Rat muslimanskog žutokljunca protiv Alaha i njegovog „poslanika“ [1. deo]
A Muslim Greenhorn’s War Against Allah and His “Messenger” [Part 1]
Ponovo je došlo vreme da se razotkriju laži i napadi jednog od najlukavijih i najprevarnijih islamskih internet dawagandista. Vrhunski majstor takije i musliman–pa otpadnik–pa opet musliman–pa opet otpadnik–pa još jednom musliman, Ibn Anvar, napisao je članak o Ponovljenim zakonima 22:28-29.
Novajlija pokušava da dokaže kako ovaj odlomak navodno odobrava silovanje, budući da ne kažnjava čoveka koji siluje ženu, već zapravo zahteva da žrtva stupi u brak sa svojim silovateljem.
Žutokljunac pokušava da namesti karte navodeći gomilu prevoda i referenci koji se slažu sa njegovim tumačenjem da tekst u Ponovljenim zakonima 22:28-29 govori o pitanju silovanja.
Međutim, nije stvar u tome da se selektivno navode samo oni izvori koji se slučajno slažu sa nečijom a priori pretpostavkom, već u tome da se tekst zaista egzegetski obradi i da se odgovori na argumente onih koji zastupaju drugačije tumačenje datog odlomka.
U svetlu toga, pozivamo čitaoce da pogledaju sledeće članke i odgovore kako bi videli da li su novajlija i njegovi izvori zaista uspeli da obore argumente koje smo izneli — da ovaj odlomak nema apsolutno nikakve veze sa situacijom silovanja.
U međuvremenu, u ovom nizu odgovora nameravam da pokažem kako novajlijin stav na kraju osuđuje Muhameda kao lažnog proroka koji zaista nije znao o čemu govori.
Ali najpre bih pomenuo raspravu koju je ovaj bestidni i podmukli žutokljunac vodio na blogu Pola Bilalija Vilijamsa o ovom pitanju.
Kada je hrišćanin pod imenom defendchrist osporio (1, 2, 3) žutokljunčev očajnički pokušaj da dokaže kako se Ponovljeni zakoni 22:28-29 odnose na čoveka koji siluje ženu, novajlija je u suštini pribegao ličnom napadu na tog hrišćanina:
Ibn Anwaribn anwar 12. februar 2013. u 11:59
LOL, bože moj. NISI pročitao članak, ili ako jesi, onda si strahovito manjkav u inteligenciji, jer je razlog zbog kojeg Ponovljeni zakoni 22:28-29 ne povlače smrtnu kaznu, za razliku od prethodnog stiha, već objašnjen i u glavnom tekstu i u dodatku! Pročitaj članak, čoveče! Ozbiljno, prestani da zavaravaš sebe. Tvoja igra rečima već je temeljno pobijena, a tvoja kontekstualna analiza na nivou zabavišta takođe je već dobila odgovor u tom članku.
Kao što ćemo sada pokazati, prema ovom žutokljuncu Muhamed je morao biti strahovito manjkav u inteligenciji, budući da je verovao kako je upravo ona Tora koja je sadržala ovu zapovest iz Ponovljenih zakona 22:28-29 bila nepokvareno Božje otkrivenje.
Uz to rečeno, vreme je da pređemo na dokaze.
Status Tore prema Kuranu i suneti
I Kuran i takozvana autentična suneta potvrđuju Toru kojoj su i Isus i Muhamed imali pristup:
„A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Toru, u kojoj su Allahovi propisi? Oni ni posle tvoje presude ne bi bili zadovoljni, i oni nisu vernici. Mi smo objavili Toru u kojoj je uputa i svetlo. Po njoj su Jevrejima sudili verovesnici koji su bili poslušni Allahu, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamenjujte Moje reči za nešto što malo vredi! A oni koji ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su, zaista, nevernici. Mi smo im u njoj propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uvo za uvo, i zub za zub, i za rane je odmazda, a onaj ko od odmazde odustane, biće mu to iskupljenje od greha. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, zaista, su nepravednici. Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega, a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo, i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima,“ S. 5:43-46
U ovom odlomku Muhamed obaveštava Jevreje svoga vremena da treba da sude po svojoj Tori umesto da dolaze njemu po presudu. Zatim im navodi razlog zbog kojeg tako treba da postupe — naime, zato što su i sami proroci sudili po njenom zakonodavstvu. Muhamedova poenta jeste da, ako je Tora bila dovoljno dobra da po njoj sude proroci, onda je svakako dovoljno dobra i da Jevreji njegovog vremena čine isto.
