Isaijin Sluga koji strada: novi proročki nagoveštaji Mesijinog božanstva i svešteničke uloge

Često, kada hrišćani žele da pokažu da hebrejska Biblija svedoči o božanstvu i zamenskim stradanjima Mesije, oni se okreću Isaiji 9:6-7 i 53:1-12, budući da ti tekstovi prilično izričito iznose te božanski otkrivene istine. Retko, međutim, hrišćani navode Isaiju 52:13-15 u prilog tim učenjima. Zato smo odlučili da se usredsredimo upravo na taj odlomak, kako bismo pokazali kako i on ukazuje na Božanstvo, slavu i zamensku smrt Gospodnjeg Pomazanika.

„Gle, sluga će moj biti srećan“ „podignuće se i uzvisiće se“ (yarum wanissa), „i proslaviće se“ (wagabah). „Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije,“ „Tako će opet udiviti“ (yazzeh) „mnoge narode“. „carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

Sveštenička uloga Sluge

Počnimo od Isaijinog pominjanja Sluge koji škropi mnoge narode. Reč yazzeh, koja je oblik glagola nazah, pretežno se koristi u vezi sa svešteničkom radnjom škropljenja krvlju po predmetima ili osobama, kako bi se očistili od greha. Drugim rečima, taj glagol se odnosi na žrtveno delo sveštenika kojima je Bog zapovedio da škrope krv prinosa s izričitom svrhom da izvrše pomirenje za sva zla i zločine koje je narod počinio. Obratite pažnju na to kako se ta reč koristi u Levitskoj 16, poglavlju koje govori o „Danu pomirenja/pokrivanja“ (Yom Kipporim), danu koji je Bog odredio da prvosveštenik uđe u Svetinju nad svetinjama kako bi izvršio pomirenje za sve namerne i nenamerne prestupe Izrailja:

„I reče Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda, I kaza Gospod Mojsiju: Reci Aronu, bratu svojemu, da ne ulazi u svako doba u svetinju iza zavjese pred zaklopac koji je na kovčegu, da ne pogine, jer ću se u oblaku nad zaklopcem javljati. S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: S juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. Svetu košulju lanenu neka obuče, i gaće lanene neka su na tijelu njegovu, i neka se opaše pojasom lanenijem i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere tijelo svoje vodom, pa onda neka ih obuče. A od zbora sinova Izrailjevijeh neka uzme dva jarca za žrtvu radi grijeha, i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. I neka prinese Aron junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj. Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka. I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca, jedan ždrijeb Gospodu, a drugi ždrijeb Azazelu. I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kojega padne ždrijeb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za grijeh. A jarca na kojega padne ždrijeb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da učini očišćenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. I neka Aron prinese junca svojega na žrtvu za grijeh i očisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svojega na žrtvu za grijeh. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjesu. I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako neće poginuti. Poslije neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svojega po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi“ (yazzeh) „tom krvlju s prsta svojega. I neka zakolje jarca na žrtvu za grijeh narodni, i neka unese krv njegovu iza zavjese; i neka učini s krvlju njegovom kao što je učinio s krvlju junčijom, i pokropi“ (wahizzah) „njom po zaklopcu i pred zaklopcem. I tako će očistiti svetinju od nečistota sinova Izrailjevih i od prijestupa njihovijeh u svijem grijesima njihovijem; tako će učiniti i u šatoru od sastanka, koji je među njima usred nečistota njihovijeh. A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uđe da čini očišćenje u svetinji, dokle ne izađe i svrši očišćenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski. A neka izađe k oltaru koji je pred Gospodom, i očisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca, neka pomaže rogove oltaru unaokolo; I neka ga pokropi“ (wahizzah) „ozgo istom krvlju s prsta svojega sedam puta; tako će ga očistiti i posvetiti ga od nečistota sinova Izrailjevih.“ Levitska 16:1-19 – upor. 4:6, 17; 5:19; 6:27; 8:11, 30; 14:7, 16, 27, 51; Brojevi 19:4

Ovo jasno pokazuje da Isaija vidi Slugu kako vrši sveštenički zadatak očišćenja naroda škropljenjem krvlju, a to bi u neposrednom kontekstu bila sopstvena Slugina krv, prolivena zato što je sebe prineo kao žrtvu za prestup, to jest kao zamensku žrtvu, s izričitom svrhom da izvrši pomirenje za grehe celog čovečanstva:

„A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas.“… „Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh“ (asham)… „pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova.“… „jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:4-6, 8-10a, 11-12

