Mesija u Midrašu Tanhuma

Citiram Sefarijino onlajn izdanje Midraš Tanhume, tamo gde se pominje Mesija. Ono što ovaj rabinski izvor čini prilično važnim jeste to što sledeće starozavetne tekstove pripisuje Mesiji i/ili mesijanskom dobu: Postanje 27:22; Izlazak 25:6; Brojevi 24:17; Psalam 21:4, 6; 72:17; 121:1; 132:7; Isaija 11:1-10; 40:9; 52:13; Zaharija 4:7, 10; 9:9; 10:6; Malahija 4:2. Svako isticanje je moje.

ד"א הקול קול יעקב והידים ידי עשו, ידיו של עשו מתמוטטות כשיבא קולו של יעקב, זה מלך המשיח, שנאמר על הר גבוה עלי לך מבשרת ציון הרימי בכח קולך (ישעיה מ ט).

Drugo tumačenje (Postanje 27:22): „Glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove.“. Ruke Isavove zadrhtaće kada dođe glas Jakovljev. To (glas Jakovljev koji dolazi) ukazuje na Kralja Mesiju, prema onome što je rečeno (Isaija 40:9): „Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase“. (Midraš Tanhuma Buber, Toldot 16)

כתיב שיר למעלות אשא עיני אל ההרים מאין יבא עזרי (תהלים קכא א), וכתיב מי אתה הר הגדול לפני זרובבל למישור (זכריה ד ז) מהו מי אתה הר הגדול, זהו מלך המשיח, ולמה קורא אותו הר הגדול, שהוא גדול מן האבות, שנאמר הנה ישפיל עבדי ירום ונשא וגבה מאד (ישעיה נב יג), ירום מן אברהם, ונשא מן משה, וגבה ממלאכי השרת, מן אברהם שכתוב בו הרימותי ידי אל ה' (בראשית יד כב), ונשא מן משה, שנאמר כי תאמר אלי שאהו בחיקך כאשר ישא האומן את היונק (במדבר יא יב), וגבה מן מלאכי השרת שנאמר וגביהן וגובה להם וגו' (יחזקאל א יח), ממי הוא יוצא [מזרובבל, וזרובבל] מדוד, שנאמר ובן שלמה רחבעם, אביה בנו, אסא בנו, יהושפט בנו, יורם בנו, אחזיהו בנו, יואש בנו, אמציהו בנו, עזריהו בנו, [יותם בנו], אחז בנו, חזקיהו בנו, מנשה בנו, אמון בנו, יאשיהו בנו, ובני יאשיהו הבכור יוחנן, השני יהויקים, השלישי צדקיה, הרביעי שלום, ובני יהויקים, יכניה בנו, צדקיה בנו, ובני יכניה אסיר שאלתיאל בנו, ומלכירם ופדיה ושנאצר יקמיה הושמע ונדביה, ובני פדייה זרובבל, ושמעי, ובני זרובבל משולם וחנניה ושלמית אחותם, וחשיבה ואוהל וברכיה (וחסריה) [וחסדיה] יושב חסד חמש, ובן חנניה (פליטיא) [פלטיה] וישעיה בני רפיה, בני ארנון, בני עובדיה, בני שכניה, ובני שכניה שמעיה, ובני שמעיה חטוש ויגאל [ובריח] ונעריה ושפט ששה, ובני נעריה אליו עיני וחזקיה ועזריקם שלשה, ובני אליועיני הודיוהו ואלישיב ופליה ועקוב ויוחנן ודליה וענני שבעה (דה"א ג, י עד כד). ועד כאן פרט [לך] הכתוב מי הוא ענני זה [מלך] המשיח, שנאמר חזה הוית (בחיזו עם לי לא) [בחזוי יליא] וארו עם ענני שמיא וגו' (דניאל ז יג), ומהו שבעה [מה] שכתוב במשיח, שנאמר כי מי בז ליום קטנות ושמחי וראי את האבן הבדיל ביד זרובבל שבעה (הנה) [אלה] עיני ה' המה (משוטטות) [משוטטים] בכל הארץ (זכריה ד י), לכך נאמר מי אתה הר הגדל לפני זרובבל למישור, אותו שכתוב בו ושפט בצדק דלים והוכיח במישור וגו' (ישעיה יא ג).

Pisano je (Psalam 121:1): „Podižem oči svoje ka gorama. Odakle mi dolazi pomoć?“ Takođe je pisano (Zaharija 4:7): „Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? Ravnica“. Tanh., Post. 6:14. Šta znači KO SI TI, GORO VELIKA? To je Kralj Mesija. Zašto ga onda naziva GOROM VELIKOM? Zato što je veći od praotaca, kao što je rečeno (Isaija 52:13): GLE, SLUGA MOJ BIĆE PONIŽEN. Masoretski tekst glasi: NAPREDOVAĆE. UZVISIĆE SE, PODIGNUT ĆE BITI I POSTAĆE VEOMA VISOK. UZVISIĆE SE (kor.: RWM) više od Avrama, PODIGNUT ĆE BITI više od Mojsija, I POSTAĆE VEOMA VISOK, više nego anđeli služitelji. < UZVISIĆE SE > više od Avrama, o kome je pisano (Postanje 14:22): PODIGAO SAM (kor.: RWM) SVOJU RUKU KA GOSPODU. < Biće > PODIGNUT više od Mojsija, o kome je rečeno (Brojevi 11:12): DA TI (GOSPOD) MENI (Mojsiju) KAŽEŠ: NOSI IH U NARUČJU SVOM KAO ŠTO DOJILJA NOSI ODOJČE. I < on će > POSTATI… VISOK (kor.: GBH), više od anđela služitelja, o kojima je rečeno (Jezekilj 1:18): NJIHOVI (anđeoskih točkova) OBRUČI (kor.: GBB) BEHU I VISOKI (kor.: GBH) < I STRAŠNI >….

Od koga je potekao? Od [Zorovavelja, a Zorovavelj < je potekao >] od Davida. Tako je rečeno (1. Dnevnika 3:10-24): A SOLOMONOV SIN BEŠE ROVOAM, AVIJA SIN NJEGOV, ASA SIN NJEGOV, JOSAFAT SIN NJEGOV, JORAM SIN NJEGOV, OHOZIJA SIN NJEGOV, JOAS SIN NJEGOV, AMASIJA SIN NJEGOV, AZARIJA SIN NJEGOV, [JOATAM SIN NJEGOV], AHAZ SIN NJEGOV, JEZEKIJA SIN NJEGOV, MANASIJA SIN NJEGOV, AMON SIN NJEGOV I JOSIJA SIN NJEGOV. A SINOVI JOSIJINI BEHU JOANAN PRVENAC, JOAKIM DRUGI, SEDEKIJA TREĆI I SALUM ČETVRTI. SINOVI JOAKIMOVI BEHU JEHONIJA SIN NJEGOV I SEDEKIJA SIN NJEGOV. A SINOVI JEHONIJE, SUŽNJA, BEHU SALATILO SIN NJEGOV, MALHIRAM, FADAJA, SENASAR, JEKAMIJA, OSAMA I NEDAVIJA. SINOVI FADAJINI BEHU ZOROVAVELJ I SIMEJ. SINOVI ZOROVAVELJEVI BEHU MESULAM I ANANIJA, A SELOMITA BEŠE SESTRA NJIHOVA; TAKOĐE ASUVA, OEL, VARAHIJA, (ASARIJA) [ASADIJA], JUSAV-ESED: PETORO (posle izgnanstva). A SINOVI ANANIJINI BEHU (FELITIJA) [FELATIJA] I JESAJA. A SINOVI < JESAJINI >: REFAJA; SINOVI < REFAJINI >: ARNAN; SINOVI < ARNANOVI >: AVDIJA; SINOVI < AVDIJINI >: SEHANIJA; SINOVI SEHANIJINI: SEMAJA. SINOVI SEMAJINI BEHU HATUS, IGAL, [VARIJA], NEARIJA I SAFAT: ŠESTORO. SINOVI NEARIJINI BEHU ELIOINAJ, JEZEKIJA I AZRIKAM: TROJE. A SINOVI ELIOINAJEVI BEHU ODAVIJA, ELIJASIV, FELAJA, AKUV, JOANAN, DELAJA I ANANIJE: SEDMORO.

Do ovde je Sveto pismo dalo [tebi] pojedinosti. Ko je Ananije? To je [Kralj] Mesija, kao što je rečeno (Danilo 7:13): GLEDAH (U VIĐENJU NOĆU) [U NOĆNIM VIĐENJIMA], I GLE, SA ANANIJEM *Masoretski tekst vokalizuje ‘anani kao ‘anane, što znači „oblaci“. < NEBESKIM, NEKO KAO LJUDSKO BIĆE >…. Šta znači SEDMORO (1. Dnevnika 3:24)? [Šta je] ono što je pisano o Mesiji? Ono što je rečeno (Zaharija 4:10): JER KO JE PREZREO DAN MALIH STVARI, RADOVAĆE SE KAD VIDI VISAK U RUCI ZOROVAVELJEVOJ, < ČAK > SEDAM: (GLE), [TO SU] OČI ('ene) GOSPODNJE. ONE OBILAZE PO SVOJ ZEMLJI. Zato je rečeno (Zaharija 4:7): „Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? Ravnica“. To je ono što je o njemu pisano (Isaija 11:4): I SUDIĆE SIROMASIMA PO PRAVDI I ODLUČIVAĆE PRAVIČNO < ZA KROTKE ('anawi) NA ZEMLJI >…. (Midraš Tanhuma Buber, Toldot 20)