Muhamed zatim tvrdi da je Bog poslao Isusa sa jevanđeljem da potvrdi Toru koja je bila između njegovih ruku, što je stav koji ponavlja kroz celu svoju knjigu:
„On će da ga poduči Knjizi i mudrosti, i Tori i Jevanđelju. I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete. Potvrđujući tako istinitost Tore, objavljene pre mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, ja vam donosim dokaz od vašega Gospodara. Pa, bojte se Allaha, a meni budite pokorni!“ S. 3:48-50
„A kada Isus, Marijin sin, reče:“O sinovi Izrailjevi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim pre mene objavljenu Toru i da vam donesem radosnu vest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će posle mene doći”, i kad im je doneo jasne dokaze, oni rekoše:“Ovo je očigledna vradžbina!”“ S. 61:6
Za slučaj da nas novajlija optuži da u ove tekstove učitavamo previše ili da ih pogrešno tumačimo, baš kao što je on učinio sa tekstom Ponovljenih zakona 22:28-29, jednostavno ćemo dopustiti jednom od njegovih sopstvenih uglednih muslimanskih učenjaka i tumača da nam objasni značenje ovih stihova. Sledi komentar Ibn Kesira na Kuran 5:46-47:
<„Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega“> znači, verovao je u nju I SUDIO PO NJOJ…
<„i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega“> znači, DRŽAO SE TORE, osim u ono nekoliko slučajeva u kojima je razjasnio istinu tamo gde su se sinovi Izrailjevi razilazili. Alah u drugom ajetu navodi da je Isa rekao sinovima Izrailjevim… <„i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno“>
Zato učenjaci kažu da je Indžil derogirao neke od propisa Tore… (Tafsir Ibn Kathir, Abridged, Volume 3, Parts 6, 7 & 8, Surat An-Nisa, Verse 148 to the end of Surat Al-An'am, skraćeno od grupe učenjaka pod nadzorom šejha Safijur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; januar 2000, prvo izdanje], str. 193-194; podebljanje i velika slova naši)
Evo šta je rekao u vezi sa Kuranom 3:48-50:
<„Tori i Jevanđelju“>. Tora je Knjiga KOJU JE ALAH OBJAVIO MUSAU, sinu Imranovom, dok je Indžil ono što je Alah objavio Isau, sinu Merjeminom, mir neka je na njih, A ISA JE ZNAO NAPAMET OBE KNJIGE…
<„ako vernici budete. Potvrđujući tako istinitost Tore, objavljene pre mene,“> potvrđujući Toru I DRŽEĆI JE NA SNAZI,“ (Tafsir Ibn Kathir, Abridged, Volume 2, parts 3,4 & 5, Surat Al-Baqarah, Verse 253, to Surat An-Nisa, Verse 147 [mart 2000], str. 163, 165; podebljanje i velika slova naši)
A evo šta je napisao u vezi sa Kuranom 61:6:
„‘Isa je rekao: ‘Tora je donela radosnu vest o mome dolasku, a moj dolazak POTVRĐUJE ISTINITOST TORE…’“ (Tafsir Ibn Kathir, Abridged, Volume 9, Surat Al-Jathiyah to the end of Surat Al-Munafiqun [septembar 2000, prvo izdanje], str. 617; podebljanje i velika slova naši)
Dakle, prema Ibn Kesiru, Isus ne samo da je znao napamet i potvrdio istinitost upravo one iste Tore koja je sadržala tekst iz Ponovljenih zakona 22:28-29, nego se nje i držao i po njoj sudio!
