Božanski susreti u Starom zavetu –

Svedočanstvo knjige proroka Danila o Božjoj unipluralnosti

Kanonska knjiga proroka Danila zaista je fascinantan proročki spis, sa svim svojim detaljnim proročanstvima i opisima nebeskih bića. Neki od najintrigantnijih i najčudesnijih prikaza Boga i njegove nebeske vojske nalaze se upravo u ovom nadahnutom spisu, kao u sledećem primeru.

„Godine treće Kira, cara persijskoga, objavi se riječ Danilu, kome bješe dato ime Valtazar, i to riječ istinita, i sila velika i razum bi mu dat u viđenju. U dane one ja Danilo bio sam u tugovanju tri nedjelje dana: Hljeba omiljenog ne jedoh, meso i vino ne uđe u usta moja, i uljem se ne pomazah dok se ne napuniše tri nedjelje dana. Dana dvadeset četvrtog mjeseca prvog, ja bijah na obali rijeke velike, zvane Edekel (Tigar) I podigoh oči svoje, i vidjeh, gle, čovjek jedan obučen u rizu lanenu, i bedra njegova opasana čistim zlatom iz Ofaza. A tijelo njegovo kao (topaz) tarsijski, i lice njegovo kao sjaj munje, i oči njegove kao svjetiljke ognjene, i mišice njegove i golijeni kao sjaj mjedi blješteće, i glas riječi njegovih kao glas mnoštva (naroda). I vidjeh ja Danilo sam pojavu, a ljudi koji bjehu sa mnom ne vidješe pojave, no užas veliki napade na njih, i pobjegoše u strahu; I ja ostah sam i vidjeh pojavu ovu veliku, i ne ostade u meni snage, slava moja se promijeni u rugobu, i postah nemoćan. I čuh glas riječi njegovih i kad ga čuh, bih potresen, licem svojim na zemlji. I, gle, ruka koja me se dotače i koja me podiže na koljena. I reče mi: Danilo, mili čovječe, razumi riječi koje ti govorim i stani na mjesto svoje, jer sada bih poslan tebi. I dok mi je on govorio riječ ovu, ustadoh prestrašen. I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer od prvog dana, otkad si predao srce svoje da razumiješ i da potrpiš pred Bogom svojim, biše uslišene riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi. A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga. I dođoh da ti saopštim šta će se dogoditi narodu tvome poslednjih dana, jer se viđenje (tiče) dana (koji dolaze). I dok je on govorio sa mnom, u toku riječi ovih, padoh licem svojim na zemlju potresen. I gle, kao prilika Sina Čovječijeg dotače se usana mojih; i otvorih usta svoja i govorih, i rekoh onome što je stajao ispred mene: Gospode, u pojavi Tvojoj, prevrnu se utroba moja u meni, i ne imah sile; Pa kako će moći sluga Tvoj, Gospode, govoriti sa Gospodom ovim mojim? Jer ja iznemogoh, i od sada nema u meni krjeposti, i dah zastade u meni. I dodade i dotače me se onaj sa izgledom čovječijim i ukrijepi me I reče mi: Ne boj se, mili čovječe, mir ti; budi hrabar i krjepak! I dok je on razgovarao sa mnom, ukrijepih se i rekoh: Neka govori Gospod moj, jer si me ukrijepio. I reče: Da li znaš, zašto dođoh k tebi? A sada ću se vratiti da ratujem s knezom persijskim; i dok ja budem izlazio, knez jelinski će ulaziti. Nego da ti objavim zapisano u Pismu istinitom, i nema nijednog ko bi izdržao sa mnom u svemu ovom, osim Mihaila, kneza vašega.“ Danilo 10:1-21

Ono što je Danilo video u ovoj naročitoj viziji zaista je zapanjujuće, pa i oduzima dah, ne samo zbog izgleda bića opisanih u ovom poglavlju već i zbog implikacija koje ovaj susret ima na naše razumevanje Božje prirode. Ono što ovde možda imamo jeste još jedan starozavetni pokazatelj Božje unipluralnosti, tj. da jedan istiniti Bog postoji kao više od jedne božanske Osobe.

Pažljivije čitanje ovog odlomka kao da ukazuje na to da je Danilo ovde možda video najmanje dve ličnosti: Jednu koja je bila obučena u fini lan i opisana kao neko ko izgleda kao čovek i kao sinovi ljudski. Druga ličnost je ona čija je ruka dotakla Danila da bi ojačala proroka kako bi mogao da razgovara sa njom. To je ista ličnost kojoj je Mihailo pomogao protiv kneza persijskog, i to je možda bio Gavrilo, budući da je on bio anđeo koji se i ranijim prilikama javljao da ovom blaženom proroku donese Božja otkrivenja:

„I bi, kada vidjeh ja Danilo viđenje i zapisah da razumijem i, gle, stade preda me kao lik čovječji. I čuh glas čovječji nasred Uvala, i pozva i reče: Gavrilo, objasni ovome viđenje. I dođe i stade gdje ja bejah, i kad dođe, užasnuh se i padoh ničice. I reče mi: Razumi, sine čovječji, jer se tiče kraja vremena ovo viđenje. I dok je on sa mnom govorio, padoh ničice na zemlju, i dotače me se, i dotakavši me, stavi me na noge, I reče mi: Evo, ja ti obznanjujem šta će biti na kraju gnjeva; jer se tiče kraja vremena ovo viđenje.“ Danilo 8:15-19

„I dok sam ja govorio i molio se i ispovijedao grijehe svoje i grijehe naroda svoga Izrailja, i polagao moljenje moje na Gospoda Boga mojega za Svetu goru Boga mojega, Dok sam, dakle, govorio molitvom, gle onaj čovjek Gavrilo, koga vidjeh u viđenju na početku, doletje i dotače me se o večernjoj žrtvi. I urazumi me i progovori sa mnom i reče: Danilo, sada izidoh da ti podarim razum. U početku molitve tvoje izide riječ, i ja dođoh da ti javim, da si ti čovjek drag; razmisli o riječima i rasudi o viđenju.“ Danilo 9:20-23

Kasnije Danilo vidi još dva bića koja se pojavljuju uz ljude koji su već bili prisutni:

„A u to će se vrijeme podignuti Mihailo, veliki knez, koji će se zauzeti za sinove naroda Tvoga; i biće vrijeme žalosti, žalosti kakve nije bilo od nastanka naroda na zemlji do tog vremena. I u to će se vrijeme spasiti Tvoj narod, svaki koji se nađe zapisan u knjizi. I mnogi od onih koji spavaju u zemaljskom prahu ustaće, jedni u život vječni, a jedni u sramotu i stid vječni. I razumni će zasijati kao svjetlost nebeska i mnogi od pravednika kao zvijezde, u vjekove vijekova. A ti, Danilo, zatvori ove riječi i zapečati knjigu do vremena svršetka, dok se mnogi ne nauče i dok se ne umnoži znanje. I vidjeh, ja Danilo, i gle, dva druga stadoše, jedan s jedne strane obale rijeke, a drugi s druge strane rijeke. I reče jedan čovjeku obučenom u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne: Kad će biti kraj čudesima o kojima si govorio? I čuh čovjeka obučenog u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne, i on podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu i zakle se Živim vavijek da (će biti kraj): U vrijeme vremena i pola vremena (= u toku jedne i dvije i pola godine, tj. za tri i po godine, po tumačima); a kada se okonča rasijanje ruke osvećenog naroda, razumjeće sve ovo. I ja čuh i ne razumjeh i rekoh: Gospode, šta su ova poslednja vremena? Dođi, Danilo, jer su zatvorene i zapečaćene riječi, do kraja vremena:“ Danilo 12:1-9

Ovde vidimo Čoveka u lanenoj odeći kako stoji iznad reke, što možda označava njegov uzvišeni položaj u odnosu na ostale.