ויצו אותם לאמר כה תאמרן לאדני לעשו. הוא קראו אדוני, אמר ירמיה מה תאמרי כי יפקד עליך ואת למדת אותם עליך אלופים לראש (ירמיה יג כא). אמר ר' פנחס אנטונינוס היה מכבד את רבינו מה שאין סוף, וכשהיה רבינו משלחני אצלו, והיה כותב לו אגרת וכותב בה עבדך יהודה שואל השלומך, והיה רע לאנטונינוס לומר שהוא קורא עצמו עבד, א"ל אל תכתוב עוד כדבר הזה, א"ל רבינו כך אני כותב לך, שאיני טוב מיעקב אבא, כששלח אצל עשו מה אמר לו, כה אמר עבדך יעקב, לא נעשיתי אוונתיסאי, עם לבן גרתי, לא הגיעני אחת מן הברכות שברכני אביך, אביך ברכניויתן לך האלהים מטל השמים ומשמני הארץ, (בראשית כז כח), ואני אין בידי אחת מהן, אלא ויהי לי שור וחמור צאן, שאינו לא מן השמים ולא מן הארץ, כלום אתה שונא אותי, אלא בשביל הברכות, [עדיין לא הגיעני אפילו אחת], וכי שור אחד וחמור אחד היו לו, שהוא אומר ויהי לי שור וחמור וגו', ר' יהודה ור' נחמיה, ר' יהודה אומר דרך ארץ השיח, כאדם שהוא אומר על הכל, הלך כמור קרא תרנגול, ור' נחמיה אמר לומר לו עבדך יעקב הריני משפיל עצמי לפניך, אם בקשתה הרי יפה, ואם לאו ויהי לי שור וחמור, [שור] זה יוסף שנאמר בכור שורו הדר לו וגו' (דברים לג יז), ומסורת אגדה היא שאין עשו נופל אלא ביד בניה של רחל, למה, שאמר אם לא יסחבום צעירי הצאן (ירמיה מט כ), אלו בניה של רחל, וחמור זה מלך המשיח, שנאמר גילי מאד בת ציון ריעי בת ירושלים וגו' עני ורוכב על החמור (זכריה ט ט), צאן אלו ישראל, שנאמר ואתם צאני צאן מרעיתי אדם אתם (יחזקאל לד לא), ועבד ושפחה אלו ישראל, שנאמר בהן הנה כעיני עדים וגו' (תהלים קכג ב).

(Postanje 32:5 [4]:) „I zapovjedi im govoreći: Ovako kažite gospodaru mojemu Isavu“. Nazvao ga je GOSPODAROM MOJIM. Jeremija je rekao (Jeremija 13:21): „Šta ćeš reći kad te pohodi? Jer si ih ti naučio da budu knezovi nad tobom.“ R. Pinhas reče: Antonin je Našem Rabinu (Judi Knezu) ukazivao najveće počasti; ali, kada me je Naš Rabin poslao k njemu, napisao mu je pismo i u njemu napisao: Tvoj sluga Juda pita za tvoje zdravlje. Antoninu se to nije dopalo, naime to što je sebe nazvao slugom. Reče mu: Ne piši više ovako. Naš Rabin mu reče: Pišem ti tako zato što nisam bolji od praoca Jakova. Kada je poslao k Isavu, šta mu je rekao (prema Postanje 32:5 [4])? OVAKO KAŽE SLUGA TVOJ JAKOV: Nisam postao samostalna vlast. (Isto, nastavak:) ŽIVEO SAM KOD LAVANA. Nijedan od blagoslova kojima me je tvoj otac blagoslovio nije me dostigao. Tvoj otac me je blagoslovio (Postanje 27:28): „Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila!“; a ipak nijedan od njih nemam u ruci. Nego (prema Postanje 32:6 [5]), IMAM VOLA I MAGARCA, OVCE, koji nisu ni s neba ni sa zemlje. Zar me mrziš samo zbog blagoslova, [iako me nijedan još nije dostigao]? Da li je imao < samo > jednog vola i jednog magarca, kada kaže (isto): IMAM VOLA I MAGARCA … (u jednini)? Up. Post. R. 75:6. R. Juda i R. Nehemija se razilaze. R. Juda kaže: To je figurativan govor, kao kada neko kaže u zbirnom smislu: Magarac je otišao; petao je zapevao. Tako to tumače savremeni prevodi. Ali R. Nehemija reče: < Govorio mu je > rekavši: Evo mene, sluge tvoga Jakova, koji se ponizuje pred tobom. Ako to želiš, gle, dobro je. Ako pak ne, (isto:) IMAM < JEDNOG > VOLA I < JEDNOG > MAGARCA < … >. [VOLA:] To je Josif, kao što je rečeno (o njemu u Ponovljeni zakoni 33:17): „Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo tisuća Jefremovijeh i tisuće Manasijine.“. Postoji agadsko predanje da će Isav pasti jedino od ruke dece Rahiljine. Zašto? Zato što je rečeno (Jeremija 49:20): „Zaista najmanji iz stada razvlačiće ih“. Ti < najmanji > jesu deca Rahiljina. (Postanje 32:6 [5], nastavak:) I**< JEDAN > MAGARAC. To je Kralj Mesija, kao što je rečeno (Zaharija 9:9): „Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu.“. (Postanje 32:6 [5], nastavak:)** OVCE. To je Izrailj, kao što je rečeno (Jezekilj 34:31): „A vi ste stado moje, ovce paše moje, vi ljudi“. (Postanje 32:6 [5], nastavak:) SLUGE I SLUŠKINJE. To se < takođe > odnosi na Izrailj, o kojem je rečeno (Psalam 123:2): „Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine, tako su oči naše u Gospoda Boga našega“…. (Midraš Tanhuma, Vajišlah 5)

ד"א כי לא מחשבותי, יוסף מכרו אותו אחיו למדנים והמדנים מכרו אותו אל מצרים, עד שלא ירד יוסף, ירד יהודה להתקין גואל אחרון זה מלך המשיח [שיצא ממנו מלך המשיח], וילך יהודה אין כתיב כאן, אלא וירד יהודה, אמר ר' יוחנן נסמך ירידה לירידה, ירידת יוסף לירידת יהודה, ויוסף הורד מצרימה וירד יהודה, כיוצא בדבר אתה אומר ביה בליליא קטיל בלשצר מלכא כשדאה (דניאל ה ל), מה כתיב אחריו, ודריוש מדאה קביל מלכותא (שם ו א), נסמך קוצץ לקוצץ, מחריב בית למחריב בית והפסק מלכות להפסק מלכות.

Drugo tumačenje (Isaija 55:8): „Jer misli moje nijesu vaše misli“. U slučaju Josifa, braća su ga prodala Madijancima, a Madijanci su ga prodali Egipćanima. Pre nego što je Josif otišao, Juda je otišao da pripremi konačnog iskupitelja, to jest Kralja Mesiju, to jest, kroz brak iz kojeg će proizaći Kralj Mesija. Vidi Post. R. 85:1. [jer će iz njega proizaći Kralj Mesija]. „Da je Juda otišao“ ovde ne piše, nego DA JE JUDA SIŠAO. R. Johanan reče: Jedan silazak zavisi od drugog. Silazak Judin zavisi od silaska Josifovog. Post. R. 85:2. (Postanje 39:1:) KAD JE JOSIF ODVEDEN U EGIPAT < odgovara > (Postanje 38:1) DA JE JUDA SIŠAO. Slično tome kažeš o toj stvari (Danilo 5:30): „Te noći bi ubijen Valtazar car haldejski.“. Šta je zatim napisano (Danilo 6:1 [5:31])? „I Darije Midijanin primi carstvo“. Jedan razoritelj zavisi od drugog, razoritelj doma od razoritelja doma, prestanak carstva od prestanka carstva.

ד"א וירא שם יהודה. יש שנאף ונשכר ויש שנאף והפסיד, יש שגנב ונשכר ויש שגנב והפסיד, יש שגנב ונשכר זה פנחס ונשכר זה פנחס, יש שגנב והפסיד זה עכן, יש שנאף והפסיד זה זמרי, נאף ונשכר זה יהודה שממנו עמדו פרץ וחצרון שהן עתידין להעמיד לדוד ולמלך המשיח, שהוא עתיד לגאול את ישראל ראה כמה עלילות הביא הקב"ה עד שלא העמיד מלך המשיח מיהודה, אותו שכתוב בו ונחה עליו רוח ה' (ישעיה יא ב).

Drugo tumačenje (nastavak u Postanje 38:2): „I ondje vidje Juda kćer nekoga Hananejca“. Postoji onaj koji je počinio blud i dobio; postoji i onaj koji je počinio blud i izgubio. < Postoji onaj koji je ubio i dobio; postoji i onaj koji je ubio i izgubio. Postoji onaj koji je krao i dobio; postoji i onaj koji je krao i izgubio. Postoji onaj koji je krao i izgubio, to jest Ahan (iz Isus Navin 7). Postoji onaj koji je krao i dobio, to jest Rahilja, o kojoj je rečeno (Postanje 31:19): I RAHILJA UKRADE. Postoji onaj koji je ubio i izgubio (Brojevi 35:16): UBICA ĆE ZAISTA BITI POGUBLJEN. Postoji onaj koji je ubio i dobio, to jest Finees (iz Brojevi 25:7-13) >. *Ovaj odeljak u šiljastim zagradama (< >) preuzet je iz Codex Vaticanus Ebr. 34. Kraći Buberov tekst, u kome Finees krade umesto da ubija, glasi ovako: „Postoji onaj koji je krao i dobio; postoji i onaj koji je krao i izgubio. Postoji onaj koji je krao i dobio. To je Finees. Postoji onaj koji je krao i izgubio. To je Ahan (iz Isus Navin 7).“ Postoji onaj koji je počinio blud i izgubio. To je Zamvrije (iz Brojevi 25:6-14). Postoji onaj koji je počinio blud i dobio. To je Juda, jer su iz njega proizašli Fares i Esrom, koji su imali da rode < lozu > Davidovu (prema Ruta 4:18-21) i Kralja Mesiju, koji će iskupiti Izrailj. Pogledaj koliko zbivanja Sveti izvodi pre nego što podigne Kralja Mesiju iz Jude! To je onaj o kome je pisano (Isaija 11:2): „I na njemu će počivati duh Gospodnji“. (Midraš Tanhuma, Vaješev 11)

