Justin Mučenik: Nema drugog Boga osim Isusa
Blaženi svetitelj Justin Mučenik pisao je da nema drugog Boga osim jednog neizrecivog Boga koji je iznad imena, i koji je večno postojeće Biće iz Izlaska 3:14:
Poglavlje 11. Zakon je ukinut; Novi zavet obećan i dat od Boga
Justin: Neće biti drugog Boga (allos theos), o Trifone, niti je od večnosti postojao ikakav drugi, osim Onoga koji je načinio i uredio sav ovaj svemir. Niti mislimo da postoji jedan Bog za nas, a drugi za vas, nego da je jedini Bog Onaj koji je izveo vaše očeve iz Egipta snažnom rukom i podignutom mišicom. Niti smo se pouzdali u ikoga drugog (jer drugoga nema), nego u Onoga u koga ste se i vi pouzdali, u Boga Avraama, i Isaka, i Jakova. Ali se ne pouzdajemo kroz Mojsija niti kroz zakon; jer bismo tada činili isto što i vi. Ali sada — (jer sam čitao da će postojati konačni zakon i savez, najuzvišeniji od svih, koji su sada dužni da drže svi ljudi, svi koji traže nasledstvo Božje. Jer zakon proglašen na Horivu sada je star i pripada samo vama; ali ovaj je za sve bez razlike. Zakon postavljen naspram zakona ukinuo je onaj koji mu prethodi, a savez koji dolazi posle isto tako je okončao prethodni; i dat nam je večni i konačni zakon — naime, Hristos, a savez je pouzdan, posle kojeg neće biti ni zakona, ni zapovesti, ni uredbe. Zar niste čitali ovo što Isaija kaže: „Poslušaj me, narode moj, i čuj me, rode moj; jer će zakon od mene izaći i sud svoj postaviću da bude vidjelo narodima. Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će ostrva čekati i u moju će se mišicu uzdati.“ A preko Jeremije, o tom istom novom savezu, ovako govori: „Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem Nov zavjet, Ne kao onaj zavjet koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske“ (Jeremija 31:31-32). Ako je, dakle, Bog objavio novi savez koji je trebalo da bude ustanovljen, i to za svetlost narodima, vidimo i uvereni smo da ljudi pristupaju Bogu, ostavljajući svoje idole i drugu nepravednost, kroz ime Onoga koji je bio raspet, Isusa Hrista, i ostaju pri svom ispovedanju čak i do smrti, i održavaju pobožnost. Štaviše, po delima i po pratećim čudima, svi mogu razumeti da je On novi zakon i novi savez, i očekivanje onih koji iz svakog naroda čekaju dobra Božja. Jer istinski duhovni Izrael, i potomci Jude, Jakova, Isaka i Avraama (koji je u neobrezanju bio prihvaćen i blagosloven od Boga zbog svoje vere, i nazvan ocem mnogih naroda), jesmo mi koji smo privedeni Bogu kroz ovog raspetog Hrista, kao što će biti pokazano dok budemo nastavljali. (Dijalog s Trifonom, Poglavlja 10-30; naglasak moj)
I:
Poglavlje 20. Platonovo svedočanstvo
Ali Platon, premda je prihvatio, kako je verovatno, učenje Mojsija i ostalih proroka o jednom jedinom Bogu, koje je naučio dok je bio u Egiptu, ipak strahujući, zbog onoga što je zadesilo Sokrata, da i on ne podigne protiv sebe nekog Anita ili Melita, koji bi ga optužio pred Atinjanima i rekao: Platon čini zlo i zlonamerno se upliće, ne priznajući bogove koje država priznaje; u strahu od soka kukute, smišlja razrađen i dvosmislen govor o bogovima, pružajući svojom raspravom bogove onima koji ih žele, a nijednog onima koji su drugačije raspoloženi, kao što se lako može videti iz njegovih sopstvenih izjava. Jer kada je postavio da je sve što je načinjeno smrtno, potom kaže da su bogovi načinjeni. Ako, dakle, hoće da Bog i materija budu izvor svih stvari, očigledno je neizbežno nužno reći da su bogovi načinjeni od materije; ali ako od materije, iz koje je, kako je rekao, i zlo poteklo, on ostavlja pravomislećim osobama da razmotre kakvim bi trebalo smatrati bića koja su proizvedena iz materije. Jer upravo je iz tog razloga rekao da je materija večna, da ne bi izgledalo da kaže kako je Bog tvorac zla. A o bogovima koje je načinio Bog, nema sumnje da je rekao ovo: Bogovi bogova, kojima sam ja tvorac. I očigledno je imao ispravno mišljenje o stvarno postojećem Bogu. Jer čuvši u Egiptu da je Bog rekao Mojsiju, kada je hteo da ga pošalje Jevrejima: „Ja sam onaj što jest“****, razumeo je da mu Bog nije spomenuo svoje sopstveno ime.
