Kiprijan, mesijanska proroštva i Hristova ipostasna unija

U ovom tekstu citiraću iz Rasprava svetog Kiprijana, tačnije iz Rasprave XII (Knjiga 2). Kiprijan opširno citira i Stari i Novi zavet da bi dokazao da je Isus Bogočovek, božanski Sin Božji, za koga su proroci objavili da će doći da bude ubijen za grehe, da će biti podignut iz mrtvih i da će se vratiti da sudi živima i mrtvima. Poznavanje proročkih spisa kod ovog voljenog svetitelja bilo je zaista zadivljujuće. Sve isticanje je moje.

1. Da je Hristos Prvorođeni i da je on Mudrost Božja, kroz koga je sve postalo

Kod Solomona u Pričama: „Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vaseljenskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji. Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda“. Takođe kod istog, u Knjizi Sirahovoj: „Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam. Sa svima ovima pokoj sam tražila i u čijem nasleđu bih obitavala. Tada mi je zapovijedio Tvorac svih (stvorenja), i Onaj koji me je stvorio, dovede u pokoj šator moj i reče: U Jakovu se nastani i u Izrailju nađi sebi naslijeđe. Prije vijeka od iskoni stvori me, i dovijeka neću nestati. U Šatoru svetom (skiniji) pred Njim služih, i tako se u Sionu utvrdih; U gradu voljenom na sličan način me uspokoji, i u Jerusalimu je vlast moja. I ukrijepih se u narodu proslavljenom, u udjelu Gospodnjem, nasleđu Njegovom. Kao kedar se uzvisih na Livanu i kao kiparis na gorama ermonskim; Kao finiksovo drvo uzvisih se u Engadama i kao ružin zasad u Jerihonu, kao maslina blagolika u polju, i uzvisih se kao drvo javorovo. Kao kasija i kao balsam mirisima zamirisah i kao smirna vrsna rasprostrijeh miomir, kao sladosno cvijeće i mirišljavo drvo i melem i livanov dom u Šatoru (skiniji). Ja kao terebintovo drvo raširih grane svoje, i grane moje su grane slave i blagodati. Ja kao vinova loza prolistah blagodat, a cvijeće moje – plod slave i bogatstva. (18. Ja majka ljubavi dobre, i straha i znanja i suštastvene nade, dajem svoj djeci svojoj besmrtnost, od Njega pozvanima.)[24] Priđite meni, vi koji me želite“. Takođe u osamdeset osmom psalmu: „I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega“. Takođe u Jevanđelju po Jovanu Gospod kaže: „A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“. Takođe Pavle Kološanima: „Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari,“ Takođe na istom mestu: „Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“. I u Otkrivenju: „Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života.“. Da je on i mudrost i sila Boga, Pavle dokazuje u svojoj prvoj Poslanici Korinćanima. „Jer i Judejci ištu znake, i Jelini traže mudrost. A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“.

2. Da je Hristos Mudrost Božja; i o tajni njegovog ovaploćenja i njegovog stradanja, i o čaši i oltaru; i o apostolima koji su poslati i propovedali

Kod Solomona u Pričama: „Premudrost sazida sebi kuću, i otesa sedam stupova; Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. Ostavite ludost i bićete živi, i idite putem razuma.“.

3. Da je isti Hristos Reč Božja

U četrdeset četvrtom psalmu: „Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: Djelo je moje za cara;“ Takođe u trideset drugom psalmu: „Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“. Takođe kod Isaije: „Pogibao je određena, razliće se pravda. Jer će Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao određenu u svoj zemlji.“. Takođe u sto šestom psalmu: „Posla riječ svoju i iscijeli ih“. Osim toga, u Jevanđelju po Jovanu: „U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze.“. Takođe u Otkrivenju: „I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.“.

