onaj koji Slugu veoma uzvisuje nije niko drugi do sam Bog.

To nije sve što Pavle ovde čini. Ili on ili sastavljač(i) ove himne ili veroispovesti otišao je/otišli su čak dotle da usvoji(e) jezik sledećeg monoteističkog odlomka,

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25 NASB

I da ga primeni na obožavanje koje Bog očekuje da svako stvorenje uzda Hristu, priznajući njegov uzvišeni status vaskrslog i suverenog Gospoda stvorenja!

Pavle se tu ne zaustavlja, jer na drugom mestu piše da je čovek opravdan verom u Gospoda Isusa, a to je delo za koje Isaija 45:25 kaže da ga čini Jahve:

„Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.“ Rimljanima 5:8-11 NASB

„Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.“ 1. Korinćanima 6:9-11 NASB

„Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Hristu, nađosmo i sami grješnici, je li onda Hristos sluga grijehu? Bože sačuvaj!“ Galatima 2:16-17 NASB

Dakle, za Pavla i ranu Crkvu, Gospod za koga prorok Isaija kaže da će ga svi ljudi priznati i obožavati, Gospod koji opravdava i spasava stanovnike zemlje, uključujući i potomstvo Izrailja, nije niko drugi do Gospod Isus Hristos!