Poglavlje 21. Bezimenost Boga
Jer Bog se ne može nazvati nikakvim sopstvenim imenom, budući da se imena daju da bi se označili i razlikovali njihovi predmeti, zato što su ovi mnogi i različiti; ali niti je iko postojao pre Boga ko bi mu mogao dati ime, niti je On sam smatrao ispravnim da sebe imenuje, budući da je jedan i jedinstven, kao što i On sam preko svojih proroka svedoči, kada kaže: „Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6 Iz tog razloga, dakle, kao što sam ranije rekao, Bog nije, kada je poslao Mojsija Jevrejima****, spomenuo nikakvo ime, nego ih participom mistički uči da je On jedan i jedini Bog. Jer, kaže On; „Ja sam onaj što jest“****; očigledno suprotstavljajući sebe, Onoga koji jeste, onima koji nisu, da bi oni koji su dotad bili obmanuti videli da prianjaju ne uz bića, nego uz one koji nemaju bića. Budući, dakle, da je Bog znao da su prvi ljudi pamtili staru obmanu svojih praotaca, kojom je čovekomrzački demon smislio da ih prevari kada im je rekao: Ako me poslušate prestupivši zapovest Božju, bićete kao bogovi, nazivajući bogovima one koji nisu imali bića, da bi ljudi, pretpostavljajući da drugi bogovi imaju postojanje, poverovali da i sami mogu postati bogovi. Zbog toga je rekao Mojsiju: „Ja sam onaj što jest“****, da bi participom koji jeste poučio o razlici između Boga koji jeste i onih koji nisu. Ljudi su, dakle, obmanuti varljivim demonom, i usudivši se da ne poslušaju Boga, bili izbačeni iz Raja, pamteći ime bogova, ali više ne bivajući poučavani od Boga da nema drugih bogova. Jer nije bilo pravedno da oni koji nisu održali prvu zapovest, koju je bilo lako održati, i dalje budu poučavani, nego da radije budu privedeni pravednoj kazni. Prognani, dakle, iz Raja, i misleći da su izgnani samo zbog svoje neposlušnosti, ne znajući da je to bilo i zato što su verovali u postojanje bogova koji nisu postojali, dali su ime bogova čak i ljudima koji su se potom rodili od njih. Ova prva lažna uobrazilja o bogovima, dakle, potekla je od oca laži. Bog, dakle, znajući da lažno mišljenje o mnoštvu bogova opterećuje dušu čoveka kao neka bolest, i želeći da ga ukloni i iskoreni, javio se najpre Mojsiju, i rekao mu: „Ja sam onaj što jest“. Jer bilo je nužno, mislim, da onaj koji je trebalo da bude vladar i vođa jevrejskog naroda pre svega upozna živoga Boga****. Stoga, javivši mu se najpre, koliko je bilo moguće da se Bog javi čoveku, rekao mu je: „Ja sam onaj što jest“****; zatim, spremajući se da ga pošalje Jevrejima, dalje mu nalaže da kaže: „Koji jest, on me posla k vama.“. (Poučno obraćanje Grcima; naglasak moj)
Ono što ovo čini prilično zapanjujućim jeste to što Justin na drugom mestu piše da Bog koji se javio u gorućem grmu i predstavio se Mojsiju kao Onaj koji jeste nije bio Otac. Naprotiv, bio je to predljudski Hristos koji je sišao i izgovorio ove reči!
