Međuzavetna jevrejska književnost i božanstvo Gospoda Isusa [Deo 3]

Ispitivanje Hristovog božanstva u svetlu grčkih dodataka Knjizi o Jestiri

Vreme je, još jednom (*; *), da ispitamo određene jevrejske spise nastale tokom međuzavetnog perioda (tj. perioda između starozavetnih i novozavetnih spisa), kako bismo videli šta ti izvori govore o Bogu i kako utiču na naše razumevanje novozavetnog prikaza Hrista. U ovom članku razmotrićemo dodatke grčkoj verziji kanonske knjige o Jestiri, koji se nalaze u Septuaginti.

Poreklo

Prema više izvora, ovi konkretni dodaci Knjizi o Jestiri nastali su negde između 2. i 1. veka pre Hrista. Kao što primećuju sledeći naučnici:

Dejvid Dž. A. Klajns piše: „Dodaci se nalaze samo u grčkoj Bibliji, a ne u hebrejskoj, ali izgleda da su neki od njih ranije postojali u hebrejskom ili aramejskom obliku. To važi za dodatke A, C, D i F, u kojima su tragovi semitskog originala i dalje vidljivi. Dodaci B i E (kraljevska pisma), s druge strane, očigledni su primeri kitnjastog grčkog retorskog stila i morali su izvorno biti sastavljeni na grčkom. Svi dodaci su najverovatnije jevrejskog porekla, naročito dodaci A i F, koji odišu antipaganskim duhom. Semitski dodaci su sasvim verovatno palestinskog porekla, dok grčki dodaci verovatnije potiču iz jevrejske zajednice izvan Palestine, kao što je ona u Aleksandriji u Egiptu, gde je nastala Septuaginta. O datumu dodataka svedoči neobičan kolofon, odnosno završna bibliografska beleška pridodata knjizi u 11:1 (izostavljena u NAB-u). Ta bibliotekarska beleška zapisuje da je grčka Knjiga o Jestiri, uključujući i dodatke, doneta iz Jerusalima, gde je bila prevedena, u Egipat četvrte godine Ptolemeja i Kleopatre. Datum je stoga oko 114. g. pre Hrista (mada su moguće i oko 77. ili oko 48. g. pre Hrista, budući da je postojao više od jednog Ptolemeja sa ženom po imenu Kleopatra).“ (Harper's Bible Commentary, str. 815)

Dejvid A. deSilva piše: „Datum, međutim, korisno beleži godinu u kojoj je Dositej doneo svitak u Aleksandriju. Nažalost, svaki naslednik Ptolemeja I uzeo je ime Ptolemej, a nekolicina njih bila je oženjena Kleopatrom. Bikerman (1944: 346–47) utvrdio je da je prevod dovršen 78–77. g. pre nove ere, četvrte godine vladavine Ptolemeja XII Auleta i Kleopatre V. Drugi popularan datum je 114–113. g. pre nove ere, četvrta godina vladavine Ptolemeja VIII Sotera II i jedne ranije Kleopatre (Mur 1977: 250; Jakob 1890: 279–80). Bikerman odbacuje tu mogućnost — kao i treću, Ptolemeja XIII, brata i muža čuvene Kleopatre — jer je kraljica u oba slučaja delovala kao regentkinja mlađeg Ptolemeja u četvrtim godinama tih vladavina, a zvanični dokumenti su u tim slučajevima navodili Kleopatru na prvom mestu, za razliku od kolofona Knjige o Jestiri. Pored dve žive mogućnosti za datum prevoda, kolofon takođe čuva jedno ime, Lisimah — stanovnik Jerusalima, verovatno egipatsko-jevrejskog porekla (na to ukazuje ime njegovog oca, Ptolemej), što možda objašnjava zašto knjiga tako dobro progovara egipatskoj jevrejskoj situaciji, kuda je i poslata (Fajfer 1949: 311).“ (Introducing the Apocrypha, str. 117) (Early Jewish Writings – Additions to Esther; podvlačenje naše)

