Psalam 45: Očeva pohvala njegovom božanskom Sinu

U ovoj objavi nastojaću da pokažem da je Psalam 45 ljubavna pesma Oca upućena njegovom Sinu, Isusu Hristu. Pokazaću da ovo nije psalam o nekom određenom davidovskom kralju koji svoje konačno ispunjenje nalazi u dolasku Isusa u telu. Naprotiv, reč je o proročkom kazivanju koje se ispunjava isključivo u Hristu.

Evo psalma o kojem je reč:

1 „Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: Djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.“

2 „Ti si najljepši između sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.“ (rachash libbi dabar tob). „Ti si najljepši između sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.“

3 „Pripaši, junače, uz bedru svoju mač svoj, čast svoju i krasotu svoju.“

4 „I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa.“ (gibbor), „I tako okićen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica će tvoja pokazati čudesa.“

5 „Oštre su strijele tvoje; narodi će pasti pod vlast tvoju; prostrijeliće srca neprijatelja carevijeh.“

6 „Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti.“

7 „Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ (elohim)„Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“

8 „Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od minijske slonove kosti, one te vesele.“ (elohim), „Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od minijske slonove kosti, one te vesele.“ (eloheka), „Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od minijske slonove kosti, one te vesele.“

9 „Carske kćeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u ofirskom zlatu.“

10 „Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega.“ „Čuj, kćeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega.“

11 „I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.“

12 „Kći Tirova doći će s darovima, najbogatiji u narodu tebe će moliti.“

13 „Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena.“

14 „U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine.“

15 „Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev.“

16 „Umjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima po svoj zemlji.“

17 „Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“„Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“

18 „Ne odstupi natrag srce naše, i stope naše ne zađoše s puta tvojega.“ Tree of Life Version (TLV)

BOG GOVORI U TREĆEM LICU

Važno je naglasiti da Bog često govori o sebi u trećem licu kroz čitavo bogonadahnuto Sveto pismo, kao što potvrđuju sledeći tekstovi:

„Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao. I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam.“ Postanje 18:13-21

„I reče Gospod Mojsiju: Idi k narodu, i osveštaj ih danas i sjutra, i neka operu haljine svoje; I neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Gospod na goru Sinajsku pred svijem narodom.“…„I Mojsije siđe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje.“…„A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siđe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresijaše veoma. I truba sve jače trubljaše, i Mojsije govoraše, a Bog mu odgovaraše glasom. I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izađe Mojsije. A Gospod reče Mojsiju: Siđi, opomeni narod da ne prestupe međe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. A Mojsije reče Gospodu: Neće moći narod izaći na goru Sinajsku, jer si nas ti opomenuo rekavši: Načini među gori i osveštaj je. A Gospod mu reče: Idi, siđi, pa onda dođi ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe međe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio.“ Izlazak 19:10-11, 14, 18-24

Utoliko, to što se psalam služi upućivanjima na Boga u trećem licu ne poništava činjenicu da je i dalje JHVH taj koji govori Kralju i o Kralju. To me dovodi do sledeće tačke.

OČEVO UZVIŠAVANJE SINA

Prema Poslanici Jevrejima, upravo je Bog Otac taj koji izričito oslovljava mesijanskog Kralja u Psalmu 45:

„Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak:“ [Otac] „Prijesto je tvoj, Bože“ (Ho Theos), „vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:5-9

Dakle, Psalam 45 nisu reči ljudskog pisca upućene Kralju, već izjave samoga Boga koje je nadahnuti ljudski pisac zapisao.

BOŽANSTVO LJUDSKOG KRALJA

Iz konteksta Psalma 45 jasno je da ovaj Vladar nije puko ljudsko biće, jer ga sam Bog ne samo naziva Bogom (hebr. Elohim/grč. Ho Theos), nego mu se pripisuju i određene božanske titule i prerogativi koji ne priliče smrtnom čoveku.

Evo primera:

„I caru će omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj“ (Adonayik)„njemu se pokloni“… „Učiniću da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; potom će te slaviti narodi vavijek vijeka.“ Psalam 45:11, 17

Obratite pažnju na to da je Kralj nazvan Adonayik, titulom koja se samo još jednom koristi u odnosu na JHVH:

„Ovako veli Gospod tvoj“ (Adonayik)„Gospod i Bog tvoj“ (Elohayik)„koji brani svoj narod: Evo, uzimam iz tvoje ruke čašu strašnu, talog u čaši gnjeva svojega; nećeš više piti.“ Isaija 51:22

Vladavina ovog davidovskog Vladara opisana je i na način sličan onome kako se prikazuje JHVH-ova vlast:

„Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.“ Plač Jeremijin 5:19

Zapazite, takođe, da ovaj slavni Vladar prima i ono isto obožavanje koje narod uzdiže samome JHVH!

