Razotkrivanje još nekih laži jednog vodećeg takijiste

Vreme je da se ponovo osvrnemo na još neke laži i dezinformacije muslimanskog apologete Šabira Alija, koje on često ponavlja u svojim debatama i predavanjima.

U svojoj mini-debati s hrišćanskim apologetom Majklom Likonom, u sada ugašenoj emisiji Lija Strobela Faith Under Fire, o božanstvu Hrista, Šabir je izjavio:

„Da se osvrnem na prvu tačku: u jevanđeljima nije zabeleženo ništa što bi pokazivalo da je Isus jasno potvrdio sopstveno božanstvo. A drugo, u Delima apostolskim, kao i drugde u Novom zavetu, postoje dokazi da prvobitni Isusovi sledbenici zapravo nisu smatrali da je on Bog.“ (Faith Under Fire: Who was Jesus? Divine or Prophet?; *)

Likona je odgovorio ukazujući na Marka 14:60-64, gde Isus sebe poistovećuje sa Sinom Čovečjim koji jaše na oblacima nebeskim – što, prema Starom zavetu, čini Bog – i koji sedi Bogu s desne strane. Likona je tvrdio da je Isus polagao pravo na to da zajedno s Bogom zauzima Božji presto, na šta je Ali uzvratio:

„reći da to što Isus dolazi na oblacima nebeskim dokazuje da je on sam Bog značilo bi tvrditi da Bog to ne bi mogao učiniti za neko od svojih stvorenja.“

Kada je Likona ponovio svoju tvrdnju da je Isus rekao da će doći na oblacima nebeskim, Ali je ponovio svoju tvrdnju:

„Ovde ja kažem da bi Bog to mogao učiniti za bilo koje svoje stvorenje, a da to stvorenje time ne bi postalo Bog.“

Govoreći tako, Ali je još jednom pokazao da je spreman da se posluži obmanom kako bi pobio svog protivnika i kako bi napao suštinsku hrišćansku teologiju, naročito u pogledu izričitog biblijskog svedočanstva o božanstvu Gospoda Isusa.

Ipak, videćemo kako će se Alijeve nepoštene debatne taktike vratiti da ga razotkriju i diskredituju, budući da ono što ovde govori umnogome potkopava i pobija njegova sopstvena muslimanska verovanja.

Šta islamska teologija uči o obožavanju i suverenosti Alaha

Prema islamskom učenju o unitarijanizmu, ili onome što muslimani obično nazivaju tevhid (piše se i tawhid/tawheed), postoje tri ključna aspekta Alahovog jedinstva koja se moraju održati, jer će inače pravi monoteizam biti narušen. To su:

Vrste et-tevhida su tri:

Prvo: Tawhid Al-Rububiyyah; a to je izdvajanje Alaha – Slavljen i Uzvišen je On – stvaranjem, vlasništvom i upravljanjem stvarima…

Drugo: Tawhid Al-Uluhiyyah; a to je „izdvajanje Alaha, Slavljen i Uzvišen je On, obožavanjem, tako da čovek uz Alaha ne uzima nikoga koga bi obožavao, približavajući mu se dok obožava Alaha, Uzvišen je On, i približava se Njemu.“

Treće: Tawhid Al-Asma was-Sifat; a to je „izdvajanje Alaha, Slavljen i Uzvišen je On, onim čime je sam sebe imenovao i čime je sam sebe opisao u svojoj Knjizi ili na jeziku svoga Poslanika. To se čini potvrđivanjem onoga što je On potvrdio i negiranjem onoga što je On negirao, bez tahrifa (izobličenja), niti ta’tila (poricanja), i bez takyifa (govorenja ‘kako’) niti tamthila (upoređivanja).“ (Commentary On The Three Fundamental Principles Of Islam, komentar vrlog Muhameda bin Saliha el-Usejmina [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: januar 2010], str. 59-60)

I:

Drugo: Verovanje u Njegov rububijjet (Gospodstvo):

To jest, da je On, jedini, Gospod, bez ikakvog sudruga ili pomagača.