Zapravo, postoje i dodatni činioci koji ukazuju na to da ovaj naročiti Posrednik možda nije bio Gavrilo ni Mihailo, već Biće višeg ranga.

Kao prvo, budući da Danilo nije imao nikakvih teškoća da Gavrila oslovi imenom, to pokazuje da je lako mogao da identifikuje i ovu naročitu ličnost iz Danila 10 kao Gavrila. Pa ipak, on to ne čini, a kontekst nagoveštava da ga Danilo nije ni prepoznao.

Kao drugo, Danilova reakcija pri viđenju ovog Bića dodatno pokazuje da to nije bio Gavrilo. Prorok reaguje drugačije u prisustvu ovog naročitog Čoveka nego što je reagovao kada mu je dolazio Gavrilo. Njegova reakcija je zapravo slična načinu na koji ljudi reaguju kada se nađu u Božjem prisustvu. O tome kasnije više.

Kao treće, u 8:16 Danilo je čuo glas čoveka kako zapoveda Gavrilu između obala reke Ulaj, a u 12:6 prorok je video Čoveka u lanenoj odeći kako stoji iznad voda potoka, odnosno reke. Činjenica da su i glas iz 8:16 i Čovek iz 12:6 bili pored reke ili u njenoj blizini kao da ukazuje na to da je reč o jednom te istom Biću, tj. da je glas koji je Danilo čuo dolazio od Čoveka kojeg će kasnije videti obučenog u lan. Ako je tako, onda ovaj Entitet očigledno ima vlast nad Gavrilom, anđelom koji stoji u samom prisustvu Boga lično!

„I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:19

Međutim, to nisu glavni razlozi zbog kojih verujemo da ovo naročito Biće nije bilo tek stvoreni glasnik poput Gavrila ili Mihaila. Činilac koji najsnažnije ukazuje na to da je ovaj Entitet neizmerno superiorniji i od Gavrila i od Mihaila jeste njegov izgled. Način na koji Danilo opisuje ovog neimenovanog Glasnika snažno nagoveštava da je posredi bila teofanija (pojava Boga), ili možda hristofanija (starozavetna pojava Hrista pre ovaploćenja).

Na primer, iako je lan odeća koju nose i ljudi i anđeli koji obavljaju svešteničku službu (up. Izlazak 28:42; Levitska 6:10, 16:4; Jezekilj 9:2-3, 11; 10:2, 6-7, 44:17; Otkrivenje 15:5-6), izgled ovog naročitog Bića sličan je načinu na koji Stari zavet opisuje Jahveov vidljivi oblik ili slavu,

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10

„I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a usred ognja kao jaka svjetlost; Usred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka; I u svake bijahu četiri lica, i četiri krila u svake; I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglađena mjed. I ruke im bijahu čovječije pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila bijahu na četiri strane. Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše naprema se. A lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri. I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. I svaka iđaše pravo naprema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući. I na oči bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao svijeće; taj oganj prolažaše između životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. I životinje trčahu i vraćahu se kao munja. I kad gledah životinje, gle, točak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova. Obličjem i napravom bijahu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri bijahu jednaka, i obličjem i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugom.“… „A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem. A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo. I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu kao da bješe huka velike vode, kao glas Svemogućega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila. I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem. I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božije na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.“ „I reče mi: Sine čovječji, ustani na noge da govorim s tobom. I uđe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. I reče mi: Sine čovječji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetničkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: Tako veli Gospod! I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnički, neka znaju da je prorok bio među njima. I ti, sine čovječji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh riječi, što su ti uporni i kao trnje i živiš među skorpijama; ne boj se njihovijeh riječi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnički. Nego im kaži riječi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici. Ali ti, sine čovječji, slušaj što ću ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što ću ti dati.“ Jezekilj 1:4-16, 22-28, 2:1-8

„A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeđah u svojoj kući i starješine Judine sjeđahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda. I vidjeh, a to oblik na oči kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost. I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božijoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost. I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oči kao ona što je vidjeh u polju.“ Jezekilj 8:1-4

Njegov izgled sličan je i moćnom Anđelu kojeg je Jovan video u Otkrivenju:

„I vidjeh drugoga anđela silna“ (allon angelon ischyron) „gdje silazi s neba, koji bješe odjeven u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni; I on držaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i stade svojom desnom nogom na more, a lijevom na zemlju; I povika glasom gromkim kao što riče lav. I kad on povika, progovoriše sedam gromova glasovima svojim. A kada progovoriše sedam gromova, htjedoh da pišem, no čuh glas sa neba koji govori: 3apečati ono što govoriše sedam gromova, i to ne piši. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnu ruku prema nebu, I zakle se Onim koji živi u vijekove vijekova, Koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više biti neće; Nego u dane glasa sedmoga anđela, kada bude zatrubio, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi slugama svojim prorocima.“ Otkrivenje 10:1-7

Prikaz ovog naročitog Glasnika ne samo da upadljivo podseća na čoveka iz Danila, već se, poput lika iz Danila, i ovaj moćni Anđeo kune Onim koji živi doveka.

Ovo bi moglo da ukazuje na to da je Biće iz Danila stvorenje, budući da njegov izgled liči na izgled jednog Anđela. Međutim, Anđeo kojeg je Jovan video nije bio stvoreno biće, već starozavetni Božanski Glasnik Boga/Jahvea, Onaj koji se često nije mogao razlikovati od Jahvea.

Razlog zbog kojeg znamo da Jovan ima na umu upravo ovog Božanskog Posrednika jesu njegove izjave da je ovaj bio ogrnut oblakom i da su mu noge bile poput ognjenih stubova. To su jasne aluzije na Izlazak, gde čitamo da je Jahveov Anđeo bio u oblaku i vodio Izrailjce:

„I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im zaleđa. I došav među vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku, bješe onijem oblak mračan a ovijem svijetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć.“ Izlazak 14:19-20

Primetite da se oblak pomerao kada se pomerio Anđeo, što ukazuje na to da je Anđeo upravljao njegovim kretanjem. Štaviše, stub od oblaka bi noću postajao stub od ognja:

„A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku.“ Izlazak 14:24

„A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću. I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.“ Izlazak 13:21-22

Zadivljujuće je to što gornji odlomci tvrde da je Jahve bio u oblaku i upravljao njime, iako nam je ranije rečeno da ga je vodio Anđeo! Niti su to jedini tekstovi koji kažu da bi se Jahve pojavljivao i silazio u oblaku pred očima celog naroda:

„A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator. A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. I sav narod, videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.“ Izlazak 33:7-11

„I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu.“ Brojevi 10:34

Zapravo, Stari zavet više puta kaže da Jahve jaše na nebeskim oblacima, jer su oni njegove kočije:

„A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovjek Božji, sinove Izrailjeve pred smrt svoju. I reče: Gospod izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.“… „Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svojem na oblacima. Zaklon je Bog vječni i pod mišicom vječnom; on će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!“ Ponovljeni zakoni 33:1-2, 26-27

„Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetra. Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh.“ Psalam 18:10-11

„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“… „Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća. Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji.“… „Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:4, 17, 33-34

„Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetra.“ Psalam 104:3

„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

Dakle, budući da Anđeo jaše na oblaku, baš kao i Jahve, to snažno potvrđuje njegovo božanstvo. Zapravo, sam Bog je rekao Mojsiju da ovaj naročiti Glasnik u sebi ima Božje sopstveno Ime, što znači da Anđeo nosi božansku prirodu i da može da oprašta grehe, što je isključivo božanska povlastica (up. Isaija 43:25; Mihej 7:18-19; Marko 2:7):

„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti.“ Izlazak 23:20-23

Evo primera u kome Anđeo oprašta nečije grehe:

„Poslije mi pokaza Isusa, poglavara svešteničkoga, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Sotonu, koji mu stajaše s desne strane da ga pre. A Gospod reče Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja? A Isus bijaše obučen u haljine prljave, i stajaše pred anđelom. A on progovori i reče onima koji stajahu pred njim: Skinite s njega te prljave haljine.“ [Anđeo] „I reče mu: Vidi, uzeh s tebe bezakonje tvoje, i obukoh ti nove haljine.“ Zaharija 3:1-4

Čak se i patrijarh Jakov molio ovom Anđelu, koji ga je izbavljao celog života, da blagoslovi njegove unuke:

„A Izrailj, pruživ desnu ruku svoju, metnu je na glavu Jefremu mlađemu, a lijevu na glavu Manasiji, tako namjestiv ruke navlaš, ako i jest Manasija bio prvenac. I blagoslovi Josifa govoreći: Bog kojemu su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana, Anđeo koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi“ (y'barech) „djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!“ Postanje 48:14-16

Jakovljev blagoslov je zaista zapanjujuć, budući da on koristi glagol u jednini, „da blagoslovi“, umesto u množini (yib'r'chu), iako se moli i Bogu i Anđelu! Upotreba jednine ovde pokazuje da je Jakov znao da su Bog i njegov Anđeo nekako povezani, iako su bili lično različiti.

Štaviše, kao što je Anđeo pritekao u pomoć Jakovu, tako ovo Božansko Biće dolazi i da izbavi sve one koji ga se boje:

„Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga ču, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh. Anđeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih.“ Psalam 34:6-7

Možda je upravo ovaj isti Božanski Anđeo bio taj koji je pritekao u pomoć Danilu i njegovoj trojici prijatelja:

„I ljudima najjačim reče da okuju Sedraha, Misaha i Avdenaga, pa da ih bace u peć ognjenu. Tada muževi oni biše okovani sa ruhom njihovim i pokrivalima i obućom i odijelom njihovim, i biše bačeni posred peći ognjene. Kako riječ careva bi moćna, i peć se previše usija, plamen ognjeni ubi one ljude koji baciše u nju Sedraha, Misaha i Avdenaga.[1] Oni pak trojica, Sedrah, Misah i Avdenago, padoše posred peći ognjene, okovani.“ Danilo 3:20-28

„Tada car reče i dovedoše Danila i baciše ga u jamu lavovsku; i reče car Danilu: Bog tvoj kome ti služiš istrajno, On neka te izbavi. I donesoše kamen i staviše ga na otvor jame, i zapečati ga car svojim prstenom i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne bi promijenilo u Danilovoj stvari. I ode car svome dvoru i leže bez večere, i ne unesoše mu hranu, i san odstupi od njega. I zatvori Bog usta lavova i ne dotakoše se Danila. Potom car ustade ujutro u svitanje i žurno dođe na jamu lavovsku. I kad se on približi jami, zavika moćnim glasom: Danilo, slugo Boga Živoga! Bog tvoj, kome ti služiš istrajno, da li bješe u stanju da te izbavi iz usta lavovskih? I reče Danilo caru: Care, da si živ dovijeka!“ Danilo 6:16-22

A u slučaju da neko poželi da tvrdi kako Anđeo iz Otkrivenja 10 ne može biti taj isti Božanski Glasnik zato što je opisan kao moćan, ali ne i kao Svemogući, obratite pažnju na to šta Jovan kaže o Bogu:

„Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i žalost i glad, i biće sažežena ognjem; jer je silan“ (ischyros) „Gospod Bog koji joj sudi.“ Otkrivenje 18:8

Sam Stari zavet naziva Jahvea moćnim:

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ (theon ischyonta). Isaija 10:20-21 LXX

Dakle, Anđeo je moćan poput Boga! Kakav zadivljujući Anđeo, zaista!(1)

Stoga sličnost između opisa Čoveka u Danilu 10 i opisa Anđela u Otkrivenju 10 ukazuje na to da je reč o jednom te istom Biću. Ako je tako, onda je Danilo video starozavetnog Anđela Jahvea/Boga, Onoga koji je istovremeno različit od Svemogućeg Boga i istovetan s njim!

Svi ovi činioci — tj. Čovekov nadmoćni položaj u odnosu na Gavrila i Mihaila, teofanijski jezik kojim je opisan i prestrašena ljudska reakcija na njegovo prisustvo, naročito kada takve reakcije nije bilo u vezi sa Gavrilom — snažno podupiru gledište da je čovek obučen u lan kojeg je Danilo video bio potpuno božansko Biće.

Pojava Hrista pre ovaploćenja?

Dokazi, izgleda, ukazuju i na to da je Čovek iz Danila 10 zapravo možda bio starozavetna pojava Hrista pre ovaploćenja. U knjizi Otkrivenja Jovan opisuje Isusa gotovo na isti način na koji je Danilo prikazao ovo Biće, a Jovanova reakcija pri viđenju uzvišenog Hrista slična je načinu na koji je reagovao Danilo:

„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:12-18

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar:“ Otkrivenje 2:18

U ovim naročitim odlomcima Jovan prikazuje Isusa kao Starca danima i Sina čovečjeg iz Danila 7, kao i kao Biće iz Danila 10 i 12.

Prikazujući Isusa i kao Sina čovečjeg i kao Čoveka obučenog u lan, Jovan možda sugeriše da su ove dve uzvišene figure iz knjige proroka Danila zapravo jedna te ista Božanska Ličnost. Ako je tako, onda bi to dalje moglo značiti da je Jovan verovao kako se Hristos Danilu javio ne samo kao Sin čovečji nego i kao Čovek obučen u lan.

Ovo nije jedino mesto na kojem Jovan opisuje Isusa kao Danilovog Sina čovečjeg:

„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“ Otkrivenje 1:7

„I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši. I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.“ Otkrivenje 14:14-16

Značaj ovog poistovećivanja vidi se kada se pročita ono što je Danilo napisao o tom naročitom Sinu čovečjem:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Poput Boga i njegovog Božanskog Anđela, Sin čovečji jaše na oblacima. I poput Boga, Sin čovečji vlada doveka i celokupno stvorenje ga obožava:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

„U to vrijeme, govori Gospod, sabraću hrome, i skupiću odagnane i kojima zlo učinih. I učiniću od hromijeh ostatak i od odagnanih silan narod; i Gospod će carovati nad njima na gori Sionu odsad i dovijeka.“ Mihej 4:6-7

Jovan takođe prikazuje vaskrslog i uzvišenog Hrista kao ljudski lik slave Jahvea koji se pominje u Jezekilju 1-2, 8 i 43. On dalje poistovećuje Vaskrslog Gospoda sa Onim koji živi u vekove vekova, kao i sa Prvim i Poslednjim iz nadahnute knjige proroka Isaije:

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6

„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:12

Reći da je ovo zaista zadivljujuće, pa i potresno, bilo bi krajnje ublažavanje!