„Slaviće te, Gospode, svi carevi zemaljski kad čuju riječi usta tvojih; I pjevaće putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja.“ Psalam 138:4-5

„Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju, Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:10-13

Ovi činioci nepobitno dokazuju da psalam ne prikazuje pukog ljudskog vladara, već Biće koje je istinski božansko, Onoga koji je istovremeno i Bog i čovek.

NARODI KAO NEVESTA KRALJA

Izraz koji psalmista koristi, „kći careva“ ili pominjanje kćeri kraljeva, nisu upućivanja na određene pojedince. Naprotiv, ovi izrazi mogu označavati, i često označavaju, stanovnike određenog kraljevstva ili grada, kao što pokazuju sledeći tekstovi:

„Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: Ruga ti se i podsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska.“ Isaija 37:22

„Siđi i sjedi u prah djevojko, kćeri Vavilonska; sjedi na zemlju, nema prijestola, kćeri Haldejska; jer se nećeš više zvati nježna i ljupka.“ Isaija 47:1

„Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiće moje; kao grožđe u kaci izgazi Gospod djevojku kćer Judinu.“ Plač Jeremijin 1:15

„Koga ću ti uzeti za svjedoka? S čim ću te izjednačiti, kćeri Jerusalimska? Kakvu ću ti priliku naći da te utješim, djevojko, kćeri Sionska? Jer je nesreća tvoja velika kao more, ko će te iscijeliti?“ Plač Jeremijin 2:13

Stoga se ove izjave psalmiste s pravom mogu tumačiti kao upućivanja na sve neznabošce koji dolaze da prihvate i obožavaju davidovskog Kralja kao svoga Gospoda Boga.

PRIMENA NA HRISTA I CRKVU

Zapravo, nadahnuti spisi [N]ovog [Z]aveta potvrđuju ovo razumevanje.

Prema hrišćanskom Svetom pismu, vernici koji sačinjavaju Crkvu prikazani su kao Hristova Nevesta, njegova zaručnica sa kojom će Gospod doći da sklopi brak (doduše u duhovnom smislu, a ne na telesan, polni način):

„Tada će biti Carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše svjetiljke svoje i iziđoše u sretanje ženiku. A pet njih bijahu mudre i pet lude. Jer lude, uzevši svjetiljke svoje, ne uzeše sa sobom ulja. A mudre uzeše ulje u posudama sa svjetiljkama svojim. A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. A u ponoći stade vika: Evo, ženik dolazi, izlazite mu u sretanje! Tada ustadoše sve djevojke one i ukrasiše svjetiljke svoje. A lude rekoše mudrima: Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svjetiljke gase. A mudre odgovoriše govoreći: Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje idite prodavcima i kupite sebi. A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: Gospodaru, Gospodaru! Otvori nam. A on odgovarajući reče im: Zaista vam kažem, ne poznajem vas. Stražite, dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin Čovječiji doći.“ Matej 25:1-13

„Ne znate li da su tjelesa vaša udovi Hristovi? Hoću li, dakle, uzeti udove Hristove i od njih načiniti udove bludnice? Nikako! Ili ne znate, da ko se sa bludnicom sveže, jedno je tijelo s njom? Jer je rečeno: Biće dvoje jedno tijelo. A ko se sjedini sa Gospodom, jedan je duh s Njime. Bježite od bluda. Svaki grijeh koji čovjek učini van tijela je, a koji bludniči svome tijelu griješi. Ili ne znate da je tijelo vaše hram Svetoga Duha koji je u vama, kojega imate od Boga i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite, dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Božiji.“ 1. Korinćanima 6:15-20

„O da biste malo potrpjeli bezumlje moje! No i trpite me. Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da djevojku čistu privedem Hristu. Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od“ [a]„prostodušnosti koja je u Hristu. Jer ako neko dođe i propovijeda drugoga Isusa, kojega mi ne propovijedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo Jevanđelje koje ne dobiste – vi to dobro podnosite!“ 2. Korinćanima 11:1-4

„Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, Da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi riječju, Da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tijela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. Jer niko nikad ne omrznu na svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Gospod Crkvu. Jer smo udovi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih. Toga radi ostaviće čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi. Tako i vi, svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža.“ Efescima 5:25-33