4. Da je Hristos Ruka i Mišica Božja

Kod Isaije: „Gle, nije okraćala ruka Gospodnja da ne može spasiti, niti je otežalo uho njegovo da ne može čuti. Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne čuje. Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu. Nema nikoga da viče za pravdu, niti ima da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; začinju nevolju, i rađaju muku.“. Takođe na istom mestu: „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri?“ Takođe kod istog: „Ovako veli Gospod: Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim. Gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje počivanje? Jer je sve to ruka moja stvorila“. Takođe kod istog: „Gospode, ruka je tvoja visoko podignuta, a oni ne vide; vidjeće i posramiće se“ Takođe kod istog: „Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega.“. Takođe na istom mestu: „Gle, učiniću te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima: vrijeći ćeš gore i satrćeš ih, i brda ćeš obratiti u pljevu. Vijaćeš ih, i vjetar će ih odnijeti i vihor će ih rasuti, a ti ćeš se veseliti u Gospodu i hvalićeš se Svecem Izrailjevijem. Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neću ih ostaviti. Otvoriću rijeke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene. Posadiću u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu; posadiću u pustoj zemlji jelu, brijest i šimšir, Da vide i poznadu i da promisle i razumiju da je to uradila ruka Gospodnja, i Svetac Izrailjev da je to stvorio.“.

5. Da je Hristos ujedno Anđeo i Bog

U Postanju, Avramu: „Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me. A anđeo reče: Ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.“. Takođe na istom mestu, Jakovu: „A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me. A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti čini Lavan. Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet“. Takođe u Izlasku: „A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću.“. A potom, na istom mestu: „I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom“. Takođe na istom mestu: „Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu.“. Otuda i sam kaže u Jevanđelju: „Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.“. I opet u sto sedamnaestom psalmu: „Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!“ Takođe kod Malahije: „Zavjet moj za život i mir bješe s njim, i dadoh mu to za strah, jer me se bojaše i imena se mojega strašaše. Zakon istiniti bješe u ustima njegovijem, i bezakonje se ne nađe na usnama njegovijem; u miru i pravo ide sa mnom i mnoge odvrati od bezakonja. Jer usne sveštenikove treba da čuvaju znanje i zakon da se traži iz njegovijeh usta, jer je anđeo Gospoda nad vojskama.“.

6. Da je Hristos Bog

U Postanju: „A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i ondje stani; i načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Isava brata svojega.“ Takođe kod Isaije: „Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki koji grade likove.“. Isto tako kod istog: „Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“. Osim toga, kod Jeremije: „On je Bog naš, i nema drugoga koji bi se sravnio sa njim. On pronađe svaki put znanja i dade ga Jakovu, slugi svome, i Izrailju, voljenom od Njega“. Takođe kod Zaharije Bog kaže: „I od tjeskobe će prijeći preko mora, i razbiće vale u moru, i sve će dubine rijeci presahnuti, i oboriće se ponos Asirski i palica će se Misirska uzeti. I ukrijepiću ih Gospodom, i oni će hoditi u ime njegovo, govori Gospod.“. Osim toga, kod Osije Gospod kaže: „Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.“. Takođe u četrdeset četvrtom psalmu: „Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti. Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“. Tako i u četrdeset petom psalmu: „Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.“. Takođe u osamdeset prvom psalmu: „Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami“. Takođe u šezdeset sedmom psalmu: „Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.“. Takođe u Jevanđelju po Jovanu: „U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.“. Takođe kod istog: „Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“. Takođe Pavle Rimljanima: „Jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po tijelu, Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja, Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu“ „od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove.“. Takođe u Otkrivenju: „Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin.“. Takođe u osamdeset prvom psalmu: „Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreče sud:“ I opet na istom mestu: „Rekoh: Bogovi ste, i sinovi Višnjega svi. Ali ćete kao ljudi pomrijeti“. Ali ako se oni koji su bili pravedni i koji su poslušali božanske propise mogu nazvati bogovima, koliko je više Hristos, Sin Božji, Bog! Tako i sam kaže u Jevanđelju po Jovanu: „Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste? Kad one nazva bogovima, kojima riječ Božija bi data, a Pismo se ne može ukinuti, Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji? Ako ne tvorim djela Oca svojega, ne vjerujte mi. Ako li tvorim, iako meni ne vjerujete, djelima vjerujte, da poznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u njemu.“. Takođe u Jevanđelju po Mateju: „Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“.