Er-Rabb (Gospod) jeste Onaj kome pripada stvorenje, i vlast, i zapovest. Kao takav, nema Stvoritelja osim Njega, NEMA VLASNIKA OSIM NJEGA, i nema Zapovesti osim Njegove. On, Uzvišen je On, rekao je…

„Samo On raspolaže stvaranjem i odlučivanjem!“ (Al-A’raf 7:54)

I rekao je…

„to vam je Allah, vaš Gospodar; Njemu pripada sva vlast! A oni koje, pored Njega, molite ne poseduju ništa.“ (Fatir 35:13) (Isto, str. 134-135; naglašavanje velikim slovima naše)

Ali može imati primedbu na ovu trostruku podelu tevhida i/ili na definicije pripisane njegovim pojedinim delovima, uz obrazloženje da je reč o kasnijem razvoju. Ako je tako, onda moramo sasvim jasno reći da bi Ali time jednostavno bio u sukobu s izričitim učenjima Kurana, koja čine osnovu te kasnije doktrinarne formulacije.

Na primer, muslimansko pismo odlučno svedoči da je Alah jedini suvereni Gospod celokupnog stvorenja i da mu sve pripada:

„Upitaj: „Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?“ „Allahova!“ Odgovoriće, a ti reci: „Pa zašto onda ne dođete sebi?“ Upitaj: „Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar veličanstvenog Prestola?“ „Allah!“, odgovoriće, a ti reci: „Pa zašto Ga se onda ne bojite?!“ Upitaj:“U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?”“Allah!” Odgovoriće, a ti reci:“Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?”“ S. 23:84-89 Pickthall

„Nevernici su oni koji govore: „Zaista je Allah Mesija Marijin sin!“ Reci: „Ko može da spreči Allaha da, ako hoće, uništi Mesiju, Marijinog sina, i njegovu majku, i sve one koji su na Zemlji?“ Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara šta hoće, i Allah nad svime ima moć.“ S. 5:17 Hilali-Khan

Kuran dalje uči da Alah nema sina niti sudruga u svojoj vlasti i vladavini nad stvorenjem:

„Nevernici govore: "Allah je sebi dete uzeo." Uzvišen neka je On! Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji i Njemu se sve pokorava.“ S. 2:116 Hilali-Khan

„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Shakir

„Reci:“Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao sudruga.”“ S. 18:26 Hilali-Khan

Kuran čak insistira na tome da nijedno od takozvanih božanstava ili bića koja ljudi prizivaju u obožavanju ne poseduje nijednu jedinu stvar u stvorenju:

„Reci: „Zovite one koje, pored Allaha, smatrate bogovima. Oni ništa ne poseduju, ni koliko jedan trun, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakvog udela i On nema od njih nikakve pomoći.“ Kod Njega će moći da se zauzima samo onaj kome On dopusti. I kad iz njihovih srca nestane straha, oni će da upitaju: „Šta je to rekao vaš Gospodar?“ „Istinu!“ Odgovoriće, On je Uzvišeni i Veliki.“ S. 34:22-23 Hilali-Khan

Niti su u stanju da daju život ili da prouzrokuju smrt:

„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio! A oni su uzeli božanstva mimo Njega, koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe otklone neku štetu ni da sebi pribave kakvu korist, koja nemaju moć da život oduzmu, da život daju niti da ožive.“ S. 25:2-3 Shakir

Kuran ide dotle da tvrdi da će Alah poslednjeg dana ne samo suditi čovečanstvu nego i dokazati svakome da carstvo pripada jedino njemu:

„Zaista je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagača.“ S. 9:116 Shakir

„A nevernici neće da prestanu da u Kur'an sumnjaju, sve dok im Čas iznenada ne dođe ili dok im ne dođe patnja u strahovitom Danu. Tog Dana vlast će samo Allah imati, On će im suditi: vernici i oni koji su dobra dela činili biće u rajskim baštama uživanja.“ S. 22:55-56 Shakir

„Onog Dana kad ugledaju anđele, grešnici se neće radovati,a anđeli će im govoriti: „Milost vam je potpuno uskraćena.“ I Mi ćemo pristupiti delima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti. Stanovnici Raja će tog dana da imaju najbolje prebivalište i najlepše odmaralište. A na Dan kad se rascepi nebo i iz njega se pojavi oblak i kad se anđeli uistinu spuste, tog dana će da bude istinska vlast samo kod Svemilosnog, a biće to mučan dan za nevernike.“ S. 25:22-26 Arberry

