Justin o Psalmu 22 i Isaiji 53
U ovoj objavi navodiću delove iz „Dijaloga s Trifonom Jevrejinom“ Justina Mučenika kako bih pokazao na koji je način rana Crkva koristila određene starozavetne tekstove u prilog Isusovim mesijanskim tvrdnjama. Konkretno, istaći ću Justinovu upotrebu Isaije 53 u njegovoj raspravi, kojom dokazuje da Mesija mora zamenički stradati za grehe drugih. Justin čak navodi Trifona da prizna kako hebrejska Biblija zaista objavljuje da će Mesija stradati. Sve isticanje je moje.
Poglavlje 89. Trifonu je sablažnjiv jedino krst, zbog prokletstva, a ipak on dokazuje da je Isus Hristos
Trifon: Budi uveren da ceo naš narod čeka Hrista; i priznajemo da se sve što si naveo iz Svetog pisma odnosi na Njega. Štaviše, priznajem i to da me je ime Isus, kojim je nazvan sin Navin (Nunov), veoma snažno navelo da prihvatim ovo gledište. Ali da li je Hristos morao biti tako sramno raspet, u to sumnjamo. Jer za svakoga ko je raspet u zakonu se kaže da je proklet, tako da sam u ovoj tački krajnje nepoverljiv. Sasvim je jasno, doduše, da Sveto pismo objavljuje da je Hristos morao da strada; ali želimo da saznamo možeš li nam dokazati da je to bilo stradanjem koje zakon proklinje.
Justin: Da Hristos nije trebalo da strada, i da proroci nisu prorekli da će biti odveden u smrt zbog grehova naroda, i da će biti obeščašćen i bičevan, i ubrojan među prestupnike, i kao ovca odveden na klanje, čije rođenje, kako kaže prorok, niko ne može da iskaže, onda biste imali dobar razlog za čuđenje. Ali ako to treba da bude ono što Ga odlikuje i što Ga svima označava, kako je moguće da činimo bilo šta drugo nego da verujemo u Njega s najvećim pouzdanjem? I zar svi oni koji su razumeli spise proroka, čim samo čuju da je bio raspet, neće reći da je to On i niko drugi?…
Poglavlje 97. Druga proroštva o Hristovom krstu
Justin: Jer nije bez namere prorok Mojsije, dok su Or i Aron pridržavali njegove ruke, ostao u tom položaju do večeri. Jer je zaista Gospod ostao na drvetu gotovo do večeri, i sahranili su Ga u predvečerje; a onda je trećeg dana vaskrsao. To je David ovako objavio: „Glasom svojim vičem ka Gospodu, i čuje me sa svete gore svoje. Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod čuva.“ I Isaija isto tako pominje o Njemu način na koji će umreti, ovako: „Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar,“ A da će vaskrsnuti, sam Isaija je rekao: „Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem“ Isaija 53:9 I opet, drugim rečima, David u dvadeset prvom psalmu ovako govori o stradanju i o krstu u pritči tajne: „probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“ Jer kada su Ga raspeli, zabijajući klinove, proboli su Mu ruke i noge; a oni koji su Ga raspeli razdelili su među sobom Njegove haljine, svaki bacajući kocku za ono što je želeo da dobije, i primajući prema odluci kocke. A vi tvrdite da se baš taj psalam ne odnosi na Hrista; jer ste u svakom pogledu slepi, i ne shvatate da nikome u vašem narodu ko je nazvan Carem ili Hristom nikada nisu bile probodene ruke ni noge dok je bio živ, niti je umro na taj tajanstveni način — naime, na krstu — osim jedino ovom Isusu.
