Mesijansko proroštvo i Kuran: još jedna muhamedanska dilema
Još jedna muhamedanska dilema
U ovoj objavi pokazaću kako islamska tradicija potvrđuje da je Isus bio prorečen u spisima poverenim Jevrejima, kao i dilemu koju to postavlja pred muslimane.
Stari zavet potvrđuje Isusovo mesijanstvo
Prema muslimanskim tumačima, ovaj tekst,
A Jevreji kažu: `Hrišćani ne stoje ni na čemu’, a hrišćani kažu: `Jevreji ne stoje ni na čemu’; a obojica čitaju istu knjigu. Isto tako su govorili oni koji nisu imali znanja, slično onome što oni govore. Ali ALAH će im suditi na Dan vaskrsenja o onome u čemu se razilaze. S. 2:113 Šer Ali
sastavljen je da bi ukorio Jevreje što su odbacili Isusa iako je on prorečen u Tori koja je u njihovom posedu:
Jevreji kažu: ‘Hrišćani ne stoje ni na čemu’ što bi moglo poslužiti kao potpora njihovim tvrdnjama i oni su odbacili Isusa; a hrišćani kažu: ‘Jevreji ne stoje ni na čemu’ što bi moglo poslužiti kao potpora njihovim tvrdnjama i oni su odbacili Mojsija; ipak obe grupe recituju Pismo koje im je objavljeno u Pismu Jevreja nalazi se potvrda Isusa a u onome hrišćana nalazi se potvrda Mojsija yatlūna’l-kitāba ‘oni recituju Pismo’ ta rečenica je okolnosna odredba. Tako, na način na koji su ovi govorili, neznalice među Arapima i drugima govore slično onome što ovi govore — poslednji izraz mithla qawlihim ‘slično onome što oni govore’ jeste objašnjenje reči dhālika ‘na taj način’, to jest svakom pripadniku neke religije oni bi rekli: ‘Vi nemate nikakvog osnova’; Bog će presuditi među njima na Dan vaskrsenja u pogledu njihovih razlika u veri i uvešće onoga koji potvrđuje u Raj, a onoga koji poriče u Vatru. (Tafsir al-Dželalejn https://www.altafsir.com/Tafasir.asp?tMadhNo=0&tTafsirNo=74&tSoraNo=2&tAyahNo=113&tDisplay=yes&UserProfile=0&LanguageId=2; podebljanje i podvlačenje moji)
Jevreji i hrišćani se međusobno spore iz nevere i tvrdoglavosti
Alah reče…
(Jevreji rekoše da hrišćani ne slede ništa (tj. nisu u ispravnoj veri); a hrišćani rekoše da Jevreji ne slede ništa (tj. nisu u ispravnoj veri); iako obojica recituju Pismo.)
Alah je objasnio sporove, mržnju i tvrdoglavost koje sledbenici Knjige gaje jedni prema drugima. Muhamed bin Ishak prenosi da je Ibn `Abas rekao: „Kada je izaslanstvo hrišćana iz Nedžrana došlo Alahovom Poslaniku, došli su i jevrejski rabini i počeli da se prepiru s njima pred Alahovim Poslanikom. Rafi` bin Hurajmila reče: ‘Vi ne sledite ništa’, i ponovi svoju neveru u Isusa i Indžil. Zatim jedan hrišćanin iz nedžranskog izaslanstva reče Jevrejima: `Naprotiv, vi ne sledite ništa’, i ponovi svoje odbacivanje Musaovog proroštva i svoju neveru u Toru. Tada je Alah objavio ajet…
(Jevreji rekoše da hrišćani ne slede ništa (tj. nisu u ispravnoj veri); a hrišćani rekoše da Jevreji ne slede ništa (tj. nisu u ispravnoj veri); iako obojica recituju Pismo.)“
Alah je jasno stavio do znanja da je svaka strana čitala u svojoj Knjizi potvrdu onoga što je tvrdila da odbacuje. Prema tome, Jevreji ne veruju u Isusa, IAKO IMAJU TORU u kojoj je Alah uzeo njihov savez JEZIKOM MOJSIJEVIM DA VERUJU U ISUSA. Takođe, Jevanđelje sadrži Isusovu tvrdnju da Mojsijevo proroštvo i Tora dolaze od Alaha. Ipak, svaka strana nije verovala u ono što je imala druga strana. (Tafsir Ibn Kesir http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/2/111)
