Beleške za sesiju: Danilov Sin čovečji naspram Muhameda
Arapski Danilo naspram Kurana
Arapska verzija Knjige proroka Danila prevodi aramejski glagol za obožavanje koje primaju i Sin čovečji i Svevišnji, tj. yipelachun od pelach, oblikom abd:
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe“ (litaʿbīdin لتتعبّد) „vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14, New International Version (NIV)
„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ (ya‘budūna يعبدون) „i slušati Ga“ Danilo 7:27, NIV
Danilova teologija je u sukobu sa Kuranom, budući da Kuran odlučno zabranjuje da bilo ko osim Alaha prima ibadah (obožavanje), pa makar taj neko bio i prorok!
„Nije primereno čoveku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i verovesništvo, a zatim da govori ljudima: „Mene obožavajte“ (ʿibādan) „a ne Allaha!“ Nego: „Budite učeni i pobožni, zato što Knjizi podučavate i što je i sami proučavate!" On vam ne naređuje da anđele i verovesnike smatrate božanstvima. Zar da vam naređuje neverovanje, nakon što ste postali Njemu predani?!“ (Tafsir At-Tabari). S. 3:79-80, Hilali-Khan
„A na Dan kada ih On sakupi, a i one koje su pored Allaha obožavali“ (yabudoona) „pored Allaha obožavali, pa upita: „Jeste li vi ove Moje sluge zaveli u zabludu, ili su oni sami zalutali sa Pravog puta?“ Oni će da kažu: „Uzvišen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe uzimali ikakve zaštitnike, nego, Ti si ovima i njihovim precima dao da uživaju, pa su zaboravili opomenu; oni su zaslužili propast!“ Oni će da poreknu to što vi govorite, a vi nećete da budete u mogućnosti da otklonite patnju niti da nađete pomoć. A onome od vas koji je neznanobožac bio daćemo da iskusi veliku patnju.“ S. 25:17-19, Hilali-Khan
„A na Dan kad ih sve sakupi, pa upita anđele: „Jesu li vas obožavali?““ (yabudoona)„Oni će da odgovore: „Uzvišen neka si, Ti si naš Gospodar, a ne oni! Oni su obožavali“ (yabudoona) „duhove i većina ih je verovala u njih.““ S. 34:40-41
„A pitaj one koje smo poslali pre tebe od Naših poslanika - da li smo Mi naređivali da se, osim Svemilosnog, obožavaju božanstva?“ (yabudoona) „osim Svemilosnog“ S. 43:45, Hilali-Khan
Kuran takođe ne dopušta da postoji sadrug ili sin koji ima udela u Alahovoj jedinstvenoj vlasti i gospodarstvu nad celim stvorenjem:
„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111, Hilali-Khan
„Reci:“Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao sudruga.”“ S. 18:26, Hilali-Khan
„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ S. 25:2, Hilali-Khan
Stoga se Danilov monoteizam izričito protivi islamskoj teologiji, jer je Danilo potvrđivao da je jedan istiniti Bog po svojoj prirodi višeličan, dok muslimanski učenjaci tvrde da njihovo božanstvo to nije. Naprotiv, Alah je navodno jednolična monada koja ne dopušta da u njegovom načinu postojanja opstoji mnoštvo ličnosti.
JHVH i Sin čovečji jašu na oblacima
Prema jevrejskoj Bibliji, postoje samo dve ličnosti koje nebeske oblake koriste kao svoje prevozno sredstvo, takoreći kao svoja kola ili vozilo, naime JHVH Bog i Danilov Sin čovečji.
