Božanska perihoreza u knjizi proroka Isaije

Još jedna starozavetna potvrda novozavetne teologije

Reč perihoreza jeste teološki termin koji se koristi da označi uzajamno prebivanje i prisno zajedništvo koje postoji unutar nestvorenog Božanskog života Trojednog Boga. Taj termin izražava činjenicu da Otac, Sin i Sveti Duh doživljavaju duboku prisnost, ljubav i zajedništvo. On govori i o njihovom savršenom jedinstvu, u smislu da uvek deluju u savršenoj saglasnosti i nikada nezavisno jedan od drugoga, tj. Otac ne odlučuje da učini nešto sa čime se ostali Članovi ne bi slagali ili bi izabrali da čine nešto drugo od onoga što Otac hoće.

Kao posledica tog večnog prebivanja i uzajamnog prožimanja, kada jedno od Božanskih Lica izvrši određeni zadatak, to se smatra delom koje su izvršila sva tri Božanska Lica, budući da pojedinačna Lica govore i deluju u ime svih, predstavljajući zajedničke interese i odluke Božanstva.

Ovo učenje izvedeno je iz jasnih i izričitih novozavetnih odlomaka, među kojima su i sledeći:

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima. I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji. I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom. I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu. Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni. I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.“ Marko 9:2-7

„Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, a to li ne znaš? Zaista, zaista ti kažem da ono što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo, i svjedočanstvo naše ne primate.“ … „Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:10-11, 35

„A on im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. Tada učenici govorahu među sobom: Da mu neko ne donese da jede? Isus im reče: Jelo je moje da vršim volju Onoga koji me je poslao, i izvršim njegovo djelo.“ Jovan 4:32-34

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.“ Jovan 5:16-30

„Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni, Ali vi ne vjerujete; jer niste od ovaca mojih, kao što vam rekoh. Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ … „Ako ne tvorim djela Oca svojega, ne vjerujte mi. Ako li tvorim, iako meni ne vjerujete, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u njemu.“ Jovan 10:25-30, 37-38

„A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao.“ Jovan 12:44-45

„Kad biste mene znali, i Oca mojega biste znali; i od sada poznajete ga, i vidjeli ste ga. Reče mu Filip: Gospode, pokaži nam Oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama i nisi me poznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti govoriš: Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od samoga sebe, nego Otac koji prebiva u meni on tvori djela. Vjerujte mi da sam ja u Ocu i Otac u meni; ako li ne, zbog samih djela vjerujte mi. Zaista, zaista vam kažem: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome. I što god zaištete (od Oca) u ime moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti.“ … „Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti. U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam.“ Jovan 14:7-14, 18-21, 31

„Neću više mnogo govoriti s vama, jer dolazi knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa. Nego da zna svijet da ljubim Oca, i kao što mi zapovjedi Otac, onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde!“ Jovan 14:30-31

„Kao što Otac ljubi mene, i ja ljubim vas; ostanite u ljubavi mojoj. Ako zapovijesti moje održite, ostaćete u ljubavi mojoj, kao što sam ja održao zapovijesti Oca mojega i ostajem u ljubavi njegovoj.“ Jovan 15:9-10

„Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi. On će mene proslaviti, jer od mojega će uzeti, i javiće vam. Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:12-15

„Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji zbog riječi njihove povjeruju u mene: Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš.“ … „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta. Oče pravedni, svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao. I ja im objavih ime tvoje i objaviću: da ljubav kojom me ljubiš u njima bude, i ja u njima.“ Jovan 17:20-24, 26

„Jer Bog bješe u Hristu koji pomiri svijet sa sobom, ne uračunavši im grijehe njihove, i metnuvši u nas riječ pomirenja.“ 2. Korinćanima 5:19

Uz sve to rečeno, ono što ovo čini još zadivljujućim jeste činjenica da sam Stari zavet potvrđuje ovo novozavetno učenje time što govori o Jahveu koji prebiva u Jahveu! Imamo na umu sledeći odlomak iz knjige proroka Isaije. Istakli smo tekst kako bismo čitaocima pomogli da uvide da Jahve, koji govori svome narodu Izrailju, pravi razliku između njih i Boga kome će se neznabošci klanjati i moliti:

„Ovako veli Gospod Svetac Izrailjev i Tvorac njegov: Pitajte me što će biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih naređujte mi. Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki koji grade likove. A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:11-25

Na hebrejskom je reč „VI“, koju smo napisali velikim slovima i obojili plavom bojom, u množini i odnosi se na narod Izrailj. Reči „ti“ i „tvoji“, koje su crvene boje, u hebrejskom su obe u jednini i jasno se odnose na Boga, a ne na Izrailj. Ovo dodatno potvrđuje činjenica da prorok kaže kako će narodi doći da se klanjaju i mole onome koji je označen jedninom „ti“ i „tvoji“. Bog, očigledno, ne zapoveda neznabošcima da se klanjaju Izrailju i njemu se mole. Odlomak stoga mora govoriti o tome da će narodi, nakon što Bog izbavi Izrailj, shvatiti da je Jahve Bog i klanjaće mu se.

Ono što je u ovome prilično zapanjujuće jeste to što odlomak dalje kaže da se narodi neće samo klanjati Jahveu i ispovedati da je on Bog, nego će i priznati da Bog prebiva u Bogu! Evo ponovo tog konkretnog dela:

„Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga.“ Isaija 45:14

A evo i grčkog prevoda poznatog kao Septuaginta (LXX):

Ovako govori Gospod nad vojskama: Egipat se trudio, kao i trgovina Etiopljana. I stasiti ljudi Savejci preći će k tebi i biće tvoje sluge; ići će za tobom vezani okovima. Klanjaće ti se i tebi će se moliti (kai proskynesousi soi kai en soi proseuzontai), jer je Bog u tebi (hoti en soi ho theos esti), i nema Boga osim tebe.

Reči za „ti“ i „tvoj“ u grčkom su sve u jednini.

Kao što smo ranije videli, upravo to Novi zavet uči o Gospodu Isusu, naime da Bog (Otac) prebiva u njemu i da mu se svi moraju klanjati i moliti (upor. Jovan 5:22-23; 14:7-14). Štaviše, blaženi apostol Pavle čak aludira na Isaiju 45:23 kada govori o obožavanju koje je sve stvorenje dužno da prinese uzvišenom Hristu:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

A sada uporedite ono što Pavle kaže sa tekstom iz Isaije:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23

Postoje i dodatni dokazi koji snažno ukazuju na to da je Pavle možda shvatio (nadahnućem Svetog Duha, naravno!) da Isaija 45 zaista ima u vidu dva različita Božanska Lica, tačnije Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista. Obratite pažnju na to šta Pavle čini sa Isaijom 45:23 u sledećem odlomku:

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga. Dakle, svaki će od nas dati Bogu odgovor za sebe.“ Rimljanima 14:8-12

Ovde je očigledno da Gospod koji živi nije niko drugi do Hristos, za koga Pavle kaže da je umro i ponovo oživeo kako bi postao Gospod i mrtvih i živih. U svetlu toga čini se prilično izvesnim da Pavle kaže kako će na Dan suda svi stajati pred Bogom Ocem i Gospodom Isusom, njegovim Sinom, da polože račun za svoja dela i da se poklone Hristu kao Gospodu. Štaviše, Pavle u drugoj nadahnutoj poslanici izjavljuje da će vernici zapravo stajati pred sudijskom stolicom Hristovom:

„Stoga se svagda uzdamo i znamo da dok boravimo u tijelu, udaljeni smo od Gospoda; Jer vjerom hodimo, a ne gledanjem; I postajemo smjeli i više volimo otići iz tijela i nastaniti se kod Gospoda. Zato se i rado trudimo, bilo da boravimo ovdje, bilo da odlazimo, da budemo Njemu ugodni. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo. Znajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.“ 2. Korinćanima 5:6-11