Poglavlje 98. Proroštva o Hristu u Psalmu 22
Justin: Ponoviću ceo psalam, da biste čuli Njegovo strahopoštovanje prema Ocu, i kako sve upućuje na Njega, i kako se moli da Ga On izbavi od te smrti; a istovremeno u psalmu objavljuje ko su oni koji ustaju protiv Njega, i pokazuje da je zaista postao čovek podložan stradanju. Glasi ovako:
„Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje? Bože moj! Vičem danju, a ti me ne slušaš, i noću, ali nemam mira. Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao. Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti. A ja sam crv, a ne čovjek; podsmijeh ljudima i rug narodu. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, I govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi ako ga miluje. Ta ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. Za tobom pristajem od rođenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoćnika. Opteče me mnoštvo telaca; jaki volovi vasanski opkoliše me; Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i riče. Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni mećeš me. Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju i od mene načiniše stvar za gledanje. Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb. Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoć. Izbavi od mača dušu moju, od psa jedinicu moju. Sačuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, čuvši, izbavi me. Kazujem ime tvoje braći; usred skupštine hvaliću te. Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! Poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!“
Poglavlje 99. Na početku psalma nalaze se Hristove samrtne reči
Justin: Sada ću vam pokazati da se ceo psalam tako odnosi na Hrista, rečima koje ću ponovo objasniti. Ono što je rečeno na početku — „Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje?“ — objavilo je od početka ono što je trebalo da bude izgovoreno u vreme Hrista. Jer kada je bio raspet, rekao je: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ A ono što sledi: „Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje? Bože moj! Vičem danju, a ti me ne slušaš, i noću, ali nemam mira.“ To je bilo izrečeno, kao i ono što je trebalo da učini. Jer na dan kada je trebalo da bude raspet, poveo je trojicu svojih učenika na goru zvanu Maslinska, koja se nalazi naspram hrama u Jerusalimu, i molio se ovim rečima: „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova“ Matej 26:39 I opet se molio: „ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti!“ pokazujući time da je zaista postao čovek koji strada. Ali da neko ne bi rekao da tada nije znao da mora da strada, odmah dodaje u psalmu: „ali nemam mira.“ Kao što nije bilo neznanja na Božjoj strani kada je pitao Adama gde je, ili kada je pitao Kajina gde je Avelj; nego je [to učinjeno] da bi se svaki uverio kakav je čovek, i da bismo kroz zapis [Svetog pisma] imali znanje o svemu: tako je i Hristos objavio da neznanje nije bilo na Njegovoj strani, nego na njihovoj, koji su mislili da On nije Hristos, nego su uobražavali da će Ga usmrtiti, i da će On, kao neki obični smrtnik, ostati u Hadu. (Poglavlja 89-108)
Poglavlje 111. Dva dolaska bila su označena dvama jarcima. Drugi praobrazi prvog dolaska, u kojem su neznabošci oslobođeni krvlju Hristovom
Justin: A da je simbolom, još u vreme Mojsija, bilo objavljeno da će biti dva dolaska ovoga Hrista, kao što sam ranije pomenuo, [očigledno je] iz simbola jaraca prinošenih na žrtvu za vreme posta. I opet, onim što su Mojsije i Isus Navin učinili, ista stvar je simbolički objavljena i unapred naveštena. Jer jedan od njih, raširivši ruke, ostao je do večeri na gori, dok su mu ruke bile pridržavane; a to otkriva praobraz ničeg drugog do krsta; a drugi, čije je ime izmenjeno u Isus (Jošua), predvodio je boj, i Izrailj je pobedio. A to se dogodilo s obojicom tih svetih ljudi i proroka Božjih, da biste uvideli kako jedan od njih nije mogao poneti obe tajne: mislim, praobraz krsta i praobraz imena. Jer to jeste, bila je i biće snaga samo Njega, čijeg se imena plaši svaka