Poglavlje 63. Kako se Bog javio Mojsiju
I svi Jevreji i sada uče da je bezimeni Bog govorio Mojsiju; otuda je Duh proroštva, optužujući ih preko gore spomenutog proroka Isaije, rekao: „Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.“ Isaija 1:3 A Isus Hristos, pošto Jevreji nisu znali šta je Otac, a šta Sin, na sličan način ih je optužio; i sam je rekao: „niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 A Reč Božja jeste njegov Sin, kao što smo ranije rekli. I On se naziva Anđelom i Apostolom; jer objavljuje sve što treba da znamo, i poslat je da objavi sve što se otkriva; kao što i sam naš Gospod kaže: „Ko vas sluša, mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao.“ Luka 10:16 Iz spisa Mojsijevih i ovo će biti očigledno; jer je u njima ovako napisano: „I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine.“ „Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“„Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga. I reče Gospod: Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu. I siđoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teče, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji. I sada, evo, vika sinova Izrailjevijeh dođe preda me, i vidjeh muku kojom ih muče Misirci. Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.“ Izlazak 3:6 A ako želite da saznate šta sledi, možete to učiniti iz istih spisa; jer je nemoguće ovde izneti sve. Ali toliko je napisano radi dokazivanja da je Isus Hristos Sin Božji i njegov Apostol, koji je odvajkada bio Reč, i javljao se ponekad u vidu ognja**, a ponekad u obličju** anđela; ali sada, po volji Božjoj, postavši čovek radi ljudskog roda, pretrpeo je sva stradanja koja su đavoli podstakli bezumne Jevreje da mu nanesu; koji, iako to izričito imaju potvrđeno u spisima Mojsijevim: „I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. A Gospod, kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me. A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ ipak tvrde da je Onaj koji je ovo rekao bio Otac i Tvorac svemira. Otuda ih i Duh proroštva prekoreva i kaže: „a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.“ Isaija 1:3 I opet, Isus, kao što smo već pokazali, dok je bio s njima, rekao je: „niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 Jevreji su, dakle, budući da su sve vreme mislili da je Otac svemira taj koji je govorio Mojsiju, iako je Onaj koji mu je govorio zaista bio Sin Božji, koji se naziva i Anđelom i Apostolom, pravedno optuženi, i od Duha proroštva i od samog Hrista, da ne poznaju ni Oca ni Sina. Jer za one koji tvrde da je Sin Otac, dokazano je da niti su upoznali Oca, niti znaju da Otac svemira ima Sina; koji je takođe, budući prvorođena Reč Božja, i sam Bog. I odavno se javljao U OBLIČJU OGNJA I U LIKU ANĐELA MOJSIJU i drugim prorocima; ali sada, u vreme vaše vladavine, postavši, kao što rekosmo, Čovek od device, po savetu Oca, radi spasenja onih koji u njega veruju, pretrpeo je i da bude prezren i da strada, da bi umirući i vaskrsavajući pobedio smrt. A ono što je iz grma rečeno Mojsiju: „Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ Izlazak 3:6 označavalo je to da oni, iako mrtvi, ipak imaju postojanje, i da su ljudi koji pripadaju samom Hristu. Jer oni su bili prvi od svih ljudi koji su se posvetili traganju za Bogom; Avraam je bio otac Isaka, a Isak Jakova, kao što je Mojsije napisao. (Prva apologija; naglasak moj)
I:
Poglavlje 56. Bog koji se javio Mojsiju razlikuje se od Boga Oca
Justin: Mojsije, dakle, blaženi i verni sluga Božji, objavljuje da je Onaj koji se javio Avraamu pod hrastom u Mamriji Bog, poslat sa dva anđela u svojoj pratnji da sudi Sodomi od Drugoga koji zauvek ostaje u nadnebeskim mestima, nevidljiv svim ljudima, ne opšteći lično ni sa kim, za koga verujemo da je Tvorac i Otac svega; jer ovako govori: „Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje“ Postanje 18:1-2 „A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; I pogleda na Sodom i Gomoru i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći.“
A kada sam završio s navođenjem ovih reči, upitao sam ih da li su ih razumeli. I rekli su da su ih razumeli, ali da navedeni odlomci ne pružaju nikakav dokaz da postoji ikakav drugi Bog ili Gospod, niti da Sveti Duh tako kaže, osim Tvorca svega.