Šta Novi zavet kaže o starozavetnim javljanjima Hrista

Novozavetni pisci verovali su da je Gospod Isus bio delatan tokom čitavog starozavetnog razdoblja. Na primer, blaženi apostol Pavle je napisao da je Hristos bio duhovna Stena koja je izbavila Mojsija i Izrailjce i starala se o njima tokom Izlaska, i da je on Onaj koga je narod iskušavao:

„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos. Ali većina od njih ne bješe po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. A ovo biše primjeri nama, da ne želimo zla kao što oni želješe. Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što je napisano: Sjede narod da jede i pije, i ustade da igra. Niti da bludničimo, kao što neki od njih bludničiše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše. Niti ropćite kao što neki od njih roptaše, i izgiboše od istrebitelja.“ 1. Korinćanima 10:1-10

Ipak, prema starozavetnim spisima, Jahve je bio Stena koja je vodila Izrailj i starala se o njemu:

„Jer ću javljati ime Gospodnje; veličajte Boga našega. Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit. Oni se pokvariše prema njemu; njihovo nevaljalstvo nije nevaljalstvo sinova njegovijeh; to je rod zao i pokvaren. Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj koji te je zadobio? On te je načinio i stvorio. Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i kazaće ti. Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva kao zjenicu oka svojega. Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, Tako ga Gospod vođaše, i s njim ne bješe tuđega boga; Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena, Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca i ovnova Vasanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeničnih; i pio si vino, krv od grožđa. Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, bogovima kojih nijesu znali, novim koji iz bliza dođoše, kojih se nijesu strašili oci vaši. Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kćeri svoje, I reče: Sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav će im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; i ja ću njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiću ih. Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima. Zgrnuću na njih zla, strijele svoje pobacaću na njih. Glad će ih cijediti, vrućice i ljuti pomori proždiraće ih; i zube zvjerske poslaću na njih i jed zmija zemaljskih. Spolja će ih ubijati mač, a po klijetima strah, i momka i djevojku, dijete na sisi i sijeda čovjeka. Rekao bih: Rasijaću ih po svijem uglovima zemljaskim, učiniću da nestane spomena njihova između ljudi, Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: Ruka se naša uzvisila, a nije Gospod učinio sve ovo. Jer su narod koji propada sa svojih namjera, i nema u njih razuma. Kamo da su pametni da razumiju ovo, i gledaju na pošljedak svoj! Kako bi jedan gonio tisuću, a dvojica tjerala deset tisuća, da ih nije stijena njihova prodala i Gospod ih predao? Jer stijena njihova nije kao naša stijena; neprijatelji naši neka budu sudije.“ Ponovljeni zakoni 32:3-4, 12-15, 18, 29-31

I on je Gospod koji je bio iskušavan:

„Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikakvi hljeb već ogadio duši našoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu te pomrije mnogo naroda u Izrailju. Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti. I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija, on pogleda u zmiju od mjedi i ozdravi.“ Brojevi 21:4-9

Vredi navesti tekstualno-kritičku belešku NET Biblije, jer jasnije iznosi na videlo implikaciju Pavlovih reči:

tc Χριστόν (Criston, „Hristos“) posvedočeno je u većini rukopisa, uključujući mnoge važne svedoke aleksandrijskog (Ì46 1739 1881) i zapadnog (D F G) tipa teksta, kao i druge rukopise i prevode (Ψ latt sy co). S druge strane, neki od važnih aleksandrijskih svedoka imaju κύριον (kurion, „Gospod“; א B C P 33 104 1175 al). Nekoliko rukopisa (A 81 pc) ima θεόν (qeon, „Bog“). Nomina sacra za ova čitanja prilično su slična (redom cMn, kMn i qMn), pa bi se različita čitanja mogla objasniti zabunom. Pri bližem ispitivanju, čini se da su varijante namerne izmene. Aleksandrijski prepisivači zamenili su veoma određen izraz „Hristos“ manje određenim izrazima „Gospod“ i „Bog“, jer u kontekstu izgleda anahrono govoriti o tome kako naraštaj Izlaska iskušava Hrista. Da je izvorno stajalo „Gospod“, malo je verovatno da bi prepisivač svojevoljno stvorio teškoću stavljajući određenije „Hristos“. Štaviše, čak i bez sklonosti ka prekomernom ispravljanju, prepisivač bi lako mogao asimilovati reč „Hristos“ u „Gospod“, u skladu sa Ponovljenim zakonima 6:16 ili drugim odlomcima. Svedočanstvo rane crkve o čitanju ovog stiha prilično je UBEDLJIVO u prilog čitanja „Hristos“. Markion, antijevrejski jeretik iz drugog veka, prirodno bi se protivio svakom pominjanju Hrista u istorijskoj povezanosti sa Izrailjem, jer je Boga Stvoritelja iz Starog zaveta smatrao suštinski zlim. Uprkos toj snažnoj predrasudi, ipak, {Markion} je čitao tekst sa „Hristos“. Drugi ranocrkveni pisci potvrđuju prisustvo reči „Hristos“, među njima {Kliment Aleksandrijski} i Origen. Povrh toga, sinod u Antiohiji 268. godine nove ere koristio je čitanje „Hristos“ kao dokaz Hristove preegzistencije kada je osudio Pavla iz Samosate. (Vidi G. Zuntz, The Text of the Epistles, 126-27; TCGNT 494; C. D. Osburn, „The Text of 1 Corinthians 10:9“, New Testament Textual Criticism: Its Significance for Exegesis, 201-11; contra A. Robertson i A. Plummer, First Corinthians [ICC], 205-6.) Budući da je „Hristos“ po svemu teže čitanje, gotovo je sigurno izvorno. Pored toga, „Hristos“ je u skladu sa Pavlovim stilom u ovom odlomku (upor. 10:4, tekst u kojem {Markion} takođe čita „Hristos“). Ovaj tekst je i hristološki značajan, jer čitanje „Hristos“ izričito tvrdi Hristovu preegzistenciju. (Tekstualni kritičar suočava se sa sličnom dilemom u Judinoj 5. U sličnom kontekstu Izlaska, neki od važnijih aleksandrijskih rukopisa [A B 33 81 pc] i Vulgata čitaju „Isus“ umesto „Gospod“. Dva od tih rukopisa [A 81] jesu isti oni koji u 1. Korinćanima 10:9 imaju „Hristos“ umesto „Bog“. Za više podataka vidi tc beleške uz Judinu 5.) Ukratko, „Hristos“ ovde nosi sva obeležja autentičnosti i treba ga smatrati izvornim čitanjem. (NET Bible; isticanje velikim slovima i podvlačenjem naše)

Sledeći nadahnuti novozavetni pisac slaže se sa Pavlom da je upravo Gospod Isus spasao Izrailj iz Egipta**(2)** i potom ga kaznio zbog pobune, kao i da je on Onaj koji je ognjem uništio Sodomu i Gomoru**(3)**:

„Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista.“ _(ton monon despoten kai kyrion hemon) „A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše; I anđele koji ne održaše svoje dostojanstvo, nego napustiše svoje boravište, ostavio je za sud velikoga Dana u okovima vječnim pod mrakom, Kao što Sodom i Gomora, i gradovi oko njih koji se bjehu na njima sličan način odali bludu i poveli za drugim tijelom, stoje kao primjer, podvrgnuti osudi ognja vječnoga.“ Judina 1:4-7

