Rabinski judaizam, Zaharija 4:7 i Mesija — velika gora
Ovde iznosim nešto od onoga što su rabini pisali u vezi sa velikom gorom koja se pominje u Zahariji 4:7. Prema rabinskom tumačenju, ta velika gora treba da bude Car Mesija. Oni čak povezuju ovaj tekst sa odlomcima kao što su Postanje 49:8-12, Isaija 11:1-10, 25:8, 52:7, 13, Danilo 2:34-35, 44-45 i 7:13-14. Sav naglasak je moj.
מי אתה הר הגדול. על מלך גוג יאמר מי אתה וגומ׳ ר״ל מה כח יש בך התחשוב שאתה הר גדול לעמוד בפני המשיח לבל יוכל לעבור לא כן כי למולו תהיה כארץ מישור ובקל יעבור ר״ל לא יהיה בך כח לעכב מה ע״י:
„Što si ti, goro velika“. O caru Gogu se kaže: „Što si ti“ itd., što znači: kakvu silu imaš? Zar misliš da si velika gora da bi stajala pred Mesijom, tako da on ne bi mogao da prođe? Nije tako, jer ćeš pred njim biti kao ravna zemlja i on će lako proći, to jest, u tebi neće biti sile da bilo šta time omete.
והוציא. מלך המשיח יוציא האבן הטובה והחשובה להניחה ביסוד בנין בית העתיד:
„i on će iznijeti“. Car Mesija će izneti dragoceni i vredni kamen da ga položi u temelj građevine budućeg Doma:
ויתכן לפרש כי הפרשה הזאת כפשוטה תבאר בברכת יהודה בן יעקב ותרמוז בשני המשיחים העתידים דוד המלך ומלך המשיח.
Moguće je i objasniti ceo ovaj odeljak, u kojem Jakov blagosilja Judu, bez ikakvog čitanja između redova. Jakov je aludirao na dva izbavitelja, obojicu u dalekoj budućnosti. Prvi je David, sin Jesejev. Drugi je David reinkarniran kao Mesija.
ולפי דעתי לכך נכתבו בברכת יהודה שלשה פסוקים קודם שיתחיל בברכת שבח ארצו ובכל אחד מהם הזכיר יהודה מה שלא תמצא כן ביתר השבטים שיזכיר שמו של אחד מהם פעמים והיה הענין שהזכירו ג' פעמים כדי לרמוז על שלשתן על יהודה בן יעקב ועל דוד המלך ועל מלך המשיח. הפסוק הראשון יהודה אתה יודוך אחיך על יהודה בן יעקב שברך אתו בגבורה ובנקמת אויביו ובהנהגת שררה על כל אחיו אפי' בני אביו ולכך הוצרך להזכיר בו לשון אתה. הפסוק השני גור אריה יהודה על דוד המלך וכנה אותו בשם יהודה לפי שהוא מזרע יהודה והזכיר בו גור כי בימי שאול גור היה ואחרי מות שאול מלך על כל ישראל ונעשה אריה. ואמר מטרף בני עלית שנצל מטרף שאול שהיה רודף אחריו. כרע רבץ כאריה בימי שלמה בנו איש תחת גפנו ותחת תאנתו. השלישי לא יסור שבט מיהודה על מלך המשיח הגואל האחרון. וזה שאמר עד כי יבא שילה כלומר בנו היוצא מזרעו. וטעם מלת שילה שלא אמר בנו הזכיר יעקב המשיח בשם שילה כלומר בנו שיולד משלית אשה כדרך כל הנולדים מלשון (דברים כח) ובשליתה היוצאת מבין רגליה. ותוספת ה"א שבמלת שילה רמז לה"א אחרונה שבשם והיא בתו של אברהם והיא שנשאת לשלמה והיא היא מדתו של מלך המשיח, עליו רמז הנביא ע"ה חמשה לשונות של שבח הוא שכתוב (ישעיה יא) ונחה עליו רוח ה' רוח חכמה ובינה רוח עצה וגבורה רוח דעת ויראת ה' והריחו ביראת ה'. שהרי בזמנו של מלך המשיח יהיה שפע הנבואה והחכמה והדעת כמים לים מכסים. ויהיה באור הכתוב שלא תפסק המלכות ליהודה לעד כשיבא שילה.