„Radujmo se i veselimo se i dajmo slavu Njemu, jer dođe svadba Jagnjetova i žena se njegova pripremila. I dano joj bi da se obuče u svilu čistu i svijetlu, jer svila označava pravedna djela svetih. I reče mi: Napiši: Blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Jagnjetovu. I reče mi: Ovo su istinite riječi Božije.“ Otkrivenje 19:7-9

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu.“… „I dođe jedan od sedam anđela, koji imahu sedam čaša napunjenih sa sedam posljednjih zala, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevjestu, Ženu Jagnjetovu. I odvede me u Duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi Grad, sveti Jerusalim, koji silazi sa neba od Boga, I koji ima slavu Božiju, i svjetlost njegova bijaše slična dragom kamenu, kao kamenu jaspisu koji zrači kao kristal; I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaest vrata, i na vratima dvanaest anđela; i imena natpisana, a to su imena dvanaest plemena sinova Izrailjevih. Od istoka troja vrata, i od sjevera troja vrata, i od juga troja vrata, i od zapada troja vrata. I zid Grada imaše dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena Dvanaest apostola Jagnjetovih.“ Otkrivenje 21:1-2, 9-14

Prema tome, pominjanja Kraljice, kćeri kraljeva ili kraljeve kćeri, kneževa i tako dalje u psalmu zapravo su izjave o vernicima koji verom u Hrista i sjedinjenjem s njim postaju sinovi i kćeri Boga Oca, te tako postaju kraljevi i kraljice koji vladaju nad zemljom. Zapazite sledeće odlomke:

„A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Luka 22:28-30

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I onome koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daću vlast nad neznabošcima; I vladaće nad njima gvozdenom palicom, i oni će se razbiti kao sudovi lončarski; Kao i ja što primih od Oca moga; i daću mu zvijezdu jutarnju.“ Otkrivenje 2:26-28

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6

Ovo me dovodi do vrhunca moje objave.

VEČNO ROĐENJE SINA

Jedan od najzanimljivijih vidova upravo ovog psalma jeste to što u njemu nalazimo aluziju na večno rađanje božanskog Kralja.

Zapazite ponovo ovaj stih:

„Ti si najljepši između sinova ljudskih, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.“ (rachash libbi dabar tob)…“ Psalam 45:2 TLV

A uporedite to sa engleskim prevodom grčke verzije hebrejske Biblije, poznate kao Septuaginta (LXX):

„Za kraj, za naizmenične [napeve sinova Korejevih; za pouku, Pesma o Ljubljenome (tou agapetou). Srce je moje izustilo dobru reč (exereuxato he kardia mou logon agathon): kazujem dela svoja kralju: jezik je moj pero brzoga pisara.“ Psalam 44:1-2

Razlog zbog kojeg se ovaj psalam lako pruža kao potpora Hristovom večnom rađanju jeste to što on ne samo da pominje Reč (hebr. Dabar/grč. Logos), titulu koja se pripisuje Sinu,

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14

„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3

„I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.“ Otkrivenje 19:13

nego i zato što je psalam izričito upućen Ljubljenome, izrazu koji Novi zavet pripisuje Isusu kao Božjem jedinstveno ljubljenom Sinu:

„I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni“ (ho Hyios mou, ho agapetos), „koji je po mojoj volji.“ Marko 1:11

„I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni“ (ho Hyios mou, ho agapetos)„njega poslušajte“ Marko 9:7

„Otac ljubi Sina“ (agapa ton Hyion) „i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35

„Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio“ (hegapesas Me) „prije postanja svijeta.“ Jovan 17:24

„Na pohvalu slave blagodati svoje, kojom nas oblagodati u Ljubljenome,“ (to Hegapemenoo).“ Efescima 1:6 NKJV

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje,“ (tou Hyiou tes agapes autou),“ Kološanima 1:13 NKJV

I kao što psalmista govori o Reči koja izvire iz Božjeg srca, tako se za Isusa kaže da prebiva u nedrima, to jest u srcu Oca:

„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca“ (ho on eis ton kolpon tou Patros)„on ga objavi.“ Jovan 1:18

„Bog, do sada neviđen, otkriven je u Glasu, jedinom Sinu Božjem, pravo iz Očevog srca.“ The Voice (VOICE)

RANA CRKVA O PSALMU 45

Prethodno nam pomaže da razumemo zašto su toliki rani crkveni oci i bogoslovi navodili upravo ovaj psalam kao dokaz večnog rađanja Sina!

