Knjiga proroka Jezekilja: noćna mora rabina
Tipično je da antihrišćanski rabini navode sledeći odlomak iz Jezekilja kako bi dokazali da će Mesija biti puka ljudska ličnost kojoj će i samoj biti potrebne pomirbene žrtve radi očišćenja sopstvenih grehova:
„Prvoga mjeseca četrnaestoga dana da vam je pasha, praznik sedam dana, hljebovi prijesni da se jedu. I taj dan neka prinese knez za se i za sav narod zemaljski junca na žrtvu za grijeh. A za sedam dana praznika neka prinosi na žrtvu paljenicu Gospodu po sedam junaca i sedam ovnova zdravijeh na dan, za onijeh sedam dana, i na žrtvu za grijeh jarca na dan.“ Jezekilj 45:21-23 Complete Jewish Bible (CJB)
Njihova poenta je da Isus ne može biti Davidov Mesija jer, prema novozavetnim spisima, on nije puki čovek i nije imao potrebu za pomirenjem, budući da je bezgrešni Sin Božji koji je sebe prineo kao konačnu i savršenu žrtvu za grehe.
Problem sa ovom primedbom jeste u tome što su ovi rabini pretpostavili da je knez iz Jezekilja Mesija, uprkos činjenici da to nigde nije rečeno u samom tekstu. Oni ovo gledište uzimaju zdravo za gotovo, ne trudeći se da ga dokažu, i pritom zanemaruju činjenicu da se ni svi rabini ne slažu sa njihovim tumačenjem.
Na primer, poznati srednjovekovni jevrejski komentator Raši smatrao je da se Jezekiljev knez zapravo odnosi na prvosveštenika, a ne na nekog Davidovog vladara:
Knez. Prvosveštenik je knez, i zbog njegove važnosti biće mu dopušteno da jede meso i hleb posvećenog statusa na tim vratima, koja mu se otvaraju u vreme njegovog obedovanja. (The Complete Jewish Bible with Rashi Commentary, Jezekilj 44:3: https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/16142/jewish/Chapter-44.htm/showrashi/true#v3)
o knezu. Kažem da ovaj „knez“, kao i svako [pominjanje] „kneza“ u ovom odeljku označava prvosveštenika; ali sam čuo u ime rabina Menahema da označava cara. (Isto, Jezekilj 45:17: https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/16143/showrashi/true#v17; naglasak moj)
Štaviše, ovakav tumačiteljski potez samo razotkriva dvoličnost i nedoslednost rabina. Oni će u tekst poput Jezekiljevog učitati reč Mesija, iako on tu reč ne koristi niti upotrebljava neke od izraza vezanih za mesijanskog vladara, tj. „Sin Davidov“. Pa ipak, ti isti rabinski autoriteti odbijaju da vide Mesiju u odlomcima u kojima se sam taj izraz koristi, kao što je ono što nalazimo u Danilovom proroštvu:
„Sedamdeset sedmina skratiše se na narodu tvome i na gradu Svetom tvome, da se okonča grijeh i zapečate sagrješenja i izbrišu bezakonja i zaglade nepravde i privede pravda vječna; i zapečati viđenje i prorok i pomaže Sveti svetih. I saznaćeš i razumjećeš: od izlaska riječi da se ponovo sagradi Jerusalim do Hrista (Pomazanika) Vožda sedam je nedjelja i nedjelja sedamdeset dvije; i povratiće se (iz ropstva) i biće izgrađen trg i zid (grada), i to u teška vremena. A poslije nedjelja šezdeset i dvije pogubljen će biti Pomazanik (Pomazanje), i suda (= grijeha) nema na njemu. Grad, pak, i Svetinja razoriće se s Vladarem koji dolazi i istrijebiće se poplavom i do kraja kratkog rata podvrgnuti uništenju. I utvrdiće Zavjet mnogima nedjelja jedna; a u polovinu nedjelje, ukinuće mi se žrtva i prinos, i (doći) na svetilište mrzost opustošenja, i do svršetka vremena daće se svršetak opustošenja.“ Danilo 9:24-27 Legacy Standard Bible (LSB)
Zapazite kako je pogubljenje Mesije, koje se odnosi na nasilnu smrt, neposredno povezano sa okončanjem greha, pomirenjem i uvođenjem večne pravednosti. Pa ipak, rabini ovo neće tumačiti kao proroštvo o dolazećem Davidovom Caru, uprkos činjenici da odlomak koristi baš reči Mesija i Vladar!
