Još jedan takijista grize prašinu, 2. deo

Nastavljamo odande gde smo stali.

BROWN

“Uzmimo nekoliko primera: Isus je učio starozavetni Zakon; Pavle ga je poništio. Isus je propovedao pravoverno jevrejsko ispovedanje vere; Pavle je propovedao tajne vere.”

ODGOVOR

Pogledajmo šta je Isus zaista učio:

„Svaki, dakle, koji sluša ove riječi moje i izvršuje ih, uporediću ga sa čovjekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu; I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu. A svaki koji sluša ove riječi moje i ne izvršuje ih, biće sličan čovjeku ludom koji sazida kuću svoju na pijesku; I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi i udariše na kuću onu, i pade, a pad njezin bijaše strašan.“ Matej 7:24-27

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:18-20

„U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode, šta je to da ćeš se javiti nama, a ne svijetu? Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao.“ Jovan 14:15, 20-24

Da li je Isus mogao biti išta jasniji u tome da su njegovi sledbenici bili i jesu dužni da slušaju njegove zapovesti, a ne samo Mojsijev zakon?

Zapravo, i sam Stari zavet svedoči da će, kada Mesija dođe, svi narodi slušati njegov Zakon:

„Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.“ Isaija 42:1-4

Matej navodi ovaj tekst u vezi sa Hristom u 12:15-21.

A što se Pavla tiče, evo šta je ovaj blaženi apostol pisao o Zakonu:

„Tako, dakle, zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra. Zar mi, dakle, dobro donese smrt? Nikako! Nego grijeh, da se pokaže kao grijeh, pričini mi smrt kroz dobro, da bude grijeh do krajnosti grješan kroz zapovijest. Jer znamo da je zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu.“ Rimljanima 7:12-14

Pavle jasno uči da je Zakon svet, pravedan, dobar i duhovan. Problem je, međutim, u tome što je čovek porobljen grehom, što poslušnost Zakonu čini nemogućom. Zbog toga Zakon donosi osudu čoveku, jer on nije u stanju da ga izvrši. Stoga je čoveku potreban Gospod Isus Hristos da ga oslobodi od sile greha i da ga osposobi Svetim Duhom da živi svetim i pravednim životom:

„Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono što hoću, nego što mrzim to činim. Ako li činim ono što neću, priznajem da je zakon dobar. Tada to ne činim više ja, nego grijeh koji živi u meni. Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest, u tijelu mojemu; jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. A kad činim ono što neću, već ne činim to ja, nego grijeh koji živi u meni. Nalazim, dakle, zakon: kada hoću dobro da činim, zlo mi je prisutno. Jer se radujem zakonu Božijemu po unutarnjem čovjeku; Ali vidim drugi zakon u udima svojim koji se bori protiv zakona uma mojega, i porobljava me zakonom grijeha koji je u udima mojim. Ja jadni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? Blagodarim Bogu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako, dakle, ja sam umom služim zakonu Božijemu, a tijelom zakonu grijeha.“ Rimljanima 7:15-25

„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne žive po tijelu nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče!“ Rimljanima 8:1-15

Isus je i sam objavljivao te iste istine:

„Kada, dakle, vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji mu ištu?“ Matej 7:11 – up. Luka 11:13

„Porodi aspidini, kako možete dobro govoriti kada ste zli? Jer od suviška srca usta govore.“ Matej 12:34

„Nije li Mojsej dao vama Zakon? I niko od vas ne izvršava Zakon. Zašto tražite da me ubijete?“ Jovan 7:19

„Kad on ovo govoraše, mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus govoraše onim Judejcima koji su mu povjerovali: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici; I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. Odgovoriše mu: Mi smo sjeme Avraamovo, i nikad nikome nismo robovali. Kako ti govoriš: postaćete slobodni? Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da svako koji čini grijeh rob je grijehu. A rob ne ostaje u kući vavijek, sin ostaje vavijek. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.“ Jovan 8:30-36

BROWN

“Isus je govorio o odgovornosti; Pavle je predložio opravdanje verom.”

ODGOVOR:

Pogledajmo ponovo šta su Isus i Pavle učili.

