Umirući i vaskrsli Mesija judaizma
Rabinski judaizam postulira pojavu dvojice Mesija, od kojih će jedan biti ubijen za grehe Izrailja kako bi im pribavio pomirenje. Rabinska tradicija ga naziva Mesijom sinom Josifovim. Drugi mesija jeste Sin Davidov, koji dolazi i vaskrsava ubijenog Mesiju.
Evo šta jedan rabinski izvor uči u vezi sa ova dva Mesije:
וְצִוָּה הַכֹּהֵן וְלָקַח לַמִּטַּהֵר שְׁתֵּי צִפֳּרִים חַיּוֹת טְהוֹרוֹת – הֵם שְׁנֵי מְשִׁיחִים, וְנִקְרָא צִפּוֹר כִּי כֵן יִתְכַּנּוּ נְשָׁמוֹת הָעֶלְיוֹנוֹת כַּיָּדוּעַ. וְעוֹד מָצִינוּ שֶׁיִּתְכַּנֶּה הַגּוֹאֵל לְצִפּוֹר, וְזֶה לְךָ לְשׁוֹן הַזֹּהַר בְּפָרָשַׁת בָּלָק (במדבר כד:יז): וּמֵהַהוּא מְעַרְתָּא יִסְגֵּא חַד עוֹפָא רַבְרְבָא עִלָּאָה דְּיִשְׁלוֹט בְּעָלְמָא וְלֵיהּ יִתְיְהִיב מַלְכוּתָא וְכוּ׳ עַד כָּאן. וּמָצִינוּ שֶׁאָמְרוּ זִכְרוֹנָם לִבְרָכָה שֶׁשְּׁנֵי מְשִׁיחֵי יִשְׂרָאֵל הֵם מָשִׁיחַ בֶּן אֶפְרַיִם וּמָשִׁיחַ בֶּן דָּוִד, וּבַתְּחִלָּה יִתְגַּלֶּה מָשִׁיחַ בֶּן אֶפְרַיִם וְיָמוּת, וְאַחַר כָּךְ יִתְגַּלֶּה מָשִׁיחַ בֶּן דָּוִד. וּכְנֶגֶד שְׁנֵי אֵלּוּ אָמַר ״וְלָקַח לַמִּטַּהֵר שְׁתֵּי צִפֳּרִים חַיּוֹת טְהוֹרוֹת״, כָּל אֵלּוּ הַכִּנּוּיִים הֵם מַעֲלוֹת הַקְּדֻשָּׁה כַּיָּדוּעַ לְיוֹדְעֵי דַעַת.
וצוה הכהן,
Bog će izdati uputstva da se uzmu dve ptice, itd. Te dve ptice predstavljaju dvojicu Mesija, Mašijaha ben Josefa i Mašijaha ben Davida. Razlog zbog kojeg se Mesija naziva pticom jeste taj što je to opis za duše u višim područjima. Zohar na פרשת בלק Brojevi 24:17 navodi još jedan primer u kojem se Mesija naziva „pticom“. Navodimo: „Iz te pećine izlazi jedna veoma velika i uzvišena ptica koja će vladati svetom i njoj će biti predato carstvo.“ Svi ovi izrazi su eufemizmi za nebeske sile, kao što je poznato svakome ko izučava kabalu. Utvrdili smo da će prvi Mesija biti iz plemena Jefremovog i da će ipak umreti dok se otkriva; za njim će doći Mesija koji potiče od Davida. Kada Tora govori o tome da Bog uzima „dve ptice žive čiste“, te reči su poređenja za dve vrste Mesije.
וְאָמְרוֹ וְעֵץ אֶרֶז וּשְׁנִי תוֹלַעַת וְאֵזוֹב – רֶמֶז לִזְכוּת שְׁלֹשָׁה אָבוֹת: עֵץ אֶרֶז הוּא אַבְרָהָם שֶׁהוּא הָאָדָם הַגָּדוֹל בָּעֲנָקִים, וּשְׁנִי תוֹלַעַת יַעֲקֹב עַל דֶּרֶךְ אָמְרוֹ ״אַל תִּירְאִי תּוֹלַעַת יַעֲקֹב״ (ישעיהו מא:יד), וְאֵזוֹב הוּא יִצְחָק שֶׁהוּא בְּחִינַת הַגְּבוּרָה, שֶׁצָּרִיךְ צֵרוּף זְכוּת שְׁלָשְׁתָּן.
Reči ועץ ארז ושני חולעת ואזב, „i drvo kedrovo i crvca i isopa“, aluzije su na zasluge trojice praotaca. Avrama predstavlja izraz עץ ארז; on je bio čovek gigantskog duhovnog stasa. Jakova predstavljaju reči ושני תולעת, budući da je tim „nadimkom“ nazvan u Isaiji 41:14, tj. אל תירא תולעז יעקב, „Ne boj se, crviću Jakovljev“; Isaka predstavlja reč אזוב, budući da Isak simbolizuje svojstvo גבורה, snagu, junaštvo. Mesija će morati da objedini sva ta svojstva u sebi.