Stoga, kao posvećeni musliman, Ali mora poricati da je Alah ijednom stvorenju dopustio da učestvuje u njegovoj suverenoj vladavini nad celokupnim stvorenjem. Ali ne može ni na trenutak prihvatiti da će Alah ikada dozvoliti da običan smrtnik zajedno s njim zauzme Alahov nebeski presto, pogotovo kada Kuran kaže da presto predstavlja Alahovu isključivu vlast nad čitavim kosmosom:

„Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni dremež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko može pred Njim da se zauzima bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo pre i šta će da bude posle njih i oni ne mogu da obuhvate od Njegovog znanja osim koliko On želi. Njegov Kursij obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško da ih održava! On je Svevišnji i Veličanstveni!“ S. 2:255 Y. Ali

Reći, dakle, da neko stvorenje učestvuje u jedinstvenom obožavanju i suverenosti Alaha znači pripisati sudruga islamskom božanstvu, a to je počiniti greh širka. To je onaj jedan određeni čin za koji Kuran kaže da ga Alah nikada neće oprostiti:

„Allah, zaista, neće da oprosti idolopoklonstvo, a oprostiće sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog pored Allaha obožava, čini potvoru i veliki greh.“ S. 4:48 Pickthall – upor. 4:116

Religija Isusa i njegovih učenika prema islamu

Štaviše, budući da Kuran kaže da je Isus bio Alahov poslanik i da su svi njegovi sledbenici bili muslimani:

„I kada je Isus osetio da oni ne veruju, rekao je: „Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?“ „Mi smo Allahovi pomagači“, rekoše učenici, „mi u Allaha verujemo, a ti budi svedok da smo mi Allahu predani.““ S. 3:52 Y. Ali

„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina“ i kada Sam apostolima naredio: „Verujte u Mene i Mog Poslanika“, oni su odgovorili: „Verujemo, a Ti budi svedok da smo muslimani."“ S. 5:110-111 Y. Ali

To znači da su svi oni morali biti čvrsti vernici u islamski pojam tevhida. Ne bismo, dakle, očekivali da nađemo Isusa ili njegove sledbenike kako naokolo objavljuju da Hristos učestvuje u Alahovoj nebeskoj vladavini nad celokupnim stvorenjem, niti da Alah zapoveda svima da obožavaju Isusa na isti način na koji poštuju islamsko božanstvo. Ako su to činili, onda to znači da su Hristos i njegovi učenici naokolo promovisali širk uz Alahovo odobrenje.

Šta Novi zavet kaže o Hristu

Međutim, upravo su to i činili. Kao što je Likona pomenuo, istorijski dokazi pokazuju da je Isus sebe poistovetio s božanskom ličnošću koja zajedno s Bogom zauzima Božji nebeski presto:

„I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Matej 26:63-64 – upor. Marko 14:60-64

Evo još jednog izveštaja:

„I kada se razdani, sabraše se starješine narodne, prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga u svoj Sinedrion Govoreći: Ako si ti Hristos, kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, nećete vjerovati, A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti. Od sada će Sin Čovječiji sjedjeti sa desne strane sile Božije. Svi pak rekoše: Ti li si, dakle, Sin Božiji? A on im reče: Vi kažete da sam ja. A oni rekoše: Što nam još treba svjedočenja? Jer sami čusmo iz usta njegovih.“ Luka 22:66-71

Gospod Isus je očigledno crpeo iz knjige proroka Danila (kao i iz Psalma 110:1) opisujući sebe kao Sina Čovečjeg koji dolazi na oblacima nebeskim i koji stoluje Bogu s desne strane.

Ono što ovu direktnu aluziju na Danila čini prilično zadivljujućom jeste to što je Sin Čovečji kojeg je prorok video očigledno božansko Biće koje se pojavljuje kao čovek:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“… „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:9-10, 13-14

U svom viđenju Danilo vidi kako se postavljaju prestoli, a potom vidi Starca danima kako zauzima jedan od njih. Očigledno je da Starac danima treba da predstavlja Boga (konkretno Oca), koji je prikazan kao veoma star, a time i veoma mudar, budući da mudrost dolazi s godinama.

Jednako je izvesno da Sin Čovečji zauzima drugi presto, budući da ga prorok opisuje kao onoga koji od Starca danima prima vlast i suverenu moć da zauvek vlada nad narodima. To znači da je taj Sin Čovečji suvladar sa Starcem danima.