Evo, ponovo, tekstualno-kritičkih beleški NET Biblije:

tc ‡ Nekoliko naučnika smatra čitanje Ιησοvς (Iesous, „Isus“) suviše teškim, jer podrazumeva pomisao da je Isus delovao u ranoj istoriji naroda Izrailja. Međutim, ovo čitanje ne samo da uživa najjaču podršku raznovrsnih ranih svedoka (npr. A B 33 81 1241 1739 1881 2344 pc vg co Or1739mg), nego mnoštvo varijanti pokazuje da su prepisivači osećali nelagodu prema njemu, jer su, kako izgleda, umesto Ιησοvς stavljali κύριος (kurios, „Gospod“) ili θεός (theos, „Bog“) (mada Ì72 ima zanimljivo čitanje θεός Χριστός [qeos Cristos, „Bog Hristos“] umesto Ιησοvς). Pored svedočanstva koje za ovo čitanje navodi NA27, uzmi u obzir i {88 322 323 424c 665 915 2298 eth Cyr Hier Bede}. Koliko god čitanje Ιησοvς bilo teško, u svetlu 4. stiha i u svetlu napretka otkrivenja (budući da je Judina poslanica jedna od poslednjih sastavljenih novozavetnih knjiga), ono je sasvim primereno. (*)

Budući da su novozavetni pisci verovali da se Isus javljao i delovao tokom celog Starog zaveta, ne treba da nas iznenadi što takva javljanja nalazimo zabeležena u biblijskim knjigama kao što je Danilo. Zapravo, upravo to bismo i očekivali ako je Novi zavet u pravu u pogledu Isusovog pojavljivanja u starozavetno vreme.

Sažetak biblijskih podataka

Sažmimo ono što smo do sada otkrili.

Opis Bića obučenog u lan koje je Danilo video (upor. 10:5-6, 12:5-7) sličan je načinu na koji su Jahve i Starac danima (koji je upravo Jahve [tačnije, Otac]) opisani u odlomcima kao što su Danilo 7:9-10, Jezekilj 1-2, 43 itd.
Njegov izgled sličan je i prikazu Silnog Anđela iz Otkrivenja 10.
Kontekst Otkrivenja 10 pokazuje da je Jovan gledao starozavetnog Anđela Jahvea/Boga, Onoga koji je istovremeno različit od Boga i istovetan sa Bogom i koji je bio zadužen da vodi Izrailj u oblaku tokom Izlaska.
To ukazuje da je i Danilo gledao Anđela Jahvea i da je stoga susreo potpuno Božansko Biće.
Prema Otkrivenju, Isus ima isti izgled kao ovo Božansko Biće obučeno u lan. Isus je takođe opisan kao Starac danima i Sin čovečji koji se pominju u Danilu 7:9-10 i 13-14.
Danilov Sin čovečji, poput Boga i njegovog Božanskog Anđela, jaše na oblacima. I poput Boga, ovaj lik u ljudskom obličju vlada doveka i obožava ga svako stvorenje.
Budući da je Hristos prikazan i kao Čovek u lanu i kao Sin čovečji, to ukazuje da su ova dva bića zapravo jedna te ista Božanska Ličnost, to jest starozavetna javljanja Gospoda Isusa.
Stoga je, prema nadahnutim hrišćanskim grčkim spisima, Isus Anđeo Boga/Jahvea, Čovek obučen u lan i Sin čovečji koji jaše na oblacima i koga obožava celokupno stvorenje kojim on doveka vlada.

Dok privodimo kraju našu raspravu, želimo da naglasimo jednu naročitu stvar. Naše objašnjenje da je Čovek u lanu koga je Danilo video bio predovaploćeni Hristos moglo bi se pokazati pogrešnim i zato o ovom tumačenju ne možemo govoriti dogmatski. Pa ipak, čak i ako grešimo, ostaje činjenica da nadahnuti novozavetni spisi, naročito Otkrivenje, predstavljaju Isusa kao potpuno Božansko Biće i opisuju njegov Božanski oblik i njegov izgled nakon vaskrsenja na isti način na koji su prikazani Bog i pojedini nebeski glasnici.

Dakle, prema nadahnutim novozavetnim dokumentima, Isus je preegzistentna Božanska Ličnost, po suštini potpuno Bog, koja uzima različite oblike i vrši različite službe, kao što je preuzimanje izgleda i uloge anđeoskog bića. Razlog zbog kojeg bi se Isus javio u takvom obliku jeste da se označi njegova služba Glasnika (a to je ono što anđeo doslovno jeste prema Svetom pismu) od Boga (Oca), poslatog s neba da objavljuje i spasava.

Napomene

(1) Ovo je slično izjavama koje nalazimo u Isaiji, gde se i Bog i Mesijanski Car nazivaju Bogom silnim:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

I, još jednom, evo Isaije 10:20-21:

(2) Judina primedba da je Isus spasao svoj narod iz Egipta odjek je onoga što je Matej napisao u svom nadahnutom jevanđelju:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

Dakle, budući da je Isus bio Onaj koji je sišao da izbavi svoj narod iz ropstva faraonu, ne treba da čudi što je upravo on Onaj koji dolazi da izbavi svoj narod iz ropstva grehu!

(3) Primer Sodome i Gomore prilično je zanimljiv kada uzmemo u obzir da Postanje, gde se ova priča nalazi, govori o dva Jahvea, ili tačnije o dve različite Ličnosti Jahvea: Jednoj na zemlji u obličju čoveka i Drugoj na nebu, koja je na te gradove izlila ognjenu kišu:

„Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: Učini što si kazao. I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače. Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. I oni mu rekoše: Gdje je Sara, žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao. I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:1-10, 16-22, 25, 33, 19:24

Pominjanje dvojice Jahvea možda objašnjava zašto u pojedinim biblijskim odlomcima Jahve o Bogu koji uništava te gradove govori u trećem licu:

„Evo, ja ću podignuti na njih Mide, koji neće mariti za srebro, niti će zlata iskati. Nego će iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neće se smilovati, niti će djece žaliti oko njihovo. I Vavilon, ures carstvima i dika slavi Haldejskoj, biće kao Sodom i Gomora kad ih Bog zatre.“ Isaija 13:17-19

„Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomoru i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko ondje naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovječji.“ Jeremija 50:40

„Zatirah vas kao što Gospod zatre Sodom i Gomoru, i bijaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.“ Amos 4:11

Ova upotreba trećeg lica dodatno potvrđuje da se Postanje 19:24 odnosi na dve različite Ličnosti Jahvea, Jednu na zemlji i Drugu na nebu; u najmanju ruku, ovi naročiti starozavetni primeri pokazuju da su neki (mnogi?) Izrailjci upravo tako razumeli odlomak iz Postanja.

Za više o trinitarnom tumačenju i implikacijama Postanja 19:24 toplo preporučujemo članak Entonija Rodžersa, „Nebeski“ i „zemaljski“ Jahve: trinitarno tumačenje Postanja 19:24.

Dodatak A –

Šta imaju da kažu biblijski tumači

U ovom odeljku donosimo objašnjenja nekolicine biblijskih komentatora, kako bismo izbegli prigovor da je naše tumačenje — da je Čovek iz Danila 10 teofanija, tačnije hristofanija, i da se razlikovao od anđela tumača koji je govorio sa prorokom — novo i suprotno tradicionalnom, konzervativnom hrišćanskom shvatanju. Primedbe sledećih biblijskih tumača pokazaće da naš stav nije nešto novo niti izmišljeno, budući da ga zastupaju ugledni hrišćanski naučnici.