Najzad, i ironično, Jezekilj zapravo predstavlja veći problem za rabine nego što je ikada bio za hrišćane — činjenicu koju priznaje i sam Raši.
Raši je izjavio da su rabini imali ozbiljnu teškoću sa Jezekiljem jer je protivrečio onome što Tora kaže u pogledu žrtvenih i hramovnih propisa. Te navodne protivrečnosti umalo nisu dovele do toga da Jezekilj bude potpuno odbačen i uklonjen iz kanona Starog zaveta:
I knez će na taj dan prineti, itd.. Naši rabini (Hag. 13a) rekoše da su hteli da sklone Knjigu proroka Jezekilja jer su njegove reči protivrečile rečima Tore. Doista, Hananija, sin Jezekije, sina Gurionovog, pominje se na dobro, jer je sedeo u svojoj potkrovnici i tumačio je. Ali zbog naših bezakonja, ono što je izložio o ovim žrtvama — zašto se junac prinosi četrnaestog dana nisana — izgubljeno je za nas. Kažem da on možda govori o četrnaestom nisanu prve Pashe u kojoj će potpuno podignuti Dom biti posvećen, i da će taj junac biti prinet umesto teleta od krupne stoke koje je Aron prineo osmog dana posvećenja (Levitska 9:2). [Pismo] nam kazuje da, ako ga ne bude prineo osmog dana posvećenja, treba da ga prinese četrnaestog nisana kako bi bio uveden u službu pre Praznika, jer je na njemu [da donese] žrtve i žrtvu paljenicu određenog vremena, kao što je gore rečeno (st. 17): „A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i naljevom na praznike i na mladine i u subote, o svijem svetkovinama doma Izrailjeva“ (Isto, Jezekilj 45:22: https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/16143/showrashi/true#v22; naglasak moj)
A evo i talmudskog mesta na koje je Raši aludirao:
Rav Jehuda reče: Doista, taj čovek se pominje na dobro, a ime mu je bilo Hananija ben Hizkija, jer da nije bilo njega, knjiga proroka Jezekilja bila bi sklonjena. Zašto su želeli da je sklone? Zato što su našli da njene reči protivreče rečima Tore, budući da njena poznija poglavlja sadrže mnoge halahe koje, kako izgleda, nisu u skladu sa onima iz Tore. Šta je učinio? Doneli su mu gore tri stotine bačvi ulja, za svetlost i izdržavanje, i on je sedeo u gornjoj odaji i tumačio je, da bi uskladio njena učenja sa učenjima Tore. (Hagiga: 13a – Talmud; naglasak moj)
Pogledajte ovaj link za drugi prevod: Hagiga 13a.
Sledeći opširan rabinski navod dodatno osvetljava dilemu koju je Jezekilj 40-48 predstavljao za rabine zbog neslaganja između tog odeljka i Tore:
״וּבְיוֹם הַחֹדֶשׁ (תִּקַּח) פַּר בֶּן בָּקָר תָּמִים וְשִׁשָּׁה כְּבָשִׂים וָאַיִל תְּמִימִים יִהְיוּ״, ״פַּר״ – מָה תַּלְמוּד לוֹמַר?
§ Gemara navodi baraitu u vezi sa žrtvama koje se prinose na mladinu: Stih kaže: „A o mladini da bude junac zdrav, i šest jaganjaca i ovan, sve zdravo;“ (Jezekilj 46:6) Baraita pita: Zašto stih kaže „junac“ kada stih u Tori zahteva dva junca, kao što je rečeno: „I u početak mjeseca svojih prinosite Gospodu žrtvu paljenicu, po dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine zdravijeh;“ (Brojevi 28:11)?
לְפִי שֶׁנֶּאֱמַר בַּתּוֹרָה ״פָּרִים״, וּמִנַּיִן שֶׁאִם לֹא מָצָא שְׁנַיִם מֵבִיא אֶחָד? תַּלְמוּד לוֹמַר ״פַּר״.