sila, mučeći se veoma jer će od Njega biti uništene. Stoga naš postradali i raspeti Hristos nije bio proklet zakonom, nego je učinio očiglednim da će On jedini spasti one koji ne odstupaju od vere u Njega. A krv pashe, poškropljena po dovratnicima i nadvratniku svakoga čoveka, izbavila je one koji su spaseni u Egiptu, kada su prvenci Egipćana bili pogubljeni. Jer pasha je bio Hristos, koji je potom bio žrtvovan, kao što je i Isaija rekao: „kao jagnje na zaklanje vođen bi“ Isaija 53:7A pisano je da ste Ga na dan pashe uhvatili, i da ste Ga takođe za vreme pashe raspeli. I kao što je krv pashe spasla one koji su bili u Egiptu, tako će i Hristova krv izbaviti od smrti one koji su poverovali. Da li bi, dakle, Bog bio prevaren da tog znaka nije bilo iznad vrata? Ne kažem to; nego tvrdim da je On unapred objavio buduće spasenje ljudskog roda kroz krv Hristovu. Jer znak skerletne niti, koji su uhode, koje je u Jerihon poslao Isus, sin Navin (Nunov), dale Rahavi bludnici, rekavši joj da ga veže o prozor kroz koji ih je spustila da pobegnu od svojih neprijatelja, takođe je pokazivao simbol krvi Hristove, kojom se spasavaju oni koji su nekada bili bludnice i nepravedne osobe iz svih naroda, primajući oproštaj grehova, i ne ostajući više u grehu…
Poglavlje 114. Neka pravila za razlučivanje onoga što je rečeno o Hristu. Obrezanje Jevreja veoma se razlikuje od onoga koje primaju hrišćani
Justin: Jer Sveti Duh je ponekad činio da se nešto, što je bilo praobraz budućnosti, jasno dogodi; a ponekad je izgovarao reči o onome što je trebalo da se dogodi, kao da se tada događa ili kao da se već dogodilo. I ako oni koji čitaju ne uoče to umeće, neće moći da prate reči proroka onako kako treba. Radi primera, ponoviću neka proročka mesta, da biste razumeli šta govorim. Kada govori kroz Isaiju: „kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže“ Isaija 53:7 govori kao da se stradanje već dogodilo. I kada opet kaže: „Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar,“ Isaija 65:2 i kada kaže: „Ko vjerova propovijedanju našemu“ Isaija 53:1 — reči su izgovorene kao da objavljuju događaje koji su se već zbili. Jer sam pokazao da se Hristos često u pritči naziva Kamenom, a u prenesenom govoru Jakovom i Izrailjem. I opet, kada kaže: „Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih“ ako ne razumem Njegov način upotrebe reči, neću razumeti razborito, nego baš onako kako pretpostavljaju vaši učitelji, uobražavajući da Otac svega, nerođeni Bog, ima ruke i noge, i prste, i dušu, kao neko složeno biće; i oni zbog toga uče da se sam Otac javio Avramu i Jakovu. Blaženi smo, dakle, mi koji smo drugi put obrezani kamenim noževima. Jer vaše prvo obrezanje vršilo se i vrši se gvozdenim oruđima, jer ostajete tvrda srca; ali naše obrezanje, koje je drugo, ustanovljeno posle vašeg, obrezuje nas od idolopoklonstva i od apsolutno svake vrste opakosti oštrim kamenjem, to jest, rečima koje [propovedaju] apostoli kamena ugaonog isečenog bez ruku. I naša srca su tako obrezana od zla, tako da smo radosni da umremo za ime dobre Stene, koja čini da živa voda potekne za srca onih koji su kroz Njega zavoleli Oca svega, i koja daje onima koji su voljni da piju od vode života. Ali vi me ne shvatate kada govorim te stvari; jer niste razumeli šta je prorečeno da će Hristos učiniti, i ne verujete nama koji vam skrećemo pažnju na ono što je napisano. Jer Jeremija ovako viče: „Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode.“ Jeremija 2:13…
Poglavlje 118. Poziva na pokajanje pre nego što Hristos dođe; hrišćani su, budući da veruju, daleko pobožniji od Jevreja