Verujem da sama činjenica da Tora posvećuje tri odvojena stiha Judinom blagoslovu pre nego što pomene izvrsnost teritorije koju će Juda naslediti u zemlji Izrailjevoj (stihovi 11-12) potkrepljuje ovaj pravac tumačenja. U svakom od tri stiha, 8-10, Juda se pominje po imenu; (nešto krajnje neobično, nešto što se ne javlja ni kod jednog drugog sina).
Razlog što se Judino ime javlja na tri odvojena mesta u njegovom blagoslovu jeste to što se blagoslov odnosi na tri različita razdoblja jevrejske istorije. Tora govori o Judi, sinu Jakovljevom. Zatim govori o caru Davidu. Naposletku govori o Caru Mesiji. Prvi stih, u kojem Jakov kaže da će ga braća njegova slaviti, odnosi se na njegovog biološkog sina Judu. U tom stihu Jakov blagosilja svog sina darujući mu גבורה, i duhovnu i telesnu snagu, sposobnost da predvodi braću u ratu, kao i vlast potrebnu vođi. Da bismo to zasigurno razumeli, Jakov se obratio Judi rečima: אתה, „ti“. Drugi stih, u kojem Jakov govori o Judi kao גור אריה, lavićem, odnosi se na cara Davida. Razlog što ga u tom stihu naziva „Juda“ jeste to što David potiče od Jude. Naziva ga גור, „lavić“, to jest, ne još posve odrastao, jer je u vreme kada je Samuilo pomazao Davida Saul još uvek bio stvarni car nad Izrailjem. David je zaslužio opis אריה, „lav“, tek pošto je Saul umro. Reči מטרף בני עלית „S plijena si se vratio, sine moj“ odnose se na to što je David bio izbavljen od Saulovog progona. Reči כרע רבץ כאריה, „spusti se i leže kao lav“ odnose se na vreme Solomona, sina Davidovog, kada se za svakog pojedinog Izrailjca kaže da bezbedno počiva „Zato, evo, velim da sagradim dom imenu Gospoda Boga svojega, kao što je rekao Gospod Davidu ocu mojemu govoreći: Sin tvoj, kojega ću posaditi mjesto tebe na prijesto tvoj, on će sagraditi dom imenu mojemu.“ (1. Carevima 5:5). Naposletku, treći stih, u kojem Jakov kaže לא יסור שבט מיהודה, „Palica vladalačka neće se odvojiti od Jude“ odnosi se na poslednjeg izbavitelja Izrailja, Cara Mesiju. Zato je Jakov rekao עד כי יבא שילה, „dok ne dođe ’Šilo‘“, to jest „sin“ Davidov [potomak, reinkarniran]. Razlog što je Jakov opisao poslednjeg izbavitelja kao „Šilo“, a ne kao sina (potomka) Judinog, jeste to što je hteo da se uverimo kako razumemo da će taj poslednji izbavitelj biti ljudsko biće u punom smislu reči, to jest rođen משלית אשה, „od žene, zajedno sa njenom posteljicom“. [Očigledno pisac želi da otkloni hrišćansko shvatanje da je Mesija „Sin Božji“. — Ur.] Slovo ה na kraju reči שילה upućuje na poslednje slovo u Božjem neizrecivom Imenu י-ה-ו-ה, na određeno Božje svojstvo. O tome smo govorili u mnogo navrata. To „slovo“ je u kabalističkom rečniku poznato i kao בתו של אברהם, „’kći‘ Avramova“, ona koja je udata za cara Solomona, ona koja predstavlja najistaknutije svojstvo Mesije. U vezi sa tim svojstvom prorok koristi pet odvojenih izraza u Isaiji 11:2-3: „I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati.“ U njegovo vreme „zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno“ (stih 9).