TERTULIJAN

Poglavlje 7. Sin, time što je nazvan Reč i Premudrost, (usled nesavršenosti ljudske misli i jezika) može biti smatran pukim svojstvom. Pokazuje se da je On lično biće

Tada, dakle, i sama Reč uzima sopstveni oblik i slavno ruho, sopstveni zvuk i glasovni izraz, kada Bog kaže: Neka bude svetlost. Postanje 1:3 Ovo je savršeno rođenje Reči, kada ona ishodi od Boga — oblikovana od njega najpre da osmisli i promisli sve stvari pod imenom Premudrosti — Gospod me stvori ili oblikova kao početak puteva svojih; Priče Solomonove 8:22 a potom rođena, da sve privede ostvarenju — Kada je pripremao nebo, bejah prisutna s njim. Tako ga on čini sebi jednakim: jer ishodeći iz njega samoga, postade njegov prvorođeni Sin, budući rođen pre svega; Kološanima 1:15 a takođe i jedinorođeni, jer je jedini rođen od Boga, na način svojstven jedino njemu, iz utrobe njegovog sopstvenog srca — kao što i sam Otac svedoči: Srce moje, kaže on, izustilo je moju najizvrsniju Reč. Otac je oduvek nalazio zadovoljstvo u njemu, koji se jednako radovao uzajamnom radošću u prisustvu Očevom: Ti si Sin moj, danas te rodih; i pre zvezde Danice rodih te. Sin isto tako priznaje Oca, govoreći u svoje lično ime, pod imenom Premudrosti: Gospod me oblikova kao početak puteva svojih, radi dela svojih; pre svih humova rodi me. Jer ako se u ovom odlomku i čini da Premudrost kaže kako ju je Gospod stvorio radi svojih dela i da izvrši svoje puteve, ipak nam drugo mesto Svetog pisma pruža dokaz da je sve postalo kroz Reč, i bez nje ništa nije postalo; Jovan 1:3 kao što se, opet, na drugom mestu kaže: Rečju njegovom nebesa se utvrdiše, i sva sila njihova duhom njegovim — to jest, Duhom (ili božanskom prirodom) koji beše u Reči: tako je očigledno da je jedna te ista sila ona koja se na jednom mestu opisuje pod imenom Premudrosti, a na drugom pod nazivom Reči, koja bejaše postavljena za dela Božja Priče Solomonove 8:22 koja utvrdiše nebesa; kroz koju sve postade, Jovan 1:3 i bez koje ništa ne postade. Jovan 1:3 Niti se moramo duže zadržavati na ovoj tački, kao da nije reč o samoj Reči, o kojoj se govori i pod imenom Premudrosti i Razuma, i čitave božanske Duše i Duha. On takođe postade Sin Božji, i bi rođen kada ishodi od njega. Priznaješ li onda, (pitaš ti,) da je Reč izvesna suština, sazdana Duhom i saopštavanjem Premudrosti? Svakako da priznajem. Ali ti mu nećeš dopustiti da bude zaista samostojno biće, koje ima sopstvenu suštinu; tako da se može smatrati predmetnom stvarnošću i ličnošću, i da tako može (budući postavljen kao drugi u odnosu na Boga Oca) da čini dvojicu, Oca i Sina, Boga i Reč. Jer reći ćeš: šta je reč, do glas i zvuk usta, i (kao što gramatičari uče) udaren vazduh, razumljiv uhu, a inače neka vrsta prazne, šuplje i bestelesne stvari. Ja, naprotiv, tvrdim da ništa prazno i šuplje nije moglo izaći od Boga, budući da nije izneto iz onoga što je prazno i šuplje; niti je moglo biti lišeno suštine ono što je proisteklo iz tako velike suštine i što je proizvelo tako moćne suštine: jer sve što je kroz njega postalo, on je sam (lično) načinio. Kako bi moglo biti da je on sam ništa, on bez koga ništa nije postalo? Kako bi onaj koji je prazan načinio stvari koje su čvrste, i onaj koji je šupalj stvari koje su pune, i onaj koji je bestelesan stvari koje imaju telo? Jer iako neka stvar ponekad može biti načinjena drugačijom od onoga ko je načinio, ipak ništa ne može biti načinjeno onim što je šuplja i prazna stvar. Je li, dakle, ta Reč Božja šuplja i prazna stvar, ona koja se naziva Sinom, koji je i sam nazvan Bogom? Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Jovan 1:1 Pisano je: Ne uzimaj ime Božje uzalud. Izlazak 20:7 Ovo je zacelo onaj koji, budući u obličju Božjem, nije smatrao za otimanje da bude jednak Bogu. Filipljanima 2:6 U kakvom obličju Božjem? Naravno, misli u nekom obličju, a ne ni u kakvom. Jer ko će poreći da je Bog telo, iako je Bog Duh? Jovan 4:24 Jer Duh ima telesnu suštinu svoje vrste, u sopstvenom obliku. A i ako nevidljive stvari, kakve god bile, imaju i svoju suštinu i svoj oblik u Bogu, čime su vidljive jedino Bogu, koliko više ono što je poslato iz njegove suštine neće biti bez suštine! Kakva god, dakle, bila suština Reči koju nazivam Ličnošću, za nju tražim ime Sina; i dok priznajem Sina, tvrdim njegovu različitost kao drugoga u odnosu na Oca. (Tertulijan, Protiv Prakseja https://www.newadvent.org/fathers/0317.htm; podvlačenje moje)