Evo šta je prorok Danilo napisao:
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa“ (‘im) „oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji“ (athah)„i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14
Sada ovo uporedite sa sledećim tekstovima:
„A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovjek Božji, sinove Izrailjeve pred smrt svoju. I reče: Gospod izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe“ (athah) „s mnoštvom tisuća svetaca“ (ribbot qodesh)„a u desnici mu zakon ognjeni za njih.“… „Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svojem na oblacima.“ Ponovljeni zakoni 33:1-2, 26
„Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“… „Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća.“ (ribbotayim)„Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji. Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!“… „Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo, grmi glasom jakim. Dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.“ Psalam 68:4, 17-18, 33-34
„Gospod caruje: nek se raduje zemlja! Nek se vesele ostrva mnoga. Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu. Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove.“ Psalam 97:1-3
„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3
JHVH ne dolazi samo jašući na nebu ili na oblacima, nego se zaista i nalazi u oblaku:
„I u stupu od oblaka vodio si ih danju“ (en) „a noću u stupu ognjenom svijetleći im putem kojim će ići“ Nemija 9:12 LXX
„Ti si Bog, koji si činio čudesa“ (en) „pokazivao silu svoju među narodima“ Psalam 77:14 LXX
Zanimljivo je da grčke verzije koriste isti predlog koji upotrebljavaju i novozavetni pisci kada opisuju kako Isus kao Sin čovečji dolazi na oblacima:
„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom“ (erchomenon en) „na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba“ Marko 13:26-27
Na drugim mestima se za JHVH kaže da jaše na oblaku/nebu:
„Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide“ (epibainon) „po“ (epi) „nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svojem na oblacima“ Ponovljeni zakoni 33:26 LXX
„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći“ (rokeb) „na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima“ Isaija 19:1
„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći“ (kathetai epi) „na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima“
Obratite pažnju na to kako je Septuaginta prevela rokeb (jaše) izrazom da Bog sedi na (kathetai epi) brzom oblaku.
Novi zavet ponovo koristi isti grčki glagol i predlog kada govori o Isusu koji sedi na oblaku ili s desne strane Boga, kao i o njegovom dolasku na oblacima:
„I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi“ (erchomenon epi) „na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa“ Matej 24:30-31
„Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi“ (kathemenon) „s desne strane Sile i dolazi“ (erchomenon epi) „na oblacima nebeskim“ Matej 26:64
„A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi“ (kathemenon) „sa desne strane Sile i dolazi“ (erchomenon meta) „na oblacima nebeskim“ Marko 14:62
„I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na“ (epi) „oblaku sjeđaše“ (kathemenon) „Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku“ (kathemeno epi) „Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši. I Onaj što sjeđaše na oblaku“ (kathemenos epi) „na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.“ Otkrivenje 14:14-16
To da Jovan pod onim koji je poput Sina čovečjeg i koji sedi na oblaku misli na Isusa, jasno je iz onoga što je napisao u uvodnom poglavlju svoje Apokalipse:
„Evo, On dolazi sa“ (erchetai meta) „oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi“ (ho erchomenos)„Svedržitelj“
„Ja, Jovan, brat vaš i zajedničar u nevolji i carstvu i trpljenju u Isusu Hristu, bijah na ostrvu zvanom Patmos zbog riječi Božije i svjedočenja za Isusa Hrista. Bijah u Duhu u dan Gospodnji, čuh glas iza sebe silan kao truba, koji govoraše: Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.“
„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj.“
„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:7-18
Tumači Biblije
Evo spiska onoga što su i liberalni i kritički naučnici napisali o Danilovom Sinu čovečjem. Sav naglasak je moj.