Baraita odgovara: Pošto je u Tori rečeno u vezi sa žrtvom mladine: „dva teleta“, moglo bi se pomisliti da ni pod kojim okolnostima nije dopušteno prineti manje od dva junca. Odakle se izvodi da, ako neko ne nađe dva junca, prinosi jednoga? Zato stih kaže: „junac“, u jednini, da bi poučio da čak i onaj ko ima samo jednoga junca treba da ga prinese.
״שִׁשָּׁה כְּבָשִׂים״ – מָה תַּלְמוּד לוֹמַר? לְפִי שֶׁכָּתוּב בַּתּוֹרָה ״שִׁבְעָה״, וּמִנַּיִן שֶׁאִם לֹא מָצָא שִׁבְעָה יָבִיא שִׁשָּׁה? תַּלְמוּד לוֹמַר ״שִׁשָּׁה״.
Baraita razmatra nastavak stiha u Jezekilju, koji pominje „šest jaganjaca“. Zašto stih navodi samo šest jaganjaca kada stih u Tori zahteva sedam? Baraita odgovara: Pošto je u Tori rečeno u vezi sa žrtvom mladine: „sedam jaganjaca“, moglo bi se pomisliti da ni pod kojim okolnostima nije dopušteno prineti manje od sedam jaganjaca. Odakle se izvodi da, ako neko ne nađe sedam jaganjaca, treba da prinese šest? Zato stih u Jezekilju kaže: „šest jaganjaca“, da bi poučio da u odsustvu svih sedam jaganjaca treba prineti šest.
וּמִנַּיִן שֶׁאִם לֹא מָצָא שִׁשָּׁה, יָבִיא חֲמִשָּׁה, חֲמִשָּׁה יָבִיא אַרְבָּעָה, אַרְבָּעָה יָבִיא שְׁלֹשָׁה, שְׁלֹשָׁה יָבִיא שְׁנַיִם, וַאֲפִילּוּ אֶחָד? תַּלְמוּד לוֹמַר ״וְלַכְּבָשִׂים כַּאֲשֶׁר תַּשִּׂיג יָדוֹ״.
A odakle se izvodi da, ako nije našao šest jaganjaca, treba da prinese pet; i da, ako nije našao pet jaganjaca, treba da prinese četiri; i da, ako nije našao četiri jagnjeta, treba da prinese tri; i da, ako nije našao tri jagnjeta, treba da prinese dva; i da, ako nije mogao da nađe ni dva jagnjeta, treba da prinese čak i jedno jagnje? Zato sledeći stih u Jezekilju kaže: „a na jaganjce koliko mu može ruka“ (Jezekilj 46:7), što ukazuje na to da treba prineti onoliko jaganjaca koliko je ko u stanju.
וּמֵאַחַר דִּכְתִיב הָכִי, ״שִׁשָּׁה כְּבָשִׂים״ לְמָה לִי? דְּכַמָּה דְּאֶפְשָׁר לְהַדּוֹרֵי, מְהַדְּרִינַן.
Gemara pita: Ali kada je to već napisano, zašto mi je potreban prethodni stih koji kaže „šest jaganjaca“, ukazujući na to da onaj ko nema sedam jaganjaca treba da prinese šest? Gemara odgovara: To uči da, iako se najmanja obaveza ispunjava čak i jednim jagnjetom, ipak u meri u kojoj je moguće tražiti više jaganjaca, mi ih tražimo.
וּמִנַּיִן (לְאֵילִים שֶׁבְּתוֹרַת כֹּהֲנִים) שֶׁמְּעַכְּבִין זֶה אֶת זֶה? תַּלְמוּד לוֹמַר ״יִהְיוּ״.
Gemara iznosi još jednu halahu izvedenu iz ovih stihova: A odakle se izvodi da propust da se prinesu neki od zahtevanih dva junca i sedam ovaca dodatne žrtve na Šavuot sprečava ispunjenje micve i ostalima? Gemara odgovara da stih kaže: „sve neka vam je zdravo“ (Brojevi 28:31); izraz „sve neka vam je zdravo“ ukazuje na to da žrtve moraju biti prinete tačno onako kako je propisano.