Značenje našeg stiha je dakle: „kada Šilo = Mesija dođe, carstvo više nikada neće otići od tog Judinog potomka.“
ובמדרש שילה שי לו יובילו שי למורא ודעת אונקלוס שילה שהמלכות שלו. ופירש הרב מורי רבי שלמה ז"ל כי מלת עד במקום הזה כמו לעד וע"כ בא הטעם בעד להורות שאיננו נמשך אחר כי יבא שילה ומזה תרגום אונקלוס עד עלמא ותרגום כי יבא שילה דייתא משיחא והמתרגם עד דייתא משיחא טועה. וענין הכתוב כי בבא המשיח לא תפסק המלכות מיהודה. לעד לעולם והוא כלשון האמר בדניאל (דניאל ב) די לעלמין לא תתחבל.
Prema jednom midrašu koji navodi Raši, reč שילה sastavljena je od reči שי לו, „tada će mu ljudi donositi darove“ (Mesiji). Prema Onkelosu, značenje reči שילה jeste שהמלכות שלו, „carstvo pripada njemu“. U vezi sa tim, moj sopstveni učitelj rabin Šlomo Adret objasnio je da reč עד na ovom mestu znači isto što i לעד, „zauvek“. Time se uči da reč עד ne pripada izrazu כי יבא שילה. To objašnjava zašto ju je Onkelos preveo kao „zauvek“. Onkelos je reči כי יבא שילה preveo kao דייתא משיחא, „kada dođe izbavitelj“. Svako ko taj niz prevodi kao „dok ne dođe Mesija“ greši. Cela poruka jeste da, kada Mesija jednom dođe, carstvo više nikada neće otići od Jude, doveka.
Potvrdu ove teme nalazimo u Danilu 2:44: „I u dane onih careva podići će Bog nebeski Carstvo koje se dovijeka neće raspasti, i Carstvo Njegovo narodu drugom neće potpasti; ono će satrti i razbijati sva ta carstva, a samo će opstati dovijeka.“Budući da su hrišćani upravo ovaj stih koristili da dokažu svoju teoriju kako je Mesija (u liku Isusa) već došao tumačeći naš stih tako da bi vlast Judina trajala samo do dolaska Mesije, moj učitelj im je odgovorio da je, naprotiv, Jakov izjavio i Danilo prorekao da će carstvo Judino, kada jednom započne, trajati zauvek. Budući da to nije slučaj u naše vreme, to je dokaz da Mesija do sada nije došao...
ותמצא באלה הדברים רבה בפסוק פסל לך אמר לו הקב"ה חייך כשם שנתת נפשך עליהם בעוה"ז אף לעתיד לבא כשאביא להם את אליהו שניכם באין כאחד מנין שכן כתיב (נחום א׳:ג׳) ה' בסופה ובשערה דרכו. בסופה זה משה דכתיב (שמות ב׳:ג׳) ותשם בסוף. ובסערה זה אליהו דכתיב (מלכים ב ב׳:י"א) ויעל אליהו בסערה השמימה ע"כ. וזהו דבר הנביא (מיכה ז׳:ט"ו) כימי צאתך מארץ מצרים אראנו נפלאות אראך לא נאמר אלא אראנו כלומר למי שראה תחלה אראנו עוד. וע"כ סמך לו מיד אסרי לגפן עירה וגו'. המדבר בשבח הארץ בברכת הפירות וברבוי התבואה, והבן זה.
Devarim Raba na kraju trećeg odeljka koristi Izlazak 34:1, gde Bog govori Mojsiju da sam iseče drugi par ploča, one koje će Bog potom ispisati Deset zapovesti. Bog reče Mojsiju: „života mi tvoga, budući da si se toliko potrudio da Jevrejima obezbediš drugi par ploča u ovom životu, kada dođe vreme i kada pošaljem proroka Iliju pred Mesijom, i ti ćeš se ponovo pojaviti na zemlji.“ Kakav dokaz imamo da je mišljenje koje midraš navodi ispravno? Čitamo u Naumu 1:3: „On (Bog) putuje u בסופה, vihoru i buri.“ To upućuje na Mojsija, za koga je rečeno ותשם אותו בסוף, „ona (njegova majka) položila ga je u סוף. O Iliji nam je rečeno ויעל אליהו בסערה השמים, „Ilija se u buri uzneo na nebo“ (2. Carevima 2:11)...