Internet izdanje Jevrejske enciklopedije piše:

Kanonska Knjiga o Jestiri nesumnjivo predstavlja najstariji sačuvani oblik priče o Jestiri. U vremenima ugnjetavanja Jevreji su nalazili utehu u ovom pripovedanju, jer je ono pružalo primer iznenadnog božanskog spasenja u danima nevolje (Jestira 9:22, 28) i jačalo je njihovu nadu da će biti oslobođeni iz svog očajnog stanja, naročito u dane Makaveja. Prirodno, dobro poznata veština Jevreja u preoblikovanju i obogaćivanju tradicionalnih pripovesti primenjivana je posebno na one epizode koje su u biblijskoj Knjizi o Jestiri bile tek ovlaš dodirnute. Takve varijacije i dodaci sačuvani su na grčkom, ali se pretpostavka da su počivali na hebrejskom originalu pokazala pogrešnom (upor. Šolc, „Kommentar über das Buch Esther mit Seinen Zusätzen“, 1892, str. 21 i dalje), pri čemu je posebno značajna teškoća prevođenja mnogih od tih dodataka na hebrejski (Friče, „Kurzgefasstes Exegetisches Handbuch zu den Apokryphen des Alten Testaments“, 1851, str. 71; Vejs, „The Apocrypha“, u „The Speaker's Commentary“, i. 361–365). Dodaci su verovatno nastali u vreme Makaveja, kada se narod nadao još jednom iznenadnom oslobođenju božanskom intervencijom. Oni su prvenstveno imali za cilj da nadomeste religijski element koji upadljivo nedostaje u kanonskoj knjizi (upor. Rojs, „Geschichte der Heiligen Schriften des Alten Testaments“, 2. izd., §§ 470 i dalje; Blek-Velhauzen, „Einleitung in das Alte Testament“, 5. izd., § 120; J. S. Bloh, „Hellenistische Bestandtheile im Bibl. Schriftum“, 2. izd., str. 8; Risel, u Kaučovom izdanju „Die Apocryphen und Pseudepigraphen des Alten Testaments“, i. 197). Friče (n. d. str. 73) ukazao je na jezičke sličnosti između dodataka i Druge knjige Makavejske.

Izdanja i kritička pomagala.

Najkasniji datum koji se može pripisati dodacima jeste 30. g. pre Hrista, kada se ptolemejska vladavina okončala (upor. B. Jakob u Štadeovom „Zeitschrift“, 1890, str. 290). Ovi dodaci sadržani su u uncijalnim rukopisima Codex Sinaiticus (Sin.), Codex Vaticanus (B) i Codex Alexandrinus (A). Među štampanim izdanjima mogu se pomenuti ona R. Holmsa i Dž. Parsonsa, Oksford, 1798–1827; E. Nestlea, „Vet. Test. Græce Juxta LXX. Interpretum“, Lajpcig, 1850; H. B. Svita, „The Old Testament in Greek“, 2. izd., Kembridž, 1895–99; O. F. Fričea, „Libr. Apoc. V. T. Græce“, 1871. Tekst dodataka sačuvan je u dva oblika, naime u obliku Septuaginte i u obliku koji je priredio Lukijan, mučenik antiohijski (upor. B. Jakob, n. d. str. 258–262). Lagard je objavio oba teksta s potpunim kritičkim napomenama u svom delu „Librorum Veteris Testamenti Canonicorum“, 1883, i. 504–541; a kasnije je A. Šolc („Kommentar über das Buch Esther“, str. 2–99, Vircburg i Beč, 1892) objavio malo izdanje u četiri uporedne kolone, prikazujući jedan pored drugog hebrejski tekst kanonske knjige, dva grčka teksta i Josifov tekst (upor. Risel u Kaučovom izdanju, n. d. str. 198, 199). (Jewish Encyclopedia; podvlačenje naše)

Stoga, iako su ovi dodaci postali deo grčke verzije Knjige o Jestiri, kanonskog starozavetnog spisa, oni ipak spadaju u međuzavetni period, budući da su nastali negde tokom 2–1. veka pre Hrista.