Počinjemo pozivanjem na egzegezu Danila konzervativnog biblijskog naučnika Džona F. Volvorda:

„U toj situaciji Danilo beleži da je imao viđenje slavnog čoveka. Danilo ga opisuje kao obučenog u lan, sa bedrima opasanim čistim zlatom, telom nalik munji, očima poput plamenih buktinja, rukama i nogama kao od uglačane bronze, dok mu je glas zvučao kao žagor mnoštva. Svi komentatori se slažu da ta ličnost nije bila čovek, nego ili slavni anđeo ili teofanija, to jest javljanje samoga Boga.

„Leupold, nakon opsežne rasprave, zaključuje da je ta ličnost silni anđeo, na osnovu toga što mu je potrebna pomoć Mihaila koji se pominje u 13. stihu, što ne bi važilo za božanstvo. Ako je anđeo, mogao je biti Gavrilo, koji se Danilu javio u 8. poglavlju. Ipak, Leupold radije poistovećuje njega sa nepoznatim anđelom istog ranga kao Mihailo. Jang primećuje da ga je Hengstenberg poistovetio sa Mihailom i da su Jevreji tu figuru smatrali anđelom.

„Iako ima mesta za raspravu čak i među konzervativnim naučnicima, čini se da svedočanstva više idu u prilog tome da se ovo smatra teofanijom. U tom slučaju, čoveka iz 10:5-6 treba razlikovati od anđela iz 10:10-14, kao i od Mihaila koji se pominje u 10:13. Mada je silne anđele često teško razlikovati od samoga Boga, kao i u drugim viđenjima poput onih kod Jezekilja i u Otkrivenju, sličnost između čoveka opisanog u 10:5-6 i proslavljenog Hrista u Otkrivenju 1:13-15 navela je konzervativne tumače poput Janga i Kajla da tog čoveka smatraju istinskom teofanijom ili javljanjem Hrista kao Anđela Jehovinog.“ (Volvord, Daniel – The Key to Prophetic Revelation [Moody Press, Chicago, izdanje u mekom povezu 1989], str. 242-243: *; isticanje podvlačenjem naše)

Drugi konzervativni hrišćanski tumač pita:

„Ko je bila ta ličnost? Većina naučnika ga jednostavno poistovećuje sa anđelom poslatim da Danilu prenese poruku. Montgomeri je predložio da je taj anđeo tumač bio Gavrilo, koji se Danilu javio ranije (upor. 8:16; 9:21). Ipak, Lakok ubedljivo dokazuje da to biće nije moglo biti Gavrilo, jer kada je Danilo sreo tog anđela u 9:21, nije se uplašio, dok ga je ovde savladao strah i morao je tri puta da bude povraćen k sebi.

„S druge strane, neki su ‘čoveka obučenog u lan’ poistovetili ni sa kim drugim do sa samim Bogom, verovatno u ličnosti božanskog Mesije (vidi komentare uz 3:25). Čini se da je gledište po kojem je ta ličnost bila Bog ispravno, ne samo zbog silnog dejstva njegovog prisustva na Danila, nego i zbog sličnog opisa teofanije iznetog u Jezekilju 1:26-28 i još bliže paralele sa prikazom Hrista u Otkrivenju 1:12-16. U 12:6 taj ‘čovek u lanu’ takođe, kako izgleda, ima znanje koje nadilazi znanje ostalih anđela, a u 12:7 polaže božansku zakletvu.

„Uobičajen prigovor poistovećivanju ove ličnosti sa božanstvom jeste da je anđeo opisan u 10-14. stihu očigledno bio niži od Boga. Na primer, taj anđeo je bio ‘poslat’ Danilu (11. stih) i bila mu je potrebna Mihailova pomoć u borbi protiv drugih anđeoskih sila (13. stih). G. C. Luk je ponudio pravo rešenje ovog problema, a ono glasi da su ‘čovek obučen u lan’ i anđeo tumač uveden u 10. stihu različite ličnosti. U ovom viđenju pojavljuju se najmanje četiri sveta anđela (anđeo tumač [10:10-14 i kroz poglavlja 10-12]; Mihailo [10:13,21]; i još dvojica [12:5]), a ‘čovek obučen u lan’ nesumnjivo je nadređen (upor. 12:6-7). Stoga je ličnost uvedena u 10:5-6 teofanija, ali sadržaj viđenja prenosi anđeo tumač, koji se uvodi u 10. stihu. U knjizi Otkrivenja postoji sličan obrazac. Ponekad je Jovan susretao samoga Hrista (npr. 1:12-20), dok ga je u drugim prilikama poučavao anđeo (npr. 17:1-6).“ (The New American Commentary An Exegetical and Theological Exposition of Holy Scripture – Daniel, Stephen R. Miller [Broadman & Holman Publishers, 1994], tom 18, str. 281-282)

„Na ovom mestu u pripovesti ponovo se uvodi ‘čovek obučen u lan’ (Hristos). Opisan je kako stoji u vazduhu ‘iznad voda reke’. Danilo je bio svedok upečatljivog prizora. Dva anđela bila su na dvema obalama reke, anđeo tumač je očigledno i dalje stajao pred njim, a Gospod je bio uzvišen nad svima njima.

„Gavrilo sada upućuje pitanje ‘čoveku obučenom u lan’. Činjenica da se znanje traži od čoveka u belom ukazuje na njegovu nadmoć nad anđelima, a Vitkom smatra da njegov položaj ‘iznad voda reke’ ukazuje na ‘njegov natprirodni autoritet i moć’. … (Str. 322-323; isticanje podvlačenjem naše)

Vredi ovde navesti opširno objašnjenje Danila 10 i 12 pokojnog čuvenog biblijskog egzegete Džona Gila:

„I podigoh oči svoje, i vidjeh“… Podstaknut na to predmetom koji mu se ukazao, neobičnog izgleda, koji je privukao njegovu pažnju i naveo ga da pomno u njega gleda: „gle, čovjek jedan obučen u rizu lanenu“; ne Gavrilo, nego Sin Božji, Mesija; koji, iako još nije bio ovaploćen, ipak je to bio u Božjoj odluci i nameri; u savezu je pristao da bude čovek, bio je obećan i prorečen kao takav; a sada se javio u ljudskom obliku, kao što je često činio pre svog ovaploćenja, kao zalog toga i pokazujući svoju spremnost da uzme ljudsku prirodu: javlja se ovde „obučen u lan“, u odori sveštenika; koju službu on nosi i vrši žrtvom samoga sebe i svojim delotvornim posredovanjem; a to može označavati i njegovu čistotu i nevinost, kao i uputiti nas na besprekornu pravednost čiji je on tvorac, a koja je poput tananog lana, čista i bela (Otkrivenje 19:8): „i bedra njegova opasana čistim zlatom iz Ofaza“; ili od Feza, što je najbolje zlato. Neki smatraju da je to isto što i zlato iz Ofira, koje se često pominje u Svetom pismu; tako Targum na (Jeremija 10:9) prevodi Ufaz sa Ofir. Ptolemej pominje reku po imenu Fasis na ostrvu Taprobana ili Zejlan, gde je, kako izgleda, Bohar smatrao da se nalazio Ofir, odakle je dolazilo zlato tog imena; i isti geograf. (The New John Gill Exposition of the Entire Bible; isticanje podvlačenjem naše)

„I, gle, ruka koja me se dotače“… Ne ruka čoveka obučenog u lan, čiji je glas čuo i čija je ruka bila kao uglačana bronza (Danilo 10:6), nego ruka nekoga ko se od njega razlikuje, jednog od njegovih pratilaca (Danilo 12:5,6), koji je imao obličje sinova ljudskih (Danilo 10:16), i čija je ruka bila mekša i bliža ljudskoj; vrlo verovatno ruka anđela Gavrila u ljudskom obliku, koji ga je i ranije dodirnuo, u sličnim okolnostima (Danilo 8:16,18)… (Isto.; isticanje podvlačenjem naše)

