Večna Božija Reč i nestvorena Mudrost postaju telo!

Knjiga Priča Solomonovih personifikuje Božije svojstvo Mudrosti kao ženu**(1)** koju je Bog rodio pre svega stvorenja:

„Ne viče li mudrost? I razum ne pušta li glas svoj? Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, viče: Vas vičem, o ljudi, i glas svoj obraćam k sinovima ljudskim. Naučite se, ludi, mudrosti, i, bezumni, urazumite se. Slušajte, jer ću govoriti velike stvari, i usne moje otvorajući se kazivaće što je pravo. Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. Prave su sve riječi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopačeno. Sve su obične razumnomu, i prave su onima koji nalaze znanje. Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednačiti s njom. Ja mudrost boravim s razboritošću, i razumno znanje nalazim. Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vaseljenskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji.“

„Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; Veseljah se na vaseljeni njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. Tako dakle sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. A ko o mene griješi, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.“ Priče Solomonove 8:1-3, 12, 22-36 New International Version 1984 Edition (NIV1984)

Isti glagol, koji se koristi da opiše rođenje Mudrosti, nalazi se i u drugom tekstu, gde David govori o tome da je rođen grešan:

„Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom.“ Psalam 51:5 NIV1984

Suština je u tome da je, baš kao što je David postojao u utrobi svoje majke pre nego što ga je ona rodila, tako i Mudrost postojala pre stvaranja, u večnosti, pre nego što ju je Bog rodio. Kao takva, Mudrost je po svojoj prirodi nestvorena i nije jedna od stvari koje je Bog doveo u postojanje ni iz čega.

Ovo me dovodi do moje sledeće tačke. Sledeći odlomak pokazuje da je Mudrost rođena iz Božijih „usta“:

„Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum.“ Priče Solomonove 2:6 NIV1984

Ono što ovo pokazuje jeste da je Mudrost, koja je večno prebivala u Bogu, izašla iz njega u trenutku kada je Bog odlučio da je upotrebi da stvori sve stvari.

Deuterokanonski spisi iznose ovu misao još izričitije:

„Sva mudrost dolazi od Gospoda i s njim je zauvek. Pesak morski, kapi kišne i dani večnosti — ko ih može izbrojati? Visinu neba, širinu zemlje, bezdan i mudrost — ko ih može ispitati? Mudrost je stvorena pre svih stvari, i razborito razumevanje od večnosti. Kome je otkriven koren mudrosti? Njena lukava dela — ko ih poznaje? Jedan je koji je mudar, veoma strašan, koji sedi na prestolu svome. Sam Gospod stvori mudrost; on je vide i razdeli je, izli je na sva dela svoja. Ona prebiva sa svakim telom po daru njegovom, i on je udeli onima koji ga ljube.“ Sirah 1:1-10 Revised Standard Version (RSV)

„Premudrost će proslaviti samu sebe i posred naroda svoga biće hvaljena. Na saboru Višnjega otvoriće usta svoja i naspram sile Njegove biće hvaljena: Ja iz usta Višnjega iziđoh i kao magla pokrih zemlju; Ja se na visinama nastanih, i presto moj je u stubu oblačnom; Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam. Sa svima ovima pokoj sam tražila i u čijem nasleđu bih obitavala. Tada mi je zapovijedio Tvorac svih (stvorenja), i Onaj koji me je stvorio, dovede u pokoj šator moj i reče: U Jakovu se nastani i u Izrailju nađi sebi naslijeđe. Prije vijeka od iskoni stvori me, i dovijeka neću nestati. U Šatoru svetom (skiniji) pred Njim služih, i tako se u Sionu utvrdih;“ Sirah 24:1-10 New Revised Standard Version (NRSV)

Prethodni tekstovi jasno pokazuju da Mudrost nije stvorena u smislu da je dovedena u postojanje ni iz čega, niti u smislu da je proizvedena iz samog stvorenja, budući da je opisana kao ona koja je već bila tu u večnosti, pre nego što je sve nastalo. Ona je pre stvorena u smislu izlaženja iz Božijih usta, sa izričitom svrhom da obznani Božiju volju i namere njegovom stvorenju.