John J. Collins
„U Danilu 7:9 postavljaju se prestoli i pojavljuje se sedokosi ’Starac danima’, okružen hiljadama slugu. Ta ličnost je očigledno Bog. Iznenađuje, dakle, kada se pojavi druga ličnost ’sa nebeskim oblacima’. U jevrejskoj Bibliji onaj koji jaše na oblacima uvek je JHVH, Bog Izrailja (upor. Ps. 68:5; 104:3). Pa ipak, u Danilu 7 ta ličnost je jasno podređena Starcu danima. Naporedo postavljanje DVE BOŽANSKE LIČNOSTI može se razumeti na pozadini hananskog mita. Tamo je vrhovni bog bio El, dostojanstvena figura sa belom bradom. Mladi bog plodnosti bio je Val, koji se u ugaritskim tekstovima naziva ’jahačem oblaka’. U jevrejskoj Bibliji JHVH obično objedinjuje uloge Ela i Vala. U Danilu 7 su, međutim, one razdvojene. Uticaj hananske mitske tradicije jasno je vidljiv u obrascu odnosa između Starca danima, jahača oblaka i zveri iz mora. Ne znamo u kom je obliku pisac Danila poznavao tu tradiciju. Nešto od nje odražava se u biblijskoj poeziji, ali je pisac verovatno imao izvore koji nama više nisu dostupni. Naravno, on je tu tradiciju prilagodio. Jahač oblaka ne napada More kao što je Val napao Jama. Sukob se razrešava božanskim sudom. I naravno, jevrejski pisac ne bi Starca i jahača oblaka poistovetio sa Elom i Valom.” (Introduction to the Hebrew Bible [Fortress Press, Minneapolis, MN 2004], Deo četvrti: Spisi, 27. Danilo, 1-2. Makavejska, str. 565)
IV. Tradicionalna tumačenja. Najranija tumačenja i prerade izraza ’neko poput ljudskog bića’, kako jevrejska tako i hrišćanska, pretpostavljaju da se izraz odnosi na pojedinca i DA NIJE simbol za kolektivni entitet.263 U Enohovim Sličicama (1En 46:1) belokosu ’glavu danima’ prati neko ’čije je lice imalo izgled čoveka, i lice mu [beše] puno milosti, poput jednog od svetih anđela’. On se izričito naziva ’mesijom’, odnosno pomazanikom, u 48:10; 52:4, a ’ime mu je bilo imenovano’ pre stvaranja (48:3). U 4. Jezdrinoj 13 čovek koji se diže iz mora i leti sa nebeskim oblacima takođe je mesijanska figura, ali je, poput ’onog Sina čovečjeg’ u Sličicama, preegzistentna, natprirodna figura (13:26; ’To je onaj koga Svevišnji čuva već mnoge vekove’). Mesijansko tumačenje preovlađuje u rabinskoj književnosti264 i ostaje većinsko mišljenje među srednjovekovnim jevrejskim tumačima. Tradicija nije sasvim jednoobrazna. U nekim krugovima dve figure u Danilu 7:9-14 shvatane su kao dva javljanja Boga, očigledno naspram jeretičkog shvatanja da one predstavljaju dve sile na nebu. Kolektivno tumačenje nije jasno posvedočeno u jevrejskim krugovima sve do srednjeg veka… Ukratko, tradicionalna tumačenja ’nekoga poput ljudskog bića’ u prvom milenijumu izrazito idu u prilog razumevanju ove figure kao pojedinca, a ne kao kolektivnog simbola. Najuobičajenije poistovećenje bilo je sa mesijom, ali je u najranijim preradama viđenja (Sličice, 4. Jezdrina, jevanđelja) dotična figura imala izrazito natprirodan karakter.” (Hermeneia – A Critical and Historical Commentary on the Bible, A Commentary on the Book of Daniel, sa esejem „The Influence of Daniel on the New Testament”, koji potpisuje Adela Yarbro Collins, priredio Frank Moore Cross [Fortress Press, Minneapolis 1993], str. 306-308)
263… Montgomery (320), zastupnik kolektivnog tumačenja, ipak piše: „Mora se priznati da je najranije tumačenje ’Sina čovečjeg’ mesijansko.” Vidi takođe Vermes, Jesus the Jew, 170-172; i spisak odlomaka u H. L. Strack i P. Billerbeck, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch (Minhen: Beck, 1922) 1.486.