Midraš govori o daljim posledicama u dalekoj budućnosti usled Judinog postupanja, navodeći činjenicu da je prvi Hram sagradio Solomon, potomak Judin, dok je drugi Hram sagradio Zorovavelj, takođe potomak Judin. (uporedi Agej 2:23), Zaharija 4:9 i Zaharija 4:7) Treći Hram, za koji se nadamo da će uskoro biti sagrađen, podići će Car Mesija, takođe od Davidovog, to jest Judinog roda. To zasnivamo na Isaiji 11:10.
פרק (מ"ד) [מ"ה] כתובים. [א] שיר למעלות אשא עיני [אל ההרים] (תהלים קכא א). זש"ה מי אתה הר הגדול וגו' (זכרי' ד ז). זה משיח שהוא גדול מן האבות, שנאמר הנה ישכיל עבדי ירום ונשא וגבה מאד (ישעיה נב יג). ירום מן אברהם, דכתיב הרמותי ידי וגו' (בראשית יד כב), ונשא מן משה, דכתיב כי תאמר אלי שאהו בחיקך כאשר ישא האומן את היונק (במדבר יא יב), וגבוה ממלאכי השרת, דכתיב וגביהן וגבה להן (יחזקאל א יח). לכך מי אתה הר הגדול [לפני זרובבל למישור], וזרובבל ממי הוא מדוד, שנאמר ובן שלמה רחבעם (בנו) אביה בנו אסא בנו יהושפט בנו וגו' אמון בנו יאשיהו בנו ובני יאשיהו הבכור יוחנן השני יהויקים וגו' ובני יהויקים יכניה וגו' ובני יכניה אסיר שאלתיאל בנו ומלכירם ופדיה וגו' ובני פדייה זרובבל ושמעי ובן זרובבל משולם וחנניה ושלמים וגו' ובן חנניה פלטיה וישעיה [וגו'] ובני (סכניה) [שכניה] שמעיה וגו' ובן נעריה אליועיני [וגו' ובני אליועיני] הודויהו ואלישיב ופליה ועקוב ויוחנן ודליה וענני שבעה (דה"א ג י עד כד). מהו שבעה, מה שכתוב במשיח כי מי בז ליום קטנות וגו' שבעה אלה (זכרי' שם ד י), לכך מי אתה הר הגדול לפני זרובבל למישור, אותו שכתוב בו ושפט בצדק דלים והוכיח במישור (ישעי' יא ד). והוציא את האבן הראשה (זכרי' שם ד ז), של אבינו יעקב, שנא' וישכם יעקב בבוקר ויקח את האבן (בראשית כח יח), וכן דניאל אומר חזה הוית עד די (מטורא איתגזירת) [התגזרת] אבן די לא בידין וגו' (דניאל ב לד). ומהיכן הוא בא, דרך ההרים, שנאמר מה נאוו [על ההרים רגלי מבשר] (ישעי' נב ז), אותה שעה ישראל מסתכלין ואומרים אשא עיני אל ההרים מאין יבוא עזרי מעם ה' עושה שמים וארץ.