וְאָמַר וְשָׁחַט, כָּאן רָמַז לַהֲרִיגַת מָשִׁיחַ בֶּן אֶפְרַיִם, כְּמַאֲמָרוֹ יִתְבָּרַךְ אֶל כְּלִי חֶרֶשׂ עַל מַיִם חַיִּים, פֵּרוּשׁ, בִּשְׁבִיל כַּפָּרַת הָעָם פִּדְיוֹן נַפְשָׁם. וְכִנָּה אוֹתָם כְּלִי חֶרֶס עַל דֶּרֶךְ ״וַיִּיצֶר ה׳ אֶת הָאָדָם עָפָר מִן הָאֲדָמָה״ (בראשית ב:ז) שֶׁהוּא כְּלִי חֶרֶס. וְהַכַּוָּנָה בָּזֶה, לְצַד שֶׁנִּשְׁאֲרוּ כִּכְלִי חֶרֶס שֶׁעוֹמֵד לִשְׁבִירָה, לְצַד גֵּרְעוֹן הַתּוֹרָה הַמִּתְיַחֶסֶת לְמַיִם חַיִּים, עַל סִבַּת מַיִם חַיִּים שֶׁאֵין בְּיִשְׂרָאֵל תּוֹרָה, וְעַל זֶה תִּשָּׁחֵט הַצִּפּוֹר הָאַחַת. גַּם בְּאֶמְצָעוּת דָּבָר זֶה יִלְבַּשׁ ה׳ בִּגְדֵי נָקָם הֵפֶךְ מִדּוֹתָיו הָרַחֲמִים, וְיַעֲשֶׂה כָּלָה לַגּוֹיִם הַמְּרֵעִים. וּמִמּוֹצָא דָּבָר אַתָּה יוֹדֵעַ שֶׁאִם יִהְיֶה בָּהֶם תּוֹרָה לֹא יָמוּת הַצַּדִּיק. וְתִמְצָא שֶׁכָּתַב הָאֲרִ״י זִכְרוֹנוֹ לִבְרָכָה שֶׁצָּרִיךְ לְכַוֵּן בַּתְּפִלָּה הַקְּבוּעָה לְהִתְפַּלֵּל עַל זֶה הַצַּדִּיק שֶׁלֹּא יָמוּת, פֵּרוּשׁ, כִּי בְּאֶמְצָעוּת הַתְּפִלָּה יִתְרַבֶּה זְכוּתוֹ וְיָעֳמַד חַי וְתִתְבַּטֵּל גְּזֵרַת מָוֶת מִמֶּנּוּ.
Reč ושחט u ovom kontekstu jeste aluzija na smrt prvog Mesije, budući da je Bog rekao אל כלי חרש על מים חיים. On će umreti kao pomirenje za grehe naroda. Tora govori o כלי חרש, „posudi načinjenoj od gline“, jer je prvobitni čovek bio načinjen od „od praha zemaljskoga“ (Postanje 2:7); čitav ljudski rod posmatran je kao כלי חרש, podložan neopozivom razbijanju, jer čoveku još nije bila data Tora. Tora se poredi sa tekućom vodom iz izvora, tj. מים חיים. Kada u Izrailju nema Tore, on nije bolji od כלי חרש, podložan potpunom uništenju. Zato je jedna od dve „ptice“ morala biti zaklana, tj. morala je umreti. Smrt te ptice od ruku neznabožaca, to jest smrt Mesije iz plemena Jefremovog, dala bi Bogu zakonski osnov da obuče svoje haljine osvete i da preokrene svoj uobičajeni običaj nošenja „odela milosti“ time što će obući svoje „odelo odmazde“. Kao posledica toga, On bi uklonio sve zle narode. Pošto nam je rečeno šta bi se dogodilo ako Izrailj ne bi vršio Toru, možeš izvesti zaključak da, kada bi je držali, nijedna od nevolja na koje se u našem odeljku aludira kao na nacionalnu bolest ne bi morala da se dogodi, i pravednik (prvi Mesija) ne bi morao da umre. Ari Zal je napisao da, kad god se molimo svojim redovnim molitvama, moramo uključiti i molbu da Mašijah ben Josef ne umre. Svaka molitva uvećava zasluge tog Mesije, tako da zajedničke molitve jevrejskog naroda mogu biti dovoljne da ponište presudu po kojoj on treba da umre od ruku neznabožaca.