Nakon ovoga prelazimo na naše ispitivanje.

**
Navod**

Grčka verzija Knjige o Jestiri beleži navodnu molitvu Mardoheja, Jestirinog strica, koja nam daje uvid u to šta su izvesni Jevreji mislili o Božjem odnosu prema Izrailju, kao i prema svetu:

„Tada se Mardohej pomoli Gospodu, prizivajući u sećanje sva dela Gospodnja. Reče: ‚O Gospode, Gospode, ti vladaš kao Car nad svime: jer je sav kosmos u tvojoj vlasti, i nema nikoga ko ti se može suprotstaviti kada je tvoja volja da spaseš Izrailj, jer si ti načinio nebo i zemlju i svaku divnu stvar pod nebom. Ti si Gospod svega, i nema čoveka koji ti može odoleti, Gospode. Ti znaš sve; ti znaš, Gospode, da ovo nisam učinio iz drskosti ni iz oholosti ni iz kakve ljubavi prema slavi, i da se nisam poklonio ovom oholom Amanu; jer bih rado ljubio tabane njegovih nogu da bih spasao Izrailj! Ali ovo sam učinio da slavu čovekovu ne bih pretpostavio slavi Božjoj, i neću se klanjati nikome osim tebi, koji si moj Gospod; i neću to činiti iz oholosti. A sada, Gospode Bože i Care, Bože Avramov, poštedi svoj narod: jer su oči naših neprijatelja uprte u nas da nas istrebe, i žele da unište nasledstvo koje je tvoje od početka. Ne zanemari svoj deo, koji si sebi iskupio iz Egipta. Čuj moju molitvu i smiluj se na svoje nasledstvo: pretvori naš plač u slavlje, da bismo živeli i pevali hvalu tvome imenu, Gospode; ne uništi usne onih koji te hvale.‘ Sav Izrailj je isto tako najusrdnije vapio Gospodu, jer im je smrt bila pred očima.“ 13:8-18

Prethodna molitva pokazuje nam da je Jevrejin (ili Jevreji) koji je napisao ovo poglavlje verovao sledeće o Bogu Izrailja:

Jahve je Gospod. Tekst čak ponavlja izraz „Gospode, Gospode“, očigledno da bi naglasio ovu tačku.
Jahve je Gospod svega.
Jahve vlada kao Car nad celom tvorevinom.
Jahve je načinio i održava celu tvorevinu.
Jahve zna sve.
Svi istinski vernici treba da obožavaju jedino Jahvea i da pevaju hvale njegovom imenu.
Nema nikoga ko može sprečiti Jahvea ili mu se suprotstaviti u spasavanju njegovog naroda Izrailja.

Kao što ćemo sada videti, Novi zavet primenjuje sve ove tvrdnje na Hrista!

**
Novozavetno učenje o Hristu**

Zanimljivo je da nadahnuti hrišćanski spisi nazivaju Isusa „Gospode, Gospode“.

„Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li u ime tvoje prorokovali, i tvojim imenom demone izgonili, i tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im javno kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene vi koji činite bezakonje.“ Matej 7:21-23

„A što me zovete: Gospode, Gospode, a ne izvršujete što govorim?“ Luka 6:46

Ta ista pisma takođe svedoče da je Hristos Gospod svega, budući da je Gospod nad gospodarima i Car nad carevima.

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.“ Dela apostolska 10:36

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13

„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:9

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – upor. 19:16

Oni dalje tvrde da, kao suvereni Car cele tvorevine, svako stvorenje mora da obožava Hrista i da mu peva!