Justin: Pokušaću da vas ubedim, pošto ste razumeli Sveto pismo, [u istinitost] onoga što govorim, da postoji, i da se kaže da postoji, drugi Bog i Gospod (****theos kai kyrios heteros) podređen (hypo) Tvorcu svega; koji se takođe naziva Anđelom, jer objavljuje ljudima sve što Tvorac svega — iznad koga nema drugog Boga — želi da im objavi**.**
Ponovo sam naveo prethodni odlomak.
Justin: Mislite li da se Bog javio Avraamu pod hrastom u Mamriji, kao što Sveto pismo tvrdi?
Trifon: Svakako.
Justin: Da li je On bio jedan od one trojice koje je Avraam video, i koje Sveti Duh proroštva opisuje kao ljude?
Trifon: Ne; nego mu se Bog javio pre viđenja trojice. Zatim su ona trojica koje Sveto pismo naziva ljudima bili anđeli; dvojica od njih poslata da unište Sodomu, a jedan da objavi radosnu vest Sari da će roditi sina; radi tog razloga je i poslat, i pošto je izvršio svoj zadatak, otišao je.
Justin: Kako onda onaj od trojice, koji je bio u šatoru i koji je rekao: „Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina.“ Postanje 18:10 izgleda da se vratio kada je Sara rodila sina, i da je tamo, proročkom rečju, nazvan Bogom? Ali da biste jasno razabrali šta govorim, poslušajte reči koje je Mojsije izričito upotrebio; one su ove: „I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se podsmijeva; Pa reče Avramu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neće biti našljednik s mojim sinom, s Isakom. A to Avramu bi vrlo krivo zbog sina njegova. Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku sjeme prozvati.“ Postanje 21:9-12 Jeste li, dakle, uvideli da se Onaj koji je pod hrastom rekao da će se vratiti, budući da je znao da će biti potrebno da posavetuje Avraama da učini ono što je Sara želela, vratio kao što je pisano; i da je Bog, kao što reči objavljuju, kada ovako govore: „Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje.“
Trifon: Svakako; ali time nisi dokazao da postoji drugi Bog osim Onoga koji se javio Avraamu, i koji se javljao i drugim patrijarsima i prorocima. Dokazao si, međutim, da smo grešili verujući da su svi koji su bili u šatoru s Avraamom bili anđeli.
Justin: Kada vam ne bih mogao dokazati iz Svetog pisma da je jedan od one trojice Bog, i da se naziva Anđelom**, jer, kao što sam već rekao, On donosi poruke onima kojima Bog Tvorac svega želi** [da poruke budu donete], onda bi u pogledu Onoga koji se javio Avraamu na zemlji u ljudskom obliku, isto kao i dva anđela koja su došla s njim, a koji je bio Bog čak i PRE STVARANJA SVETA, bilo razumno da gajite isto verovanje kakvo gaji ceo vaš narod.
Trifon: Svakako, jer do ovog trenutka to je bilo naše verovanje.
Justin: Vraćajući se Svetom pismu, nastojaću da vas ubedim da se Onaj za koga se kaže da se javio Avraamu, i Jakovu, i Mojsiju, i koji se naziva Bogom, razlikuje od Onoga koji je sve stvorio — brojčano, mislim, a ne [različit] po volji. Jer tvrdim da On nikada ni u jednom trenutku nije učinio ništa što Onaj koji je načinio svet — iznad koga nema drugog Boga — nije želeo da On i učini i čime se bavi.
Trifon: Dokaži sada da je tako, da bismo se i mi složili s tobom. Jer ne razumemo da tvrdiš kako je On učinio ili rekao išta protivno volji Tvorca svega.