KIPRIJAN

3. Da je taj isti Hristos Reč Božja

U četrdeset četvrtom psalmu: Srce je moje izdahnulo dobru Reč. Kazujem dela svoja Kralju. Takođe u trideset drugom psalmu: Rečju Božjom nebesa se utvrdiše; i sva sila njihova dahom usta njegovih. Takođe u Isaiji: Reč koja dovršava i skraćuje u pravednosti, jer će Bog učiniti skraćenu reč po svoj zemlji. Takođe u sto šestom psalmu: Posla Reč svoju, i isceli ih. Štaviše, u Jevanđelju po Jovanu: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj beše život; i život beše svetlost ljudima. I svetlost svetli u tami; i tama je ne obuze. Takođe u Otkrivenju: I videh nebo otvoreno, i gle, konj beo; i onaj koji seđaše na njemu zvaše se Verni i Istiniti, koji sudi pravo i pravedno; i on zavojšti. I beše ogrnut haljinom poškropljenom krvlju; i ime mu se zove Reč Božja**.**

4. Da je Hristos Ruka i Mišica Božja

U Isaiji: Zar Ruka Božja nije jaka da spase? Ili je otežalo uho njegovo, te ne može čuti? Nego gresi vaši rastavljaju vas od Boga; i zbog greha vaših okreće lice svoje od vas, da se ne smiluje. Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju, i prsti vaši gresima. Štaviše, usne vaše govore opačinu, a jezik vaš smišlja nepravdu. Niko ne govori istinu, niti ima pravednog suda: uzdaju se u taštinu i govore prazninu, koji začinju muku i rađaju opačinu. Takođe na istom mestu: Gospode, ko verova propovedanju našem? I kome se otkri Mišica Božja? Takođe na istom mestu: Ovako govori Gospod: Nebo je presto moj, a zemlja podnožje nogama mojim. Kakav ćete mi dom sagraditi? Ili koje je mesto počinka moga? Jer sve je to načinila ruka moja. Takođe na istom mestu: Gospode Bože, Mišica je tvoja uzvišena, a oni to ne znadoše; ali kada saznaju, postideće se. Takođe na istom mestu: Gospod je otkrio svoju svetu Mišicu pred očima svih naroda; svi narodi, čak i krajevi zemlje, videće spasenje od Boga. Takođe na istom mestu: Evo, učinio sam te kao točkove vršalice, nove i okrenute ka sebi; i vršićeš gore, i satrćeš brda u prah, i učinićeš ih kao plevu, i vejaćeš ih; i vetar će ih odneti, i vihor će ih rasejati: a ti ćeš se radovati u svetima Izrailjevim; i siromasi i ubogi klicaće. Jer će tražiti vodu, a neće je biti. Jer će im se jezik osušiti od žeđi. Ja, Gospod Bog, ja, Bog Izrailjev, uslišiću ih, i neću ih ostaviti; nego ću otvoriti reke na gorama, i izvore usred polja. Pustinje ću pretvoriti u vodene gajeve, a žednu zemlju u vodotoke. Postaviću u zemlji suše kedar i šimšir, i mirtu i čempres, i brest i topolu, da vide i priznaju, i da zajedno spoznaju i poveruju da je Ruka Gospodnja to učinila, i Svetac Izrailjev to pokazao.