Danilo dalje prikazuje Sina Čovečjeg kako jaše na oblacima nebeskim i kako prima obožavanje od svih naroda. Zanimljivo je da se Sin Čovečji obožava na isti način na koji se obožava, ili će se obožavati, Bog!

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

Zapravo, obožavanje koje Sin Čovečji prima, prema nadahnutom Svetom pismu, treba da se daje jedino Bogu! To je upravo ona služba i čast za koju sam Isus kaže da je treba da prima jedino Bog. (Upor. Danilo 3:12, 17-18, 28; 6:16, 20, 26; Matej 4:10; Luka 4:8; Otkrivenje 22:1-3).

Sin Čovečji čini i nešto drugo što čini samo Bog, naime, jaše na oblacima nebeskim:

„Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću oganj bješe na njemu pred očima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu.“ Izlazak 40:34-38 – upor. 13:21-22; 14:19-20, 24; Brojevi 10:34

„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“… „Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:4, 33-34

„oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.“ Psalam 104:3

„Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3

Začuđujuće, čak i Kuran kaže da je Alah taj koji dolazi u oblacima sa svojim anđelima!

„Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i anđeli, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!“ S. 2:210

Očigledno je da Danilov Sin Čovečji nije stvorenje, nego Bog koji se pojavljuje u ljudskom obličju. Jasno je i da on nije jedina Osoba Boga, budući da je prorok video drugu božansku ličnost različitu od Sina Čovečjeg, naime Starca danima.

Stoga je Isus, poistovećujući sebe s tim istim Sinom Čovečjim kojeg je Danilo video kako dolazi na oblacima nebeskim, u suštini tvrdio da je Bog (mada ne Otac, jer bi to bila ličnost prikazana kao Starac danima kojeg je Danilo video u svom viđenju).

Zapravo, Isus je dalje izjavio da će doći sa svojim anđelima da sudi čovečanstvu i da odredi večnu sudbinu svakoga tela:

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“… „Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim.“… „I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-34, 41, 46

Isus na drugom mestu objašnjava zašto mu je dodeljeno da sudi svakome telu:

„Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“… „Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:20-23, 25-29

Razlog zbog kojeg je Isus postavljen da sudi čovečanstvu jeste taj da bi svi počeli da ga poštuju na isti način na koji poštuju Oca, priznajući činjenicu da je on božanski Sin Čovečji i jedinstveni Sin Božji koga Otac voli.

Primetimo takođe da je Isus, kao božanski Sin Čovečji i jedinstveni Sin Božji, u stanju da daje život svim stvorenjima na isti način na koji to čini Otac! Isus je ovu misao ponovio i drugde kod Jovana:

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:27-30

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

Zapazimo kako Isus kaže da je on Vaskrsenje i Život, koji je kadar da da večni život svima koji se u njega uzdaju, i tvrdi da zaista ima moć da sačuva sve svoje sledbenike da nikada ne propadnu.

Kao da ove tvrdnje same po sebi nisu bile dovoljne da utvrde njegov božanski identitet, Hristos je učio i da Sinu pripada sve što pripada Ocu:

„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 – upor. Luka 10:22

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

To znači da čitava vlast nad nebom i zemljom pripada Hristu, što je upravo ono što je rekao svojim sledbenicima nakon svog vaskrsenja:

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:16-20

Ovde vaskrsli Gospod prihvata obožavanje, tvrdi da je sveprisutan i da zajedno s Ocem i Svetim Duhom poseduje jedno božansko ime.

A prema knjizi Dela apostolskih, na koju se i sam Ali pozvao, prvi Isusovi sledbenici su obožavali svog vaskrslog i uzvišenog Gospoda prizivajući ga i moleći se direktno njemu:

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu. A oni povikavši iza glasa, zatisnuše uši svoje, i navališe jednodušno na njega, Pa izbacivši ga izvan grada, stadoše ga kamenovati. A svjedoci metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savle, I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:55-60

I:

„A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima? A Savle sve više jačaše, pa zbunjivaše Judejce koji žive u Damasku, dokazujući da je ovo Hristos.“ Dela apostolska 9:10-22

Isusovi učenici su čak naokolo objavljivali da Hristos stoluje Ocu s desne strane kao suvereni Gospod i Sudija svih, i da je on takođe Začetnik života koji daje spasenje i oproštenje greha svima koji se okrenu njemu:

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“… „Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:14-16, 26

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

„Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:30-32

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36-43

Zapravo, Isusovi sledbenici nisu samo svedočili da sve pripada Hristu, niti samo da ga svako stvorenje mora obožavati,

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Otišli su čak dotle da su objavljivali da je sve stvoreno po njemu i za njega!