Stoga se izraz stvoriti upotrebljava sinonimno sa rađanjem ili porađanjem, tj. Mudrost je rođena iz sopstvenog beskonačnog Božijeg Bića, izvirući iz Božijih metaforičkih usta. Ovo poistovećuje Božiju Mudrost sa njegovom Rečju, budući da oboje potiču iz takozvanih Božijih usta, zbog čega sledeći odlomak to dvoje izjednačava:

„Bože otaca i Gospode milosti, Koji si sve stvorio riječju Svojom, I koji si Premudrošću svojom sazdao čovjeka da vlada Tobom stvorenim tvarima, I da upravlja svijetom svetošću i pravednošću, i u pravoti duše da sud sudi! Podari mi Tvojim Prestolima saprestolnu Premudrost i ne odbaci me od djece svoje. Jer, ja sam sluga Tvoj i sin sluškinje Tvoje, čovjek nemoćan i kratka vijeka, i premalen za poimanje Suda i zakona. Pošto, makar i savršen bio neko među sinovima ljudskim, ako je bez Tvoje Premudrosti, ništa ne predstavlja. Ti si me izabrao za cara naroda Tvoga i za sudiju sinova Tvojih i kćeri. Rekao si da sagradim hram na Gori Svetoj Tvojoj i u gradu obitavališta Tvoga žrtvenik, po uzoru na Šator sveti koji si pripremio od početka. A sa Tobom je Premudrost koja zna djela Tvoja; prisutna kada si stvarao svijet, kojoj je poznato šta je ugodno u očima Tvojima i šta pravo u zapovijestima Tvojima. Nispošlji nju sa svetih nebesa i sa trona slave Tvoje pošalji je, da bi bila sa mnom i pomogla mi da poznam šta je Tebi ugodno. Jer ona sve zna i razumije, pa će me trezveno voditi u djelima mojim i sačuvati me slavom svojom; I biće primljena djela moja, i sudiću narodu Tvome pravedno i biću dostojan prestola oca mojega. Jer, koji čovjek poznaje volju Božju? Ili, ko će se dosjetiti šta hoće Gospod? Jer, pomisli smrtnika su nesigurne i sklona griješenju razmišljanja naša; Truležno tijelo pritiska dušu, i zemno stanište obremenjuje mnogobrižni um. Mi jedva naziremo ono što je na zemlji i ono što je pod rukama sa mukom nalazimo; ko li će tek ono što je na nebesima ispitati? Volju pak Tvoju ko bi poznao, da Ti nisi dao Premudrost i da nisi poslao Svetoga Duha svoga sa visina? I tako biše ispravljene staze onih što su na zemlji i onome što je Tebi ugodno biše ljudi naučeni i Premudrošću spaseni.“ Premudrosti Solomonove 9:1-2, 9-12, 17-18 NRSV

Primetite kako prethodni odlomak čak opisuje kako se Mudrost šalje zajedno sa Svetim Duhom sa visine, sa izričitom svrhom spasenja čovečanstva!

I kao što Mudrost sedi ustoličena sa Bogom na nebu, tako i Božija Reč, koja je prikazana kao svemoćni Ratnik i Vršilac suda što je sišao sa nebeskog prestola da pobije prvence Egipćana:

„Oni koji ni u šta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je narod – sin Božiji. Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine Svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale zemlje siđe mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći, I stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila.“ Premudrosti Solomonove 18:13-16 NRSV

Kao da to nije dovoljno izuzetno, Mudrost je opisana kao ona koja poseduje sva bitna svojstva i osobine Božanstva, kao što su apsolutna čistota, svetost, sveznanje, sveprisutnost, svemoć, to što je večni Božiji sjaj/odraz itd.:

„Jer u njoj je Duh razuma, sveti, jedinorodni, mnogostrani, tanani, blagoljetni, svijetli, čisti, jasni, nezlobivi, dobrotoljubivi, prodorni, Neodoljivi, dobrotvorni, čovjekoljubivi, tvrdi, krepki, bezbrižni, svesilni, svevideći i sve duhove prožimajući umne, čiste, svetanane. Jer Premudrost je pokretljivija od svakog pokreta, a prožima i proniče sve i sva čistotom; Jer ona je dah Sile Božje i izliv čisti Svedržitelja slave; zato se nje ništa nečisto ne dotiče. Jer ona je odbljesak svjetlosti vječne i ogledalo čisto Božanskog djejstva i slika Njegove dobrote. Jedna je ona, a sve može, i obitavajući u sebi samoj – sve obnavlja, i pokoljenjima se useljavajući u duše svetih, prijatelje Božje i proroke stvara. Zaista, Bog jedino ljubi onoga koji sa Premudrošću zajedno živi. Jer ona je od sunca blagolikija i od svih zvijezda uzvišenija. I u poređenju sa svjetlošću prvijenstvo ima; Jer ovu smjenjuje noć, a Premudrost ne nadvladava zloba.“ Premudrosti Solomonove 7:22-30 NRSV