וְאָמַר אֶת הַצִּפּוֹר הַחַיָּה שֶׁהוּא מָשִׁיחַ בֶּן דָּוִד, יִקַּח אוֹתָהּ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא וִיצָרֵף עִמּוֹ זְכוּת הָאָבוֹת, וִיצָרֵף נִקְמַת הַצַּדִּיק שֶׁנֶּהֱרַג. וְהוּא אָמְרוֹ ״יִקַּח אוֹתָהּ וְאֶת עֵץ וְגוֹ׳ וְטָבַל אוֹתָם בְּדַם הַצִּפּוֹר הַשְּׁחוּטָה״, וְיִתְגַּבְּרוּ הָרַחֲמִים מִזְּכוּת הָאָבוֹת וּמִמָּשִׁיחַ הַנֶּהֱרָג, וְיִתְכַּפְּרוּ כָּל הַדְרָגוֹת הַטֻּמְאוֹת וּמְנִיעוֹת דְּבֵקוּת יִשְׂרָאֵל. וְהוּא מַה שֶׁרָמַז הַכָּתוּב כָּאן בְּאָמְרוֹ וְהִזָּה עַל הַמִּטַּהֵר, פֵּרוּשׁ, עִנְיַן כַּפָּרָה, כִּי לְמַעַן זְכוּת הָאָבוֹת וּלְמַעַן אֶשְׁכּוֹל הַנֶּהֱרָג הוּא כּוֹפֶר וִיכַפֵּר עַל בְּנֵי יִשְׂרָאֵל. וְאָמַר שִׁבְעָה כְּנֶגֶד שִׁבְעָה הַדְרָגוֹת הַטֻּמְאָה אֲשֶׁר יִטַּמְּאוּ בָּהֶם בֵּית יִשְׂרָאֵל, כִּי הֵם שִׁבְעָה כַּיָּדוּעַ, וְהֵן הֵנָּה הָרְמוּזִים בְּטֻמְאַת מֵת וְטֻמְאַת נִדָּה דִּכְתִיב ״כְּטֻמְאַת הַנִּדָּה״ וְגוֹ׳. וּבָזֶה וְטִהֲרוֹ, וְאָז וְשִׁלַּח אֶת הַצִּפּוֹר הַחַיָּה, כְּאָמְרוֹ בְּסֵפֶר הַזֹּהַר בְּפָרָשַׁת בָּלָק וְזֶה לְשׁוֹנוֹ: וּמֵהַהִיא מְעַרְתָּא יִסְגֵּא חַד עוֹפָא רַבְרְבָא עִלָּאָה דְּיִשְׁלוֹט בְּכָל עָלְמָא וְלֵיהּ יִתְיְהִיב מַלְכוּתָא וְכוּ׳. וְהוּא אָמְרוֹ עַל פְּנֵי הַשָּׂדֶה שֶׁהוּא עוֹלָם הַזֶּה שֶׁתִּהְיֶה שׁוֹלֶטֶת בְּכָל הָעוֹלָם. וְאָז וְכִבֶּס הַמִּטַּהֵר שֶׁהֵם יִשְׂרָאֵל אֶת בְּגָדָיו הֵם בְּגָדִים הַצּוֹאִים שֶׁהָיוּ מְלֻבָּשִׁים בְּנִשְׁמָתוֹ, כְּדֶרֶךְ אָמְרוֹ (זכריה ג:ד) ״הָסִירוּ הַבְּגָדִים הַצּוֹאִים״. וְגִלַּח אֶת כָּל שְׂעָרוֹ שֶׁהֵם בְּחִינַת צִמְחֵי הַחֹמֶר הֶעָכוּר, וְרָחַץ בַּמַּיִם הוּא הַתּוֹרָה בָּהּ יְטַהֵר מַחְשְׁבוֹתָיו, וְאַחַר יָבֹא אֶל הַמַּחֲנֶה זֶה מַחֲנֵה שְׁכִינָה, יְרוּשָׁלַיִם הַיּוֹרֶדֶת בְּנוּיָה מִלְמַעְלָה.