״כֹּה אָמַר ה׳ אֱלֹהִים בָּרִאשׁוֹן בְּאֶחָד לַחוֹדֶשׁ תִּקַּח פַּר בֶּן בָּקָר תָּמִים וְחִטֵּאתָ אֶת הַמִּקְדָּשׁ״. ״חַטָּאת״ – עוֹלָה הִיא! אָמַר רַבִּי יוֹחָנָן: פָּרָשָׁה זוֹ אֵלִיָּהוּ עָתִיד לְדוֹרְשָׁהּ.
§ Gemara razmatra značenje još jednog teškog stiha u Jezekilju: „Ovako veli Gospod Gospod: Prvoga dana prvoga mjeseca uzmi junca zdrava, i očisti svetinju njim.“ (Jezekilj 45:18). Gemara pita: Budući da ovaj stih govori o prvom nisanu, koji je mladina, zašto kaže „očisti“, što ukazuje na prinošenje žrtve za greh [ḥatat], kada je u stvari svaki od dva junca koja se prinose na mladinu žrtva paljenica (vidi Brojevi 28:11)? Rabin Johanan kaže: Ovaj odlomak je zaista težak, i u budućnosti će ga Ilija prorok protumačiti****.
רַב אָשֵׁי אָמַר: מִילּוּאִים הִקְרִיבוּ בִּימֵי עֶזְרָא, כְּדֶרֶךְ שֶׁהִקְרִיבוּ בִּימֵי מֹשֶׁה.
Rav Aši kaže: Moguće je objasniti da se ovaj stih ne odnosi na dodatne žrtve koje se prinose na mladinu, nego na žrtve posvećenja koje su prinosili kasnije u dane Jezdre, slično žrtvama koje su prinošene tokom razdoblja posvećenja Šatora u dane Mojsija. Kada je hramovna služba obnovljena u Drugom hramu, jevrejski narod je držao osam dana posvećenja, uvodeći sveštenike u hramovnu službu, od dvadeset trećeg adara do mladine nisana. Tokom tih osam dana prinosili su junca kao žrtvu za greh pored žrtava posvećenja, baš kao što je bilo učinjeno prilikom posvećenja Šatora (vidi Levitska 9:2).
תַּנְיָא נָמֵי הָכִי, רַבִּי יְהוּדָה אוֹמֵר: פָּרָשָׁה זוֹ אֵלִיָּהוּ עָתִיד לְדוֹרְשָׁהּ. אָמַר לוֹ רַבִּי יוֹסֵי: מִלּוּאִים הִקְרִיבוּ בִּימֵי עֶזְרָא, כְּדֶרֶךְ שֶׁהִקְרִיבוּ בִּימֵי מֹשֶׁה. אָמַר לוֹ: תָּנוּחַ דַּעְתְּךָ שֶׁהִנַּחְתָּ דַּעְתִּי.
Gemara primećuje da se ova rasprava o tumačenju stiha iz Jezekilja takođe uči u baraiti: Rabin Jehuda kaže: Ovaj odlomak je zaista težak, ali će ga u budućnosti Ilija prorok protumačiti****. Rabin Josi reče rabinu Jehudi: Ovaj stih se odnosi na žrtve posvećenja koje su prinosili kasnije u dane Jezdre, slično žrtvama koje su prinošene tokom razdoblja posvećenja u dane Mojsija. Rabin Jehuda mu reče: Neka ti je um spokojan, jer si umirio moj um ovim tumačenjem stiha.
״וְכׇל נְבֵלָה וּטְרֵפָה מִן הָעוֹף וּמִן הַבְּהֵמָה לֹא יֹאכְלוּ הַכֹּהֲנִים״ – כֹּהֲנִים הוּא דְּלֹא יֹאכְלוּ, הָא יִשְׂרָאֵל אָכְלִי? אָמַר רַבִּי יוֹחָנָן: פָּרָשָׁה זוֹ אֵלִיָּהוּ עָתִיד לְדוֹרְשָׁהּ.