Poglavlje (44) 45: Spisi [1] „Podižem oči svoje ka gorama“ (Psalam 121:1). Ovaj stih se odnosi na „Što si ti, goro velika“ (Zaharija 4:7). To je Mesija koji je veći od praotaca, kao što je rečeno: „Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se“ (Isaija 52:13). „podignuće se i uzvisiće se“ odnosi se na Avrama, kao što je pisano: „Dižem ruku svoju“ [ur. הֲרִמֹ֨תִי יָדִ֤י „harimothi jadi“] (Postanje 14:22); „proslaviće se“ odnosi se na Mojsija, kao što je pisano: „Iznesi ga u naručju svojem, kao što nosi dojilja dijete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovijem“ (Brojevi 11:12). „I veći od anđela služitelja“ odnosi se na stih: „I naplaci im bijahu visoki strahota“ (Jezekilj 1:18). Stoga: „Što si ti, goro velika“ [pred Zorovaveljem u ravnicu], a Zorovavelj je od koga? On je od Davida, kao što je rečeno: „a sin Solomonov beše Rovoam, Avija sin njegov, Asa sin njegov, Josafat sin njegov, Joram sin njegov, Ohozija sin njegov, Joas sin njegov, Amasija sin njegov, Azarija sin njegov, Jotam sin njegov, Ahaz sin njegov, Jezekija sin njegov, Manasija sin njegov, Amon sin njegov, Josija sin njegov, a sinovi njegovi behu Joanan prvenac, Joakim, i tako dalje, a sinovi Joakimovi behu Jehonija i tako dalje, a sinovi Jehonijini behu Salatilo i tako dalje, a sin Salatilov beše Zorovavelj, i Simej, a sin Zorovaveljev beše Mesulam, i Ananija, i Selomita, i tako dalje, a sin Ananijin beše Felatija, i Jesaja, i tako dalje, a sinovi Sehanijini behu Semaja i tako dalje, a sin Nerijin beše Elioinaj i tako dalje, a sinovi Elioinajevi behu Odavija, Elijasiv, Felaja, Akuv, Joanan i Delaja, i Ananije — njih sedmoro“ (Jezdra 3:8-9). Šta je „tih sedam“, što je pisano o Mesiji: „Jer ko je prezreo dan malijeh stvari“ itd. Ovih sedam (Zaharija 4:10), zbog čega si ti, velika goro pred Zorovaveljem [ur. potomak Vavilona], da postaneš ravnica, o kome je pisano: „Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji“ (Isaija 11:4). „i on će iznijeti najviši kamen“ (Zaharija 4:7) — onaj našeg oca Jakova, kao što je rečeno: „I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen“ (Postanje 28:18). I slično tome, Danilo kaže: „Ti gledaše dokle se odvali kamen od gore bez ruku“ (Danilo 2:34). A odakle on dolazi? Preko gora, kao što je rečeno: „Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase“ (Isaija 52:7). U to vreme Izrailj gleda i govori: „Podižem oči svoje ka gorama. Odakle mi dolazi pomoć? Pomoć je meni od Gospoda koji je stvorio nebo i zemlju.“ (Psalam 121:1-2).
שִׁיר לַמַּעֲלוֹת אֶשָּׂא עֵינַי אֶל הֶהָרִים וְגוֹ' (תהלים קכא, א). זֶה שֶׁאָמַר הַכָּתוּב: מִי אַתָּה הַר הַגָּדוֹל לִפְנֵי זְרֻבָּבֶל לְמִישֹׁר (זכריה ד, ז), זֶה מָשִׁיחַ בֶּן דָּוִד. וְלָמָּה נִקְרָא שְׁמוֹ הַר הַגָּדוֹל. שֶׁהוּא גָדוֹל מִן הָאָבוֹת, שֶׁנֶּאֱמַר: הִנֵּה יַשְׂכִּיל עַבְדִּי יָרוּם וְנִשָּׂא וְגָבַהּ מְאֹד (ישעיה נב, יג). יָרוּם מֵאַבְרָהָם, וְנִשָּׂא מִיִּצְחָק, וְגָבַהּ מִיַּעֲקֹב. יָרוּם מֵאַבְרָהָם, שֶׁנֶּאֱמַר: הֲרִמֹתִי יָדִי אֶל ה' (בראשית חד, כב). וְנִשָּׂא מִמֹּשֶׁה, שֶׁנֶּאֱמַר: כִּי תֹאמַר אֵלַי שָׂאֵהוּ בְחֵיקֶךָ (במדבר יא, יב). וְגָבַהּ מִמַּלְאֲכֵי הַשָּׁרֵת, שֶׁנֶּאֱמַר: וְגַבֹּתֶם מְלֵאֹת עֵינַיִם (יחזקאל א, יח). לְכָךְ נֶאֱמַר: מִי אַתָּה הַר הַגָּדוֹל.
