Ponovni osvrt na implikacije Psalma 110

O božanskom identitetu Mesije, 1. deo

Ponovo ću se osvrnuti na Psalam 110 kako bih pokazao da je Gospod koga Jahve poziva da sedne na presto pored njega božanska Ličnost koja je s Jahveom jedno po suštini i prirodi.

Psalam ćemo razložiti na dva dela, počevši od prve polovine:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ (ladawid mizmor). „Reče Gospod Gospodu mojemu“ (ladoni), „Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja. Gospod se zakleo, i neće se pokajati: Ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu.“ Psalam 110:1-4

Psalam koji je napisao David

Evo svih mesta na kojima se izraz „Davidov“ (ladawid) pojavljuje na početku psalama: 3:1, 4:1, 5:1, 6:1, 7:1, 8:1, 9:1, 11:1, 12:1, 13:1, 14:1, 15:1, 16:1, 17:1, 18:1, 19:1, 20:1, 21:1, 22:1, 23:1, 24:1, 25:1, 26:1, 27:1, 28:1, 29:1, 31:1, 32:1, 34:1, 35:1, 36:1, 37:1, 38:1, 39:1, 40:1, 41:1, 51:1, 52:1, 53:1, 54:1, 55:1, 56:1, 57:1, 58:1, 59:1, 60:1, 61:1, 62:1, 63:1, 64:1, 65:1, 68:1, 69:1, 70:1, 86:1, 101:1, 103:1, 108:1, 109:1, 110:1 124:1, 131:1, 133:1, 138:1, 139:1, 140:1, 141:1, 142:1, 143:1, 144:1, 145:1.

A evo svih psalama koji počinju rečima „Psalam Davidov“ (ladawid mizmor/mizmor ladawid): 3:1, 4:1, 5:1, 6:1, 8:1, 9:1, 12:1, 13:1, 15:1, 19:1, 20:1, 21:1, 22:1, 23:1, 24:1, 29:1, 31:1, 32:1, 34:1, 35:1, 36:1, 37:1, 38:1, 39:1, 40:1, 41:1, 51:1, 52:1, 53:1, 54:1, 55:1, 62:1, 63:1, 64:1, 68:1, 70:1, 101:1, 103:1, 108:1, 109:1, 110:1, 139:1, 140:1, 141:1, 143:1.

Nije mi poznat nijedan konzervativni Jevrejin i/ili hrišćanin koji veruje Bibliji, a koji bi doveo u pitanje to da je David napisao bilo koji od psalama koji se poimenično pripisuju njemu. Niti mi je poznato da bilo ko od njih tvrdi da taj izraz označava psalam napisan O Davidu, ZA Davida ili DAVIDU, a ne psalam koji je on lično napisao. Stoga, kakve tekstualne, kontekstualne i lingvističke osnove imamo da odbacimo Davidovo autorstvo Psalma 110?

Ko je Davidov Gospod?

Postoje četiri moguća kandidata:

1. Puko ljudsko biće, možda neki ljudski vladar ili budući car iz Davidove loze.

2. Puko anđeosko duhovno stvorenje.

3. Jahve Bog.

4. Određeno ljudsko biće koje je ujedno i istinski Bog po suštini, iako je lično različito od Jahvea Boga koji mu se obraća.

Nijedno puko ljudsko biće nije moglo biti Davidov Gospod

Za početak, Hebrejska Biblija je naglašeno jasna u tome da od trenutka njegovog ustoličenja nijedan puki ljudski vladar nije mogao biti veći i viši od Davida, jer ga je Bog postavio za cara cele zemlje, zapovedivši da mu svi ostali vladari budu podređeni:

„Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:6-12

„Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje, i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena.“… „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:3-4, 19-27

„Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.“ Psalam 89:28-37

Niti je Davidov Gospod mogao biti neki njegov običan ljudski sin koji bi vremenom vladao na njegovom prestolu, budući da su svi potonji carevi vladali umesto Davida, kao njegovi naslednici i predstavnici.