Za ovog samozvanog apologetu stvari postaju znatno gore. U sledećem citatu prenosi se da je Muhamed od Jevreja zatražio njihov primerak Tore, koji je zatim potvrdio i pohvalio kao samu Božju Reč:
„… Preneseno je da je ovaj deo ajeta objavljen povodom nekih Jevreja koji su počinili ubistvo i koji su jedni drugima rekli: ‘Zamolimo Muhameda da presudi među nama, pa ako odluči da platimo krvarinu (dijju), prihvatite njegovu presudu. Ako odluči za smrtnu kaznu, ne prihvatajte njegovu presudu.’ Ispravno mišljenje jeste da je ovaj ajet objavljen povodom dvoje Jevreja koji su počinili preljubu. Jevreji su izmenili zakon koji su u svojoj Knjizi imali od Alaha po pitanju kazne za preljubu — sa kamenovanja na smrt na stotinu udaraca bičem i vođenje prestupnika na magarcu, okrenutih licem ka repu magarca. Kada se ovaj slučaj preljube dogodio nakon Hidžre, rekli su jedni drugima: ‘Hajdemo Muhamedu i zatražimo njegovu presudu. Ako donese presudu bičevanja, sprovedite njegovu odluku i uzmite je kao dokaz za sebe pred Alahom. Na taj način će jedan od Alahovih poslanika biti taj koji je među vama potvrdio ovaj propis. Ali ako odluči da kazna treba da bude kamenovanje na smrt, onda ne prihvatajte njegovu odluku.’ Postoji nekoliko hadisa koji pominju ovu priču. Malik prenosi da je Nafi’ rekao da je Abdulah ibn Omer rekao: ‘Jevreji su došli Alahovom Poslaniku i pomenuli da su jedan muškarac i jedna žena iz njihovih redova počinili preljubu. Alahov Poslanik im je rekao…
<<Šta nalazite u Tori o propisu o kamenovanju>> Rekli su: „Nalazimo samo da treba da budu izloženi sramoti i bičevani.“ Abdulah ibn Selam reče: „Lažete. Tora pominje kamenovanje, PA DONESITE TORU.“ DONELI SU TORU I OTVORILI JE, ali jedan od njih je rukom sakrio stih o kamenovanju i pročitao ono što stoji pre i posle tog stiha. Abdulah ibn Selam mu reče: „Skloni ruku“, i on je skloni, otkrivši tako stih o kamenovanju. Tada rekoše: „Istinu je rekao (Abdulah ibn Selam), o Muhamede! To je stih o kamenovanju.“ Alahov Poslanik je presudio da preljubnici budu kamenovani na smrt i njegova naredba je izvršena. Video sam onog čoveka kako svojim telom zaklanja ženu od kamenja.’ Al-Buhari i Muslim su takođe zabeležili ovaj hadis, a ovo je formulacija koju je zabeležio Al-Buhari. U drugom Al-Buharijevom predanju, Poslanik je rekao Jevrejima…
<<Šta biste vi učinili u ovom slučaju?>> Rekoše: ‘Ponizili bismo ih i izložili sramoti.’ Poslanik je proučio…
<<„Donesite Toru i čitajte je, ako govorite istinu!“>> Tako su doveli čoveka slepog na jedno oko, koji je među njima bio poštovan, i rekli mu: ‘Čitaj (iz Tore).’ On je čitao dok nije stigao do određenog stiha i tada ga je prekrio rukom. Rečeno mu je: ‘Skloni ruku’, a to je bio stih o kamenovanju. Tada taj čovek reče: ‘O Muhamede! Ovo je stih o kamenovanju, a mi smo znanje o njemu skrivali među sobom.’ Poslanik je zatim naredio da dvoje preljubnika budu kamenovani, i oni su kamenovani. Muslim je zabeležio da su jedan Jevrejin i jedna Jevrejka izvedeni pred Alahovog Poslanika zato što su počinili preljubu. Alahov Poslanik je otišao Jevrejima i upitao ih…
<<Kakav propis o preljubi nalazite u Tori?>> Rekoše: ‘Izlažemo ih sramoti, nosimo ih (na magarcima) okrenute unazad i vodimo ih javno u povorci.’ Poslanik je proučio…