Ovo, možda, objašnjava zašto Mudrost čini ono što jevrejska Pisma prikazuju kao delo jedino Boga, naime, sedenje na nebeskom prestolu, prebivanje u stubu od oblaka i putovanje svodovima vodenog bezdana,

„Ja se na visinama nastanih, i presto moj je u stubu oblačnom; Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam.“ Sirah 24:4-6 RSV

„A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću. I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.“ Izlazak 13:21-22 RSV

„I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im zaleđa. I došav među vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku, bješe onijem oblak mračan a ovijem svijetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć. I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. I Misirci tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. I pozbaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima“ Izlazak 14:19-20, 24-25 RSV

„On premješta gore da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom; On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; On, kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde; On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu; On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.“ Jov 9:5-10 RSV

Kao i izlivanje Duha, pružanje svojih ruku nevernicima kako bi prizvali njegovo/njeno ime i spasli se pre nego što za to bude prekasno:

„Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj; U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede: Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? I podsmjevačima dokle će biti mio podsmijeh? I bezumnom dokle će mrziti na znanje? Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje. Što zvah, ali ne htjeste; pružah ruku svoju, ali niko ne mari, Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite; Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka. Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći. Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 3ato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih. Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova. Ali ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.“ Priče Solomonove 1:20-33 New American Standard Bible 1995 (NASB1995)

„Potražiše me koji ne pitahu za me; nađoše me koji me ne tražahu; rekoh narodu koji se ne zove mojim imenom: Evo me, evo me. Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar,“ Isaija 65:1-2 New King James Version (NKJV)

„I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:28-32 NKJV

Da sumiramo podatke, otkrili smo sledeće:

Mudrost je bila tu u večnosti, pre svega stvorenja, i izašla je iz Boga. Kao takva, Mudrost nije nastala ni iz čega, niti kao deo stvorenja. Naprotiv, Mudrost je po samoj svojoj prirodi nestvorena i stoga nema ni početka dana ni kraja godina.

Mudrost je opisana kao ona koja poseduje sva bitna Božija svojstva, kao što su svemoć, sveznanje, sveprisutnost, sveblagost, savršena svetost, pravednost, čistota itd.

Mudrost daje život i daruje spasenje čovečanstvu.

Mudrost se šalje zajedno sa Svetim Duhom da vodi čovečanstvo.

Za Mudrost se kaže da je jedinstvena ili jedinorodna (monogenes), Božiji sjaj/odraz (apaugasma) i slika (eikon) Božije dobrote.

Mudrost se poistovećuje sa Rečju Božijom koja izlazi iz Božijih usta.

Zapravo, Mudrost je, kao i Reč, stvorila i uobličila celokupno stvorenje.

I baš kao i Reč, Mudrost prebiva sa Bogom na Božijem nebeskom prestolu.

Upravo to su pripisivanja i naslovi koje novozavetni spisi pridaju Hristu, za koga se takođe kaže da je Božija Mudrost/Reč kroz koju je sve stvoreno i u kojoj sve opstoji:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 8-10, 14, 18 New American Standard Bible 1995 (NASB1995)

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18 NASB1995

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime.“ 1. Jovanova 4:9 NASB1995

„Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:24 NASB1995

„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona Boga nevidljivoga. Jer ne propovijedamo sebe, nego Hrista Isusa, Gospoda, a sebe kao sluge vaše Isusa radi. Jer Bog koji reče da iz tame zasija svjetlost, On zasija u srcima našim radi prosvjetljenja znanja slave Božije u licu Isusa Hrista.“ 2. Korinćanima 4:4-6 NASB1995

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:13-18 NASB1995

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3a, 8, 10-12 NASB1995

Ono što ovo mesto iz Poslanice Jevrejima čini toliko zapanjujućim jeste to što nadahnuti pisac ne samo da Hristu pripisuje istu onu reč koja se koristi da opiše Mudrost kao odsjaj večne Božije svetlosti, naime apaugasma,

„Jer ona je odbljesak svjetlosti vječne i ogledalo čisto Božanskog djejstva i slika Njegove dobrote.“ Premudrosti Solomonove 7:26 Common English Bible (CEB)

On takođe prikazuje Boga Oca kako uzima sledeći psalam, koji slavi Jehovu kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavaoca celokupnog stvorenja,

„Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te. Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. Jer prođoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. Jedem pepeo kao hljeb, i piće svoje rastvaram suzama Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me, bacio si me. Dani su moji kao sjen koji prolazi, i ja kao trava osuših se. A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. Ti ćeš ustati, smilovaćeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; Jer će Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; Pogledaće na molitvu onijeh koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti molbe njihove. Napisaće se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliće Gospoda, Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, Da čuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje, i hvalu njegovu u Jerusalimu, Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:1, 12, 25-27

I primenjuje ga na Sina, poistovećujući time Hrista sa tim istim Jehovom koga je psalmista hvalio i slavio!