Justin: Tako da bi pre trebalo da odustanete od ljubavi prema svađi, i da se pokajete pre nego što dođe veliki dan suda, u koji će svi iz vaših plemena koji su proboli ovoga Hrista zaridati, kao što sam pokazao da je objavljeno u Svetom pismu. I objasnio sam da se Gospod zakleo: „Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu.“ i šta to proroštvo znači; a za proroštvo Isaijino koje kaže: „Od tjeskobe i od suda uze se“ Isaija 53:8 već sam rekao da se odnosi na buduće sahranjivanje i vaskrsenje Hristovo; i često sam primećivao da je baš taj Hristos Sudija svih živih i mrtvih. I Natan isto tako, govoreći Davidu o Njemu, ovako je nastavio: „Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin. Ako učini što zlo, karaću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih. Ali milost moja neće se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. Nego će tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto će tvoj stajati dovijeka.“ 2. Samuilova 7:14 i dalje. A Jezekilj kaže: „Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi.“ Jezekilj 44:3 Jer On je izabrani Sveštenik i večni Car, Hristos, utoliko što je Sin Božji; i nemojte misliti da Isaija ili drugi proroci govore o krvnim žrtvama ili livenicama koje se prinose na oltaru pri Njegovom drugom dolasku, nego o istinskim i duhovnim hvalama i zahvaljivanju. I nismo uzalud poverovali u Njega, niti su nas zaveli oni koji su nas takvim učenjima učili; nego se to zbilo kroz divno predznanje Božje, da bismo mi, kroz poziv novog i večnog saveza, to jest Hristovog, bili nađeni razumniji i bogobojazniji od vas, koji se smatrate ljubiteljima Boga i ljudima od razuma, ali to niste. Isaija je, ispunjen divljenjem zbog toga, rekao: „carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri?“ Isaija 52:15, Isaija 53:1 A ponavljajući ovo, Trifone, koliko je dopušteno, trudim se da to činim radi onih koji su danas došli s tobom, ali kratko i sažeto. (Poglavlja 109-124)
Poglavlje 63. Dokazuje se da se ovaj Bog ovaplotio
Trifon: Ta tačka mi je snažno dokazana, i to mnogim dokazima, prijatelju moj. Ostaje, dakle, da se dokaže da je pristao da postane čovek od Djeve, po volji svoga Oca; i da bude raspet, i da umre. Dokaži jasno i to da je posle toga vaskrsao i uzašao na nebo.
Justin: I to sam već pokazao u ranije navedenim rečima proroštava, prijatelji moji; a prizivajući ih u sećanje i izlažući ih radi vas, potrudiću se da vas navedem da se i o ovoj stvari složite sa mnom. Mesto, dakle, koje Isaija beleži: „a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh“ Isaija 53:8 — zar vam se ne čini da se odnosi na Onoga za koga je rečeno da je, nemajući poreklo od ljudi, bio predat smrti od Boga zbog prestupa naroda? — o čijoj je krvi Mojsije (kao što sam ranije pomenuo), govoreći u pritči, rekao da će oprati svoje haljine u krvi grožđa; jer Njegova krv nije potekla iz semena čovekovog, nego iz volje Božje. A zatim, ono što je rekao David: „u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja. Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu.“ — zar vam to ne objavljuje da je [On bio] od davnina, i da je Bog i Otac svega hteo da bude rođen iz ljudske utrobe? A govoreći drugim rečima, koje su takođe već navedene, [kaže]: „Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti. Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od minijske slonove kosti, one te vesele. Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u ofirskom zlatu. Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.“ Stoga ove reči izričito svedoče da Mu svedoči Onaj koji je te stvari ustanovio, kao dostojnom obožavanja, kao Bogu i kao Hristu. Štaviše, to da reč Božja govori onima koji veruju u Njega kao jednoj duši, i jednoj sinagogi, i jednoj crkvi, kao kćeri; i da se tako obraća crkvi koja je potekla od Njegovog imena i ima udela u Njegovom imenu (jer se svi zovemo hrišćani), jasno je objavljeno na isti način u sledećim rečima, koje nas uče i da zaboravimo [svoje] stare otačke običaje, kada ovako govore: „Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.“ (Poglavlja 55-68)
Osim Psalma 22 i Isaije 53, Justin se pozvao i na Psalme 45 i 110, kao i na mnoštvo drugih starozavetnih tekstova. To pokazuje koliko su Justin i hrišćani njegovog vremena bili upućeni u nadahnuto Sveto pismo.
DODATNA LITERATURA
ISAIJA 53 NE GOVORI O NACIONALNOM IZRAILJU
PREDHRIŠĆANSKA EGZEGEZA ISAIJE 52:13-53:12
Još dokaza da Isaija 52:13-53:12 ne može biti o nacionalnom Izrailju
Isaija 52:13-53:12 u jevrejskoj tradiciji