7. Da je Hristos, naš Bog, trebalo da dođe, Prosvetitelj i Spasitelj ljudskog roda

Kod Isaije: „Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Recite onima kojima se srce uplašilo: Ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašće vas. Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.“. Takođe na tom mestu: „U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme.“. Takođe na istom mestu: „Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“. Takođe u dvadeset četvrtom psalmu: „Pokaži mi, Gospode, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. Uputi me istini svojoj, i nauči me; jer si ti Bog spasenja mojega“. Otuda, u Jevanđelju po Jovanu, Gospod kaže: „Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“. Osim toga, u onom po Mateju, anđeo Gavrilo kaže Josifu: „Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“. Takođe u onom po Luki: „A Zaharija, otac njegov, ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći: Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj. I podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega“ Takođe na istom mestu, anđeo reče pastirima: „Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“.

8. Da je, iako je od početka bio Sin Božji, ipak morao biti ponovo rođen po telu

U drugom psalmu: „on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.“. Takođe u Jevanđelju po Luki: „A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, I povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni?“ Takođe Pavle Galatima: „A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene“. Takođe u Poslanici Jovanovoj: „Po ovome raspoznavajte Duha Božijeg: svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga; i to je duh Antihrista“.

9. Da će znak njegovog rođenja biti to što će se roditi od device — čovek i Bog — sin čovečji i Sin Božji

Kod Isaije: „I još reče Gospod Ahazu govoreći: Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. A Ahaz reče: Neću iskati, niti ću kušati Gospoda. Tada reče Isaija: Slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu? Zato će vam sam Gospod dati znak: eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće Sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo, a izabrati dobro.“. Ovo seme je Bog prorekao da će proizaći iz žene i da će zgaziti glavu đavola. U Postanju: „Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka. I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati.“.

10. Da je Hristos i čovek i Bog, sastavljen od obe prirode, da bi bio Posrednik između nas i Oca

Kod Jeremije: „ko će ga poznati?“ Takođe u Brojevima: „izaći će Zvijezda iz Jakova i ustaće Palica iz Izrailja“ Takođe na istom mestu: „Poteći će voda iz vijedra njegova, i sjeme će njegovo biti među velikim vodama, i car će se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo će se njegovo uzvisiti. Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješće narode koji su mu neprijatelji, i kosti će njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. Spustio se, leži kao lavić i kao ljuti lav; ko će ga probuditi? Ko tebe blagosilja, biće blagosloven; a ko tebe kune, biće proklet.“. Takođe kod Isaije: „Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da će im se otvoriti tamnica. Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega“. Otuda, u Jevanđelju po Luki, Gavrilo kaže Mariji: „I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“. Takođe u prvoj Poslanici Pavla Korinćanima: „Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga.“.

11. Da je Hristos trebalo da se rodi od semena Davidovog, po telu

U drugoj knjizi o carevima: „dođe riječ Gospodnja k Natanu govoreći: Idi i reci sluzi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Ti li ćeš mi načiniti kuću da u njoj nastavam? Kad nijesam nastavao u kući od kad izvedoh sinove Izrailjeve iz Misira do danas, nego sam hodio u šatoru i u naslonu. Kuda sam god hodio sa svijem sinovima Izrailjevijem, jesam li jednu riječ rekao kome od sudija Izrailjevijeh, kojima zapovijedah da pasu narod moj Izrailja i kazao: Zašto mi ne načinite kuće od kedra? Ovako, dakle, reci Davidu, slugi mojemu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš vođ narodu mojemu, Izrailju; I bjeh s tobom kuda si god hodio, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime veliko, kao što je ime velikijeh ljudi koji su na zemlji. I odrediću mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiću ga, te će nastavati u svom mjestu, i neće se više pretresati, niti će ih više mučiti nepravednici kao prije, I od onoga dana kad postavih sudije nad narodom svojim Izrailjem; i smiriću te od svijeh neprijatelja tvojih. Jošte ti javlja Gospod da će ti Gospod načiniti kuću. Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdiću carstvo njegovo. On će sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiću prijesto carstva njegova dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin. Ako učini što zlo, karaću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih. Ali milost moja neće se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. Nego će tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto će tvoj stajati dovijeka.“. Takođe kod Isaije: „Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem“. Takođe u sto trideset prvom Psalmu: „3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu.“. Takođe u Jevanđelju po Luki: „I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“. Takođe u Otkrivenju: „I vidjeh u desnici Onoga koji sjeđaše na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata. I vidjeh anđela silna gdje objavljuje gromkim glasom: Ko je dostojan da otvori knjigu i razlomi pečate njene. I niko ne mogaše ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjigu niti da zagleda u nju. I ja plakah mnogo što se ne nađe niko dostojan da otvori knjigu, niti da zagleda u nju. I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih.“.