<<„Donesite Toru i čitajte je, ako govorite istinu!“>> Tako su doneli Toru i čitali iz nje dok čitač nije stigao do stiha o kamenovanju. Tada je stavio ruku na taj stih i pročitao ono što je pre i posle njega. Abdulah ibn Selam, koji je bio sa Alahovim Poslanikom, reče: ‘Naredi mu da skloni ruku’, i on skloni ruku a ispod nje je bio stih o kamenovanju. Tako je Alahov Poslanik naredio da preljubnici budu kamenovani, i oni su kamenovani. Abdulah ibn Omer reče: ‘Bio sam među onima koji su ih kamenovali i video sam čoveka kako svojim telom zaklanja ženu od kamenja.’ Ebu Davud je zabeležio da je Ibn Omer rekao: ‘Neki Jevreji su došli Alahovom Poslaniku i pozvali ga da dođe u oblast Kuf. Otišao je u kuću Al-Midras, a oni rekoše: ‘O Ebu al-Kasime! Jedan čovek od nas počinio je preljubu sa ženom, pa presudi u njihovom slučaju.’ Namestili su jastuk za Alahovog Poslanika, a on je seo na njega i rekao…
<
<
<<Dovedite mi najučenijeg među vama.>> Tako mu je doveden mladić… a zatim je pomenuo ostatak priče koju je Malik preneo od Nafi’a… Ovi hadisi navode da je Alahov Poslanik doneo odluku koja je u skladu sa propisom u Tori, ne da bi ukazao počast Jevrejima u onome u šta oni veruju, jer je Jevrejima naređeno da slede jedino Muhamedov Zakon. Naprotiv, Poslanik je to učinio zato što mu je Alah tako naredio. Pitao ih je o propisu o kamenovanju u Tori kako bi ih naterao da priznaju šta Tora sadrži i šta su se udružili da sakriju, poreknu i sve to vreme izuzmu iz primene. Morali su da priznaju šta su činili, iako su to činili znajući ispravan propis…“ (Tafsir Ibn Kathir, Kuran 5:41; podebljanje i velika slova naši)
Muhamed ne samo da je zahtevao od Jevreja da donesu svoj primerak Tore i da sude po njemu, nego je otišao i toliko daleko da posvedoči kako je Tora koju su ti Jevreji posedovali bila upravo ono otkrivenje koje im je Bog dao!
Ono što sve ovo čini još zanimljivijim jeste to što su muslimanski učenjaci koristili baš ovo predanje od Ebu Davuda, zajedno sa sledećom kuranskom referencom,
„Reči Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove reči niko ne može da promeni i On je Svečujući i Sveznajući.“ S. 6:115 Hilali-Khan
da bi dokazali da tekst Tore ostaje netaknut, budući da niko nije u stanju da ga iskvari. Sledeći citat preuzet je od uglednog učenjaka i učenika takozvanog šejha islama Ibn Tejmije, naime od Ibn Kajima al-Dževzije:
Sa druge strane, druga skupina učenjaka hadisa i fikha rekla je:
Ove izmene dogodile su se prilikom njenog tumačenja, a ne u procesu njenog objavljivanja.
To je stav Ebu Abdulaha Muhameda ibn Ismaila Al-Buharija, koji je u svojoj zbirci hadisa rekao:
Niko ne može da iskvari tekst uklanjajući bilo koju od Alahovih reči iz Njegovih Knjiga, nego su ga iskvarili pogrešnim tumačenjem.
I Al-Razi se slaže sa ovim mišljenjem. U svom komentaru je rekao:
O ovom pitanju postoji razlika u mišljenjima među nekim uvaženim učenjacima. Neki od tih učenjaka rekli su: rukopisni primerci Tore bili su rasuti svuda i niko osim Alaha ne zna njihov tačan broj. Nemoguće je da postoji zavera za izmenu ili preinačenje Božje reči u svim tim primercima, a da nijedan ne bude propušten. Takva zavera ne bi bila logična ni moguća. A kada je Alah rekao svome poslaniku (Muhamedu) da zatraži od Jevreja da donesu svoju Toru i pročitaju je u vezi sa zapovešću o kamenovanju, oni nisu bili u stanju da tu zapovest izmene u svojim primercima, i zato su prekrili stih o kamenovanju dok su ga čitali poslaniku. Tada je Abdulah ibn Selam zatražio da sklone ruku, kako bi stih postao vidljiv. Da su izmenili ili preinačili Toru, taj stih bi bio jedan od najvažnijih stihova koje bi Jevreji izmenili.