ד"א ויגש אליו יהודה. זש"ה אחד באחד יגשו ורוח לא יבא ביניהם (איוב מא ח), זה יהודה ויוסף, שכל מה שנתגאה יוסף בא יהודה ונצח אותו, שנאמר ולא יכול יוסף להתאפק (בראשית מה א), למה היו דומין, לשור שהיה יוצא והיו כל החיות בורחות מפניו, והיה בועט לזה ומנגח לזה, ובא האריה ולא עמד לפניו, אלא נראה הארי ובקשו לשור ולא נמצא, כך יוסף נמשל בשור, שנאמר בכור שורו הדר לו (דברים לג יז), והשבטים נמשלו לחיות, והיה יוסף מתגאה עליהם ומבעט אותם, ויתנכר אליהם, ומנגח לזה, ויקח מאתם את שמעון, לא עשה, אלא כיון שיצא הארי, גור איה יהודה (בראשית מט ט), בקשו לשור ולא נמצא, אלא ולא יכול יוסף להתאפק, למה, ליש גבור בבהמה ולא ישוב מפני כל (משלי ל ל), אפילו מפני שכתיב בו ויכלכל. אף לעתיד לבא משוח מלחמה עתיד לעמוד מיוסף, ומשוח העומד מיהודה קשה ממנו, שנאמר וגברתי את בית יהודה [ואת בית יוסף אושיע] (זכריה י ו).

Drugo tumačenje (Postanje 44:18): TADA MU JUDA PRISTUPI. Ovaj tekst je povezan (sa Jov 41:8 [16]): „Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih.“. To se odnosi na Judu i Josifa, jer u čemu god se Josif ponosio, Juda je došao i nadvladao ga, kao što je rečeno (Postanje 45:1): „Tada Josif, ne mogući se uzdržati“. Čemu su bili slični? Biku koji je izašao; i kada su sve zveri bežale od njega, jednoga je udario nogom (kor.: B'T), a drugoga probo rogom. Tada dođe lav, ali on nije stao pred njim. Naprotiv, kada se lav pojavio i potražio bika, njega nije bilo. Tako je Josif upoređen sa bikom, kao što je rečeno (Ponovljeni zakoni 33:17): KAO PRVENAC BIK IMA VELIČANSTVO. I plemena su upoređena sa zverima, a Josif se ponosio time što je nad njima i prezirao ih (kor.: B'T). (Prema Postanje 42:7) POSTAO IM JE TUĐIN. Zatim, probadajući jednoga od njih, (prema Postanje 42:24) UZE OD NJIH SIMEUNA. Tako je postupao samo dok nije došao lav, < jer > (prema Postanje 49:24) JUDA JE LAVIĆ. Tražio ga je kao bika, ali njega nije bilo. Naprotiv (prema Postanje 45:1): JOSIF SE NIJE MOGAO UZDRŽATI. Zašto? (Priče Solomonove 30:30:) „Lav, najjači između zvjerova, koji ne uzmiče ni pred kim,“, čak i zato što je o njemu pisano (Postanje 47:12): I < JOSIF > JE HRANIO < OCA SVOGA I BRAĆU SVOJU >. *Očekivalo bi se nešto rečeno o Judi. Buberova napomena ovde predlaže da se HRANIO čita kao dve reči, odvojeno od biblijskog konteksta, i tumači kao „sve u svemu“, to jest, lav je „sve u svemu“ u svetu zveri. Up. Tanh., Post. 11:3: „Ko je stao licem u lice sa bikom? Lav, kao što je rečeno (Postanje 44:18): TADA MU JUDA PRISTUPI.“ I u budućem svetu ustaće ratnički Mesija iz Josifa, ali će Mesija koji će ustati iz Jude biti jači od njega, kao što je rečeno (Zaharija 10:6): „I ukrijepiću dom Judin, i dom ću Josifov spasti“. (Midraš Tanhuma, Vajigaš 3)

ושכבתי עם אבותי וגו' (בראשית מז ל). למה כל האבות תובעין ומחבבין קבורת ארץ ישראל, אמר ר' חנניה אמר ר' יהושע בן לוי דברים בגו, אתהלך לפני ה' בארצות החיים (תהלים קטז ט), אמרו רבותינו שני דברים בשם ר' חלבו למה אבות מחבבין ארץ ישראל לקבורה, שמתי ארץ ישראל חיים תחלה לימות המשיח, ואוכלין שנות המשיח. ור' חמא ב"ר חנינא אמר מי שמת בחוצה לארץ ונקבר שם שתי מיתות יש בידו, מנין שנאמר ואתה פשחור וכל יושבי ביתך תלכו בשבי ובבל תבא ושם תמות ושם תקבר אתה וכל אהביך אשר נבאת להם בשקר (ירמיה כ ז). אמר ר' סימון אם כן הפסיקו הצדיקים שבחוצה לארץ נקברין, אלא מה הקב"ה עשה (מחזר) [מחרר] לפניהם את הארץ, ועש אותן כנודות הללו והם מתגלגלין ובאין, עד שמגיעין אל ארץ ישראל, וכיון שמגיעין לארץ ישראל נותן בהם רוח חיים, והן עומדין מנין, שנאמר (הנני) [הנה אני] פותח את קברותיכם וגו' (יחזקאל לז יב), ואחר כך ונתתי רוחי בכם וחייתם (שם שם יד). אמר ריש לקיש מקרא מלא הוא כיון שמגיעין לארץ ישראל, הקב"ה נותן בהם נשמה, שנאמר נותן נשמה לעם עליה (ישעיה מב ה).

(Postanje 47:30:) KADA LEGNEM SA OCIMA SVOJIM…. Zašto svi praoci traže i cene sahranu u zemlji Izrailjevoj? Post. R. 96:5(7). R. Hananija reče: R. Jošua ben Levi reče: Postoji razlog za to (Psalam 116:9): „Hodiću pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh.“. Naši učitelji su rekli dve stvari u ime R. Helba: Zašto su praoci cenili zemlju Izrailjevu za sahranu? Zato što će mrtvi u zemlji Izrailjevoj prvi oživeti u danima Mesije i uživati u mesijanskim godinama. Vidi gore, 7:23, i tamo navedene reference. R. Hama sin R. Hanine reče: Onaj ko umre izvan zemlje i tamo bude sahranjen ima dve smrti. Gde se to pokazuje? Tamo gde je rečeno (Jeremija 20:6): „I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu, otići ćete u ropstvo; i doći ćeš u Vavilon i ondje ćeš umrijeti i ondje ćeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno.“. Sahrana izvan Izrailja ovde se vidi kao druga smrt. R. Simon reče: Ako je tako, jesu li pravednici sahranjeni izvan zemlje u nepovoljnom položaju? Pa šta onda Sveti čini? On {se vraća u} [probija] zemlju pred njima i čini ih poput mešina Vidi jKet. 12:3 (35b); up. paralelu u Tanh., Post. 11:3: „On im pravi šupljine u zemlji i čini ih (šupljine) poput ovih pećina….“ Up. takođe Ket. 111b. tako da se oni kotrljaju < dalje > sve dok ne stignu u zemlju Izrailjevu. Tada, kada stignu u zemlju Izrailjevu, on stavlja u njih duh života; i oni ustaju. Gde se to pokazuje? Tamo gde je rečeno (Jezekilj 37:12): „Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu.“. Zatim potom (u st. 14): „I metnuću duh svoj u vas da oživite“. Reš Lakiš reče: Sveto pismo jasno kaže da, kada stignu u zemlju Izrailjevu, Sveti stavlja u njih dah, kao što je rečeno (Isaija 42:5): „koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj“. (Midraš Tanhuma, Vaješi 6)

כי באפם הרגו איש. כשהרגו את שכם בן חמור אמר להם עכרתם אותי, מיד ארור אפם כי עז, אין השבטים הללו יכולין לישב כאחת, אלא אחלקם ביעקב ואפיצם בישראל, נכנס יהודה וקילסו. יהודה אתה יודוך אחיך, אתה בשמך הודת אמך כשילדה אותך אמה הפעם אודה את ה' (בראשית כט לה), ומה ראתה להודות ביהוה, אלא ילדה לראובן, וראה דתן ואבירם ולא הודת בו, ילדה לשמעון וראתה זמרי ולא הודת בו, ילדה ללוי וראתה קרח ולא הודת בו, כיון שילדה ליהודה מיד הודת בו, שהוא הודה במעשה תמר, שנאמר ויכר יהודה ויאמר צדקה ממני (שם לח כו), א"ל אביו אמך הודית בך ואת הודית, לפיכך אחיך יודו לו. יצחק כשבירך ליעקב אמר לו וישתחוו לך בני אמך (שם כז כט), שלא היה לו אלא אשה אחת, אבל יעקב שהיו לו ארבע נשים אמר בני אביך, למה יודוך אחיך שכל ישראל יקראו על שמך יהודים, ולא עוד אלא שהמשיח יוצא ממך שהוא מושיע את ישראל, שנאמר ויצא חוטר מגזע ישי וגו' (ישעיה יא א).