To što je Pavle mogao da govori o sudijskoj stolici Božjoj i Hristovoj čini se da potvrđuje kako je nadahnuti apostol bio svestan da kontekst Isaije 45, naročito 23. stiha, ima u vidu dva različita Božanska Lica, od kojih je jedno Gospod Isus Hristos! Ako je tako, onda bi Rimljanima 14:10 trebalo prevesti ovako:

„Tako mi života (kroz vaskrsenje), govori Gospod (Isus), svako koleno preklonuće se preda mnom i svaki jezik ispovedaće se Bogu (Ocu).“

A da nas ne bi optužili da smo izmislili neko novo tumačenje Isaije 45:14, obratite pažnju na to kako su neki od ranih crkvenih otaca razumeli i objašnjavali ovaj stih:

45:14

Klanjaće ti se i moliće se u tebi, jer je Bog u tebi.

(21) Grigorije iz Nise

Nikome ko je uveden u božanske tajne ne treba govoriti da proroci, jevanđelisti, učenici i apostoli ispovedaju da je Gospod Bog. Jer ko ne zna da u četrdeset petom psalmu prorok rečima objavljuje da je Hristos Bog: pomazan od Boga (45:1). Dalje, kome nije poznato da Isaija na više mesta otvoreno objavljuje božanstvo Sina, kao, na primer, kada tvrdi: Savejci, stasiti ljudi, preći će k tebi i biće tvoje sluge; ići će za tobom vezani okovima i moliće ti se, jer je Bog u tebi i nema Boga osim tebe; jer ti si Bog (45:14). Koji je to drugi Bog koji ima Boga u sebi i sam je Bog, osim Jedinorodnoga — neka kažu oni koji ne mare za proroštvo? Što se tiče tumačenja imena Emanuil (Matej 1:23) ili Tomine ispovesti (Jovan 20:28) ili uzvišenih izreka Jovanovih, koje su očigledne čak i onima izvan vere — o tome neću ništa reći.

Ne smatram da je potrebno podrobno navoditi Pavlove reči, jer su dobro poznate. On Gospoda ne naziva samo Bogom, nego velikim Bogom i Bogom nad svima, kada je pisao Rimljanima: čiji su oci i od kojih je, po telu, došao Hristos, koji je nad svima, Bog blagosloven doveka (Rimljanima 9:5). A pišući svom učeniku Titu, rekao je: po javljanju slave velikoga Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista (Titu 2:13). Timoteju pak govori sasvim otvoreno: Bog se javi u telu, opravda se u Duhu (1. Timoteju 3:16). (The Church’s Bible – Isaiah: Interpreted by Early Christian and Medieval Commentators, preveo i priredio Robert Louis Wilken sa Angelom Russel Christman i Michaelom J. Hollerichom [William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, Michigan/Cambridge UK, 2007], str. 345-346; podvlačenje naše)

(6) Teodorit Kirski

Ovde govori prorok. Ne govorim u svoje ime, kaže on, nego kao onaj koga je poslao Bog svih i svesveti Duh. On jasno pokazuje da se ukazuje i na drugoga pored ličnosti Boga [Oca]((na ličnost Duha, kako bi pobio Jevreje i bezumna bulažnjenja Savelija)).... Jer kaže: Gospod me posla i Duh njegov (48:16). Često govori o jednome Bogu. Na primer: Ja sam prvi i ja sam doveka (48:12). I: Preda mnom nije bilo drugoga boga, niti će ga biti posle mene (43:10). Govori i o svojstvima ličnosti, ponekad o Sinu i Ocu, a ponekad o Ocu i Svetom Duhu. Tako je o Sinu i Ocu rekao: Jer je Bog u tebi, i nema boga osim tebe (45:14). A o Ocu i Duhu: Gospod me posla i Duh njegov (48:16). (The Church’s Bible, str. 361; podvlačenje naše, a komentari u dvostrukim zagradama naši)

Zatim:

Dobro onda, odgovaraš ti, ako je Bog bio taj koji je govorio, a Bog i onaj koji je stvarao, onda je po tome jedan Bog govorio, a drugi stvarao; (i tako) proglašavaju se dva Boga. Ako si toliko smeo i osoran, razmisli malo; a da bi bolje i pribranije promislio, poslušaj psalam u kome se Dvojica opisuju kao Bog: Presto je tvoj, Bože, doveka; skiptar kraljevstva tvoga skiptar je pravednosti. Zavoleo si pravednost, a omrznuo bezakonje: zato te pomaza Bog, Bog tvoj, to jest učini te svojim Hristom. A pošto ovde govori Bogu i tvrdi da Boga pomazuje Bog, morao je time tvrditi da su Dvojica Bog, po razlogu kraljevske vlasti skiptra. Shodno tome, i Isaija govori Ličnosti Hristovoj: Savejci, stasiti ljudi, preći će k Tebi; i ići će za Tobom, vezani okovima; i klanjaće Ti se, jer je Bog u Tebi: jer Ti si Bog naš, a mi to ne znasmo; Ti si Bog Izrailjev. Jer i ovde, govoreći: Bog je u Tebi, i Ti si Bog, on iznosi Dvojicu koji behu Bog: (u prvom izrazu u Tebi misli) u Hristu, a (u drugom misli na) Svetog Duha. Još je veličanstvenija ona izjava koju ćeš naći izričito iznetu u Jevanđelju: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Postojaše Jedan koji beše, i postojaše drugi sa kojim beše. Ali u Svetom pismu nalazim da se ime Gospod primenjuje na Obojicu: Reče Gospod Gospodu mome: sedi meni s desne strane. A Isaija kaže ovo: Gospode, ko verova propovedanju našem, i mišica Gospodnja kome se otkri? On bi zacelo rekao Tvoja mišica da nije želeo da razumemo kako je Otac Gospod, a i Sin Gospod. Mnogo drevnije svedočanstvo imamo i u Postanju: Tada Gospod pusti na Sodom i Gomor dažd od sumpora i ognja od Gospoda s neba. Sada, ili poreci da je ovo Sveto pismo, ili (dopusti da upitam) kakav si to čovek kad ne smatraš da reči treba uzimati i razumevati u smislu u kome su napisane, naročito kada nisu izrečene u alegorijama i pričama, nego u određenim i jednostavnim izjavama? Ako pak slediš one koji tada nisu podneli Gospoda kada je pokazivao da je Sin Božji, jer nisu hteli da veruju da je on Gospod, onda (pitam te) prizovi u sećanje zajedno sa njima mesto gde je napisano: Ja rekoh: bogovi ste, i sinovi Višnjega svi; i opet: Bog stoji u zboru bogova; kako bi, ako se Sveto pismo nije ustručavalo da bogovima nazove ljudska bića koja su verom postala sinovi Božji, bio siguran da je isto to Pismo sa još većim pravom dodelilo ime Gospoda istinitom i jedinom Sinu Božjem. Vrlo dobro! Kažeš: izazvaću te da od danas propovedaš (i to na osnovu tih istih Pisama) dva Boga i dva Gospoda, dosledno svojim shvatanjima. Bože sačuvaj, (moj je odgovor). Jer mi, koji milošću Božjom imamo uvid i u vremena i u prilike Svetih spisa, naročito mi koji smo sledbenici Utešitelja, a ne ljudskih učitelja, zaista konačno izjavljujemo da su Dvojica Bog, Otac i Sin, a sa dodatkom Svetoga Duha i Trojica, prema načelu božanske ikonomije, koja uvodi broj, kako se ne bi verovalo — kao što ti izopačeno zaključuješ — da se sam Otac rodio