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“… „I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 6-12

Moglo bi se još mnogo toga reći o učenjima najranijih hrišćana. Međutim, radi sažetosti, ovo će za sada morati da bude dovoljno.

Šabirova dilema

A sada, prema Aliju, sve ovo bi se moglo reći (i zapravo se govori) za običnog ljudskog proroka. Drugim rečima, Ali želi da poverujemo kako je Bog uzvisio konačno biće da učestvuje u njegovoj jedinstvenoj vladavini nad čitavim kosmosom, čineći ga suvladarom na samom Božjem prestolu, i zapovedio drugima da obožavaju to stvorenje na isti način na koji obožavaju Boga!

Problem s kojim se Ali suočava jeste to što mu njegova muslimanska teologija neće dopustiti da prihvati takvo gledište, budući da ono jasno krši doktrinu tevhida, konkretno tevhid er-rububijje i tevhid el-uluhijje/ibade.

Ipak, tvrdeći da je Bog mogao (i da je zaista i uzvisio) stvorenje da učestvuje i u njegovoj vlasti i u njegovom obožavanju, Ali nije samo počinio širk – on je za taj greh optužio i Boga, i Isusa, i učenike!

Alijev argument u suštini znači da je Alah (za koga on veruje da je isti onaj Otac našeg Gospoda Isusa Hrista) postupio protivno sopstvenim odredbama uzvisivši obično ljudsko stvorenje da zauzme njegov nebeski presto, pa čak i zapovedio svojim podanicima da obožavaju tog običnog smrtnika, navodeći time sve da počine neoprostivi greh širka!

Ali može pokušati da odbaci pojedine Hristove izjave tvrdeći da neke od njih potiču iz Jovanovog jevanđelja, koje je teološki razvijenije i manje pouzdano. Međutim, takav pristup je problematičan iz najmanje dva razloga.

1. Ali je bio taj koji je tvrdio da Novi zavet u celini poriče da je Isus Bog, a ne samo najranija jevanđelja. Ali je tvrdio da dokazi iz Novog zaveta pokazuju kako prvobitni Isusovi sledbenici zapravo nisu smatrali da je on Bog. Budući da se pozvao na celokupno svedočanstvo Novog zaveta, ne može sada dolaziti i dovoditi u pitanje to isto svedočanstvo.

2. Kao što smo videli, tvrdnja da je Isus božanski Sin Čovečji koji sedi na samom Božjem prestolu da bi vladao nad celokupnim stvorenjem nije kasniji razvoj. Ona se nalazi u najranijim slojevima jevanđelja, kao što je Marko.

Ali se, dakle, mora suočiti s činjenicom da najraniji podaci iz prvog veka, svedočanstvo koje potiče od samih očevidaca Hristovih, jednoglasno potvrđuju da je Isus više od običnog ljudskog bića. Ovo rano svedočanstvo nam govori da su i Hristos i njegovi prvi sledbenici propovedali da je Isus potpuno božanska Ličnost koja je postala ljudsko biće radi iskupljenja svoga naroda.

Želeli bismo da zaključimo pokazujući šta Sveta Biblija kaže da se dešava svakome ko se služi lažima i obmanom da bi potkopao istinu koju je Bog otkrio o svom slavnom i veličanstvenom Sinu, Gospodu Isusu Hristu. Prema Svetoj Bibliji, Bog čini budalom svakoga ko bi se usudio da izopači njegovu nadahnutu istinu:

„Sve su riječi Božije čiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. Ništa ne dodaji k riječima njegovijem, da te ne ukori i ne nađeš se laža.“ Priče Solomonove 30:5-6

Ali je odličan primer onoga što Bog čini svakome ko pokuša da se suprotstavi njegovoj otkrivenoj Reči i da je izopači.

Dodatna literatura

Šabir Ali priznaje da Kuran potvrđuje jevanđelja!