Justin: Sveto pismo koje sam upravo naveo učiniće vam ovo jasnim. Glasi ovako: „I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor. Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, I zatre one gradove i svu onu ravan“ Postanje 19:23
Četvrti od onih koji su ostali s Trifonom: Mora se, dakle, nužno reći da je jedan od dva anđela koja su otišla u Sodomu, i koga Mojsije u Svetom pismu naziva Gospodom, različit od Onoga koji je takođe Bog i koji se javio Avraamu.
Justin: Nije samo na tom osnovu što se mora bezuslovno priznati da se neko drugi naziva Gospodom od strane Svetog Duha osim Onoga koji se smatra Tvorcem svega; ne samo [po onome što je rečeno] preko Mojsija, nego i [po onome što je rečeno] preko Davida. Jer on je napisao: „Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ kao što sam već naveo. I opet, drugim rečima: „Prijesto je tvoj, Bože, vječan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravičnosti. Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Ako, dakle, tvrdite da Sveti Duh nekoga drugog naziva Bogom i Gospodom**, osim Oca svega i njegovog Hrista**, odgovorite mi; jer se obavezujem da vam dokažem iz samog Svetog pisma, da Onaj koga Sveto pismo naziva Gospodom nije jedan od dva anđela koja su otišla u Sodomu, nego Onaj koji je bio s njima, i koji se naziva Bogom, koji se javio Avraamu.
Trifon: Dokaži ovo; jer, kao što vidiš, dan odmiče, a mi nismo spremni za tako opasne odgovore; jer nikada dosad nismo čuli nijednog čoveka koji istražuje, ispituje ili dokazuje ove stvari; niti bismo podneli tvoj razgovor da nisi sve svodio na Sveto pismo: jer si veoma revnostan u navođenju dokaza iz njega; a mišljenja si da nema Boga iznad Tvorca svega.
Justin: Znate, dakle, da Sveto pismo kaže: „Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.“ Postanje 18:13-14 A nakon kratkog razmaka: „Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,“ Postanje 18:16-17 I opet, nakon malo, ovako kaže: „I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?“ Postanje 18:20-23
I tako dalje, jer ne smatram prikladnim da ponovo pišem iste reči, pošto sam ih sve ranije napisao, nego ću po nuždi navesti one kojima sam utvrdio dokaz Trifonu i njegovim pratiocima. Zatim sam prešao na ono što sledi, u čemu su zabeležene ove reči:
Justin: „I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ „A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim“ Postanje 18:33, Postanje 19:1 i ono što sledi do: „A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuću, i zatvoriše vrata.“ Postanje 19:10 i ono što sledi do:
„A on stade oklijevati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada. I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš. A Lot im reče: Nemoj, Gospode! Gle, sluga tvoj nađe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je; da bježim onamo; ta mali je, te ću ostati živ. A on mu reče: Eto, poslušaću te i za to, i neću zatrti grada za koji reče. Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dokle ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor. Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.“ Postanje 19:16-25
Justin: (Nakon još jedne pauze.) I zar sada niste uvideli, prijatelji moji, da je jedan od trojice, koji je i Bog i Gospod**, i koji služi Onome koji je na nebesima, Gospod one dvojice** anđela? Jer kada su [anđeli] pošli u Sodomu, On je ostao i razgovarao s Avraamom rečima koje je zabeležio Mojsije; a kada je otišao posle razgovora, Avraam se vratio na svoje mesto. A kada je došao [u Sodomu], dva anđela više nisu razgovarala s Lotom, nego On sam, kao što Sveto pismo jasno pokazuje; i On je Gospod koji je primio nalog od Gospoda koji [ostaje] na nebesima, tj. od Tvorca svega, da na Sodomu i Gomoru nanese [sudove] koje Sveto pismo opisuje ovim rečima: „Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“...
Poglavlje 59. Bog različit od Oca razgovarao je s Mojsijem
Justin: Dozvolite mi, dalje, da vam pokažem iz knjige Izlaska kako se taj isti Onaj, koji je i Anđeo, i Bog, i Gospod, i čovek, i koji se javio u ljudskom obliku Avraamu i Isaku, JAVIO U PLAMENU OGNJA IZ GRMA I RAZGOVARAO S MOJSIJEM.