i stradao, u šta nije dopušteno verovati, budući da nam tako nije predano. Ipak, tvrdnja da postoje dva Boga ili dva Gospoda nikada ne izlazi iz naših usta: ne kao da nije istina da je Otac Bog, i Sin Bog, i Sveti Duh Bog, i da je svaki Bog; nego zato što se u ranija vremena zaista govorilo o Dvojici kao o Bogu i o dvojici kao o Gospodu, kako bi Hristos, kada dođe, bio i priznat kao Bog i nazvan Gospodom, budući Sin Onoga koji je i Bog i Gospod. A da se u Pismima nalazila samo jedna Ličnost Onoga koji je Bog i Gospod, Hristu bi se s pravom uskratio naziv Boga i Gospoda: jer bi (u Pismima) bilo objavljeno da nema nikoga osim Jednoga Boga i Jednoga Gospoda, i moralo bi slediti da je izgleda sam Otac sišao (na zemlju), pošto se (u Pismima) čitalo samo o Jednome Bogu i Jednome Gospodu, a čitava njegova Ikonomija bila bi obavijena tamom — ona koja je sa tako jasnim predviđanjem u njegovom promisliteljskom domostroju zamišljena i uređena kao predmet naše vere. Ali čim je Hristos došao i čim smo ga prepoznali kao upravo ono Biće koje je od početka uzrokovalo mnoštvenost (u Božanskoj ikonomiji), budući drugi od Oca, a sa Duhom treći, i koje je samo objavilo i pokazalo Oca punije (nego ikada pre), naziv Onoga koji je Bog i Gospod odmah je vraćen Jedinstvu (Božanske prirode), i to zato što je trebalo da neznabošci pređu od mnoštva svojih idola ka Jedinome Bogu, kako bi se jasno ustanovila razlika između poklonika Jednoga Boga i sledbenika politeizma. Jer bilo je pravo da hrišćani u svetu sijaju kao deca svetlosti, obožavajući i prizivajući Onoga koji je Jedini Bog i Gospod kao svetlost sveta. Osim toga, kada bismo, na osnovu onog savršenog znanja koje nas uverava da naziv Boga i Gospoda priliči i Ocu, i Sinu, i Svetom Duhu, prizivali mnoštvo bogova i gospoda, ugasili bismo svoje baklje i postali manje hrabri da podnesemo mučeničke patnje, od kojih bi nam svuda bio otvoren lak izlaz čim bismo se zakleli mnoštvom bogova i gospoda, kao što čine razni jeretici koji drže više bogova nego Jednoga. Stoga neću uopšte govoriti o bogovima, niti o gospodima, nego ću slediti apostola; tako da, ako treba jednako prizivati Oca i Sina, Oca ću nazvati Bogom, a Isusa Hrista prizivati kao Gospoda. Ali kada se pominje sam Hristos, moći ću da ga nazovem Bogom, kao što isti apostol kaže: Od kojih je Hristos, koji je nad svima, Bog blagosloven doveka. Jer i sunčev zrak, uzet sam po sebi, nazvao bih suncem; ali kada bih pominjao sunce iz koga zrak izlazi, svakako bih odmah uskratio naziv sunca pukom zraku. Jer, iako ne pravim dva sunca, ipak ću i sunce i njegov zrak smatrati za dve stvari i dva oblika jedne nepodeljene supstance, kao Boga i njegovu Reč, kao Oca i Sina. (Tertulijan, Protiv Prakseja, Poglavlje 13. Snaga raznih odlomaka Svetog pisma prikazana u odnosu na mnoštvo Ličnosti i jedinstvo supstance. Ovde nema politeizma, budući da se na jedinstvu insistira kao na leku protiv politeizma; podebljanje naše)