264. Nesporni primeri obuhvataju b. Sanh. 98a; Num. Rab. 13:14; ’Aggadat Ber’esit 14:3; 23:1 (Casey, Son of Man, 80). Verovatno se podrazumeva i u Akibinom objašnjenju množine „prestoli” kao jedan za Boga i jedan za Davida, što smo primetili uz st. 9, gore (tako npr. Montgomery, 321). Casey (Son of Man, 87) ističe da to u slučaju Akibe nije nužan zaključak, ali ti argumenti ne umanjuju njegovu verovatnoću… (Isto, str. 306-307)
„Shema o četiri carstva ponovo se preuzima u Danilu 7, sa mnogo većom eshatološkom hitnošću, u odlomku koji će odigrati istaknutu ulogu u kasnijem mesijanskom očekivanju. Reč je o Danilovom čuvenom viđenju ’nekoga poput sina čovečjeg’ koji dolazi na oblacima (Danilo 7:13). Tokom velikog dela jevrejske i hrišćanske istorije ova figura je tumačena kao mesija… najranije prerade ovog viđenja, u Enohovim Sličicama i u 4. Jezdrinoj 13, upotrebljavaju mesijanski jezik u vezi sa figurom ’Sina čovečjeg’, iako je on transcendentna figura pre nego zemaljski car. Za rabina Akibu se kaže da je množinu ’prestoli’ u Danilu 7:9 objasnio kao ’jedan za Njega, a jedan za Davida’. Mesijansko tumačenje ostalo je standardno i u jevrejskoj i u hrišćanskoj tradiciji sve do prosvetiteljstva, ali se u novije vreme retko brani. Doduše, u viđenju postoje elementi koji se povinuju mesijanskom tumačenju i koji su pružili osnovu za tradicionalno razumevanje…” (The Scepter and the Star—The Messiahs of the Dead Sea Scrolls and Other Ancient Literature [Doubleday: 1995], Poglavlje 2. Pala Davidova senica: mesijanizam i jevrejska Biblija, str. 36)
Stephen R. Miller
7:13 Danilo je sa strahopoštovanjem posmatrao kako neko „poput sina čovečjeg [kĕbar ʾĕnāš]” silazi u prestonu dvoranu okružen nebeskim oblacima (st. 13). „Neko poput sina čovečjeg” znači da je ta osoba bila u ljudskom obličju. Baldwin, međutim, ističe da je on više od čoveka.
LXX ima „na” [epi] oblacima, čime pruža logično objašnjenje za oblake. Oblaci bi prirodno služili kao prevozno sredstvo (upor. Otkrivenje 14:14–15). Oblaci su u drevnom svetu često povezivani sa božanstvom, a ovo biće nije bilo puki smrtnik. Heaton tvrdi da se ova osoba uzdigla sa zemlje na nebo, ali Keil umesno odgovara: „Ako onaj koji se javlja kao sin čovečji sa nebeskim oblacima dolazi pred Starca danima koji izvršava sud nad zemljom, očigledno je da je mogao doći jedino sa neba na zemlju.”54 U viđenju oblaci prizoru dodaju oreol veličanstva i uzvišenosti dok se sin čovečji privodi Starcu danima.
7:14 Budući da su „sinu čovečjem” carstvo i vlast da vlada bili „dati”, ovaj prizor očigledno opisuje krunisanje „sina čovečjeg” od strane Starca danima. Prema tekstu, dakle, ovaj pojedinac biće krunisan kao suvereni vladar sveta. Njegova vladavina nikada neće prestati.
Ko je ovo tajanstveno biće? O ovom pitanju vodile su se mnoge rasprave. Baldwin, štaviše, izjavljuje da je st. 13 „bio predmet više naučnih radova nego bilo koji drugi u ovoj knjizi”. Najčešća su tri gledišta. Prvo, Collins tvrdi da „neko poput sina čovečjeg” predstavlja arhanđela Mihaila, a da su „sveti” („svetitelji”; upor. st. 18, 27) iz Danila 7 njegovi anđeoski sledbenici u čije ime on prima carstvo. Verni Jevreji povezani su sa tim „svetima” u smislu da njihova budućnost uključuje uzdizanje u anđeoski čin (vidi raspravu uz 12:3). Međutim, sveti se u st. 27 izričito označavaju kao „narod Svevišnjega”, a sin čovečji nije puki anđeo, kao što će kasnija rasprava pokazati. Baldwin dodaje: „Očigledno je protiv anđeoskog gledišta odlučujuće stradanje i poraz koji se podrazumevaju u 7:21, 25.” I G. R. Beasley-Murray je uverljivo dokazivao da „neko poput sina čovečjeg” nije mogao biti anđeo i da je viđenje stvarna teofanija.58
Drugo, mnogi „sina čovečjeg” tumače kao personifikaciju naroda Božjeg, jevrejskog naroda. Tvrde da, budući da vernici primaju carstvo (st. 18, 22, 27), sin čovečji koji takođe prima carstvo mora biti simbol naroda Božjeg. Ipak, Baldwin primećuje da izraz glasi „sin čovečji”, a ne „sin Izrailja/Jakova”, kako bi se očekivalo da su mišljeni jevrejski sveti. Keil s pravom primećuje da predavanje carstva narodu Božjem „ne isključuje, prema proročkom načinu posmatranja, Mesiju kao njegovog cara, nego ga mnogo pre uključuje, utoliko što Danilo, kao i drugi proroci, ne zna ni za kakvo carstvo bez glave, ni za mesijansko carstvo bez Cara Mesije”.61 Tako i car (Mesija) i podanici carstva (vernici) primaju carstvo.