Isus

Evo šta je Gospod Isus učio o opravdanju, i to u vezi sa spasenjem:

„Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, sjede za trpezu. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra. I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom. A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica. I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa. Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge. Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge. Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:36-50

„I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru. Dok on još govoraše dođe neko od starješine sinagoge i reče mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja. A kada ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i biće spasena. I došavši u kuću, ne dopusti nikome da uđe osim Petru i Jovanu i Jakovu, i djevojčinom ocu i materi. I svi plakahu i jaukahu za njom. A on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava. I podsmijevahu mu se znajući da je umrla. A on izgnavši sve, uze je za ruku i zovnu, govoreći: Djevojko, ustani. I povrati se duh njen, i ustade odmah; i on zapovjedi da joj dadu da jede.“ Luka 8:43-55

„I kad on iđaše u Jerusalim, prolažaše između Samarije i Galileje. I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas! I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin. A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica? Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik? I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.“ Luka 17:11-19

„A kada se približavaše Jerihonu, slijepi neki sjeđaše kraj puta proseći. Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: Šta je to? I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me! A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam. A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla te je. I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje, dade hvalu Bogu.“ Luka 18:35-43

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?“ Jovan 6:27-29, 32-42, 47

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27 – up. 3:14-18, 36; 20:30-31

„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:15-18 – up. 4:5-12; 10:43; 13:38-39; 15:9-11

U svim ovim primerima Isus potvrđuje da je čovek spasen i opravdan verom u Hrista, verovanjem u njegovo ime, a ne delima Zakona.

Pavle

A evo šta je njegov blaženi sluga učio o ličnoj odgovornosti pred Bogom:

„Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:16

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga.“ Rimljanima 14:8-11

„Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim postojećeg, koji je Isus Hristos. Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, Svačije će djelo izići na vidjelo; jer će Dan pokazati, jer će se ognjem otkriti, i svačije će se djelo ognjem ispitati kakvo je. Ako ostane čije djelo što je nazidao, primiće platu; Ako čije djelo izgori, biće oštećen, a sam će se spasti, no tako kao kroz oganj.“ 1. Korinćanima 3:11-15

„A ja najmanje marim što me sudite vi ili čovječiji dan; a ni sam sebe ne sudim. Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.“ 1. Korinćanima 4:3-5

„Stoga se svagda uzdamo i znamo da dok boravimo u tijelu, udaljeni smo od Gospoda; Jer vjerom hodimo, a ne gledanjem; I postajemo smjeli i više volimo otići iz tijela i nastaniti se kod Gospoda. Zato se i rado trudimo, bilo da boravimo ovdje, bilo da odlazimo, da budemo Njemu ugodni. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo. Znajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.“ 2. Korinćanima 5:6-11

Muhamed

Koliko god to bilo iznenađujuće, čak je i Braunov lažni prorok učio da čovek nije spasen svojim delima, već isključivo Alahovom milošću i naklonošću:

„A da nije Allahove dobrote prema vama i Njegove milosti i da Allah nije blag i milostiv... O vernici, ne sledite Sotonine stope! Onaj ko bude sledio Sotonine stope on će ga na razvrat i odvratna dela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i Njegove milosti, nijedan od vas se ne bi nikad očistio od greha; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.“ S. 24:20-21 Muhamed Asad

Sledeća predanja ponavljaju istu stvar:

Prenosi Abu Hurejra:
Čuo sam Alahovog Poslanika kako kaže: “Dobra dela nijednog čoveka neće ga uvesti u Raj.” (tj. niko ne može ući u Raj kroz svoja dobra dela.) Oni (Poslanikovi drugovi) rekoše: “Čak ni ti, o Alahov Poslaniče?” On reče: “Čak ni ja, osim ako mi Alah ne podari svoju naklonost i milost.” Zato budite umereni u svojim verskim delima i činite dela koja su u granicama vaših mogućnosti; i neka niko od vas ne priželjkuje smrt, jer ako je dobročinitelj, može da uveća svoja dobra dela, a ako je zlotvor, može da se pokaje Alahu.” (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 70, Broj 577)