12. Da je Hristos trebalo da se rodi u Vitlejemu

Kod Miheja: „A ti, Vitlejeme-Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti Gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena.“. Takođe u Jevanđelju: „A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo.“.

13. Da je Hristos u svom prvom dolasku trebalo da dođe u poniznom stanju

Kod Isaije: „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih.“. Takođe na istom mestu: „i ja se ne protivih, ne odstupih natrag. Leđa svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me čupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. Jer mi Gospod Gospod pomaže“. Takođe na istom mestu: „Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.“. Takođe u dvadeset prvom Psalmu: „A ja sam crv, a ne čovjek; podsmijeh ljudima i rug narodu. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, I govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi ako ga miluje.“ Takođe na tom mestu: „Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo“. Takođe kod Zaharije: „Poslije mi pokaza Isusa, poglavara svešteničkoga, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Sotonu, koji mu stajaše s desne strane da ga pre. A Gospod reče Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja? A Isus bijaše obučen u haljine prljave, i stajaše pred anđelom. A on progovori i reče onima koji stajahu pred njim: Skinite s njega te prljave haljine. I reče mu: Vidi, uzeh s tebe bezakonje tvoje, i obukoh ti nove haljine. I rekoh: Neka mu metnu čistu kapu na glavu.“. Takođe Pavle Filipljanima: „Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“.

14. Da je On Pravednik koga je trebalo da Jevreji pogube

U Premudrostima Solomonovim: „Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv i protivi se našim djelima i izobličava naša ogrješenja o Zakon, i podsjeća nas na ogrješenja o učenje naše. On tvrdi da ima znanje o Bogu i naziva sebe slugom Gospodnjim; Postao nam je obličitelj pomisli naših; težak nam je i kad ga gledamo, Jer nije sličan drugima život njegov, i drugačije su staze njegove; Mi smo lažni po njegovom shvatanju i izbjegava puteve naše kao nečistotu; naziva blaženom končinu pravednika i gordi se Bogom kao Ocem. Vidjećemo da li su mu riječi istinite, i isprobaćemo šta će sa njim biti na kraju; Jer ako je pravednik sin Božji, zaštitiće ga i izbaviće ga iz ruku neprijatelja. Vrijeđanjem ćemo ga provjeriti i mučenjem, da bismo poznali smjernost njegovu i isprobali nezlobivost njegovu; Na smrt nečasnu osudićemo ga, jer po riječima njegovim – biće zaštićen. Tako su oni mislili, ali su se prevarili, jer ih zaslijepi zloba njihova, Pa ne poznaše tajne Božje“ Takođe kod Isaije: „Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik; Dolazi u mir i počiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem.“. O upravo toj stvari bilo je unapred prorečeno u Izlasku: „bezazlenoga i pravoga nemoj ubiti“. Takođe u Jevanđelju: „Tada vidjevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosveštenicima i starješinama. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu.“

15. Da se Hristos naziva ovcom i jagnjetom koje je trebalo da bude zaklano, i o svetoj tajni (misteriji) stradanja

Kod Isaije: „Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“. Takođe kod Jeremije: „Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova. A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: Oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh da mu se ime ne spominje više.“. Takođe u Izlasku Bog reče Mojsiju: „Kažite svemu zboru Izrailjevu i recite: Desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi susjeda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite. I čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada sav koliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče. I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će ga jesti. I neka jedu meso iste noći, na vatri pečeno, s hljebom prijesnijem i sa zeljem gorkim neka jedu. Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuhano, nego na vatri pečeno, s glavom i s nogama i s drobom. I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi što ostalo do jutra, spalite na vatri. A ovako jedite: Opasani, obuća da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji.“. Takođe u Otkrivenju: „I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“. Takođe u Jevanđelju: „A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta!“

