Grigorije Palama o muslimanskom Bogu

Sveti Grigorije pominje dijalog koji je vodio sa grupom turskih muslimana. Ono što njegove komentare čini prilično zapanjujućim jeste to što on potvrđuje da i muslimani i on sam prizivaju jednog te istog Boga, iako ovi Turci ne znaju da je taj Bog kome se oni klanjaju neodvojiv od Hrista:

„On je, podigavši ruke, ispustio krik, a oni su odgovorili još glasnije. To je učinio tri puta.

Zatim oni koji su bili određeni da obave sahranu podižu kovčeg na svoje ruke i idu dalje niz put. Svi ostali, zajedno sa tasimanima, vratiše se kući. Dok sam tu sedeo, upitao sam da li neko govori oba jezika koja su mi bila potrebna. Bio je tu neko, koga sam zamolio da u moje ime kaže TURCIMA [muslimanima] da mi se ono što su tamo napolju izveli učinilo dobrim, „jer ste se obratili Bogu – a kome drugom? – za pokojnika. Želeo bih, međutim, da znam šta je to što ste uzviknuli Bogu?“ Tasiman je preko istog tumača rekao da će objasniti: „Molili smo Boga za oproštaj pokojniku, za sopstvene grehe koje je počinio u svojoj duši.“ Uzvraćajući, rekoh: „Vrlo dobro, ali sudija je zaista milostiv i deli milost; a onaj koji će doći kao sudija svakom rodu ljudskom, čak i po vama, jeste Hristos. Vi, dakle, morate Njemu upućivati molitve i uzvike. Tako i vi njega prizivate kao Boga, kao i mi, koji verujemo da je on, kao urođena Reč Njegova, nerazdvojiv od Oca; jer nije bilo vremena kada je Bog bio bez razuma ili bez prirodne reči.“ (Izvor: Sveti Grigorije Palama, Littera & Dialexis Patrologia Migne –PG, CL, COL. DCCCVIII)

Obratite pažnju na to kako ovaj veliki svetitelj tvrdi da muslimani zaista veruju u istog Boga, a ne u nekog drugog. Zatim pristupa dokazivanju da je Isus nerazdvojiv od tog Boga kome se Turci klanjaju, jer je On Reč Očeva. Sveti Grigorije ne bi mogao ovako da argumentuje da je zaista smatrao da je muslimanski bog različit od Boga koga je on ispovedao i obožavao.