(Postanje 49:6:) JER U GNEVU SVOME UBIŠE ČOVEKA, kada su ubili Sihema sina Emorovog. On im reče: Ojadili ste me. Odmah (u st. 7): PROKLET NEKA JE GNEV NJIHOV, JER BEŠE ŽESTOK. Ta plemena nisu mogla zajedno da žive. Nego (isto, nastavak:) RAZDELIĆU IH PO JAKOVU I RASEJATI IH PO IZRAILJU. Juda uđe i < Jakov > ga pohvali (u st. 8): TEBE, JUDO, HVALIĆE BRAĆA TVOJA (kor.: YDH). U tvom slučaju, tvoja majka je dala hvalu (kor.: YDH) kroz tvoje ime (Juda, kor.: YDH). Kada te je rodila, rekla je (Postanje 29:35): OVOGA PUTA HVALIĆU (kor.: YDH) GOSPODA; < ZATO MU NADENU IME JUDA (kor.: YDH) >. A šta je videla da hvali u Judi? Prosto to što je rodila Ruvima i predvidela Datana i Avirona (u Brojevi 16:1); zato nije dala hvalu nad njim (to jest, nad Ruvimom). Rodila je Simeuna i predvidela Zamvrija; zato nije dala hvalu nad njim. Rodila je Levija i predvidela Koreja; zato nije dala hvalu nad njim. Kada je rodila Judu, odmah je dala hvalu (kor.: YDH) nad njim, jer je on izneo priznanje (kor.: YDH) u slučaju Tamare, kao što je rečeno (Postanje 38:26): „A Juda pozna i reče: Pravija je od mene“. Vidi Post. R. 99 (druga verzija):8 (= str. 1279 u Teodor-Albekovom izdanju). Otac mu reče: Tvoja majka je dala hvalu (kor.: YDH) nad tobom, a ti si izneo priznanje (kor.: YDH). Zato će te braća tvoja hvaliti (kor.: YDH). Iako Buberov tekst ovde ima „njega“, ispravno čitanje mora biti „tebe“. Kada je Isak blagoslovio Jakova, rekao mu je (Postanje 27:29): „klanjali ti se sinovi matere tvoje“, jer je on imao samo jednu ženu. Ali, pošto je Jakov imao četiri žene, rekao je (Postanje 49:8): SINOVI OCA TVOGA < KLANJAĆE TI SE >. Post. R. 66:4. Zašto će te braća tvoja hvaliti? Zato što će se sav Izrailj zvati po tvom imenu, < to jest > Jevreji. Post. R. 98(99):6. Na hebrejskom je reč „Jevreji“ prosto množina od Juda, što opet ima isti koren kao hebrejski glagol koji znači „hvaliti“. I ne samo to, nego iz tebe dolazi Mesija, koji spasava Izrailj, kao što je rečeno (Isaija 11:10): ALI IZAĆI ĆE MLADICA IZ STABLA JESEJEVOG…. *Up. Rimljanima 15:12; Otkrivenje 5:5. (Midraš Tanhuma, Vaješi 12)

ד"א מי הוא זה מלך הכבוד. מי הוא זה המלך שחילק כבוד ליראיו, ה' צבאות וגו', כיצד מלך בשר ודם אין יושבין על כסאו, והקב"ה הושיב שלמה על כסאו, שנאמר וישב שלמה על כסא ה' (דה"א כט כג), מלך בשר ודם אין רוכבין על סוסו, והקב"ה הרכיב לאליהו על סוסו, ומהו סוסו של הקב"ה סופה וסערה, שנא' ה' בסופה ובשערה דרכו וגו' (נחום א ג), מלך בשר ודם אין משתמשין בשרביטו, ומשה נשתמש בשרביטו של הקב"ה, שנאמר ויקח משה את מטה האלהים בידו (שמות ד כ), מלך בשר ודם אין לובשין עטרה שלו, והקב"ה נתן עטרות למלך המשיח, שנאמר תשית לראשו עטרת פז (תהלים כא ד). מלך בשר ודם אין לובשין לבושו, וישראל לבשו לבושו של הקב"ה עוז, שנאמר עורי עורי לבשי עז זרוע ה' (ישעיה נא ט), ונתנו לישראל שנאמר ה' עוז לעמו יתן (תהלים כט יא), מלך בשר ודם, אין קוראין בשמו כמו קיסר אגוסתוס, בסילואוס, ואם קרא אדם אחד באחד מהם אין לו חיים, תדע לך שאדם קרוא לחבירו אוגסטה פלוני, אבל הקב"ה אמר למשה הרי עשיתי אותך כמותי לפרעה אלהים, שנאמר ראה נתתיך אלהים לפרעה (שמות ז א), הוי מי הוא זה מלך הכבוד, שחלק מכבודו ליראיו.

Drugo tumačenje (Psalam 24:8 i 10): „Ko je taj Car slave?“ Ko je on? To je kralj koji deli slavu onima koji ga se boje (prema st. 10, nastavak): „Gospod nad vojskama; on je Car slave.“. Tanh., Izl. 2:8; M. Ps. 21:2; dole, Br. 2:24; 3:15; i druge paralele tamo navedene. Na koji način? U slučaju kralja od krvi i mesa, niko ne seda na njegov presto; Vidi Sanh. 2:5, gde se potvrđuje ovo kraljevsko pravo zajedno sa dva koja slede. a ipak je Sveti dao Solomonu da sedne na njegov presto. Tako je rečeno (1. Dnevnika 29:23): TADA SEDE SOLOMON NA PRESTO GOSPODNJI. U slučaju kralja od krvi i mesa, niko ne jaše na njegovom konju; a ipak je Sveti dao Iliji da jaše na njegovom konju. A šta je konj Svetoga? Vihor i oluja, kao što je rečeno (Naum 1:3): „put je Gospodnji u vihoru i buri“. U slučaju kralja od krvi i mesa, niko ne koristi njegovo žezlo; a ipak je Mojsije koristio žezlo Svetoga. Tako je rečeno (Izlazak 4:20): I UZE MOJSIJE ŠTAP BOŽJI U RUKU SVOJU. U slučaju kralja od krvi i mesa, niko ne stavlja njegovu krunu; a ipak je Sveti dao krune Kralju Mesiji. Tako je rečeno (Psalam 21:4): „Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka.“. U slučaju kralja od krvi i mesa, niko ne oblači njegove haljine; a ipak je Izrailj obukao haljine Svetoga, <to jest,> silu. Tako je rečeno (Isaija 51:9): „Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja“; i on ju je dao Izrailju, kao što je rečeno (Psalam 29:11): „Gospod će dati silu narodu svojemu“. U slučaju kralja od krvi i mesa, niko ne naziva njegovom titulom, kao Cezar, Avgust, Kralj; *Grč.: Basileus. i, ako neko nekoga nazove jednim od tih imena, neće ostati živ. Znaš li ti ikoga ko svog prijatelja naziva Avgusta taj i taj? Ali Sveti reče Mojsiju: Gle, učinio sam te sličnim sebi pred faraonom. Ja se zovem Bog; i tim imenom sam stvorio svet, kao što je rečeno (Postanje 1:1): „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“. A evo, učinio sam te sličnim sebi, bogom faraonu. Tako je rečeno (Izlazak 7:1): „Evo, postavio sam te da si Bog Faraonu“. Dakle (Psalam 24:8 i 10): „Ko je taj Car slave?“ Onaj koji deli slavu onima koji ga se boje. (Midraš Tanhuma, Vaera 7)

מֶלֶךְ בָּשָׂר וָדָם אֵין מִשְׁתַּמְּשִׁין בְּשַׁרְבִיטוֹ. וְהַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא מָסַר שַׁרְבִיטוֹ לְמֹשֶׁה, שֶׁנֶּאֱמַר: וַיִּקַּח מֹשֶׁה אֶת מַטֵּה הָאֱלֹהִים בְּיָדוֹ. מֶלֶךְ בָּשָׂר וָדָם אֵין לוֹבְשִׁין עֲטָרָה שֶׁלּוֹ. וְהַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא עָתִיד לְהַלְבִּישׁ עֲטָרָה שֶׁלּוֹ לְמֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ. וּמַהוּ עֲטָרָה שֶׁל הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא? כֶּתֶם פָּז, שֶׁנֶּאֱמַר: רֹאשׁוֹ כֶּתֶם פָּז (שה״ש ה, יא). וְכָתוּב בּוֹ: תָּשִׁית לְרֹאשׁוֹ עֲטֶרֶת פָּז (תהלים כא, ד).

Niko ne sme da koristi žezlo ljudskog kralja, ali Sveti, blagosloven neka je On, predade svoje žezlo Mojsiju, kao što je rečeno: „uze Mojsije štap Božji u ruku svoju“ (Izlazak 4:20). Niko se ne bi usudio da stavi krunu ljudskog kralja, ali će u budućnosti Sveti, blagosloven neka je On, staviti svoju krunu na glavu Kralja Mesije. Kakva je kruna Svetoga, blagosloven neka je On? Kruna Svetoga, blagosloven neka je On, od najčistijeg je zlata, kao što je rečeno: „Glava mu je najbolje zlato“ (Pesma nad pesmama 5:11), a i na drugom mestu je o Njemu pisano: Ti mu mećeš na glavu venac od čistoga zlata (Isaija 21:4). (Midraš Tanhuma, Vaera 8)

לְפִי שֶׁבִּטְּלָה יִשְׂרָאֵל מִן הַתּוֹרָה שֶׁכָּתוּב בָּהּ וְהָגִיתָ בּוֹ יוֹמָם וָלַיְלָה (יהושע א, ח). לְפִיכָךְ אֲנִי פּוֹרֵעַ מִמֶּנָּה בָּאֵשׁ שֶׁלֹּא תִּכְבֶּה לְעוֹלָם בַּיּוֹם וּבַלַּיְלָה. וּלְפִי שֶׁשָּׂרְפָה בֵּיתִי שֶׁהֶעָשָׁן הָיָה יוֹצֵא מִמֶּנּוּ, דִּכְתִיב: וְהַבַּיִת יִמָּלֵא עָשָׁן (ישעיה ו, ד), לְפִיכָךְ לְעוֹלָם תַּעֲלֶה עֲשָׁנָהּ. וְכֵן הוּא אוֹמֵר: קוֹל שָׁאוֹן מֵעִיר (ישעיה סו, ו). אוֹמֵר לָהֶם הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא, אֶלָּא קוֹל מֵהֵיכָל (ישעיה סו, ו), אֵין אַתֶּם זְכוּרִים מָה עֲשִׂיתֶם בַּהֵיכָל. קוֹל ה' מְשַׁלֵּם גְּמוּל לְאֹיְבָיו. (ישעיה סו, ו) וְאֵימָתַי יִהְיֶה הַגְּמוּל הַזֶּה? לֶעָתִיד לָבוֹא, שֶׁנֶּאֱמַר: גְּמוּל אֱלֹהִים הוּא יָבוֹא וְישַׁעֲכֶם (ישעיה לה, ד).