Ovo me dovodi do sledeće tačke. Kuran svedoči da je Isus poslat da potvrdi Toru koja je postojala u njegovo vreme:
I naučiće ga Knjizi i mudrosti i Tori i Jevanđelju… „potvrđujući ONO ŠTO JE IZMEĐU MOJIH RUKU (Wamusaddiqan lima bayna yadayya) OD TORE, i da vam dopustim deo onoga što vam je zabranjeno.“ S. 3:48, 50
I njihovim stopama (Mojsija i Jevreja) poslasmo Isusa, sina Marijinog, potvrđujući Toru KOJA JE BILA IZMEĐU NJEGOVIH RUKU (musaddiqan lima bayna yadayhi); i dadosmo mu Jevanđelje – u njemu je uputstvo i svetlost i potvrda Tore KOJA JE BILA IZMEĐU NJEGOVIH RUKU (wamusaddiqan lima bayna yadayhi): uputstvo i opomena pravednima. S. 5:46
Tada će Bog reći: „O Isuse, sine Marijin! Seti se moje milosti prema tebi i tvojoj majci kada sam te ojačao Svetim Duhom, tako da si govorio ljudima u detinjstvu i u zrelosti. Gle! Naučio sam te Knjizi i Mudrosti, Tori i Jevanđelju…“ S. 5:110
I seti se, Isus, sin Marijin, reče: ‘O sinovi Izrailjevi! Ja sam vam Božji apostol, POTVRĐUJUĆI ONO ŠTO JE IZMEĐU MOJIH RUKU od Tore (musaddiqan lima bayna yadayya mina al-tawrati)…“ S. 61:6
Ibn Kesir objašnjava da je deo Isusove potvrde uključivao i ispunjenje proroštava izrečenih o njemu u Tori:
„… Tevrat je Knjiga KOJU JE ALAH OBJAVIO MUSAU, sinu Imranovom, dok je Indžil ono što je Alah objavio Isau, sinu Merjeminom, neka je mir na njih, A ISA JE OBE KNJIGE ZNAO NAPAMET… potvrđujući Tevrat I DRŽEĆI GA“, (Tafsir Ibn Kesir, K. 3:48, 50 http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/3/48; istaknuta slova moja)
„… što znači, verovao je u njega I SUDIO PO NJEMU… što znači, PRIDRŽAVAO SE TEVRATA, izuzev u nekoliko slučajeva u kojima je razjasnio istinu tamo gde su se sinovi Izrailjevi razilazili. Alah u drugom ajetu navodi da je Isa rekao sinovima Izrailjevim… Stoga učenjaci kažu da je Indžil derogirao neke propise Tevrata…“ (Tafsir Ibn Kesir, K. 5:46 http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/5/46; istaknuta slova moja)
I konačno:
(A kada Isa, sin Merjemin, reče: „O sinovi Izrailjevi! Ja sam vam Alahov Poslanik, potvrđujući Tevrat koji je preda mnom i donoseći radosnu vest o Poslaniku koji dolazi posle mene, čije će ime biti Ahmed.“) Isa reče: „Tevrat JE DONOSIO RADOSNU VEST O MOM DOLASKU, a moj dolazak POTVRĐUJE ISTINITOST TEVRATA…“ (Tafsir Ibn Kesir, K. 61:6 http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/61/5; istaknuta slova moja)
Evo šta je Ibn Kesir napisao na drugom mestu:
U četvrtoj knjizi [sic] postojeće Tore nalazi se stih koji kaže: <Prorok im je postavljen iz njihove bliske rodbine, i braće poput tebe Musaa (Mojsija), i staviću svoju reč u njegova usta.> Njima i svakome je jasno da Alah … nije poslao nijednog proroka iz potomstva Ismailovog osim Muhameda… Zaista, među sinovima Izrailjevim nije bilo proroka sličnog Musau … OSIM ‘Ise… ali Jevreji ne prihvataju njegovo proroštvo, a on nije potomak njihove braće; naprotiv, s njima je povezan preko svoje majke, te se stoga smisao gornjeg stiha odnosi na Poslanika Muhameda… (Sira Poslanika Muhameda, u skraćenoj redakciji Muhameda Alija Al-Halabija Al-Atarija [Al-Firdous Ltd, London, 2001: Prvo izdanje], deo II, str. 24; podebljanje i istaknuta slova moji)