Još jedna teškoća sa poistovećivanjem sina čovečjeg sa narodom Božjim jeste to što se u st. 14 kaže da svi narodi zemlje „obožavaju” sina čovečjeg, a Sveto pismo je jasno da se jedino Bog sme obožavati (upor. Otkrivenje 19:10). Još jedan pokazatelj njegovog božanstva jeste to što sina čovečjeg prate oblaci dok silazi, a oblaci se obično povezuju sa božanstvom. Lacocque primećuje: „Od ukupno oko stotinu pojavljivanja u Svetom pismu, u 70% slučajeva oblaci upućuju na Sinaj ili na Hram (vidi 1. Carevima 8:10–11; 2. Dnevnika 5:13–14; 2. Makavejska 2:8; upor. viđenje Merkave u Jezekilju 1:4 i 10:3–4), ili na eshatološke teofanije (Isaija 4:5; Psalam 97:2; Naum 1:3).” Young, čini se, s pravom tvrdi: „Ne može biti nikakve sumnje da je ovde mišljeno Božanstvo”,63 a Baldwin napominje: „Sin čovečji nije samo car nego i Bog, premda je to, kao što je svojstveno apokaliptičkom stilu, izraženo prikrivenim rečima.” Stih 14 dalje otkriva da će „sve” čovečanstvo obožavati sina čovečjeg, a „sve” čovečanstvo prirodno bi obuhvatalo i svete.
Treće, samo jedna osoba može se ispravno poistovetiti sa „sinom čovečjim”, a ta osoba je Isus Hristos, kao što su potvrdili novozavetni apostoli i sam Hristos. Montgomery priznaje da je mesijansko gledište „najstarije i, u dosadašnjoj jevrejskoj i hrišćanskoj egzegezi, preovlađujuće mišljenje”. Na primer, pre više od hiljadu i petsto godina Jeronim je zastupao ovo gledište. Slotki beleži da je rabinska egzegeza ovu osobu tumačila kao Mesiju,67 a Jeffery ističe da je Talmud (Sanhedrin 98a) prihvatio ovo tumačenje.
Iako Hartman izjavljuje da ova figura nema „nikakvo mesijansko značenje”, A. Bentzen tvrdi da jevanđelja, Dela apostolska, Otkrivenje, 1. Enohova i 4. Jezdrina 13 nisu svi mogli grešiti kada su u Danilu 7 videli mesijanskog pojedinca. Na primer, Jovan 12:34 kaže: „Narod mu odgovori: Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavijek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovječijemu valja podignuti?“ U ovom odlomku izrazi „Hristos” [Mesija] i „Sin čovečji” koriste se naizmenično. Može se zaključiti da su ljudi Isusovog vremena već bili došli dotle da Danilovog „Sina čovečjeg” poistovete sa Mesijom.
Međutim, najuverljiviji dokaz za mesijansko poistovećenje sina čovečjeg pruža sam Hristos. U Marku 14:61–62 on je sebe označio kao onoga koji je „Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Ne postoji nijedan drugi odlomak u Starom zavetu na koji je Hristos mogao da upućuje. Štaviše, kada je Hristos izneo tu tvrdnju, prvosveštenik je rekao: „Čuste hulu na Boga.“ (Marko 14:64), čime je pokazano da je Isus shvaćen tako da sebi pripisuje božanstvo. Young tvrdi: „Upotreba ove titule od strane Isusa Hrista jedan je od najjačih dokaza da je On sebi pripisivao Božanstvo.”