Zato što je Egipat naterao Izrailj da zanemari Zakon, o kome je pisano: „razmišljaj o njemu dan i noć“ (Isus Navin 1:8), izvršiću nad njim kaznu ognjem koji se neće gasiti ni noću ni danju. Zašto je upotrebljen oganj? Zato što su spalili „Moj dom iz kojeg je izlazio dim“ (Hram), kao što je rečeno: „dom se napuni dima“ (Isaija 6:4). Zato će se dim njegov dizati doveka (isto 39:4). Ali takođe kaže: I tako, glas vike iz grada (isto 66:6). I tako im Sveti, blagosloven neka je On, reče: Čuj, dolazi iz Hrama. Zar se ne sećate šta ste činili u Hramu? Čuj! Gospod plaća platu neprijateljima svojim (isto 66:6). Kada će im biti plaćeno? To se odnosi na mesijansko doba, kao što je rečeno: „sam ide, i spašće vas“ (isto 35:4). (Midraš Tanhuma, Vaera 13)

אָמַר הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא: לֹא שֶׁאֲנִי חַיָּב לְאֻמּוֹת הָעוֹלָם אֲנִי מְמַשְׁכֵּן לָהֶן מִקְדָּשִׁי, אֶלָּא עֲוֹנוֹתֵיכֶם גָּרְמוּ לִי, שֶׁנֶּאֱמַר: כֹּה אָמַר ה' אֵי זֶה סֵפֶר כְּרִיתוּת אִמְּכֶם אֲשֶׁר שִׁלַּחְתִּיהָ אוֹ מִי מִנּוֹשַׁי אֲשֶׁר מָכַרְתִּי אֶתְכֶם לוֹ הֵן בַּעֲוֹנוֹתֵיכֶם נִמְכַּרְתֶּם וּבְפִשְׁעֵיכֶם שֻׁלְּחָה אִמְּכֶם (ישעיה נ, א). וְכֵן הִתְנֵיתִי עִם מֹשֶׁה עֲלֵיהֶם, אִם כֶּסֶף תַּלְוֶה אֶת עַמִּי, שֶׁאִם עָבְרוּ עַל הַמִּצְוֹת, אֲנִי מְמַשְׁכְּנָן שְׁתֵּי מַשְׁכּוֹנוֹת, שֶׁנֶּאֱמַר: אִם חָבֹל תַּחְבֹּל. אָמַר לוֹ מֹשֶׁה רַבֵּנוּ: עַד מָתַי? אָמַר לוֹ: עַד בֹּא הַשֶּׁמֶשׁ, עַד שֶׁיָּבוֹא מָשִׁיחַ, שֶׁנֶּאֱמַר: וְזָרְחָה לָכֶם יִרְאֵי שְׁמִי שֶׁמֶשׁ צְדָקָה (מלאכי ג, כ).

Sveti, blagosloven neka je On, izjavi: Nije zato što sam dužan narodima sveta (zbog njihove zasluge) što sam im založio svoj Hram, nego su vaši prestupi prouzrokovali da to učinim, kao što je rečeno: „Ovako veli Gospod: Gdje je raspusna knjiga matere vaše kojom je pustih? Ili koji je između rukodavalaca mojih kome vas prodadoh? Gle, za bezakonja svoja prodadoste se i za vaše prijestupe bi puštena mati vaša.“ (Isaija 50:1). Isto tako, sklopio sam sporazum s Mojsijem u vezi s njima: „Kad daš u zajam novaca narodu mojemu“. Međutim, ako prestupe te zapovesti, uzeću dva zaloga, kao što je rečeno: „siromahu koji je kod tebe“ (habol tahbol) „nemoj mu biti kao kamatnik“ (Izlazak 22:25). Naš učitelj Mojsije upita: Dokle će ostati kao zalog? On odgovori: „ne udarajte na nj kamate“ (isto), to jest, dok ne dođe Mesija, kao što je rečeno: „A vama koji se bojite imena mojega granuće sunce pravde, i zdravlje će biti na zracima njegovim“ (Malahija 3:20). (Midraš Tanhuma, Mišpatim 11)

וְזֹאת הַתְּרוּמָה אֲשֶׁר תִּקְחוּ וְגוֹ'. זָהָב, כְּנֶגֶד מַלְכוּת בָּבֶל, דִּכְתִיב בָּהּ: אַנְתְּ הוּא רֵאשָׁה דִּי דַהֲבָא. (דניאל ב, לח). כֶּסֶף, כְּנֶגֶד מַלְכוּת מָדַי, דִּכְתִיב: וַעֲשֶׂרֶת אֲלָפִים כִּכַּר כֶּסֶף (אסתר ג, ט). נְחֹשֶׁת, כְּנֶגֶד מַלְכוּת יָוָן, שֶׁהִיא פְּחוּתָה מִכֻּלָּם. וְעֹרֹת אֵילִם מְאָדָּמִים, כְּנֶגֶד מַלְכוּת אֱדוֹם, שֶׁנֶּאֱמַר: וַיֵּצֵא הָרִאשׁוֹן אַדְמוֹנִי (בראשית כה, כה). אָמַר הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא: אַף עַל פִּי שֶׁאַתֶּם רוֹאִין אַרְבַּע מַלְכֻיּוֹת מִתְגָּאוֹת וּבָאוֹת עֲלֵיכֶם, אֲנִי מַצְמִיחַ לָכֶם יְשׁוּעָה מִתּוֹךְ שִׁעְבּוּד. מַה כְּתִיב אַחֲרָיו, שֶׁמֶן לַמָּאוֹר, זֶה מֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ, שֶׁנֶּאֱמַר: שָׁם אַצְמִיחַ קֶרֶן לְדָוִד עָרַכְתִּי נֵר לִמְשִׁיחִי (תהלים קלב, יז).

„ovo je prilog što ćete uzimati od njih, zlato“, itd. (Izlazak 25:3). Zlato odgovara carstvu Vavilona, kao što je o njemu pisano: „ti si glava zlatna“ (Postanje 2:38); srebro odgovara carstvu Midije, kao što je pisano: „ja ću upisati u riznicu srebra deset hiljada talanata“ (Jestira 3:9); a bronza odgovara carstvu Grčke, koje je bilo najmanje (moćno) od svih. A ovnujske kože obojene crvenim odgovaraju carstvu Edoma, jer je rečeno: „I prvi izađe crven“ (Postanje 25:25). Sveti, blagosloven neka je On, reče: Iako ste stradali zbog četiri ohola carstva koja su vas napala, doneću vam spasenje iz same sredine ropstva. Kao što je pisano: „Ulje za vidjelo“, (Izlazak 25:6). Ovo se odnosi na Mesiju, kao što je rečeno: „Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu.“ (Psalam 132:17)...

וְהוּא הָיָה רוֹאֶה אֶת מֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ, שֶׁכֵּן דָּנִיֵּאל אוֹמֵר: חָזֵהּ הֲוַיְתָ עַד דִּי הִתְגְּזֶרֶת אֶבֶן דִּי לָא בִידַיִן וּמְחָת לְצַלְמָא בֶּן לָקִישׁ, זֶה מֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ. וּמְחָת לְצַלְמָא, לְכָל מַלְכוּת שֶׁהֵם עוֹבְדוֹת לַצֶּלֶם בְּצַלְמָוֶת. וּבִזְכוּת מָה הוּא מוֹשֵׁל מֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ בָּאֶבֶן? בִּזְכוּת הַתּוֹרָה שֶׁיִּשְׂרָאֵל יְגֵעִים בָּהּ, שֶׁנֶּאֱמַר: לֻחֹת אֶבֶן כְּתֻבִים בְּאֶצְבַּע אֱלֹהִים (שמות לא, יח).

On (Danilo) je video dolazak Mesije (u svom viđenju), kao što Danilo reče: „Ti gledaše dokle se odvali kamen od gore bez ruku, i udari lik u noge gvozdene i glinene i potpuno ih satrije.“ (Danilo 2:34). R. Simeon sin Lakišev tvrdio je: Ovaj stih se odnosi na Mesiju. „udari lik“ ukazuje na sva carstva koja služe idolima. Zašto se vladavina Mesije poredi s kamenom? Poredi se s kamenom zbog Tore u kojoj se Izrailj trudi, kao što je rečeno: „dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.“ (Izlazak 31:18). Drugo objašnjenje zašto se poredi s kamenom. To je zbog zasluge Jakovljeve, o kome je pisano: „odakle posta pastir, kamen Izrailju,“ (Postanje 49:24). (Midraš Tanhuma, Teruma 7)

אָמַר לוֹ הַקָּדוֹשׁ בָּרוּךְ הוּא לְמֹשֶׁה: אֱמֹר לָהֶם לְיִשְׂרָאֵל: בָּנַי, בָּעוֹלָם הַזֶּה הֱיִיתֶם זְקוּקִים לְאוֹר בֵּית הַמִּקְדָּשׁ וּמַדְלִיקִים נֵרוֹת בְּתוֹכוֹ. אֲבָל לָעוֹלָם הַבָּא בִּזְכוּת אוֹתוֹ הַנֵּר אֲנִי מֵבִיא לָכֶם מֶלֶךְ הַמָּשִׁיחַ, שֶׁהוּא מָשׁוּל כַּנֵּר, שֶׁנֶּאֱמַר: שָׁם אַצְמִיחַ קֶרֶן לְדָוִד עָרַכְתִּי נֵר לִמְשִׁיחִי (תהלים קלב, יז).