Takođe, kad god bi ih poslanik (Jevreje) pitao o proroštvima o njemu u Tori, ni njih nisu bili u stanju da uklone, već bi odgovarali tvrdeći da se ona ne odnose na njega i da još uvek čekaju proroka iz svoje Tore.
Ebu Davud je u svojoj zbirci preneo da je Ibn Omer rekao:
Skupina Jevreja pozvala je Alahovog poslanika u jednu kuću. Kada je došao, upitali su ga: o Ebu Kasime, jedan naš čovek počinio je preljubu sa ženom, kakva je tvoja presuda protiv njega? Zatim su postavili jastuk i zamolili Alahovog poslanika da sedne na njega. Onda je Alahov poslanik rekao: donesite mi Toru. Kada su je doneli, izvukao je jastuk ispod sebe, stavio Toru na njega i rekao: verujem u tebe i u Onoga ko te je objavio, a zatim reče: dovedite mi onoga među vama koji ima najviše znanja. Tako su mu doveli mladića koji mu je ispričao priču o kamenovanju.
Učenjaci su rekli:
Da je Tora bila iskvarena, on je ne bi stavio na jastuk i ne bi rekao: verujem u tebe i u Onoga ko te je objavio.
Ova skupina učenjaka takođe je rekla:
Alah je rekao:
„Reči Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove reči niko ne može da promeni i On je Svečujući i Sveznajući.“
A Tora je Alahova reč. (Ighathat Al Lahfan, tom 2, str. 351; podebljanje naše)
Ovo sada stvara ozbiljne probleme za ovog novajliju koji se predstavlja kao apologeta i učenjak. Tora za koju su Isus i Muhamed potvrdili da je nepokvarena Božja Reč sadržala je odlomak koji se nalazi u Ponovljenim zakonima 22:28-29 — tekst za koji žutokljunac uporno tvrdi da govori o ženi koja je silovana i primorana da se uda za silovatelja.
Stoga žutokljunac na kraju osuđuje i Isusa i sopstvenog lažnog proroka zato što su potvrdili Sveto pismo koje sadrži zapovest koju novajlija smatra moralno spornom (što je pre svega posledica njegovog iskrivljenog tumačenja te zapovesti).
Zapravo, ovaj bestidni žutokljunac nema drugog izbora nego da sada istupi i ismeje Gospoda Isusa i lažnog proroka Muhameda zato što su verovali da je Tora savršeno nepogrešiva i da ne sadrži nikakve apsurdne ili neprihvatljive moralne pouke:
Ibn Anwaribn anwar 12. februar 2013. u 13:46
Da, brate Pole, i ja sumnjam da odbija da popusti zato što veruje da je ona savršeno nepogrešiva i da ne sadrži nikakve apsurdne ili neprihvatljive moralne pouke.
U suštini, to znači da je novajlija mnogo pametniji i moralno ispravniji od sopstvenog proroka (što je i za očekivati, budući da je Muhamed bio antihrist i varalica).
U svetlu toga, žutokljuncu ne preostaje ništa drugo nego da još jednom napusti islam i da istupi i osudi Muhameda zato što je potvrdio knjigu koja sadrži apsurde i neprihvatljive moralne pouke. Budući da je to već učinio u dva navrata,
Ibn Anvar je jednu stvar pogodio, a ipak je strahovito u zabludi, OPET! 1/4, 2/4, 3/4, 4/4
ne bi mu trebalo biti teško da po treći put napusti svoju lažnu i pokvarenu religiju i da stane uz nas u razotkrivanju Muhameda kao nemoralnog prevaranta kakav je zaista i bio.
Dok se ne odluči da postupi časno i da još jednom okrene leđa Muhamedu te otvoreno osudi ovog lažnog proroka zato što nije uspeo da ispuni novajlijine moralne standarde, mi ćemo preći na sledeći odeljak našeg pobijanja, u kojem ćemo dokazati da su zapravo Alah i njegov „poslanik“ ti koji odobravaju tako moralno odvratna dela kao što su silovanje, preljuba i prostitucija.