Rabini o Isaiji 7:14
Prorok Isaija je objavio da će jedna određena devica roditi Emanuila:
„I još reče Gospod Ahazu govoreći: Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. A Ahaz reče: Neću iskati, niti ću kušati Gospoda. Tada reče Isaija: Slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu? Zato će vam sam Gospod dati znak: eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće Sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro. Jer prije nego nauči dijete odbaciti zlo, a izabrati dobro, ostaviće zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina. Gospod će pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane kakvih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga.“ Isaija 7:10-17, Legacy Standard Bible (LSB)
Prema Mateju, to se ispunilo kada je blažena Majka našeg Gospoda začela i rodila Hrista kao devica, silom Svetoga Duha:
„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:18-23, LSB
I Luka potvrđuje da je Marija čudesno začela Isusa od Svetoga Duha:
„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:30-35, LSB
Nepotrebno je i reći da su Isusovo devičansko začeće i rođenje znak u najpunijem smislu te reči, budući da je to čudo koje nadilazi i dubinu Šeola i visinu neba!
Nije iznenađujuće što se rabinski judaizam s tim ne slaže, a čineći to, rabini su imali velikih teškoća da objasne ko je bilo to dete i kakva je tačno bila priroda tog znaka.
Jedan određeni rabin, s druge strane, izgleda da je došao veoma blizu hrišćanskom tumačenju Isaijinog proroštva.
Sledeće izlaganje Isaijinog proroštva pripisuje se rabinu Šlomu Jichakiju, poznatijem kao „Raši“ (1040–1105. n. e.):
„Gle, alma će začeti i roditi sina i nadenuće mu ime Emanuilo. To znači da će naš Tvorac biti s nama. A ovo je znak: ona koja će začeti jeste devojka (na’ara), koja nikada u svom životu nije imala odnos ni sa jednim muškarcem. Nad njom će imati moć Sveti Duh.“ – (Raši, Mikraot Gedolot – kako je citirano u The Prophet Isaiah, delu jevrejskog hrišćanina Viktora Buksbazena, koje je objavio The Spearhead Press, Kolingsvud, NJ, 1971, str. 150)
Zapanjujuće je da je Raši naizgled priznao da je ovo proroštvo o devici koja čudesno začinje sina!
Neki, međutim, tvrde da je navedeno pogrešan prevod Rašijevih reči. Stoga navodim rabinski prevod Rašijevog tumačenja Isaije 7:14:
14Zato će vam Gospod, sam od sebe, dati znak; gle, mlada žena je trudna, i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo.
Gospod će vam, sam od sebe, dati znak: Daće vam znak sam od sebe, protiv vaše volje.
je trudna: OVO JE ZAPRAVO BUDUĆE VREME, kao što nalazimo u vezi sa Manojevom ženom, kojoj je anđeo rekao (Sudije 13:3)): „I začećeš i rodićeš sina“, a piše i: „Gle, trudna si i rodićeš sina.“
mlada žena: Moja žena će začeti ove godine. Ovo je bila četvrta godina Ahazova.
i nadenuće mu ime: Božansko nadahnuće počivaće na njoj.
Emanuilo: [dosl. Bog je s nama. To jest] da kaže da će naša Stena biti s nama, i to je znak, jer ona je mlada devojka i nikada nije prorokovala, a ipak će u ovom slučaju božansko nadahnuće počivati na njoj. To je ono što je rečeno niže (8:3): „I pristupih proročici, itd.“, a ne nalazimo da se prorokova žena naziva proročicom osim ako nije prorokovala. Neki ovo tumače kao da je rečeno o Jezekiji, ALI TO JE NEMOGUĆE, jer, kada izbrojiš njegove godine, nalaziš da je Jezekija rođen devet godina pre vladavine svoga oca. A neki tumače da je znak upravo to što je ona bila mlada devojka I NESPOSOBNA DA RAĐA. (The Complete Jewish Bible with Rashi Commentary https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/15938/showrashi/true#v14; vidi takođe https://www.sefaria.org/Rashi_on_Isaiah.7.14?lang=bi; podebljanje velikim slovima moje)
Primetite kako Raši priznaje da se ovo proroštvo nikako ne može odnositi na Jezekiju, te zato nastoji da to dete poistoveti sa onim koga je proročica rodila Isaiji. Takođe primetite kako ovaj čuveni rabin priznaje da je bilo jevrejskih autoriteta koji su ovaj tekst posmatrali kao najavu da će mlada devojka, koja inače nije bila u stanju da začne, roditi sina.
Drugim rečima, ovi jevrejski tumači priznaju da je znak koji je Bog obećao da će dati upravo to da mlada devojka čudesno začne i rodi muško Dete!
Stoga izgleda da prevod Rašijevih reči koji je dao Viktor Buksbazen nije bio toliko pogrešan koliko bi neki antihrišćanski rabinski polemičari želeli da poverujemo.