Sveti, blagosloven neka je On, reče Mojsiju: Reci sinovima Izrailjevim da su u ovom svetu moji sinovi odgovorni za svetlost u Svetilištu i da je moraju paliti, ali u mesijanskim danima, zbog te svetiljke doneću vam Mesiju koji se poredi sa svetiljkom, kao što je rečeno: „Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu.“ (Psalam 132:17). (Midraš Tanhuma, Tecave 8)

ויהי ביום כלות משה (במדבר ז א). ילמדנו רבינו כמה דברים קדמו למעשה בראשית, כך שנו רבותינו, שבעה דברים קדמו לעולם, ואלו הן, כסא הכבוד, והתורה, ובית המקדש, ואבות העולם, [וישראל], ושמו של משיח, והתשובה, ויש אומרים אף גן עדן וגיהנם. כסא הכבוד מנין, שנאמר נכון כסאך מאז מעולם אתה (תהלים צג ב), והתורה מנין, שנאמר ה' קנני ראשית דרכו קדם מפעליו מאז (משלי ח כב), בית המקדש מנין, שנאמר כסא כבוד מרום מראשון מקום מקדשנו (ירמיה יז יב), האבות מנין, שנאמר כענבים במדבר מצאתי (את) [ישראל כבכורה בתאנה בראשיתה ראיתי] אבותיכם (הושע ט י), ישראל מנין, [שנאמרו] זכור עדתך קנית קדם (תהלים עד ב), שמו של משיח מנין, שנאמר לפני שמש ינון שמו (שם עב יז), תשובה מנין, שנאמר בטרם הרים יולדו (שם צב), וכתיב תשב אנוש עד דכא [ותאמר שובו בני אדם] (שם שם ג), גן עדן מנין, שנאמר ויטע ה' אלהים גן בעדן מקדם (בראשית ב ח), גיהנם מנין, שנאמר ערוך מאתמול תפתה (ישעיה ל לג), בא וראה בשעה שא"ל הקב"ה למשה שיאמר לישראל שיעשו לו משכן, א"ל הקב"ה למשה אמור להם לישראל כביכול לא בשביל שאין לי איכן לדור, אני אומר לכם שתעשו לי משכן, עד שלא נברא העולם הרי מקדשי בנוי למעלה, שנאמר כסא כבוד מרום מראשון וגו' (ירמיה יז יב), ושם היכל כסאי בנוי, שנאמר וה' בהיכל קדשו וגו' (חבקוק ב כ), וכן ישעיה אמר ואראה את (ה') [אדני] יושב על כסא רם ונשא (ישעיה ו א), ובשביל חיבתכם אני מניח בית המקדש העליון, שהוא מתוקן עד שלא נברא העולם, ורד ואשכון בתוככם, שנאמר [ועשו לי מקדש] ושכנתי בתוכם (שמות כה ח). אמר ר' יהודה בר סימון בשם ר' יוחנן זה אחד משלשה דברים ששמע משה מפי הגבורה והרתיע לאחוריו, בשעה שאמר לו ונתנו איש כופר נפשו (שם ל יב), אמר משה מי יוכל ליתן כופר נפשו, כתיב עור בעד עור וכל אשר לאיש יתן בעד נפשו (איוב ב ד), ועדיין אינו מגיע, שנאמר אח לא פדה יפדה איש לא יתן לאלהים כפרו (תהלים מט ח), א"ל הקב"ה איני מבקש לפי כחי, אלא לפי כחן, זה יתנו (שמות ל יג). [אמר ר' מאיר נטל הקב"ה כמין מטבע של אש מתחת כסא הכבוד והראה לו למשה זה יתנו כזה יתנו]. ובשעה שאמר את קרבני לחמי לאשי (במדבר כח ב), אמר משה מי יוכל להספיק לך קרבנות, אם אנו מקריבים כל חיתו יער, וכל עצי לבנון, אינן כדיי, שנאמר ולבנון אין די בער וחיתו אין די עולה (ישעיה מ טז), א"ל איני מבקש לפי כחי אלא לפי כהן, שנאמר ואמרת להם זה האשה אשר תקריבו לה' (במדבר כח ג), ולא שניהם בבת אחת, אלא את הכבש אחד תעשה בבקר ואת הכבש השני תעשה בין הערבים (שם שם ד), ובשעה שאמר לו ועשו לי מקדש (שמות כה ח), אמר משה [לפני הקב"ה] הנה השמים ושמי השמים לא יכלכלוך (מ"א ח כז), ואומר את השמים ואת הרץ אני מלא נאם ה' (ירמיה כג כד), ואומר השמים כסאי והארץ הדום רגלי (ישעיה סו א), ואנו יכולין לעשות לו מקדש, א"ל הקב"ה איני מבקש [לפי כחי], אלא לפי כחן, שנאמר ואת המשכן תעשה עשר יריעות (שמות כו א), כיון ששמעו ישראל כך עמדו ונתנדבו ברצון ועשו את המשכן, וכיון שעשו את המשכן נתמלא מכבודו, שנאמר ולא יכול משה לבא אל אהל מועד וגו' (שם מ לה), אמרו הנשיאים הרי השעה שנקריב קרבנות בשמחה ששרתה שכינה בינינו, מנין (שנאמר) [ממה שקראו בענין] ויהי ביום כלות משה.

(Brojevi 7:1): „I onaj dan kad Mojsije svrši“. Neka nas naš učitelj pouči: Koliko je stvari prethodilo delu stvaranja? Ovako su učili naši učitelji: Sedam stvari prethodilo je svetu. To su sledeće: presto slave, Tora, Hram, praočevi sveta, [Izrailj,] ime Mesijino****, i pokajanje. A neki bi rekli i vrt edenski i Gehinom. U slučaju Božjeg prestola, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Psalmu 93:2): „Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si.“. A u slučaju Tore, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Pričama Solomonovim 8:22): „Gospod me je imao“ (tj., mudrost) „u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.“. U slučaju Hrama, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Jeremiji 17:12): „Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od početka.“. U slučaju praočeva sveta, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Osiji 9:10): „Nađoh Izrailja kao grožđe u pustinji; vidjeh oce vaše kao prve smokve na drvetu u početku njegovu“. U slučaju Izrailja, gde je to pokazano? [Tamo gde je o njima rečeno] (u Psalmu 74:2): „Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine,“. U slučaju imena Mesijinog, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Psalmu 72:17): „dokle teče sunca, ime će njegovo rasti“ (simbolično ime za Mesiju). Ovaj prevod Psalma 72:17 doslovno je prenošenje, koje midraš razume tako da je to ime postojalo pre nego što je sunce stvoreno. Tradicionalnije prenošenje glasilo bi NEKA IME NJEGOVO TRAJE DOKLE JE SUNCA. U slučaju pokajanja, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Psalmu 90:2): „Prije nego se gore rodiše“, pošto je pisano (u st. 3): „Ti povraćaš čovjeka u truhlež, i govoriš: Vratite se sinovi ljudski!“. U slučaju vrta edenskog, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Postanju 2:8): „I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku“. Ovo je midraševo tumačenje reči mikedem. Tradicionalnije prenošenje glasilo bi NA ISTOKU.

U slučaju Gehinoma, gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Isaiji 30:33): „Jer je već pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je,“. Dođi i vidi. Kada je Sveti rekao Mojsiju da kaže Izrailju da mu naprave šator, Sveti reče Mojsiju: Reci onim sinovima Izrailjevim, tako reći: Ne kažem vam da mi napravite šator zato što nemam gde da prebivam. Pre nego što je svet stvoren, ovde je bilo moje svetilište, sagrađeno na nebu gore. Tako je i rečeno (u Jeremiji 17:12): „Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od početka.“…. A tamo je bio sagrađen i hram za moj presto, kao što je rečeno (u Avakumu 2:20): „A Gospod je u svetoj crkvi svojoj“. Up. Psalam 11:4. Tako je i Isaija rekao (u Isaiji 6:1): „vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu“. Iz ljubavi prema vama ostavio sam svoj hram na visini, koji je bio pripremljen pre nego što je svet stvoren, da siđem i prebivam među vama. Tako je i rečeno (u Izlasku 25:8): „I neka mi načine svetinju da među njima nastavam“. R. Juda bar Simon reče u ime R. Johanana: Ovo je jedna od tri zapovesti koje je Mojsije čuo iz usta Svemogućega i koje su ga zaprepastile. Numb. R. 12:3; PRK 6:4; PR 16:7; M. Pss. 91:1. Kada mu je rekao (u Izlasku 30:12): „svaki neka dade otkup za život svoj“, Mojsije reče: Ko može dati otkup za svoj život? Pisano je (u Jovu 2:4): „Kožu za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju.“, up. gore, Izlazak 9:6. i još uvek nije dovoljno. Tako je rečeno (u Psalmu 49:8 [7]): „Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda“. Sveti mu reče: Ne tražim prema svojoj moći, nego prema njihovoj moći. (Izlazak 30:13:) <SVAKO … > „A neka da“. [R. Meir reče: Sveti je uzeo nešto poput novčića od vatre ispod prestola slave i pokazao ga Mojsiju. Vidi gore, Levitska 9:7, i belešku onde. <SVAKO … > „A neka da“; <tj., SVAKO … > NEKA DA jedan poput OVOGA.] Opet, kada je rekao (u Brojevima 28:2): „Prinose moje, hljeb moj, žrtve što mi se sažižu za ugodni miris“, Mojsije reče: Ko može da ti pribavi dovoljno prinosa. Brojevi 28:2 treća su od tri zapovesti koje su potresle Mojsija. Kada bismo žrtvovali sve zveri šumske i sva drveta livanska, ne bi bilo dovoljno, kao što je rečeno (u Isaiji 40:16): „Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu.“. On mu reče: Ne tražim prema svojoj moći, nego prema njihovoj moći. Tako je rečeno (u Brojevima 28:3): „Ovo je žrtva ognjena što ćete prinositi Gospodu“: <DVA JAGNJETA OD GODINE, BEZ MANE… > A ne oba odjednom, nego (prema st. 4): „Jedno jagnje prinesi ujutru, a drugo jagnje prinesi uveče,“. A kada mu je rekao (u Izlasku 25:8): „I neka mi načine svetinju“ <DA PREBIVAM MEĐU NJIMA>, ovim ponavljanjem Izlaska 25:8 midraš se vraća prvoj zapovesti koja je potresla Mojsija. Mojsije reče [Svetome] (u 1. Carevima 8:27): „nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti“ Takođe kaže (u Jeremiji 23:24): „ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod.“. I kaže (u Isaiji 66:1): „Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim.“. *Up. Dela apostolska 7:47-50. Pa možemo li mu mi načiniti svetilište? Sveti mu reče: Ne tražim <svetilište> [prema svojoj moći], nego prema njihovoj moći. Tako je rečeno (u Izlasku 26:1): „A šator ćeš načiniti od deset zavjesa“. Kada je Izrailj to čuo, ustali su i radosno priložili. Tako su načinili Šator. Štaviše, kada su načinili Šator, on se ispunio njegovom slavom, kao što je rečeno (u Izlasku 40:35): „I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka“, <JER … SLAVA GOSPODNJA ISPUNI ŠATOR>. Knezovi rekoše: Sada je vreme da s radošću prinesemo žrtve, jer Božansko Prisustvo prebiva među nama. Gde je to pokazano? {Tamo gde je rečeno} [Iz onoga što su čitali o toj stvari] (u Brojevima 7:1): „I onaj dan kad Mojsije svrši“. (Midraš Tanhuma, Naso 19)