„I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:17-18

„I ne opijajte se vinom, u čemu je razvrat, nego se ispunjavajte Duhom, Govoreći među sobom u psalmima i himnama i pjesmama duhovnim, pjevajući i pojući Gospodu u srcu svome; Zahvaljujući svagda za sve Bogu i Ocu u ime Gospoda našega Isusa Hrista, Pokoravajući se jedan drugome u strahu Božijem.“ Efescima 5:18-21

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:3b, 6-9, 13-14

„Blagodat vam i mir od Boga, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi; i od sedam duhova, koji su pred prijestolom njegovim; I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:4-6

„I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih. I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:5-14

Novi zavet čak prikazuje Isusa kao Naslednika cele tvorevine, tvrdeći da je on božanski Posrednik Oca kroz koga je i za koga je sav kosmos načinjen, i Onaj koji sve održava svojom moćnom rečju:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10-11, 14

„Što se pak tiče jedenja idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema nijednoga drugoga Boga osim jednoga. Jer ako i ima takozvanih bogova, bilo na nebu bilo na zemlji, kao što je mnogo bogova i mnogo gospoda, Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:4-6

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 8, 10-12

To nije sve. Novozavetni pisci govore o Hristu kao o Onome koji zna sve:

„Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:30-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

Nadahnuti autori idu čak dotle da kažu da je Isus zapravo spasao Izrailj iz Egipta!

„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos. Ali većina od njih ne bješe po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. A ovo biše primjeri nama, da ne želimo zla kao što oni želješe. Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što je napisano: Sjede narod da jede i pije, i ustade da igra. Niti da bludničimo, kao što neki od njih bludničiše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše. Niti ropćite kao što neki od njih roptaše, i izgiboše od istrebitelja.“ 1. Korinćanima 10:1-10 ESV

„Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista. A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ Judina 1:4-5 ESV

Zapravo, kanonski hrišćanski grčki spisi tvrde da Isus ide da spase svoj narod od njegovih greha, otkupljujući pojedince da budu njegovo sopstveno sveto i dragoceno vlasništvo:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:21

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

Novozavetni autori dalje objavljuju da niko nije u stanju da spreči Hrista da savršeno spase i sačuva svoj narod zauvek:

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33

„Ko će nas rastaviti od ljubavi Hristove? Žalost ili tjeskoba, ili gonjenje, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač? Kao što je napisano: Radi tebe nas ubijaju vazdan, smatraju nas ovcama za klanje. Ali u svemu ovome pobjeđujemo kroz Onoga koji nas je zavolio. Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, Ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.“ Rimljanima 8:35-39

**
Zaključak**

Naše kratko ispitivanje još jednom pokazuje da su novozavetni pisci uzeli sam onaj jezik kojim i hebrejska Biblija i određeni jevrejski izvori govore o jedinstvenosti i veličanstvu Jahvea, i bez ustezanja ga primenili na Hrista! Stoga je jasno da su najraniji hrišćani (od kojih su većina bili monoteistički Jevreji) potvrđivali i propovedali da je Isus Hristos Jahve Bog u telu (a ipak ne Otac niti Sveti Duh)!

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Priznajemo i ispovedamo da si ti Gospod, Gospod koji vlada kao Car nad svime. Sav kosmos je u tvojoj vlasti, i nema nikoga ko ti se može suprotstaviti kada je tvoja volja da spaseš svoj narod, duhovni Izrailj. Verujemo i potvrđujemo da si ti, Gospode Isuse, načinio nebo i zemlju i svaku divnu stvar pod nebom. Ti si Gospod svega, i nema čoveka koji ti može odoleti, o suvereni Gospode Hriste, i ti znaš sve. Jedino se tebi klanjamo i jedino tvome imenu pevamo hvale! Tvojom suverenom i savršenom milošću nastavićemo da te volimo i poštujemo u vekove vekova, o Vaskrsli Sine Božji i večni Gospode slave! Amin.

Ako Gospod Isus bude hteo, uskoro slede još članaka.