„Podižem oči svoje ka gorama.“ (Psalam 121:1). Sveto pismo ovde aludira na stih „Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? Ravnica“ (Zaharija 4:7). Ovaj stih se odnosi na Mesiju, potomka Davidovog. Zašto je nazvan velikom gorom? Zato što će biti veći od praotaca, kao što je rečeno: „Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“ (Isaija 52:13). „podignuće se“ iznad Avrama; „uzvisiće se“ iznad Isaka; i „proslaviće se“ iznad Jakova. „podignuće se“ iznad Avrama, o kome je rečeno: „Dižem ruku svoju ka Gospodu“ (Postanje 14:22); „uzvisiće se“ iznad Mojsija, o kome je rečeno: „kad mi kažeš: Iznesi ga u naručju svojem“ (Brojevi 11:12); i „proslaviće se“ kao anđeli služitelji, o kojima je rečeno: „I naplaci im bijahu visoki“ (Jezekilj 1:18). Otuda Sveto pismo kaže: „Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem?“
וּמִמִּי הוּא יוֹצֵא, מִזְּרֻבָּבֶל. וְלָמָּה נִקְרָא שְׁמוֹ זְרֻבָּבֶל, מִפְּנֵי שֶׁנּוֹלַד בְּבָבֶל. וּמִי הוּא מִדָּוִד, שֶׁנֶּאֱמַר: וּבֶן שְׁלֹמֹה רְחַבְעָם, אֲבִיָּה בְנוֹ וְגוֹ', עַד וּדְלָיָה וַעֲנָנִי שִׁבְעָה (דה״א ג, י-כד). וּמַהוּ עֲנָנִי, זֶה מָשִׁיחַ. כִּי מִי בַז לְיוֹם קְטַנּוֹת שִׁבְעָה אֵלֶּה (זכריה ד, י). שֶׁנֶּאֱמַר: חָזֵה הֲוֵית בְּחֶזְוֵי לֵילְיָא וַאֲרוּ עִם עֲנָנֵי שְׁמַיָּא כְּבַר אֱנָשׁ אָתֵה הֲוָא (דניאל ז, יג).
Od koga će Mesija poteći? Od Zorovavelja. Zašto je nazvan Zorovavelj? Zato što je rođen u Vavelu (Vavilonija). Od koga je Zorovavelj potekao? Od Davida, kao što je rečeno: A sin Solomonov beše Rovoam; Avija sin njegov … i Delaja, i Ananije, njih sedmoro (1. Dnevnika 3:10–24). Na koga se Ananije odnosi? Na Mesiju, kao što je rečeno: „Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? Jer će se radovati kad vide kamen mjerački u ruci Zorovavelju onijeh sedam“ (Zaharija 4:10). A na drugom mestu je pisano: „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji“ (Danilo 7:13).
וַעֲנָנִי שִׁבְעָה, מַהוּ שִׁבְעָה. מַה שֶּׁכָּתוּב בְּמֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ, כִּי מִי בַז לְיוֹם קְטַנּוֹת שִׁבְעָה אֵלֶּה. לְכָךְ נֶאֱמַר: מִי אַתָּה הַר הַגָּדוֹל, זֶה שֶׁכָּתוּב בּוֹ, וְשָׁפַט בְּצֶדֶק דַּלִּים וְגוֹ' (ישעיה יא, ד). וְהוֹצִיא אֶת הָאֶבֶן הָרֹאשָׁה וְגוֹ' (זכריה ד, ז), מַה כְּתִיב אַחֲרָיו, בֵּאדַיִן דָּקוּ כַחֲדָה וְגוֹ', וּכְתִיב: וְאַבְנָא דִּי מְחָת לְצַלְמָא הֲוַת לְטוּר רַב וּמְלָאת כָּל אַרְעָא (דניאל ב, לה). לְכָךְ נֶאֱמַר: מִי אַתָּה הַר הַגָּדוֹל. וְהֵיכָן הוּא בָא, דֶּרֶךְ הֶהָרִים, שֶׁנֶּאֱמַר: מַה נָּאווּ עַל הֶהָרִים רַגְלֵי מְבַשֵּׂר וְגוֹ' (ישעיה נב, ז). בְּאוֹתָהּ שָׁעָה יִהְיוּ יִשְׂרָאֵל מִסְתַּכְּלִין וְאוֹמְרִים: אֶשָּׂא עֵינַי אֶל הֶהָרִים מֵאַיִן יָבֹא עֶזְרִי, עֶזְרִי מֵעִם ה' עֹשֵׂה שָׁמַיִם וָאָרֶץ (תהלים קכא, א). אָמֵן כֵּן יְהִי רָצוֹן.
