Ponovni osvrt na najveću zapovest prema Isusu, 2. deo

Ovo je nastavak naše rasprave iz prvog dela.

Spasenje zavisi od poverenja u Gospoda Isusa Hrista

Ally tvrdi da Sveto pismo uči da spasenje zavisi od pridržavanja Šeme. On citira Isusov odgovor bogatom mladom vladaru da nema nikoga dobrog osim Boga i da se večni život zasniva na poslušnosti zapovestima (upor. Marko 10:17-20; Matej 19:16-20; Luka 18:18-21).

Ally, još jednom, istrže Isusove izjave iz konteksta, budući da je Hristos više nego jasno stavio do znanja da spasenje NE dolazi od držanja zapovesti, nego od odricanja od svega kako bi se za njim pošlo svim srcem.

Evo konteksta tog susreta:

„I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim, pitaše ga: Učitelju blagi, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni? A Isus mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. Zapovijesti znaš: Ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. A on odgovarajući reče mu: Učitelju, sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje. A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi, uzmi krst svoj i hajde za mnom.“ Marko 10:17-21

Hristos izričito kaže da poslušnost starozavetnim propisima, posebno poslednjih 6 od 10 zapovesti, nije dovoljna za spasenje. Bogataš je morao biti spreman da ostavi sve radi Hrista i da pođe za njim ako je želeo da primi večni život.

Nažalost po mladića, ta cena je za njega bila previsoka:

„A on se snuždi zbog ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. I pogledavši oko sebe, Isus reče učenicima svojim: Kako je teško bogatima ući u Carstvo Božije! A učenici se zapanjiše na riječi njegove. A Isus opet odgovarajući reče im: Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u Carstvo Božije! Lakše je kamili kroz iglene uši proći negoli bogatome u Carstvo Božije ući. A oni se veoma čuđahu govoreći u sebi: Pa ko se onda može spasti? A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije; jer sve je moguće Bogu. A Petar mu poče govoriti: Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pođosmo. A Isus odgovarajući reče: Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili njive, mene radi i jevanđelja radi, A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i oca, i mater, i djecu, i njive, uz progonjenje, a u vijeku koji dolazi život vječni.“ Marko 10:22-30

Učenici su, s druge strane, kao što Petrov odgovor pokazuje, zaista ostavili sve što su imali radi Hrista, što je navelo Isusa da kaže da će svako ko učini isto primiti sto puta više u ovome veku i večni život u budućem.

Ovo nije jedini put da je Isus zapovedio svojim sledbenicima da se odreknu svega što imaju, čak i sopstvenih života ako je potrebno, radi Hrista i njegovog jevanđelja, ako žele da budu spaseni:

„I dozvavši narod sa učenicima svojim reče im: Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ko izgubi život svoj mene radi i jevanđelja, onaj će ga sačuvati. Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju? Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:34-38

U svetlu prethodnih primera, da li je Isus mogao biti išta jasniji da spasenje dolazi kroz sleđenje njega, a ne kroz poslušnost starozavetnim zapovestima?

Štaviše, Isus je u istoj toj glavi, Marko 10, nastavio da govori da je svrha njegovog dolaska bila da prinese svoj život kao otkup kako bi doneo spasenje mnogima:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

To je istina koju je Gospod ponovio u noći svoje izdaje, kada je s učenicima legao za sto da proslavi pashalnu večeru:

„I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge.“ Marko 14:22-24

Isusove reči pokazuju da je on zaista verovao da je potpuno dobar, štaviše savršeno bezgrešan, budući da Stari zavet vrlo naglašeno tvrdi da nijedan čovek nije u stanju da otkupi od propasti život čak ni jednog jedinog čoveka, a kamoli mnoge živote. To je delo koje, prema svedočanstvu nadahnutog Svetog pisma, može izvršiti jedino Bog:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

I, prema Jovanovom svedočanstvu, Isus je otišao toliko daleko da tvrdi da uvek i jedino čini ono što je Ocu ugodno, jer on je dobri Pastir koga niko nije mogao da optuži ni za kakav greh, budući da u njemu nema baš nikakve nepravednosti:

„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.“ Jovan 7:18

„I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno. Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni? Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni. Znam da ste sjeme Avraamovo; ali tražite da me ubijete, jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega. Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla. Zašto ne razumijete govor moj? Jer ne možete da slušate riječ moju. Vama je otac đavo, i želje oca svojega hoćete da činite; on bješe čovjekoubica od početka, i ne stoji u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori, jer je on laža i otac laži. A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete?“ Jovan 8:29, 46

„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih. A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce.“ Jovan 10:11, 14-15

Sam Otac svedoči o Isusovoj apsolutnoj dobroti, budući da izričito kaže da je Hristos njegov ljubljeni Sin kojim je potpuno zadovoljan:

„I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:9-11

Čak su i demoni shvatili da je Isus Svetac Božji koji bi ih lako mogao uništiti kada bi to hteo!

„I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji. I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa i iziđe iz njega. I svi se zaprepastiše tako da pitahu jedan drugoga govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da s vlašću zapovijeda i duhovima nečistim, i slušaju ga?“ Marko 1:21-27

Čak su i učenici svuda objavljivali apsolutno moralno savršenstvo svog vaskrslog Gospoda i Spasitelja:

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:14-15

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„Jer Njega, koji nije znao grijeha, učini grijehom nas radi, da mi postanemo pravda Božija u Njemu.“ 2. Korinćanima 5:21

„Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha. Stoga pristupajmo smjelo prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.“ Jevrejima 4:15-16

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:16, 23-28

„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo.“ Jevrejima 9:11-15

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog,“ 1. Petrova 1:18-19

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste.“ 1. Petrova 2:21-24

„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom;“ 1. Petrova 3:18

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

„Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini; a grijeh jeste bezakonje. I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja.“ 1. Jovanova 3:2-3, 5, 7-8

Ovo sada dovodi Ally-ja u nezgodan položaj. Budući da je citirao Isusove reči iz Marka 10 kako bi utvrdio da je Hristos sebe razlikovao od Boga, za koga se jedino kaže da je apsolutno dobar, mora prihvatiti i posledice koje Isusove izjave imaju po njegovo sopstveno samorazumevanje i identitet.

Budući da je Hristos prikazan kao apsolutno dobar, a jedino Bog bi trebalo da bude apsolutno dobar, Ally ne može izbeći zaključak da su Isus i oni koji su ga najbolje poznavali morali verovati da je on Bog. U suprotnom, Hristos nikada ne bi mogao biti opisan na tako uzvišen način, niti bi mogao ikoga otkupiti od propasti svojom žrtvenom smrću.

Da bismo ovo izrazili u obliku logičkog silogizma i tako pomogli Ally-ju da razume težinu ovih biblijskih izjava, obratite pažnju na sledeće tačke:

1. Prema Isusu, jedino je Bog apsolutno dobar.
2. I Isus i njegovi sledbenici tvrde da je i Hristos apsolutno dobar.
3. Isus stoga mora biti Bog (iako nije ni Otac ni Sveti Duh).

Ponovo, budući da su obe premise biblijski valjane, to znači da Ally ostaje suočen s činjenicom da upravo ono jevanđelje iz kojeg je citirao, kao i ostali novozavetni spisi, objavljuju da su Hristos i njegovi učenici učili da je Isus ovaploćeni Bog. Prema Marku, i prema ostalim nadahnutim spisima, Isus je jedinstveni božanski Sin Božji koji je postao telo radi našeg spasenja.

Jednostavno ne postoji način da Ally ovo zaobiđe, naročito zato što je upravo on taj koji je koristio ta ista Pisma da bi utvrdio svoju tezu. Dakle, ako su ti spisi dovoljno dobri da dokažu Ally-jevu tvrdnju, onda su dovoljno dobri i da ga opovrgnu i razotkriju.

Imamo još toga da kažemo u trećem delu našeg pobijanja.