16. Da se Hristos naziva i Kamenom

Kod Isaije: „Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja mećem u Sionu Kamen, Kamen izabran, Kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neće se plašiti.“. Takođe u sto sedamnaestom Psalmu: „Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim očima. Evo dan koji stvori Gospod! Radujmo se i veselimo se u nj! O Gospode, pomozi, o Gospode, daj da bude u napredak! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!“. Takođe kod Zaharije: „evo, ja ću dovesti slugu svojega, Klicu. Jer gle, kamen koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam očiju“. Takođe u Ponovljenim zakonima: „I napiši na tom kamenju sve riječi ovoga zakona dobro i razgovijetno.“. Takođe kod Isusa Navina: „i uzevši kamen velik, podiže ga ondje pod hrastom koji bijaše kod svetinje Gospodnje. I reče Isus svemu narodu: Evo, kamen ovaj neka vam bude svjedočanstvo; jer je čuo sve riječi Gospodnje, koje nam je govorio; i neka vam bude svjedočanstvo da ne biste slagali Bogu svojemu.“. Takođe u Delima apostolskim, Petar: „Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“. Ovo je onaj kamen u Postanju, koji Jakov stavlja sebi pod glavu, jer je glava čoveku Hristos; i dok je spavao, video je lestvicu koja dopire do neba, na kojoj je stajao Gospod, a anđeli su se penjali i silazili. I taj kamen, koji označava Hrista, on je posvetio i pomazao svetom tajnom pomazanja. Ovo je onaj kamen u Izlasku na kome je Mojsije sedeo na vrhu brda dok se Isus Navin borio protiv Amalika; i svetom tajnom kamena i postojanošću njegovog sedenja Amalik je bio pobeđen od Isusa, to jest, đavo je bio pobeđen od Hrista. Ovo je onaj veliki kamen u prvoj knjizi o carevima, na koji je bio postavljen Kovčeg saveza kada su ga volovi na kolima doneli natrag, pošto su ga tuđinci otposlali i vratili. Takođe, ovo je onaj kamen u prvoj knjizi o carevima, kojim je David pogodio Golijata u čelo i ubio ga; čime se označava da su time oboreni đavo i njegove sluge — pobeđen je, naime, onaj deo glave koji oni nisu dali da bude zapečaćen. A ovim pečatom smo i mi uvek bezbedni i živimo. Ovo je onaj kamen koji je, pošto je Izrael pobedio tuđince, Samuilo podigao i nazvao ga Even-Ezer; to jest, kamen koji pomaže.

17. Da je potom taj Kamen trebalo da postane gora i da ispuni svu zemlju

Kod Danila: „a to lik (= kip) jedan: velik bješe lik onaj, i obličje njegovo visoko, koje je stajalo pred tobom, a izgled njegov strašan; Lik kome glava bješe od čistoga zlata, ruke i grudi i mišice njegove srebrne, trbuh i bedra bronzani, Golijeni gvozdene, noge – jedan dio gvozden a drugi dio glinen. Ti gledaše dokle se odvali kamen od gore bez ruku, i udari lik u noge gvozdene i glinene i potpuno ih satrije. Tada se zajedno satrše glina, gvožđe, bronza, srebro, zlato, i postadoše kao prah od gumna ljetnjeg; i oduva ih moćni vjetar, te se ne znađaše mjesta njihovog. A kamen koji udari lik postade gora velika i ispuni svu zemlju.“.

18. Da će se u poslednja vremena javiti ta ista gora, i da će na nju doći neznabošci, i da će se na nju popeti svi pravednici

Kod Isaije: „Biće u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi. I ići će mnogi narodi govoreći: Hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima. I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.“ Takođe u dvadeset trećem Psalmu: „Ko će izaći na goru Gospodnju, i ko će stati na svetom mjestu njegovu? U koga su čiste ruke i srce bezazleno, ko ne izriče imena njegova uzalud i ne kune se lažno. On će dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega. Takav je rod onijeh koji ga traže, i koji su radi stajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev!“.

Imam još od ovog svetitelja u sledećem delu: Kiprijan, mesijanska proročanstva i Hristovo ipostasno sjedinjenje.