5. Da je Hristos ujedno Anđeo i Bog

U Postanju, Avramu: I Anđeo Gospodnji viknu ga s neba i reče mu: Avrame, Avrame! A on reče: Evo me. I on reče: Ne diži ruke svoje na dete, niti mu čini šta. Jer sada znam da se bojiš svoga Boga, i nisi poštedeo sina svoga, sina svoga ljubljenoga, mene radi. Takođe na istom mestu, Jakovu: I Anđeo Gospodnji progovori mi u snovima: Ja sam Bog, koga si video na mestu Božjem gde si mi pomazao kameni stub i zavetovao mi zavet. Takođe u Izlasku: A Bog iđaše pred njima danju u stubu od oblaka, da im pokazuje put; a noću u stubu od ognja. A potom, na istom mestu: I krenu Anđeo Božji, koji iđaše pred vojskom sinova Izrailjevih. Takođe na istom mestu: Gle, šaljem Anđela svoga pred licem tvojim, da te čuva na putu, da te odvede u zemlju koju sam ti pripremio. Pazi na njega, i slušaj ga, i ne budi mu neposlušan, i on ti neće nedostajati. Jer je Ime moje u njemu. Otuda i sam kaže u jevanđelju: Ja dođoh u ime Oca svojega, i ne primiste me. Kada drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti. I opet u sto sedamnaestom psalmu: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje. Takođe u Malahiji: Savez moj života i mira beše s Levijem; i dadoh mu strah, da me se boji, da odstupa od lica imena moga. Zakon istine beše u ustima njegovim, i nepravda se ne nađe na usnama njegovim. U miru jezika ispravljajući, hodio je s nama, i mnoge odvratio od nepravde. Jer usne sveštenikove čuvaju znanje, i zakon će tražiti iz usta njegovih; jer je on Anđeo Svemogućega. (Kiprijan, Rasprava XII (Knjiga 2) https://www.newadvent.org/fathers/050712b.htm; podvlačenje moje)

NOVACIJAN

Poglavlje 13. Da se ista istina dokazuje iz svetih spisa Novoga saveza.

I tako i Jovan, opisujući rođenje Hristovo, kaže: I Reč postade telo, i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, punog milosti i istine… Jer, štaviše, ime mu se zove Reč Božja, Otkrivenje 19:13 i to ne bez razloga. Srce je moje izustilo dobru reč; koju reč on potom posredno naziva imenom Kralja: Kazaću dela svoja Kralju. Jer kroz njega su načinjena sva dela, i bez njega ništa nije načinjeno. Jovan 1:3 Bilo, kaže apostol, prestoli ili gospodstva, ili poglavarstva, ili sile, vidljivo i nevidljivo, sve kroz njega postoji. Kološanima 1:16 Štaviše, ovo je ona Reč koja dođe svojima, i svoji je ne primiše. Jer svet kroz nju postade, i svet je ne pozna. Jovan 1:10-11 Štaviše, ova Reč beše u početku u Boga, i Bog beše Reč. Jovan 1:1 Ko onda može sumnjati, kada se u poslednjoj rečenici kaže: I Reč postade telo, i nastani se među nama, da je Hristos, čije je to rođenje, i zato što je postao telo, čovek; a zato što je Reč Božja, ko će oklevati da bez ustezanja izjavi da je on Bog, naročito kada uzme u obzir jevanđelski spis, koji je obe ove suštinske prirode sjedinio u jedan sklad rođenja Hristovoga? (Novacijan, Rasprava o Trojstvu https://www.newadvent.org/fathers/0511.htm; podvlačenje moje)

U svetlu prethodnoga, dokazi neodoljivo podupiru gledište da Psalam 45 nije napisan ni o kakvom pukom davidovskom vladaru, bilo o samom Davidu bilo o nekom od njegovih potomaka. Naprotiv, intertekstualni biblijski dokazi potvrđuju da je ovo nedvosmisleno proročanstvo o tome da je mesijanski Kralj Bog u telu, da će Božji večno rođeni Sin izaći i postati čovek, potomak Davidov, kako bi vladao kao slavni Bogočovek, Bog Svemogući u telu (up. Isaija 9:1-2 6-7 [10:20-21; Matej 4:12-16; Luka 1:26-35, 78-79]; Jeremija 23:5-6; 33:15-16; Mihej 5:2-5 [Matej 2:1-6; Luka 2:1-7]).

Ako nije drugačije naznačeno, navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz prevoda New King Version (NKJV).

DALJE ČITANJE

Bog koji vlada zauvek: Još proročkih nagoveštaja Mesijinog božanstva

Da li neposredni kontekst Jevrejima 1:8 dokazuje da je Isus Bog? [Prvi deo], [Drugi deo]