„Sin čovečji” posebno je čest u eshatološkim odlomcima Novog zaveta (upor. Matej 16:27–28; 19:28; 24:30; 25:31; i drugde), a izraz „dolazi na oblacima” u Mateju 24:30 shvata se kao ukazivanje na Hristov povratak. Najzad, i drugi odlomci prikazuju Hrista sa istom vrstom slave, sile i vlasti kakva je izložena u Danilu 7 (npr. Isaija 2:2–4; 9:6–7; 11:1–10; Jezekilj 34:23–24; Matej 28:18; Filipljanima 2:9–11; Otkrivenje 19:1 i dalje; 20:4–6).
Osim što je božanska titula, „sin čovečji” iznosi i čovečanstvo Gospoda. Hristos bi bio Bog, ali bi imao udela i u ljudskoj prirodi. Takođe, iako se sinu čovečjem pripisuju sva obeležja apsolutne vlasti, vlast koja se ovde dodeljuje Hristu ne odnosi se na njegovu urođenu suverenost ili božanstvo. Naprotiv, opisuje se nova faza njegovog dela. Hristos danas caruje u srcima vernika u duhovnom smislu, ali ovaj odlomak opisuje dodeljivanje fizičkog carstva kroz koje će on jednoga dana vladati zemljom. Sva ostala carstva opisana u ovom poglavlju stvarna su, zemaljska carstva; i najbolje je i ovo carstvo posmatrati kao stvarno i zemaljsko.
Kao što ovaj odlomak jasno pokazuje, to carstvo biće sveopšte. Svi narodi, plemena i sve jezičke grupe obožavaće ga. Ono će takođe biti večno, u oštroj suprotnosti sa svetskim carstvima, koja će biti uništena. Iako će njegova vladavina na zemlji trajati hiljadu godina (upor. Otkrivenje 20:4–6), Hristova suverenost neće prestati posle milenijuma, nego će se nastaviti kroz svu večnost.
U ovom odlomku iznesena je i još jedna važna istina. U st. 13–14 jasno se razlikuju dve ličnosti, „sin čovečji” i „Starac danima”. Ako je „sin čovečji” Hristos, onda „Starac danima”, koji je takođe božanstvo, mora biti Bog Otac. Evo, dakle, starozavetnog uvida u mnoštvo ličnosti u Božanstvu. Sin se privodi Starcu danima da bi primio dar svoga Oca, naime sveopšte carstvo (upor. Psalam 2:6–9). (The New American Commentary An Exegetical and Theological Exposition of Holy Scripture – Daniel [Broadman & Holman Publishers, 1994], tom 18, str. 207-210)
Danilov Sin čovečji prema rabinskom judaizmu
Rabinski judaizam poistovećuje Sina sa Carem Mesijom:
אָמַר רַבִּי אֲלֶכְּסַנְדְּרִי: רַבִּי יְהוֹשֻׁעַ בֶּן לֵוִי רָמֵי, כְּתִיב: ״וַאֲרוּ עִם עֲנָנֵי שְׁמַיָּא כְּבַר אֱנָשׁ אָתֵה״, וּכְתִיב: ״עָנִי וְרֹכֵב עַל חֲמוֹר״. זָכוּ – עִם עֲנָנֵי שְׁמַיָּא, לֹא זָכוּ – עָנִי וְרוֹכֵב עַל חֲמוֹר.
Rabi Aleksandri kaže: Rabi Jehošua ben Levi ukazuje na protivrečnost između dva prikaza dolaska Mesije. Pisano je: „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ (Danilo 7:13–14). A pisano je i: „evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu.“ (Zaharija 9:9). Rabi Aleksandri objašnjava: Ako jevrejski narod zasluži izbavljenje, Mesija će doći na čudesan način sa nebeskim oblacima****. Ako ne zasluže izbavljenje, Mesija će doći ponizan i jašući na magarcu. (Vavilonski Talmud, Sanhedrin 98a; naglasak moj)
„kao da dolazaše Sin Čovječji“. TO JE CAR MESIJA.
„i da stiže do Starca dana“. Koji je sedeo na sudu i sudio narodima. (The Complete Jewish Bible with Rashi Commentary https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/16490/showrashi/true#v13; naglasak moj)
Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz Lexham English Bible.
Dalje čitanje
Sin čovečji jaše na oblacima, 1b deo