Tora dalje govori o צפור החיה, preživeloj ptici, to jest o Mašijahu ben Davidu, koga će Bog uzeti i kome će pripojiti zasluge praotaca uz pravo da osveti ubistvo Mašijaha ben Josefa; zato Tora piše: „Pa neka uzme živu pticu i drvo kedrovo i crvac i isop, i sve to zajedno sa živom pticom neka zamoči u krv od ptice zaklane nad vodom živom.“ To znači da će združena sila svojstva Milosti nadjačati silu svojstva Pravde tako da će sve nečistote jevrejskog naroda biti pokrivene pomirenjem. Kada Tora ovde govori o sedam škropljenja koja treba izvršiti nad מטהר, to je aluzija na sedam nivoa nečistote. Izrailj će svakim od tih sedam škropljenja biti očišćen od po jednog nivoa nečistote. Kada to bude izvršeno, „ptica“ će izaći iz pećine pomenute u Zoharu, itd. Reči על פני השדה odnose se na ovaj sadašnji svet, a poruka je da će Mesija tada vladati nad celim svetom. Nakon toga, וכבס את המטהר, On će okupati Izrailja i njegove haljine, to jest grehe koji su načinili njegove prljave haljine i uprljali njegovu dušu. Uklanjanje „prljave odeće“ može se uporediti sa viđenjem proroka Zaharije u 3. glavi, gde se opisuje kako anđeo skida grehom uprljanu odeću sa prvosveštenika Isusa, u sličnom poređenju koje opisuje izbavljenje iz vavilonskog izgnanstva. וגלח את כל שערו, „neka obrije sve dlake svoje, glavu i bradu i obrve nad očima, i sve dlake svoje neka obrije“; te reči su hiperbola za uklanjanje nedostojnih umnih izraslina. Reči ורחץ במים hiperbola su za Izrailjevo uranjanje u Toru. Taj postupak će takođe očistiti i Izrailjeve misaone tokove. ואחר יבא אל המחנה, „potom neka uđe u oko“; to je ukazivanje na tabor שכינה, to jest na zemaljski Jerusalim, koji će sići na zemlju pošto je sazidan na nebu. (Or HaChaim o Levitskoj 14:9, Eliyahu Munk, Lambda Publishers, 1998; isticanje je moje)
Talmud tumači Zahariju 12:10, gde se govori o tome da su Jevreji fizički proboli samog Boga JHVH,
„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ Complete Jewish Bible (CJB)
kao proroštvo o ubijanju Mesije sina Josifovog:
U vezi sa naricanjem u poslednje dane, Gemara pita: kakva je priroda tog naricanja? Gemara odgovara: Rabin Dosa i rabini se ne slažu oko tog pitanja. Jedan je rekao da je to naricanje za Mesijom ben Josefom koji je ubijen u ratu Goga iz zemlje Magog, pre konačnog iskupljenja koje dolazi sa Mesijom ben Davidom. A drugi je rekao da je to naricanje za zlim nagonom koji je ubijen.
Gemara pita: Razumljivo, prema onome koji je rekao da je naricanje za Mesijom ben Josefom koji je ubijen, to bi bilo značenje onoga što je napisano u tom kontekstu: „pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem“ (Zaharija 12:10). Međutim, prema onome koji je rekao da je naricanje za zlim nagonom koji je ubijen, da li je potrebno naricati za tim? Naprotiv, trebalo bi prirediti slavlje. Zašto su, onda, plakali?…
Mudraci su učili: Mesiji ben Davidu, kome je suđeno da se ubrzo otkrije u naše dane, Sveti, blagosloven neka je On, kaže: Traži od Mene bilo šta i daću ti šta god poželiš, kao što je rečeno: „Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.“ (Psalam 2:7–8). Kada je Mesija ben David ugledao Mesiju ben Josefa, koji je ubijen****, on kaže Svetome, blagoslovenom neka je On: Gospodaru sveta, tražim od tebe samo život; da ne bih doživeo istu sudbinu. Sveti, blagosloven neka je On, kaže mu: Život? Čak i pre nego što si izrekao ovu molbu, tvoj otac David je već prorokovao o tebi upravo o tom pitanju, kao što je rečeno: „Velika je slava njegova tvojom pomoću; slavu si i krasotu metnuo na nj.“ (Psalam 21:5). (Suka (52a); isticanje je moje)
Rabin iz šesnaestog veka, Moše Alšeh, napisao je sledeće u vezi sa Zaharijom 12:10:
Učiniću i nešto treće, a to je da „pogledaće na mene“, jer će podići svoje oči k meni u savršenom pokajanju, kada ugledaju onoga koga su proboli, to jest Mesiju, sina Josifovog; jer naši rabini, blažene uspomene, rekoše da će on uzeti na sebe svu krivicu Izrailja i da će potom biti ubijen u ratu da bi pribavio pomirenje na takav način da će se to računati kao da ga je Izrailj proboo, jer je zbog njihovog greha umro; i stoga, da bi im se to uračunalo kao savršeno pomirenje, oni će se pokajati i pogledati na Blaženoga, govoreći da nema nikoga osim njega ko bi oprostio onima koji tuguju za njim koji je umro za njihov greh: to je značenje reči „pogledaće na mene“. (Citirano kod Davida Barona u The Visions and Prophecies of Zechariah (Kregel, Grand Rapids, MI, repr., 1972), str. 442; isticanje je moje)
Ove tradicije pobijaju tvrdnju antihrišćanskih jevrejskih polemičara da ni jevrejska Biblija ni judaizam ne govore o Mesiji koji umire i vaskrsava, naročito ne o onome ko biva ubijen s izričitom svrhom da pribavi pomirenje za grehe sveta.
Dodatna literatura