אמר ר' אבין הלוי [ברבי], היה יוסף מברך ואדונו רואה אותו מלחש בפיו, א"ל יוסף מה אתה אומר, והוא משיבו ואומר לו, אני מברך להקב"ה, א"ל אני מבקש לראות אלהיך, א"ל יוסף הרי חמה, אחד מכמה שמשין שלו, אין אתה יכול להביט כבודו על אחת כמה וכמה, א"ל הקב"ה בשבילך אני נגלה עליו, שנאמר וירא אדניו כי ה' אתו וגו' (בראשית לט ג), אמר ר' אבין הלוי ברבי, מהו (מי הוא זה) [ויבא] מלך הכבוד (תהלים כד ט), שהוא חולק מכבודו ליראיו, זה הקב"ה, מלך בשר ודם אין משתמשין בשרביטו, והקב"ה נתן שרביטו למשה, שנאמר ויקח משה את מטה האלהים בידו (שמות ד כ), ואין יושבין על כסאו, [אבל הקב"ה הושיב את שלמה על כסאו], כתיב וישב שלמה על כסא ה' למלך (דה"א כט כג), ואין רוכבין על סוסו, [אבל הקב"ה הרכיב את אליהו על סוסו], ואיזהו סוסו של הקב"ה סופה וסערה, שנאמר ה' בסופה ובסערה דרכו (החום א ג), וכתיב ויעל אליהו בסערה השמים (מ"ב ב יא), הוי שהקב"ה חולק מכבודו ליראיו, ולבושו נתן למלך המשיח, שנאמר הוד והדר תשוה עליו (תהלים כא ו), ולבושו של הקב"ה הוד והדר, [שנאמר הוד והדר] לבשת (שם קד א), מה כתיב בהקב"ה (כעל) [כי אל] גמולות [ה' שלם ישלם] (ירמיה נא נו), שהוא משלם לטובים כטובים, ולרעים כרעים, מה כתיב ביוסף בן פורת יוסף (בראשית מט כב), א"ל הקב"ה יוסף יהא שלום על העין שעצמה ולא הביטה באחת מן המצריות, שנאמר בנות צעדה עלי שור (שם), אמר ר' ראובן מהו עלי שור, אמר הקב"ה עלי לשלם שכר לאותו העין. שנו רבותינו שהיו אוכלין במקדש לפנים מן הקלעים, אבל בשילה כמלא עין, מה שעשה יוסף פרע לו הקב"ה, מה כתיב ויעזב בגדו (אצלה) [בידה וינס ויצא החוצה] (בראשית לט יב), א"ל הקב"ה [חייך] כשיצאו בני ישראל ממצרים , עתיד הים לראות את ארונך ולהיוה בורח, שנאמר הים ראה וינס (תהלים קיד ג), ומה ראה, [ראה] ששמר יוסף כל עשרת הדברים. שמעון איש קיטרון אומר עצמות של יוסף ראה, ולא עוד אלא שהיה ארונו של יוסף מהלך לפני הארון, ואומות העולם רואין אותו, ואומרין מה טיבו של ארון זה שמהלך עם ארון התורה, וישראל משיבין אותם ואומרים קיים ה מה שכתוב בזה, ומה היה בארון עשרת הדברות, ויוסף קיים את כולם עד שלא ניתנו מסיני, א"ל הקב"ה ליוסף יוסף אע"פ שפרעתי לך מקצת שכר בעולם הזה, הקרן קיים לך לעולם הבא, כשיגאלו ישראל גאולת עולמים, בזכות יעקב ובזכותך הם נגאלים, שנאמר גאלת בזרוע עמך בני יעקב ויוסף סלה (שם עז טז).

R. Abin [Berabi] Levit reče: Dok je Josif uznosio svoju hvalu, njegov gospodar ga vide kako mrmlja ustima. Tanh., Numb. 2:30; Numb. R. 14:3. Reče mu: Josife, šta to govoriš. Tada mu on odgovori i reče: Uznosim hvalu Svetome. Reče mu: Želim da vidim tvog Boga. Josif mu reče: Pogledaj Helija, jedan od njegovih mnogih služitelja. U nevokalizovanom hebrejskom tekstu „sunce“ (šemeš) i „služitelj“ (šamaš) pisali bi se isto, tj., ŠMŠ. Ako ne možeš gledati <u njegovog služitelja>, koliko manje <možeš gledati> u njegovu vlastitu slavu. Vidi gore. Izlazak 8:6; dole, Brojevi 3:15. Sveti mu reče: Zbog tebe mu se javljam. Tako je rečeno (u Postanju 39:3): „I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim“…. R. Abin Berabi Levit reče: Šta znači {(Psalam 24:8 ili 10): „Ko je taj Car slave?“} [(Psalam 24:9:) „Ide Car slave.“]? Onaj koji deli deo svoje slave s onima koji ga se boje, tj., Sveti. Gore, Izlazak 2:7, i ostale paralele navedene onde. Kad je reč o caru od krvi i mesa, niko se ne služi njegovim žezlom, ali je Sveti dao svoje žezlo Mojsiju, kao što je rečeno (u Izlasku 4:20): „I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.“. Štaviše, niko ne sedi na njegovom prestolu, [ali je Sveti posadio Solomona na svoj presto], kao što je pisano (u 1. Dnevnika 29:23): „I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje“. Niko ne jaše na njegovom konju, [ali je Sveti dao Iliji da jaše na njegovom konju]. A koji konj pripada Svetome? Bura i vihor. Tako je rečeno (u Naumu 1:33): „put je Gospodnji u vihoru i buri“. Tako je pisano (u 2. Carevima 2:11): „i Ilija otide u vihoru na nebo.“. Dakle: Sveti deli svoju slavu s onima koji ga se boje. Dao je i svoju odeću Mesijanskom Caru, kao što je rečeno (u Psalmu 21:6 [5]): „Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošću lica svojega.“; jer je odeća Svetoga SLAVA I VELIČANSTVO, [kao što je rečeno] (u Psalmu 104:1): „obukao si se u veličanstvo i krasotu.“. Šta je pisano o Svetome (u Jeremiji 51:56)? „jer je Gospod Bog koji plaća“; biblijski prevodi obično prenose „PLATU“ (gemulot) kao „NJIHOVA DELA“. „doista će platiti.“,] jer on plaća dobrima prema njihovim dobrim , a zlima prema njihovim zlim . Šta je pisano o Josifu (u Postanju 49:22)? „Josif je rodna grana“. Tako doslovno. Biblijski prevodi obično prenose „sin“ (ben) rečju poput „grana“ ili „loza“. Sveti mu reče: Josife, neka je mir na oko koje se sklopilo i nije pogledalo nijednu od Egipćanki. Up. Gen. R. 98(99):18. Tako je rečeno (isto, nastavak): KĆERI Engleski prevodi opet obično imaju „grane“ ili slično. „kojoj se ogranci raširiše svrh zida.“ (tj., da gleda).