Drugim rečima, carevi Izrailja nasleđivali su Davidov presto. To objašnjava ponovljena mesta u Hebrejskoj Bibliji na kojima Bog obećava da će podići nekoga iz Davida i za Davida, kako bi seo na Davidov presto,

„Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:7

„I utvrdiće se prijesto milošću, i na njemu će sjedjeti jednako u šatoru Davidovu koji će suditi i tražiti što je pravo i biti brz da čini pravdu.“ Isaija 16:5

„Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu Klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji.“ Jeremija 23:5

I zašto se Car koji dolazi čak i naziva Davidom:

„Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa će biti duša vaša, i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo dadoh ga za svjedoka narodima, za vođa i zapovjednika narodima.“ Isaija 55:3-4

„Jer u taj dan, govori Gospod nad vojskama, slomiću jaram njegov s vrata tvojega, i sveze tvoje pokidaću; i neće ga više tuđini nagoniti da im služi. Nego će služiti Gospodu Bogu svojemu i Davidu, caru svojemu, kojega ću im podignuti.“ Jeremija 30:8-9

„I podignuću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svojega Davida; on će ih pasti i biće im pastir. A ja Gospod biću im Bog, i sluga moj David knez među njima. Ja Gospod rekoh.“ Jezekilj 34:23-24

„I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršivati.“ Jezekilj 37:24

„Jer će dugo vremena sinovi Izrailjevi sjedjeti bez cara i bez kneza i bez žrtve i bez stupa i bez oplećka i likova. Poslije će se obratiti i tražiće Gospoda Boga svojega i Davida, cara svojega, i u strahu će pristupiti ka Gospodu i blagosti njegovoj u pošljednja vremena.“ Osija 3:4-5

To je zato što Hebrejska Biblija sasvim jasno kaže da je Jahveov zemaljski presto dat Davidu kao njegovo trajno vlasništvo, zbog čega je čovek morao biti Davidov potomak da bi vladao za Boga na zemlji:

„Jošte ti javlja Gospod da će ti Gospod načiniti kuću. Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdiću carstvo njegovo. On će sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiću prijesto carstva njegova dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin. Ako učini što zlo, karaću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih. Ali milost moja neće se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. Nego će tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto će tvoj stajati dovijeka.“ 2. Samuilova 7:11b-16

„A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem.“ 1. Dnevnika 28:5

„I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj.“ 1. Dnevnika 29:23

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

„Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce koje vam je načinio Jerovoam da su vam bogovi.“ 2. Dnevnika 13:8

„Ali Gospod ne htje zatrti doma Davidova zbog zavjeta koji učini s Davidom i što mu bješe rekao da će dati vidjelo njemu i sinovima njegovijem uvijek.“ 2. Dnevnika 21:7

Nijedno anđeosko stvorenje nije moglo biti Davidov Gospod

Hebrejska Biblija je isto tako naglašeno jasna ne samo u tome da Jahve vlada sa svog prestola na nebu,

„Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva.“ Psalam 2:4

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 11:4

nego i u tome da je on jedini koji to čini, budući da je čitava nebeska vojska sastavljena od stvorenja koja stoje pred Bogom da bi mu služila i bila mu poslušna:

„A Miheja reče: Zato čujte riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane; I Gospod reče: Ko će prevariti Ahava, cara Izrailjeva, da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: Jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izići ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi učini tako. Zato sada, eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te.“ 2. Dnevnika 18:18-22 – uporedi 1. Carevima 22:19-23

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:19-21

„Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima čovječijim.“ Psalam 115:16

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10

Dalje nam se kaže da su anđeli duhovi koje je Jahve načinio da budu njegove sluge:

„Činiš vjetrove da su ti anđeli, plamen ognjeni da su ti sluge.“ Psalam 104:4

Dakle, budući da jedino Jahve vlada s neba i budući da su nebeska stvorenja sluge koje je Jahve načinio da služe, a ne da vladaju nad Božjim narodom, to znači da nijedno puko anđeosko stvorenje nikada nije moglo biti Davidov Gospod.

Rekavši to, spremni smo da pređemo na drugi deo naše rasprave: Ponovni osvrt na implikacije Psalma 110, 2. deo.