Najzad:

Sin je u savršenoj saglasnosti sa Ocem. KIRILO JERUSALIMSKI: Ako želiš da primiš i treće svedočanstvo o Hristovom božanstvu, čuj šta Isaija kaže: „Egipat se trudio, i trgovina Etiopije“, a ubrzo zatim: „U tebi će se moliti, jer je Bog u tebi, i nema Boga osim tebe. Jer ti si Bog, a mi to ne znasmo, Bog Izrailjev, Spasitelj.“ I stasiti ljudi Savejci preći će k tebi i biće tvoje sluge; ići će za tobom vezani okovima. Klanjaće ti se i tebi će se moliti, jer je Bog u tebi, i nema Boga osim tebe.“ Vidiš da je Sin Bog, imajući u sebi Boga Oca, govoreći gotovo isto ono što je rekao u jevanđeljima: „Otac je u meni, i ja sam u Ocu.“ Ne kaže: „Ja sam Otac“, nego „Otac je u meni i ja sam u Ocu“. I opet, nije rekao: „Ja i Otac jesam jedno“, nego „Ja i Otac jedno smo“, da ih niti razdvajamo niti mešamo Sina i Oca. Jedno su zbog dostojanstva koje pripada Božanstvu, jer Bog rodi Boga. Jedno su u pogledu svoga kraljevstva, jer Otac ne vlada nad jednima dok Sin vlada nad drugima, uzdižući se protiv svoga Oca poput Avesaloma, nego je kraljevstvo Očevo isto tako i kraljevstvo Sinovljevo. Jedno su, jer između njih nema nesloge ni podele, jer šta god Otac hoće, to jednako hoće i Sin. KATIHETSKA POUČENJA 11.16 (We Believe in One Lord Jesus Christ (Ancient Christian Doctrine), priredio John Anthony McGuckin, urednik serije Thomas C. Oden [IVP Academic, Downers Grove, Il. June 30, 2009)], tom 2, str. 55; podvlačenje naše)

Evo neposrednog konteksta ovog navoda crkvenog oca:

14. Verujemo, dakle, u Jedinorodnog Sina Božjeg, koji je rođen od Oca kao istiniti Bog. Jer istiniti Bog ne rađa lažnog boga, kao što rekosmo, niti je promišljao pa zatim rodio; nego je rodio večno, i mnogo brže od naših reči ili misli: jer mi, govoreći u vremenu, trošimo vreme; ali kod Božanske Sile rađanje je bezvremeno. I, kao što sam često govorio, on nije izveo Sina iz nepostojanja u postojanje, niti je nepostojećega uzeo u sinovstvo: nego je Otac, budući Večan, večno i neizrecivo rodio Jednoga Jedinog Sina, koji nema brata. Niti postoje dva prvobitna počela; nego je Otac glava Sinu; početak je Jedan. Jer Otac je rodio Sina, istinitoga Boga, nazvanog Emanuil; a Emanuil u prevodu znači: s nama Bog.

15. A želiš li da znaš da je Onaj koji je rođen od Oca, a potom postao čovek, Bog? Čuj proroka koji kaže: Ovo je Bog naš, niko drugi neće se s njim uporediti. On je pronašao svaki put znanja i dao ga Jakovu, sluzi svome, i Izrailju, ljubljenome svome. Potom se javio na zemlji i sa ljudima živeo. Vidiš li tu Boga koji je postao čovek, nakon što je Mojsije dao zakon? Čuj i drugo svedočanstvo o Hristovom božanstvu, ono koje je upravo pročitano: Presto je tvoj, Bože, doveka. Jer da se, zbog njegovog prisustva ovde u telu, ne bi pomislilo da je tek posle toga uzdignut do Božanstva, Sveto pismo jasno kaže: Zato te pomaza Bog, Bog tvoj, uljem radosti više nego drugove tvoje. Vidiš li Hrista kao Boga pomazanog od Boga Oca? (Katihetska poučenja 11; podvlačenje naše)

U svetlu svega prethodnog čini se prilično izvesnim da Isaija 45:14 zapravo govori o dva različita Božanska Lica, tj. o Jahveu Bogu kome će se neznabošci klanjati kao jedinom Bogu i Spasitelju koji postoji, zajedno sa Bogom koji prebiva u njemu! Ako je tako, onda to pruža još jednu potvrdu da nadahnuti proroci istinitog Boga nisu bili unitarijanci. Baš kao i slavni apostoli Gospoda Isusa Hrista i nadahnuti novozavetni pisci, istinski Božji proroci bili su trinitarci koji su znali i pisali o Božjoj Trojedinosti i božanstvu Mesije, jedinstvenog i ljubljenog Sina Božjeg.