Upravo to uče i novozavetni spisi, naime, da je Hristos prineo svoj život kao žrtvu kako bi svojom dragocenom krvlju poškropio sve one koji se u njega uzdaju i tako ih očistio od svih njihovih greha:

„Na pohvalu slave blagodati svoje, kojom nas oblagodati u Ljubljenome, U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom, oproštenje grijehova po bogatstvu blagodati njegove,“ Efescima 1:6-7

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova;“ Kološanima 1:13-14

…„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:3b

„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo.“… „I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje. Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:11-15, 22-28

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24

„Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži.“… „Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog,“ 1. Petrova 1:2, 18-19

„Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je On sam u svjetlosti, imamo zajednicu jedni sa drugima, i krv Isusa Hrista, Sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.“ 1. Jovanova 1:7

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Božansko ustoličenje Sluge

Ali to nije sve. Isaija koristi potpuno iste reči kojima opisuje Sluginu uzvišenost i uzdignutost kao i one koje je drugde upotrebio u vezi sa Jehovinim uzvišenim položajem Cara stvorenja:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu“ (ram wanissa), „i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni“ (ram wanissa) „koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini“ (marom) „i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

„Uzvišen je Gospod“ (nisgab), „jer nastava na visini“ (marom); „napuniće Sion suda i pravde.“… „Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti“ (eromam), „sada ću se podignuti“ (ennase). Isaija 33:5, 10

Ovo znači da Isaija u suštini tvrdi da Jehova uzvisuje svog Slugu da učestvuje u Jehovinoj jedinstvenoj suverenoj vladavini nad celokupnim stvorenjem!

Sve to je utoliko izuzetnije što Isaija izričito kaže da će Jehova oboriti svakoga ko se uzdigao u svojoj gordosti i oholosti, jer je Jehova jedini uzvišen iznad svega i takav će i ostati:

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi.“ (warom), „i na svakoga koji se podiže“ (nissa), „te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke“ (haramim wahannissaim), „i na sve hrastove Vasanske, I na sve gore visoke“ (haramim) „I na sve gore visoke i na sve humove izdignute“ (hannissaot), „I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11-17

„I kad te smiri Gospod od truda tvojega i muke, i od ljutoga ropstva u kom si robovao, Tada ćeš izvoditi ovu priču o caru Vavilonskom i reći ćeš: Kako nesta nastojnika, nesta danka? Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima, Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice. Sva zemlja počiva i mirna je; pjevaju iza glasa. Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreći: Otkako si pao, ne dolazi niko da nas siječe. Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad dođeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne. Svi će progovoriti i reći tebi: I ti li si iznemogao kao mi? Izjednačio se s nama? Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivač. Kako pade s neba, zvijezdo Danice, kćeri zorina? Kako se obori na zemlju koji si gazio narode? A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.“ Isaija 14:3-15

Stoga, jedini način na koji Sluga može da učestvuje u Jehovinom uzvišenom položaju suverenog Gospoda stvorenja jeste da bude jedno sa Jehovom po suštini, sili i veličanstvu. Obratite pažnju na to kako to logički sledi:

Jehova je jedini uzvišen i uzdignut iznad celog stvorenja kao Car.
Sluga će biti uzvišen i uzdignut nakon što prinese svoj život kao zamensku žrtvu za grehe.
To pokazuje da Jehova uzvisuje svog Slugu da vlada zajedno s njim kao Car celog stvorenja.
Sluga stoga mora biti jedno sa Jehovom po svojoj suštini, sili i slavi.

I opet, nadahnuto hrišćansko Sveto pismo obaveštava nas da je upravo to Otac učinio nakon što je vaskrsao svog voljenog Sina, naime, Bog je uzvisio Isusa Mesiju da bude ustoličen pored njega kao vrhovna glava nad svim stvorenjem:

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62

„A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sjede Bogu sa desne strane. A oni otidoše i propovijedaše svuda, i Gospod im pomagaše, i riječ potvrđivaše znacima koji su se potom pokazivali. Amin.“ Marko 16:19-20

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:29-33

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:3

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi.“… „I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.“… „I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-2, 4b-5, 10

Eto, prijatelji. Još proročkih nagoveštaja iz Isaije koji ukazuju na suštinsko Božanstvo i svešteničku ulogu Božjeg pomazanog Sluge, Isusa Hrista, našeg vaskrslog Gospoda!

Svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz Modern English Version (MEV) Svete Biblije.