R. Ruben reče: šta znači NA ZID ('LY SHwr)? Numb. R. 14:6. Sveti reče: Na meni je ('LY) da platim nagradu (SKR) tom oku. Naši učitelji su učili (u Zev. 14:4, 5, 6, 7, 8) da su jeli u svetilištu unutar zavesa, ali u Silomu (koji je ležao na teritoriji Jefremovoj) <jeli su izvan svetilišta> dokle god je oko moglo da vidi. Vidi Zev. 118b. Šta god da je Josif učinio, Sveti mu je uzvratio. Šta je pisano (u Postanju 39:12)? „on ostaviv joj u rukama haljinu svoju“ {KOD NJE} [U NJENOJ RUCI], „pobježe i otide.“]. Sveti mu reče: [Tako mi života tvoga,] kada sinovi Izrailjevi izađu iz Egipta, more će videti tvoj kovčeg i pobeći. Vidi Mehilta deRabi Jišmael, Bešalah, 4; Gen. R. 84:5; M. Pss. 114:9. Tako je rečeno (u Psalmu 114:3): „More vidje i pobježe“. Šta je video? [Video je] da je Josif držao svih Deset zapovesti. Simeon, čovek iz Kitrona, kaže: Video je kosti Josifove. Gen. R. 87:8). A uz to, kada je kovčeg (aron) Josifov išao pred kovčegom (aron) zavetnim, narodi sveta su ga videli i rekli: Kakav je to kovčeg koji ide zajedno s kovčegom Tore? Tada im je Izrailj odgovorio i rekao: Ovaj potvrđuje ono što je napisano u onom <kovčegu>. A šta je bilo u kovčegu? Deset zapovesti. A Josif ih je sve ispunio pre nego što su date sa Sinaja. Sveti reče Josifu: Josife, iako sam ti na ovom svetu dao malu nagradu, glavnica ti ostaje za budući svet, kada Izrailj bude iskupljen večnim iskupljenjem. Kroz zaslugu Jakovljevu i kroz tvoju zaslugu biće iskupljeni, kao što je rečeno (u Psalmu 77:16 [15]): „Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše.“. (Midraš Tanhuma Buber, Naso 34)

[ד"א] מהו ה' צבאות הוא מלך הכבוד (תהלים כד י). שהוא חולק מכבודו ליראיו ככבודו, כיצד הוא נקרא אלהים, וקרא למשה אלהים, שנאמר ראה נתתיך אלהים לפרעה (שמות ז א), הוא מחיה מתים וחלק מכבודו לאליהו והחיה את המת, שנאמר ויאמר אליהו ראי חי בנך (מ"א יז כג), שהקב"ה חולק מכבודו ליראיו למלך המשיח מלביש לבושו, שנאמר הוד והדר תשוה עליו (תהלים כא ו). שנו רבותינו מלך בשר ודם אין רוכבין על סוסו, ואין לובשין לבושו, ואין משתמשין בכתבו, ואין יושבין על כסאו, ובכולם חלק הקב"ה ליראיו ונתן להם, מנין שנאמר ה' בסופה ובשערה דרכו (נחום א ג), ונתנה לאליהו, שנאמר ויל [אליהו] בסערה השמים (מ"ב ב יא), ואין לובשין לבוש, מה כתיב הוד והדר לבשת (תהלים קד א), ובמלך המשיח כתיב, הוד והדר תשוה עליו (שם כא ו), ואין משתמשין בכתרו, מה כתיב במשה, ומשה לא ידע כי קרן עור פניו (שמות לד כט), ואין יושבין על כסאו, וכתיב וישב שלמה על כסא ה' למלך (דה"א כט כג), ואין משתמשין בשרביטו, ונתנו למשה, שנאמר ואת המטה הזה תקח בידך וגו' (שמות ד יז), מה הקב"ה כתיב בו, עלה אלהים בתרועה ה' בקול שופר (תהלים מז ו), אמר הקב"ה למשה מלך עשיתיך, שנאמר ויהי בישרון מלך (דברים לג ה), מה המלך כשהוא יוצא תוקעין לפניו, אף אתה כשאתה יוצא יהי תוקעין לפניך, עשה לך שתי חצוצרות כסף.

[Drugo tumačenje:] Šta znači (Psalam 24:10): „Gospod nad vojskama; on je Car slave.“? To da on udeljuje deo svoje slave onima koji ga se boje, kako dolikuje njegovoj slavi. Tanhuma Numb. 3:9 nastavak; Numb. R.15:13; vidi PRK 32:9 (= Suppl. 1:9); M. Pss. 90:1. Kako? On se naziva „bog“ (elohim), i Mojsija je nazvao „bogom“, kao što je rečeno (u Izlasku 7:1): „Evo, postavio sam te da si Bog Faraonu“. On (Sveti) oživljava mrtve, i udelio je deo svoje slave Iliji. Tako je on (tj., Ilija) oživeo mrtvoga, kao što je rečeno (u 1. Carevima 17:23): „i reče Ilija: Vidi, živ je tvoj sin!“. Zato što Sveti udeljuje deo svoje slave onima koji ga se boje, obukao je svoju vlastitu odeću na Mesijanskog Cara, kao što je rečeno (u Psalmu 21:6 [5]): „Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošću lica svojega.“. Naši učitelji su učili: Up. Sanh. 2:5; vidi i TSanh. 4:2. Kad je reč o caru od krvi i mesa, niko ne jaše na njegovom konju, niko ne oblači njegovu odeću, niko se ne služi njegovom krunom, i niko ne sedi na njegovom prestolu; ali u svim tim <slučajevima> Sveti je podelio s onima koji ga se boje i dao im. *Gore Izlazak 2:7; Brojevi 2:34. Gde je to pokazano? Tamo gde je rečeno (u Naumu 1:3): „put je Gospodnji u vihoru i buri“. Ali ga je (tj., božanskog konja od vihora) dao Iliji, kao što je rečeno (u 2. Carevima 2:11): „i Ilija otide u vihoru na nebo.“. Niko ne oblači njegovu odeću. Šta je pisano (u Psalmu 104:1)? {I} „obukao si se u veličanstvo i krasotu.“. A i o Mesijanskom Caru je pisano (u Psalmu 21:6 [5]): „Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošću lica svojega.“. Niko se ne služi njegovom krunom. Šta je pisano o Mojsiju (u Izlasku 34:29)? „ne znađaše da mu koža na licu posta svijetla“. A niko ne sedi na njegovom prestolu. A pisano je (u 1. Dnevnika 29:23): „I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje“. (Sanh. 2:5:) I NIKO SE NE SLUŽI NJEGOVIM ŽEZLOM. Ali ga je dao Mojsiju, kao što je rečeno (u Izlasku 4:17): „A taj štap uzmi u ruku svoju“ <KOJIM ĆEŠ ČINITI ZNAKE>. Šta je pisano o Svetome (u Psalmu 47:6 [5])? „Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte;“ (šofar). Sveti reče Mojsiju: Učinio sam te carem. Tako je rečeno (u Ponovljenim zakonima 33:5): „Jer bijaše car u Izrailju kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.“. Kao što, kada car izlazi, pred njim trube, tako će i pred tobom trubiti kada izlaziš. (Brojevi 10:2:) „Načini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu“ (hacocerot). (Midraš Tanhuma Buber, Behaalotecha 15)

אל תתגרו בם כי לא אתן לכם מארצם עד מדרך כף רגל (דברים ב ה). ר' מאיר אומר עד שיעמדו רגליו ביום ההוא, ר' שמואל אומר עד שיבא אותו שכתוב בו דרך כוכב מיעקב (במדבר כד יז), זה מלך המשיח, אמר להם הקב"ה בעולם הזה אין לך רשות בהר הזה, אבל לעולם הבא אתם נגאלין ודורשין ויורשין אותו, שנאמר וירשו הנגב את הר עשו (עובדיה א יט), וכתיב ועלו מושיעים בהר ציון לשפוט את הר עשו והיתה לה' המלוכה (שם שם כא).

(Ponovljeni zakoni 2:5:) „Nemojte zametati boja s njima, jer vam neću dati zemlje njihove“ ('ad) <ČAK NI> „ni stope“ (kor.: DRK). R. Meir kaže: Dok ('ad) njegove (Svetoga) noge ne stanu na taj dan (na Maslinsku goru). R. Samuel kaže: Dok ('ad) ne dođe onaj o kome je pisano (u Brojevima 24:17): „izaći će Zvijezda“ (DRK) „iz Jakova“. Ovo se odnosi na mesijanskog Cara. Sveti im reče: Na ovom svetu nemate svojine na ovoj gori, ali u budućem svetu bićete iskupljeni. Tada ćete je zatražiti i uzeti u posed. Tako je rečeno (u Avdiji st. 19): „I naslijediće jug, goru Isavovu“. Takođe je pisano (u st. 21): „I Izbavitelji će izaći na goru Sion da sude gori Isavovoj, i Carstvo će biti Gospodnje.“. (Midraš Tanhuma, Dodatak Devarimu 6:1)

מדור דור (שמות יז טז). אמר דוד אמר הקב"ה מדור דור ואנא בתריהון לדרי דרין, ר' אליעזר ור' יהושע ור' יוסי, ר' אליעזר אומר מדורו של משה, ועד דורו של שמואל, ר' יהושע אומר מדורו של שמואל, ועד דורו של מרדכי ואסתר, ור' יוסי אמר מדורו של מרדכי ואסתר, עד דורו של של מלך המשיח שהוא שלשה דורות, ומנין לדורו של מלך המשיח שהוא שלשה דורות, שנאמר ייראוך עם שמש ולפני ירח דור דורים (תהלים עב ה), דור חד, דורים שנים, הא תלתא. ר' ברכיה בשם ר' אבא בר כהנא [אמר] כל זמן שזרעו של עמלק קיים בעולם, כביכול כאילו כנף מכסה את הפנים, אבד זרעו של עמלק מן העולם, ניטלה הכנף, שנאמר ולא יכנף עוד (את) מוריד וגו' (ישעיה ל כ).

(Izlazak 17:16:) „od koljena do koljena“. David reče: Sveti reče: „od koljena do koljena“, a ja sam za njima (tj., za Amaličanima) za pokolenja pokolenja. R. Eliezer, R. Jošua i R. Josi se razilaze: R. Eliezer kaže: Od pokolenja Mojsijevog do pokolenja Samuilovog. R. Jošua kaže: Od pokolenja Samuilovog do pokolenja Mardoheja i Jestire. A R. Josi kaže: Od pokolenja Mardoheja i Jestire do pokolenja Mesijanskog Cara, koje samo po sebi iznosi tri pokolenja. A gde je pokazano da pokolenje Mesijanskog Cara iznosi tri pokolenja? Tamo gde je rečeno (o Mesijanskom Caru u Psalmu 72:5): „Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena.“. POKOLENJE jeste jedno, <a u množini> POKOLENJA jesu dva, što ukupno čini tri. R. Berekja [reče] u ime R. Abe bar Kahane: Dokle god je seme Amalikovo živo u svetu, to je, tako reći, kao da krilo skriva <božansko> lice. *Vidi Isaija 6:2. Kada seme Amalikovo nestane sa sveta, krilo se uklanja, kao što je rečeno (u Isaiji 30:20): „ali ti se više neće uzimati učitelji tvoji“. (Midraš Tanhuma, Ki Tece 18)