„I vidjeh, ja Danilo, i gle, dva druga stadoše“…
Druga dva anđela, pored čoveka obučenog u lan (Danilo 12:6), ili tačnije pored anđela koji je Danilu izložio dugačak prikaz onoga što je imalo da se dogodi, u prethodnom poglavlju i na početku ovog; koje Danilo, budući zaokupljen tim izlaganjem, ranije nije primetio; ali sada, pošto je ono završeno, gleda oko sebe i zapaža ovu drugu dvojicu koji su stajali, budući da su duhovi koji služe Hristu i spremni su da izvrše njegova naređenja: „jedan s jedne strane obale rijeke, a drugi s druge strane rijeke“; Hidekel ili Tigar, kao što se vidi iz (Danilo 10:4). Razlog za takav položaj bio je ponajviše zbog Hrista, čoveka obučenog u lan, koji je stajao na vodi reke, odnosno iznad nje, u njenoj sredini; i da se pokaže da su mu služili i da su bili spremni da idu svuda kuda ih pošalje da vrše njegovu volju; a takođe i zbog Danila, da bi mogao čuti šta se govori, bilo Hristu bilo jedan drugome; jer, budući na tolikoj udaljenosti, glas im je morao biti snažan; i zaista, svrha svega što sledi do kraja poglavlja jeste da se njemu, a preko njega crkvi i narodu Božjem u svim budućim naraštajima, obznani vreme i kraj svega ovoga što je prethodno izneto u proročanstvu. (Isto.)

„I reče jedan čovjeku obučenom u lanenu rizu“… Jedan od anđela sa jedne strane obale reke progovorio je Hristu, koji se pojavio u ljudskom obličju, kao nagoveštaj njegovog budućeg ovaploćenja; i kao obučen u lan, što izražava njegovu svešteničku službu, kao i njegovu čistotu i svetost, koje su ga za nju osposobljavale; (Vidi Gila o 10:6). Ne kaže se koji je od anđela bio taj koji je govorio, niti sa koje strane reke je stajao; vrlo verovatno je svaki od njih govorio zauzvrat, i svi su se pridružili istoj molbi upućenoj Hristu: „koji bješe iznad vode rječne“: ili iznad njih; što označava njegovu moć i vlast nad ljudima, carstvima i narodima, koji se ponekad označavaju vodama, pa čak i nad onim najburnijim i najuzburkanijim… (Isto.)

„I čuh čovjeka obučenog u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne“… Hristos, kako se pojavio u ljudskom obličju, i kao Prvosveštenik našeg ispovedanja, i kao Posrednik koji ima vlast nad svakim telom; tako je izgovarao razgovetne glasove ljudskim glasom, i to tako glasno, jasno i razgovetno da je Danilo mogao čuti svaku njegovu reč, a radi njega je to i bilo rečeno: „i on podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu“; podizanje desne ruke jeste gest koji se koristi pri zaklinjanju, a podizanje obe ruke jeste ili radi veće svečanosti čina, ili s obzirom na dva anđela koji su stajali jedan s jedne, a drugi s druge njegove strane, da bi obojica mogli biti očevici ovog svečanog čina; premda je podizanje obe ruke često i molitveni gest, te u ovom činu može biti mešavine oboga, i molitve i zakletve; Hristos, kao Prvosveštenik, posreduje za svoju crkvu i svoj narod, da im vera ne posustane dok ne dođe kraj njihovim nevoljama: „i zakle se Živim vavijek“; živim Bogom, Besmrtnim, koji jedini ima besmrtnost. Majmonid to tumači: „Životom sveta“; to jest, Bogom, koji je Život sveta, koji daje život i biće svim stvorenjima; svi u njemu žive, i kreću se, i imaju svoje biće, i tako je on veći od svih, i samo se njime sme zaklinjati. Hristos se, kao čovek, kune svojim božanskim Ocem, koji je, kao takav, bio veći od njega; premda, ako to razumemo o Bogu, Ocu, Sinu i Duhu, jednom, jedinom, istinitom i živom Bogu, nema ničeg neprikladnog u tome što se Hristos kune samim sobom, živim Bogom, što je oznaka koju ponekad nosi; vidi (Jevrejima 3:12) (6:13)… (Isto.; podvlačenje je naše)

„I ja čuh i ne razumjeh“… Danilo je čuo šta je Hristos rekao u odgovoru anđelu, ali nije razumeo značenje toga, što iskreno priznaje; nije razumeo šta se misli pod „vremenom“, i „vremenima“, i „pola vremena“; kakvo je to vreme bilo, i kada će se i kako završiti, a to je veoma želeo da sazna: „i rekoh: Gospode, šta su ova poslednja vremena?“? on se nije obratio anđelu koji je postavio gornje pitanje, nego čoveku obučenom u lan; Hristu, za koga je uvideo da je božanska Ličnost, Ličnost gospodstva, moći i vlasti, viša od anđela, i njegov Gospod i Bog; i koji je jedini mogao da razreši pitanje koje je postavio, a koje se donekle razlikuje od anđelovog, (Danilo 12:6)… (Isto.; podvlačenje je naše)

Drugi čuveni biblijski komentator, pokojni Metju Henri, napisao je:

III. Opis one slavne Ličnosti koju je Danilo video u viđenju, a koja, kako se opšte smatra, ne može biti niko drugi do sam Hristos, večna Reč. Bio je pored reke Hidekel (Danilo 10:4), verovatno šetajući onuda, ne radi razonode, nego radi pobožnosti i razmišljanja, kao što je Isak izašao u polje da razmišlja; i, budući ugledna ličnost, imao je sluge koje su ga pratile na izvesnoj udaljenosti. Tamo je podigao pogled i video jednoga čoveka, Hrista Isusa. To mora biti on, jer se pojavljuje u istom obličju u kojem se pojavio svetom Jovanu na ostrvu Patmosu, Otkrivenje 1:13-15. Odeća mu je bila sveštenička, jer on je prvosveštenik našeg ispovedanja, obučen u lan, kao što je i sam prvosveštenik bio na dan pomirenja, onaj veliki dan; bedra su mu bila opasana (u viđenju svetog Jovana prsa su mu bila opasana) zlatnim pojasom od najfinijeg zlata, onog iz Ufaza, jer je sve što se tiče Hrista najbolje u svojoj vrsti. Opasivanje bedara označava njegovu spremnu i marljivu posvećenost svome poslu, kao sluge svoga Oca, u delu našeg iskupljenja. Obličje mu je bilo ljupko, telo mu kao beril, dragi kamen nebeske boje. Lice mu je bilo strahopoštovanja dostojno, dovoljno da ulije strah posmatračima, jer mu je lice bilo kao munja, koja zaslepljuje oči, i blista i preti. Oči su mu bile sjajne i blistave, kao ognjene svetiljke. Ruke i noge sijale su mu kao uglačana bronza, Danilo 10:6. Glas mu je bio gromak, snažan i veoma prodoran, kao glas mnoštva. Vox Dei--glas Božji može nadjačati vox populi--glas naroda. Tako se slavan Hristos pojavio, i to treba da nas navede: 1. Da o njemu mislimo uzvišeno i časno. Pogledajte sada koliki je taj čovek, i neka u svemu on ima prvenstvo. 2. Da se divimo njegovom snishođenju radi nas i radi našeg spasenja. Preko sveg tog sjaja navukao je veo kada je uzeo na sebe obličje sluge i sam sebe ispraznio…