Zapravo, jedan antihrišćanski rabinski sajt posredno priznaje da se „božansko nadahnuće“ može prevesti i kao „duh proroštva“:
Šta Raši u Mikraot Gedolot zaista tamo kaže? Evo mog prevoda tog mesta:
EMANUILO: To jest, naša Stena će biti s nama. I ovo je znak, da gle, ona je mlada devojka i nikada nije prorokovala u sve svoje dane, a u ovome će počivati duh proroštva na njoj…. (Judaism’s Answer, Dr Dejvid Stern i ono što Raši kaže o Isaiji 7:14; naglasak moj)
Budući da je prorokovanje delo Svetoga Duha, ovo ponovo pokazuje da Buksbazen nije mnogo promašio kada je Rašijeve reči parafrazirao kao da se odnose na Svetoga Duha koji silazi na ovu devojku da bi je osnažio.
Zanimljivo je da Raši nije bio jedini ugledni jevrejski autoritet koji je odbacio ideju da se Isaija 7 odnosi na Jezekiju. Evo šta je napisao Ibn Ezra:
Zato će sam Gospod itd. Iako ne tražiš znak, On će ti ga dati. Za mene je predmet čuđenja to što ima onih koji kažu da prorok ovde govori o Isusu, budući da je znak dat Ahazu, a Isus je rođen mnogo godina kasnije; osim toga, prorok kaže: Jer pre nego što dete bude znalo da odbaci zlo i izabere dobro, zemlja će biti napuštena; ali zemlje Jefremova i Sirija opustošene su u šestoj godini Jezekijinoj, a izričito je rečeno čija su dva kralja, itd. Mnogi PRAVE GREŠKU POISTOVEĆUJUĆI Emanuila SA JEZEKIJOM; oni ne mogu biti isti, čak i kada bismo dopustili da je ovo proroštvo izrečeno na početku Ahazove vladavine; on je vladao samo šesnaest godina, a Jezekija je u vreme Ahazove smrti imao dvadeset pet godina. Prema drugima, Emanuilo je neki drugi Ahazov sin, a opet drugi uzimaju imena (Emanuilo, Maer-Salal i Sear-Jasuv) kao simbole kraljevstva; ali ako je tako, kakvo bi značenje imalo to što dete poznaje dobro i zlo i što Maer-Salal doziva oca i majku? (8:4). JA MISLIM da je Emanuilo Isaijin sin, kao i Maer-Salal; ovo drugo dokazuje: I pristupih proročici, itd. (8:3). Sear-Jasuv je na sličan način povezan sa prorokom (st. 3); svaki od trojice sinova dobio je ime koje je sadržalo nagoveštaj budućih događaja; Emanuilo je označavao da će im Bog pomoći i biti s njima tokom nevolja koje su izazvala dva kralja; Maer-Salal, da je došlo vreme za izgnanstvo Samarije; a Sear-Jasuv, da će se ostatak Izrailja pokajati; ovo objašnjenje dobro potvrđuju reči: Gle, ja i deca koju mi je Gospod dao, znaci smo i čudesa. Uporedi: Deca koju je Gospod milostivo dao tvome sluzi (Postanje 33:5). Oni koji u prvom navedenom mestu decu smatraju istoznačnom sa učenicima moraju nam pružiti neku analogiju iz Svetog pisma. I sam Isaija je bio znak i primer u vezi sa Egiptom (20:3).—Gaon kaže da se znak sastojao u tome što je dete bilo muško; ali po mom mišljenju znak je bio to što je dete trebalo da jede maslo i med; jer nije uobičajeno da deca jedu te stvari odmah po svom rođenju.
Znamo da se muško dete naziva (na’ar) נער, a žensko dete (na’ara) נערה ili (alma) עלמה—ženski rod od (elem) עֶלֶם—bila ona devica ili ne; jer עלמה označava osobu određenog uzrasta, kao i muški oblik עלם; a u דרך גבר בעלמה put čoveka sa mladom ženom (Priče Solomonove 30:19) עלמה zasigurno nije devica; jer se na početku tog odlomka kaže: koji ne znam (isto, 18).
וקראת I nadenuće. Subjekat je העלמה; uporedi וחטאת I greši (Izlazak 5:16). (https://www.sefaria.org/Isaiah.7.14?lang=bi&with=Ibn%20Ezra&lang2=en; naglasak moj)
Uprkos njegovom odbacivanju hrišćanskog tumačenja, nesigurnost Ibn Ezre u pogledu tačnog identiteta deteta ili toga na šta se čudesni znak zapravo odnosi — na detetov pol ili na to što jede maslo i med — samo ističe činjenicu da rabinski autoriteti zaista nisu znali šta da učine sa ovim proroštvom. Njihovo odbacivanje Isusa navelo je rabine da grozničavo traže neku pojedinačnu ličnost koja bi mogla da odgovara ulozi Emanuila, i dalje ih je navelo da potkopaju čudesnu prirodu znaka za koji je Bog rekao da će biti jemstvo toga da je on zaista sa svojim narodom da bi ga izbavio.
ZA DALJE ČITANJE
MESIJANSKI UČENJAK O ISUSOVOM DEVIČANSKOM ROĐENJU
ISAIJA 7:1-16: EMANUILO JE DOŠAO!
Isaija 7:14: O kome govori ovo proroštvo?
Devica je začela i Bog je sada s nama!
Odgovor na tekst Džima Liparda „Bajkovita proroštva o Mesiji“