A evo šta je drugi znameniti muslimanski komentator, Ar-Razi, napisao u vezi sa time da Tora najavljuje Isusov dolazak:
Razi zatim postavlja sledeće pitanje: ‘Moglo bi se prigovoriti da potonja izjava protivreči onoj pre nje. To je zato što ona jasno pokazuje da je došao da dozvoli neke stvari koje su u Tori bile zabranjene. To bi značilo da je njegovo zakonodavstvo bilo suprotno Torinom, što bi protivrečilo njegovim rečima: „Potvrdiću Toru koja je bila preda mnom.“’ Razi, međutim, smatra da ‘zapravo nema protivrečnosti između te dve izjave, jer potvrđivanje Tore može značiti samo verovanje da je sve u njoj istinito i ispravno. Štaviše, ako druga svrha [Isusovog apostolstva] nije pomenuta u Tori, to što je dozvolio neke stvari koje su u njoj zabranjene ne bi protivrečilo njegovom potvrđivanju Tore. Osim toga, BUDUĆI DA TORA SADRŽI PROROŠTVA O ISUSOVOM DOLASKU, ni njegov dolazak ni njegov zakon ne bi bili suprotni Tori.’ (Mahmud M. Ajub, Kuran i njegovi tumači: Kuća Imranova [State University of New York Press (SUNY), Olbani, NY 1992], tom II_,_ str. 150; podebljanje i istaknuta slova moji)
Pridržavanje Isusovog jevanđelja i suđenje po njemu
Islamsko pismo dalje poziva hrišćane da žive u skladu sa svim spisateljskim objavama koje su im date i da po njima sude. To se moglo odnositi samo na četiri jevanđelja i na sve knjige Novog zaveta, budući da su to jedine objave koje su oni oduvek posedovali, naročito u Muhamedovo vreme:
A kako (to) traže od tebe da sudiš, a kod njih (je) Tora/STARI ZAVET, u kojoj (je) Božji sud, a onda se okreću posle toga, i oni nisu među vernicima. Mi smo objavili Toru/STARI ZAVET, u njoj (je) uputstvo i svetlost, proroci koji su se predali sudili su po njoj onima koji su upućeni/Jevrejima, i učeni poklonici Gospoda, i verski učenjaci prema onome što su zapamtili/sačuvali (naučili) iz Božje Knjige, a oni nisu bili svedoci/prisutni pri tome; zato se ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne prodajite/dajte za Moje znake/ajete malu cenu, a ko ne sudi po onome što je Bog objavio, ti su nevernici.
I propisasmo im u njoj da je duša za dušu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a rane/posekotine (su) jednaka odmazda/kazna srazmerna zločinu, pa ko to milostivo oprosti, to mu je pokriće/nadoknada, a ko ne sudi po onome što je Bog objavio, ti su nepravednici/tlačitelji. I poslasmo za njima, njihovim tragovima, Isusa, sina Marijinog, potvrđujući ono što (je) IZMEĐU NJEGOVIH RUKU od Tore/STAROG ZAVETA (musaddiqan lima bayna yadayhi mina al-tawrati), i dadosmo mu NOVI ZAVET/BIBLIJU u kojoj (je) uputstvo i svetlost, i potvrđujući ono što (je) IZMEĐU NJEGOVIH RUKU od Tore/STAROG ZAVETA (wa musaddiqan lima bayna yadayhi mina al-tawrati), i uputstvo i propoved/savet/opomenu bogobojaznima i poslušnima. A sledbenici NOVOG ZAVETA/BIBLIJE treba da sude po onome što je Bog u njemu objavio, a ko ne sudi po onome što je Bog objavio, ti su razvratnici. S. 5:43-47 (Muhamed Ahmed – Samira https://www.islamawakened.com/quran/5/st19.htm)