II. Blaženi anđeo koga je Hristos upotrebio da razgovara s njim pružio mu je svako ohrabrenje i svaku utehu koji su bili mogući. Čini se da nije bio onaj čiju je slavu video u viđenju (Danilo 10:5,6) taj koji ga je ovde dotakao i razgovarao s njim; to je bio Hristos, ali izgleda da je ovo bio anđeo Gavrilo, kome je Hristos već jednom ranije naložio da pouči Danila, Danilo 8:16. To slavno javljanje (kao javljanje Boga slave Avrahamu, Dela apostolska 7:2) imalo je za cilj da pruži autoritet i pridobije pažnju za ono što će anđeo reći. Sam Hristos je utešio Jovana kada je ovaj u sličnom slučaju pao pred njegove noge kao mrtav (Otkrivenje 1:17); ali ovde je to učinio preko anđela, koga je Danilo video u slavi mnogo manjoj od one iz viđenja u prethodnim stihovima; jer on beše nalik na sinove ljudske (Danilo 10:16), neko ko izgleda kao čovek, Danilo 10:18. Kada se on samo javio, kao što je učinio i ranije (Danilo 9:21), ne nalazimo da je Danilo time bio doveden u kakav nemir, kao što je bio ovim viđenjem; i zato je ovde po treći put poslat Danilu. (Matthew Henry Complete Commentary on the Whole Bible; podvlačenje je naše)

1. Ko je postavio pitanje. Danilo je imao viđenje Hrista u njegovoj slavi, čoveka obučenog u lan, Danilo 10:5. Ali njegov razgovor bio je sa anđelom Gavrilom, a sada gleda, i gle, druga dvojica (Danilo 12:5), dva anđela koja ranije nije video, jedan na jednoj obali reke, a drugi na drugoj strani, tako da, budući da je reka između njih, nisu mogli jedan drugome da šapuću, nego se ono što kažu moralo čuti. Hristos je stajao na vodama reke, (Danilo 12:6), između obala Ulaja; bilo je stoga primereno da anđeli, njegovi pratioci, stoje sa obe strane, da bi bili spremni da idu, jedan na jednu, a drugi na drugu stranu, kako im on bude naložio. Ovi anđeli su se pojavili: (1.) Da ukrase viđenje i učine ga još sjajnijim; i da doprinesu slavi Sina čovečijeg, Jevrejima 1:6… 2. Kome je ovo pitanje bilo upućeno — čoveku obučenom u lan, o kome smo čitali ranije (Danilo 10:5), Hristu, našem velikom prvosvešteniku, koji beše nad vodama reke, a čiji je glasnogovornik, ili tumač, sve ovo vreme bio anđeo Gavrilo. Ta reka bila je Hidekel (Danilo 10:4), ista ona koja se zove i Tigar, mesto oko kojeg će se zbiti mnogi od proreknutih događaja; tu je stoga smeštena scena. Hidekel se pominje kao jedna od reka koje su natapale vrt edenski (Postanje 2:14); primereno stoga Hristos stoji na toj reci, jer se njime natapa drveće u raju Božjem. Vode označavaju narode, pa tako njegovo stajanje na vodama označava njegovu vlast nad svima; on sedi nad potopom (Psalam 29:10); hodi po vodama morskim, Jov 9:8. I Hristos je, da bi pokazao da je to on, u danima svoga tela hodio po vodama, Matej 14:25. Bio je iznad voda reke (kako neki tako čitaju); pojavio se u vazduhu iznad reke… Potvrđeno zakletvom. Čovek obučen u lan podigao je obe ruke k nebu i zakleo se onim koji živi u vekove vekova da će tako biti. Tako je i moćni anđeo koga je video sveti Jovan predstavljen, uz jasnu aluziju na ovo viđenje, kako stoji sa desnom nogom na moru i levom nogom na zemlji, i sa rukom podignutom k nebu, kunući se da više neće biti odlaganja, Otkrivenje 10:5,6… (Isto.; podvlačenje je naše)

Dodatak B –

Pregled raznih teofanija/hristofanija koje su relevantne za Danila 10

Slava Jahvina (Jezekilj 1:24, 26-28; 8:1-4; 43:1-3)

Starac danima (Danilo 7:9-10)

Čovek iz Danila (up. 10:4-10; 12:5-7)

Moćni anđeo iz Otkrivenja

Isus Hristos (Otkrivenje 1:12-18)

„„I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu“ „kao da bješe huka velike vode, kao glas Svemogućega i kao graja u okolu“ … „I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše“ „kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo.“. „To bijaše viđenje slave Božije na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.““

„„A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeđah u svojoj kući i starješine Judine sjeđahu preda mnom“, „pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda.“. „I vidjeh, a to oblik na oči kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost.“ „I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi,“, „i podiže me duh među nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božijoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost. I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oči kao ona što je vidjeh u polju.““

„„Potom me odvede k vratima koja gledaju na istok. I gle, slava Boga Izrailjeva dohođaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad dođoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje.““

„„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede,“ „i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega,“. „tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.““

„„Dana dvadeset četvrtog mjeseca prvog, ja bijah na obali rijeke velike, zvane Edekel (Tigar) I podigoh oči svoje, i vidjeh, gle,“ „čovjek jedan obučen u rizu lanenu, i bedra njegova opasana čistim zlatom iz Ofaza. A tijelo njegovo kao (topaz) tarsijski, i lice njegovo kao sjaj munje, i oči njegove kao svjetiljke ognjene, i mišice njegove i golijeni kao sjaj mjedi blješteće, i glas riječi njegovih kao glas mnoštva (naroda).“. „I vidjeh ja Danilo sam pojavu, a ljudi koji bjehu sa mnom ne vidješe pojave, no užas veliki napade na njih, i pobjegoše u strahu; I ja ostah sam i vidjeh pojavu ovu veliku,“ „i ne ostade u meni snage, slava moja se promijeni u rugobu, i postah nemoćan.“. „I čuh glas riječi njegovih“ „i kad ga čuh, bih potresen, licem svojim na zemlji. I, gle, ruka koja me se dotače i koja me podiže na koljena.“.“

„„I vidjeh, ja Danilo, i gle, dva druga stadoše, jedan s jedne strane obale rijeke, a drugi s druge strane rijeke. I reče jedan“ „čovjeku obučenom u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne“, „Kad će biti kraj čudesima o kojima si govorio?“ „I čuh čovjeka obučenog u lanenu rizu, koji bješe iznad vode rječne, i on podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu i zakle se Živim vavijek da (će biti kraj):“, „U vrijeme vremena i pola vremena (= u toku jedne i dvije i pola godine, tj. za tri i po godine, po tumačima); a kada se okonča rasijanje ruke osvećenog naroda, razumjeće sve ovo.““

„„I vidjeh drugoga anđela silna gdje silazi s neba,“ „koji bješe odjeven u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni;“. „I on držaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i stade svojom desnom nogom na more, a lijevom na zemlju; I povika glasom gromkim kao što riče lav. I kad on povika,“ „progovoriše sedam gromova glasovima svojim.“. „A kada progovoriše sedam gromova, htjedoh da pišem, no čuh glas sa neba koji govori: 3apečati ono što govoriše sedam gromova, i to ne piši. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji,“ „podiže svoju desnu ruku prema nebu, I zakle se Onim koji živi u vijekove vijekova,“, „Koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više biti neće;““

„„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga“ „nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda.“. „I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj.“ „I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav“. „On položi desnu ruku svoju na me“ „govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.““