Veze se tu ne završavaju, jer je Isus, baš kao Mudrost/Reč, prikazan kako sedi sa Bogom na njegovom nebeskom prestolu, sa koga silazi da pobije Božije neprijatelje mačem svojih usta:

„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama“ Jevrejima 1:3b NASB1995

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21 NRSV

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16 NRSV – Up. st. 21; 1:16; 2:12, 16; 12:5; 17:14; 2. Solunjanima 2:8

I baš kao i Mudrost, Isus je poslat zajedno sa Svetim Duhom da ostvari spasenje čovečanstva:

„A ako li ja Duhom Božijim izgonim demone, onda je došlo k vama Carstvo Božije.“ Matej 12:28 NRSV

„I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji. I sam Isus imaše oko trideset godina kad poče; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa, sina Ilijeva,“ Luka 3:22-23 NRSV

„Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa u te dane; i kad se oni navršiše, onda ogladnje. I reče mu đavo: Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hljeb. I odgovori mu Isus govoreći: Pisano je: Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu carstva ovoga svijeta za tren oka. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: Ako si Sin Božiji, skoči odavde dolje. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovjediti za tebe da te sačuvaju, I uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svojega. I kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini. I on učaše po sinagogama njihovim, i svi ga hvaljahu. I dođe u Nazaret gdje bješe odgajen, i uđe po običaju svome u dan subotni u sinagogu, i ustade da čita. I dadoše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano: Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovijestim siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovijedam zarobljenima da će biti pušteni, i slijepima da će progledati; da oslobodim potlačene; I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju. I zatvorivši knjigu, vrati je služitelju pa sjede; i oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. A poče im govoriti: Danas se ispuni ovo Pismo u ušima vašim.“ Luka 4:1, 14-21 NRSV

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.“ Dela apostolska 10:36-38 NRSV

Štaviše, primetite kako sledeći opis suštinske Isusove čistote i svetosti odjekuje onim što se kaže o Mudrosti:

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga. Jer Pismo svjedoči: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu. Ukoliko ne bješe bez zakletve, – Jer oni bez zakletve postaše sveštenici, a Ovaj sa zakletvom Onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu, – Utoliko Isus posta jemac boljega Zavjeta. I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa;“ Jevrejima 7:16, 23-26 NRSV

Prethodno izlaganje čini potpuno jasnim da nadahnuta hrišćanska Pisma namerno prikazuju Hrista kao ljudsko ovaploćenje, ili (tačnije) kao samu personifikaciju i telesno otelovljenje večne Božije Reči i nestvorene Mudrosti, o kojima starozavetni spisi govore kao o rođenima iz Boga pre svega stvorenja.

To znači da novozavetni spisi ne prikazuju Isusa kao puko stvorenje. Naprotiv, oni namerno nastoje da dokažu da je Hristos večni, nepromenljivi Stvoritelj, Održavalac i Iskupitelj celokupnog stvorenja, opisujući ga kao onog istog Jehovu Boga Svemogućeg iz jevrejskih Pisama koji je potom izabrao da postane fizičko ljudsko biće.

Prema ovim bogonadahnutim spisima, Isus je jedinstveni Sin Božiji koji je večno i nerazdvojno sjedinjen sa Ocem i Svetim Duhom u istoj božanskoj suštini, slavi, sili, časti i veličanstvu.

DALJE ČITANJE

Da li je Isus ipak bio stvoreno biće?

Kako Isusova „apoteoza“ dokazuje da je Muhamed bio antihrist!

Isus kao ovaploćena Mudrost [Prvi deo], [Drugi deo]

FUSNOTE

(1) Razlog zbog kojeg je Mudrost prikazana kao žena jeste to što su i hebrejska (chokmah) i grčka (sophia) reč za mudrost imenice ženskog roda. Personifikovati Mudrost kao muškarca stoga ne bi odgovaralo rodu imenice niti bi imalo gramatičkog smisla.

Da to kažemo jednostavno i jasno: Mudrost nije bukvalna žena koja je prebivala sa Bogom pre stvaranja. Naprotiv, Mudrost je večno Božije svojstvo koje su nadahnuti pisci personifikovali kao ženu kako bi se to složilo sa hebrejskom i grčkom imenicom za mudrost, koje su ženskog roda.