A da su se držali Tore/Starog zaveta, i Biblije/Novog zaveta i onoga što im je objavljeno od njihovog Gospoda, jeli bi i od onoga iznad sebe i ispod svojih nogu; među njima (je) narod umeren, a mnogi od njih čine ono što je loše/zlo/štetno… Reci: „Vi, sledbenici Knjige, vi niste ni na čemu, sve dok se ne budete držali Tore/Starog zaveta i Biblije/Novog zaveta, i onoga što vam je objavljeno od vašeg Gospoda.“ A ono što ti je objavljeno od tvog Gospoda povećava kod mnogih od njih obest/oholost i neveru, pa zato ne tuguj nad narodom nevernim. S. 5:66, 68 Ahmed – Samira
Zapravo, najstarija sačuvana biografija Muhamedovog života izričito pominje Jovanovo jevanđelje kao pisani oblik upravo onog jevanđelja koje je dato Isusu da ga se njegovi sledbenici pridržavaju:
„Među stvarima koje su do mene doprle o onome što je Isus, sin Marijin, izjavio u Jevanđelju koje je primio od Boga za sledbenike Jevanđelja, primenjujući izraz kojim se opisuje Alahov poslanik, jeste sledeće. Izvučeno je IZ ONOGA ŠTO JE JOVAN APOSTOL ZAPISAO ZA NJIH KADA JE ZA NJIH NAPISAO JEVANĐELJE PO ZAVEŠTANJU ISUSA, SINA MARIJINOG: ‘Ko mene mrzi, mrzi i Gospoda. I da nisam učinio pred njima dela koja niko drugi pre mene nije učinio, ne bi imali greha: ali sada su naduveni od ponosa i misle da će nadvladati mene, pa i Gospoda. Ali reč koja je u zakonu mora se ispuniti: „Mrzeli su me bez razloga“ (tj. bez uzroka). Ali kada dođe Utešitelj, koga će vam Bog poslati od Gospodnjeg prisustva, i duh istine koji će izaći od Gospodnjeg prisustva, on (će) svedočiti o meni, a i vi, jer ste od početka bili sa mnom. Ovo sam vam govorio da ne biste bili u sumnji.’
„Munahemana (neka ga Alah blagoslovi i sačuva!) na sirijskom jeste Muhamed; na grčkom je paraklet. (Život Muhameda: prevod Sirat Rasul Alah Ibn Ishaka, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karači, deseti otisak 1995], str. 103-104; istaknuta slova moja)
Ovde imamo najstariju sačuvanu muslimansku biografiju Muhamedovog života koja citira Jovana 15:23-16:1 i tvrdi da to potiče iz Jevanđelja koje je Bog dao Isusu za njegove sledbenike, a koje je zapisao apostol Jovan!
Obratite pažnju na to da ovaj muslimanski hroničar nijednom ne kaže da je Jovanovo jevanđelje nepouzdano zato što je navodno napisano anonimno ili zato što tobože ima mnogo uzvišeniji pogled na Hrista.
Štaviše, i Muhamed i njegovi rani drugovi potvrđuju da su izvorna Tora i Jevanđelje nepokvarljivi i da će stoga uvek biti u rukama Jevreja i hrišćana:
36 Iskušenja
(26) Poglavlje: Nestanak Kurana i znanja
Prenosi se da je Zijad bin Labid rekao:
„Poslanik je nešto pomenuo i rekao: ‘To će biti u vreme kada znanje (Kurana) nestane.’ Rekoh: ‘O Alahov Poslaniče, kako će znanje nestati kada mi čitamo Kuran i učimo ga svoju decu, sve do Dana vaskrsenja?’ On reče: ‘Neka te majka ožali, Zijade! Mislio sam da si najmudriji čovek u Medini. Zar nije tako da ovi Jevreji i hrišćani ČITAJU TEVRAT I INDŽIL, a ne postupaju ni po čemu što je u njima?’“
Ocena: Daif (Darussalam)
Referenca: Sunen Ibn Madže 4048
Referenca u knjizi: Knjiga 36, hadis 123
Engleski prevod: tom 5, knjiga 36, hadis 4048 (sunnah.com https://sunnah.com/ibnmajah/36/123; istaknuta slova moja)