§ Gemara razmatra značenje još jednog teškog stiha u Jezekilju: „Sveštenici da ne jedu mrcinoga ni što zvjerka raskine, bilo ptica ili što od stoke.“ (Jezekilj 44:31). Gemara pita: Da li je to samo sveštenicima zabranjeno da jedu strvinu nezaklane životinje ili životinju koja je rastrgnuta i sada ima ranu od koje će uginuti u roku od dvanaest meseci [terefa], ali običan Jevrejin sme da ih jede? U stvari, to je zabranjeno za jelo svima. Rabin Johanan kaže: Ovaj odlomak je zaista težak, ali će ga u budućnosti Ilija prorok protumačiti****.
רָבִינָא אָמַר: כֹּהֲנִים אִיצְטְרִיךְ לֵיהּ, סָלְקָא דַּעְתָּךְ אָמֵינָא: הוֹאִיל וְאִשְׁתְּרִי מְלִיקָה לְגַבַּיְיהוּ, תִּשְׁתְּרֵי נָמֵי נְבֵילָה וּטְרֵפָה, קָא מַשְׁמַע לַן.
Ravina reče da je bilo neophodno da stih naglasi kako se ove zabrane odnose na sveštenike iz sledećeg razloga: Moglo bi ti pasti na um da kažeš da, budući da je štipanje vrata dopušteno kada je reč o sveštenicima, treba onda i strvina ili terefa da im budu dopušteni. Žrtva za greh od ptice usmrćuje se tako što sveštenik uštine vrat ptice. To nije valjan način klanja i inače bi pticu ili životinju učinilo nezaklanom strvinom, a ipak je sveštenicima dopušteno da se hrane žrtvom za greh od ptice. Prema tome, moglo bi se pomisliti da se zabrane jedenja strvine ili terefe uopšte ne odnose na sveštenike. Zato nas stih uči da se te zabrane odnose i na sveštenike.
״וְכֵן תַּעֲשֶׂה בְּשִׁבְעָה בַחֹדֶשׁ מֵאִישׁ שֹׁגֶה וּמִפֶּתִי וְכִפַּרְתֶּם אֶת הַבָּיִת״, ״שִׁבְעָה״?
§ Gemara razmatra značenje još jednog teškog stiha u Jezekilju: „Tako učini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji zgriješi iz neznanja i za prostoga; tako ćete očistiti dom.“ (Jezekilj 45:20). Gemara pita: Šta znači izraz „sedmoga dana istoga mjeseca“? Nema posebnih žrtava koje se prinose sedmog dana bilo kog meseca.
אָמַר רַבִּי יוֹחָנָן: אֵלּוּ שִׁבְעָה שְׁבָטִים שֶׁחָטְאוּ, וְאַף עַל פִּי שֶׁאֵין רוּבָּהּ שֶׁל קָהָל.
Rabin Johanan kaže: Stih se mora protumačiti tako da se odnosi na junca za nenamerni greh zajednice, koji se prinosi kada je većina jevrejskog naroda sagrešila sledeći pogrešnu odluku Sinedriona. Tih sedam, na koje stih aludira, jesu sedam plemena koja su sagrešila. U takvom slučaju junac za nenamerni greh zajednice prinosi se iako broj pojedinaca koji su sagrešili nije većina zbora. Budući da je sagrešila većina pojedinaca u većini plemena, to se smatra grehom zbora, a ne gresima mnogih pojedinaca.
״חֹדֶשׁ״ – אִם חִדְּשׁוּ וְאָמְרוּ חֵלֶב מוּתָּר, ״מֵאִישׁ שֹׁגֶה וּמִפֶּתִי״ – מְלַמֵּד שֶׁאֵין חַיָּיבִין אֶלָּא עַל הֶעְלֵם דָּבָר עִם שִׁגְגַת מַעֲשֶׂה.
Slično tome, reč „mjeseca“ treba tumačiti tako da se junac za nenamerni greh zajednice prinosi ako je sud uveo novinu [ḥiddeshu], tj. novu halahu koja protivreči Tori, na primer ako su rekli da je zabranjeni loj dopušten za jelo. Nastavak stiha: „za svakoga koji zgriješi iz neznanja i za prostoga“ uči da je Sinedrion dužan da prinese junca za nenamerni greh zajednice samo za stvar koja je bila skrivena od Sinedriona, tj. o kojoj je Sinedrion doneo pogrešnu odluku, i to praćenu nenamernim delom većine zajednice, koja se oslonila na pogrešnu odluku.