„onijeh sedam“. Šta se označava izrazom „onijeh sedam“? Reč sedam objašnjava se onim što je pisano o Caru Mesiji: „Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? Jer će se radovati kad vide kamen mjerački u ruci Zorovavelju onijeh sedam“ (Zaharija 4:10). Zato je rečeno: „Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem?“. Sveto pismo na drugom mestu kaže o njemu: „Nego će po pravdi suditi siromasima“ (Isaija 11:4), „i on će iznijeti najviši kamen, s usklicima: Milost, milost njemu.“ (Zaharija 4:7). Posle toga je pisano: „Tada se zajedno satrše glina, gvožđe, bronza, srebro, zlato, i postadoše kao prah od gumna ljetnjeg; i oduva ih moćni vjetar, te se ne znađaše mjesta njihovog. A kamen koji udari lik postade gora velika i ispuni svu zemlju.“ (Danilo 2:35). Tako je rečeno: „Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem?“ Odakle će doći? Doći će putem preko gora, kao što je rečeno: „Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase“ (Isaija 52:7)****. U to vreme Izrailj će pogledati uvis i reći: „Podižem oči svoje ka gorama. Odakle mi dolazi pomoć? Pomoć je meni od Gospoda koji je stvorio nebo i zemlju.“ (Psalam 121:1). Amin, i neka tako bude.
Ce'ena Ure'ena, Haftarot, Beha'alotha
„Lepo, lepo“ [4:7]. Baš kao što su mnogi ljudi klicali i gromoglasno vikali: „lepo, lepo“, kada je položen prvi kamen, i Blagosloveni Gospod mu je dao lepotu. Tako će biti i sa građenjem celog Hrama. *Radak, Zaharija, 4:7.
Talmud u [traktatu] Berahot piše o stihu „A Gospod reče Sotoni“ [3:2]. Rabin Jošua, sin Levijev, rekao je: Anđeo smrti mi je rekao da ne treba da stojiš pred ženama kada prolaze pored pokojnika. To jest, kada napuštaju groblje, jer ja, Anđeo smrti, igram i skačem pred ženama i imam dozvolu da ubijem i naudim svakome koga sretnem. Ako ga neko ipak sretne, neka kaže: „A Gospod reče Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono“ [3:2]. *B. Berahot, 51a.
Talmud sve to piše, i Anđeo smrti igra pred ženama, jer da žene nisu sagrešile kroz Evu, ljudi bi živeli večno. Anđeo smrti ne bi mogao da ubija ljude i ne bi imao svoj posao. Zato igra pred ženama kada ima pokojnika.
Pardes Rimonim piše da su žene veoma brzo plakale u prisustvu pokojnika. Žene su od plača imale crvena lica. Kada bi muškarci prolazili blizu njih i videli crvena lica žena, Zli nagon bi skočio na muškarce i podstakao ih na pomisli o ženama. *Nisam mogao da pronađem izvor u Pardes Rimonimu, ali raniji izvor je Zohar, II: 196ab.
Naši mudraci su rekli da je Anđeo smrti ujedno i Zli nagon. *B. Baba Batra, 16a.
Međutim, kada Mesija dođe, Anđeo smrti će biti uništen, kao što Sveto pismo kaže: „Uništiće smrt zauvijek“ [Isaija, 25:8].
Za dalje čitanje