41 Poglavlja o znanju
(5) Poglavlje: Ono što je preneseno o odlasku znanja
Prenosi Džubejr bin Nufejr:
od Ebu Ed-Derdaa koji je rekao: „Bili smo sa Poslanikom kada je podigao pogled ka nebu, a zatim rekao: ‘Ovo je vreme kada se znanje uzima od ljudi, sve dok ono što od njega ostane ne bude vredelo ništa.’ Tada Zijad bin Labid Al-Ansari reče: ‘Kako će nam biti uzeto dok mi recitujemo Kuran? Tako mi Alaha, mi ga recitujemo, a recituju ga i naše žene i naša deca?’ On reče: ‘Neka te majka ožali, o Zijade! Smatrao sam te među fakihima Medine. Tevrat i Indžil SU KOD JEVREJA I HRIŠĆANA, ali kakve koristi imaju od njih?‘“ Džubejr reče: „Susreo sam ‘Ubadu bin As-Samita i rekao mu: ‘Zar nisi čuo šta je rekao tvoj brat Ebu Ed-Derda?’ Zatim sam ga obavestio o onome što je Ebu Ed-Derda rekao. On reče: ‘Ebu Ed-Derda je govorio istinu. Ako želiš, ispričaćemo ti o prvom znanju koje će biti oduzeto ljudima: to je hušu; uskoro ćete ulaziti u sabornu džamiju, ali u njoj nećete videti nijednog čoveka sa hušuom.’“
Ocena: SAHIH (Darussalam)
Referenca: Džami` at-Tirmizi 2653
Referenca u knjizi: Knjiga 41, hadis 9
Engleski prevod: tom 5, knjiga 39, hadis 2653 (sunnah.com https://sunnah.com/tirmidhi/41/9; istaknuta slova moja)
Mudžahid, Aš-Šabi, Al-Hasan, Katada i Ar-Rabi bin Enes rekoše da…
<koji izvrću Knjigu svojim jezicima.> znači: „Oni menjaju (Alahove Reči).“
Al-Buhari prenosi da je Ibn ‘Abas rekao da taj ajet znači da oni menjaju i dodaju iako niko među Alahovim stvorenjima NE MOŽE UKLONITI ALAHOVE REČI IZ NJEGOVIH KNJIGA, ONI MENJAJU I IZVRĆU NJIHOVA OČIGLEDNA ZNAČENJA. Vehb bin Munebih reče: „Tevrat i Indžil OSTAJU ONAKVI KAKVE IH JE ALAH OBJAVIO, I NIJEDNO SLOVO IZ NJIH NIJE UKLONJENO. Međutim, ljudi zavode druge dodavanjem i lažnim tumačenjem, oslanjajući se na knjige koje su sami napisali.“ Zatim,
<oni kažu: „Ovo je od Alaha“, a nije od Alaha;>… Što se tiče Alahovih knjiga, ONE SU I DALJE SAČUVANE I NE MOGU SE IZMENITI.“ Ibn Ebi Hatim je zabeležio ovu izjavu… (Tafsir Ibn Kesir, K. 3:78 http://www.alim.org/library/quran/AlQuran-tafsir/TIK/3/78; podebljanje i istaknuta slova moji)
S obzirom na sve navedeno, naši izazovi muslimanima sasvim su jednostavni.
Prvo, navedite sva mesijanska proroštva unutar hebrejske Biblije. Dostavite spisak svakog pojedinačnog proroštva o Isusu koje se nalazi u starozavetnim spisima koje danas posedujemo, budući da su to upravo one knjige koje Jevreji i hrišćani čitaju od Hristovog vremena do današnjeg trenutka.
Drugo, novozavetni spisi citiraju i/ili aludiraju na desetine starozavetnih tekstova koje su nadahnuti pisci smatrali proroštvima o Isusu.
Stoga, budući da islamski izvori nalažu hrišćanima da sude po svojoj objavi, to znači da muslimani nemaju izbora nego da prihvate činjenicu da su novozavetna primena i tumačenje starozavetnih proroštava potvrđeni svedočanstvom njihovog sopstvenog božanstva i proroka. A upravo su to ista ona proroštva koja potvrđuju da je Isus jedinstveni božanski Sin Božji i večni Car koji je došao da položi svoj život kao zamenička žrtva za oproštenje grehova, i kome svi narodi moraju služiti i klanjati se doveka.
Muslimani, imate ozbiljne probleme!