אָמַר רַב יְהוּדָה אָמַר רַב: זָכוּר אוֹתוֹ הָאִישׁ לַטּוֹב, וַחֲנִינָא בֶּן חִזְקִיָּה שְׁמוֹ, שֶׁאִלְמָלֵא הוּא נִגְנַז סֵפֶר יְחֶזְקֵאל, שֶׁהָיוּ דְּבָרָיו סוֹתְרִין דִּבְרֵי תוֹרָה. מֶה עָשָׂה? הֶעֱלָה שְׁלֹשׁ מֵאוֹת גַּרְבֵי שֶׁמֶן, וְיָשַׁב בַּעֲלִיָּיה וּדְרָשׁוֹ.
Gemara zaključuje raspravu o pojedinim teškim stihovima u Jezekilju sledećom opštom izjavom: Rav Jehuda kaže da Rav kaže: Taj čovek se pominje na dobro, a ime mu je Hanina ben Hizkija. Jer da nije bilo njega, knjiga proroka Jezekilja bila bi sklonjena i ne bi bila uvrštena u biblijski kanon, zato što razne pojedinosti njenog sadržaja naizgled protivreče izjavama Tore****. Šta je Hanina ben Hizkija učinio? Doneo je u svoju gornju odaju tri stotine krčaga [garbei] ulja za svetlost, kako bi mogao da proučava i noću, i sedeo je osamljen u gornjoj odaji i nije se odatle micao dok nije homiletički protumačio sve one stihove u knjizi proroka Jezekilja koji su naizgled protivrečili stihovima Tore.
אָמַר רַבִּי שִׁמְעוֹן: אִם הָיוּ לָהֶם פָּרִים מְרוּבִּין [וְכוּ׳].
§ Mišna uči da rabin Šimon kaže: Ako su hramovni rizničari imali dovoljno sredstava za brojne junce koje je toga dana trebalo prineti, ali ne i za pripadajuće livene žrtve, neka radije prinesu jednoga junca sa njegovim livenim žrtvama, a neka ne prinose sve njih bez livenih žrtava.
תָּנוּ רַבָּנַן: ״וְאֵיפָה לַפָּר וְאֵיפָה לָאַיִל יַעֲשֶׂה מִנְחָה וְלַכְּבָשִׂים כַּאֲשֶׁר תַּשִּׂיג יָדוֹ וְשֶׁמֶן הִין לָאֵיפָה״. אָמַר רַבִּי שִׁמְעוֹן: וְכִי מִדַּת פָּרִים וְאֵילִים אַחַת הִיא?
U vezi sa tim, mudraci su učili u baraiti: Stih kaže: „I dar da prinese efu na junca i efu na ovna, a na jaganjce koliko mu može ruka, i ulja in na efu.“ (Jezekilj 46:7). Rabin Šimon kaže: Zar je mera prinosnice koja prati junce i ovnove ista, kao što je u ovom stihu rečeno da je za svakoga po jedna efa? U stvari, to nije halaha, jer je prinosnica koja prati junca tri desetine efe belog brašna (vidi Brojevi 15:9), dok je prinosnica koja prati ovna samo dve desetine efe (vidi Brojevi 15:6). (Menahot 45a | Sefaria Library; naglasak moj)
Kakav upadljiv kontrast prema hrišćanskom stavu o Jezekilju, budući da sledbenici Gospoda Isusa nisu imali problem sa ovom knjigom uprkos onome što je govorila o knezu koji prinosi žrtve za sebe. Za razliku od rabina, hrišćani se nisu osećali ugroženo i nisu videli nikakvu nesaglasnost između Jezekiljeve vizije obnovljenog hrama i žrtvenog sistema, s jedne strane, i konačnosti i savršenstva jednom zauvek prinete žrtvene smrti Gospoda Isusa Hrista, s druge.
Dodatna literatura