Prenosi Aiša:
Poslanik reče: “Činite dobra dela ispravno, iskreno i umereno, i primite dobru vest jer nečija dobra dela NEĆE ga uvesti u Raj.” Upitaše: “Čak ni tebe, o Alahov Poslaniče?” On reče: “Čak ni mene, osim ako mi Alah ne podari svoj oproštaj i milost.” (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 76, Broj 474)

Muhamed je dalje objavljivao da će čovek biti spasen svojom verom u jednoću Boga, čak i ako je počinio najgnusnije grehe, poput bluda:

Prenosi Abu Zerr:
Došao sam Poslaniku dok je bio obučen u belu odeću i spavao. Zatim sam mu se ponovo vratio nakon što je ustao iz sna. On reče: “Niko ne kaže: ‘Niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha’, a zatim kasnije umre verujući u to, a da neće ući u Raj.” Rekoh: “Čak i ako je počinio blud i krađu.” Rekoh: “Čak i ako je počinio blud i krađu?” On reče: “Čak i ako je počinio blud i krađu.” Rekoh: “Čak i ako je počinio blud i krađe.” On reče: “Čak i ako je počinio blud i krađu, uprkos negodovanju Abu Zerra.” Abu Abdulah reče: “To je u času smrti ili pre njega; ako se čovek pokaje i zažali i kaže ‘Niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha’, biće mu oprošteni gresi.” (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 72, Broj 717)

Da stvar po ovog žutokljunca bude još gora, njegov lažni prorok je otišao čak dotle da obavesti svoje sledbenike da će 70.000 pripadnika njegove zajednice biti oslobođeno polaganja računa za svoja dela, jer će biti izuzeti od suda:

Prenosi Ibn Abas: Alahov Poslanik reče: “Narodi su mi bili pokazani; jedan ili dva proroka bi prošla sa nekolicinom sledbenika. Jedan prorok je prošao a da ga niko nije pratio. Zatim je preda mnom prošlo veliko mnoštvo ljudi i ja upitah: ‘Ko su oni? Da li su to moji sledbenici?’ Bi rečeno: ‘Ne. To je Mojsije i njegovi sledbenici.’ Bi mi rečeno: ‘Pogledaj u horizont.’ Gle! Bilo je mnoštvo ljudi koje je ispunjavalo horizont. Zatim mi bi rečeno: ‘Pogledaj tamo i tamo po prostranom nebu!’ Gle! Bilo je mnoštvo koje je ispunjavalo horizont. Bi mi rečeno: ‘Ovo je tvoj narod, od kojeg će sedamdeset hiljada ući u Raj bez polaganja računa.’” Zatim je Poslanik ušao u svoju kuću ne rekavši svojim drugovima ko su oni (tih 70.000). Tako su ljudi počeli da razgovaraju o tome i rekoše: “Mi smo ti koji smo poverovali u Alaha i sledili njegovog Poslanika; stoga su ti ljudi ili mi sami ili naša deca koja su rođena u islamskom razdoblju, jer smo mi rođeni u predislamskom razdoblju neznanja.” Kada je Poslanik to čuo, izašao je i rekao: “Ti ljudi su oni koji se ne leče rukjom, niti veruju u loše ili dobre predznake (od ptica itd.), niti dopuštaju da budu žigosani (kauterizovani). Već se uzdaju (jedino) u svog Gospodara.” Na to Ukaša bin Muhsin reče: “Da li sam ja jedan od njih, o Alahov Poslaniče?” Poslanik reče: “Da.” Zatim je ustala druga osoba i rekla: “Da li sam ja jedan od njih?” Poslanik reče: “Ukaša te je pretekao.” (Sahih al-Buhari, tom 7, knjiga 71, Broj 606)

Prenosi Ibn Abas: Alahov Poslanik reče: “Sedamdeset hiljada ljudi iz reda mojih sledbenika ući će u Raj bez polaganja računa, a to su oni koji ne praktikuju ar-rukju i ne vide zao predznak u stvarima, već se uzdaju u svog Gospodara.” (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 76, Broj 479)

Ovim dolazimo do zaključka ovog dela našeg pobijanja. Vreme je da pređemo na 3. deo.