A pošto su rekli da će slušati radosno, strpljivo i željno, nastavio sam:
Ove reči su u knjizi koja nosi naslov Izlazak: „A poslije mnogo vremena umrije car Misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; a vika njihova usled nevolje dođe do Boga.“ Izlazak 2:23 i tako dalje do: „Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreći: Doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru.“ Izlazak 3:16
Uz ove reči, nastavio sam:
Jeste li uvideli, gospodo, da upravo taj Bog o kome Mojsije govori kao o Anđelu KOJI MU JE GOVORIO U PLAMENU OGNJA, objavljuje Mojsiju da je On Bog Avraamov, Isakov i Jakovljev****?
Poglavlje 60. Mišljenja Jevreja o Onome koji se javio u grmu
Trifon: Mi to ne uviđamo iz odlomka koji si naveo, nego [samo ovo], da je anđeo bio taj koji se javio u plamenu ognja, a Bog taj koji je razgovarao s Mojsijem; tako da su zaista bila dva lica zajedno jedno s drugim, anđeo i Bog, koji su se javili u tom viđenju.
Justin: Čak i da je tako, prijatelji moji, da su anđeo i Bog bili zajedno u viđenju koje je Mojsije video, ipak, kao što vam je već dokazano prethodno navedenim odlomcima, neće Tvorac svega biti taj Bog koji je rekao Mojsiju da je On Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev, nego će to biti Onaj za koga vam je dokazano da se javio Avraamu, služeći volji Tvorca svega, i isto tako izvršavajući njegovu odluku u sudu nad Sodomom; tako da, čak i da je kao što kažete, da su bila dvojica — anđeo i Bog — onaj ko ima i najmanju pamet neće se usuditi da tvrdi da je Tvorac i Otac svega, ostavivši sve nadnebeske stvari, bio vidljiv na malom delu zemlje.
Trifon: Pošto je već ranije dokazano da je Onaj koji se naziva Bogom i Gospodom, i koji se javio Avraamu, primio od Gospoda, koji je na nebesima, ono što je izlio na zemlju Sodomsku, čak i ako je anđeo pratio Boga koji se javio Mojsiju, uvidećemo da Bog koji je iz kupine govorio sa Mojsijem nije bio Tvorac svega, nego Onaj za koga je pokazano da se objavio Avraamu i Isaku i Jakovu; koji se takođe naziva i shvata kao Anđeo Boga Tvorca svega, jer ljudima objavljuje zapovesti Oca i Tvorca svega.
Justin: Sada zaista, Trifone, pokazaću da se, u viđenju Mojsijevom, upravo taj isti Jedan koji se naziva Anđelom, i koji je Bog, javio Mojsiju i sa njim razgovarao. Jer Pismo ovako kaže: „I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. A Gospod, kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me.“ Izlazak 3:2-4 Na isti način, dakle, na koji Pismo naziva Anđelom Onoga koji se javio Jakovu u snu, a zatim [kaže] da je isti taj Anđeo koji se javio u snu govorio s njim, Postanje 35:7 govoreći: „jer mu se ondje javi Bog kad je bježao od brata svojega.“ i [opet] kaže da je, u sudu koji je zadesio Sodom u dane Avraamove, Gospod izvršio kaznu Gospoda koji [obitava] na nebesima; — tako i ovde Pismo, objavljujući da se Anđeo Gospodnji javio Mojsiju, i zatim ga proglašavajući Gospodom i Bogom, govori o istom Onome, za koga mnogim već navedenim svedočanstvima objavljuje da je služitelj Boga, koji je iznad sveta, iznad koga nema drugog [Boga]. (Dijalog s Trifonom, Poglavlja 55-68; naglasak moj)
Začuđujuće, Justin kaže Trifonu da je Isus drugi (heteros) Bog i JHVH pored bezimenog Boga, iako je ranije izjavio da nema drugog (allos) Boga osim njega!
Justinova upotreba dve različite reči za izražavanje ovih verovanja jasan je pokazatelj da on nije mislio o Isusu kao o potpuno drugačijem i tuđem Bogu u odnosu na jednoga istinitog Boga. Naprotiv, ti različiti izrazi pokazuju da je Justin nastojao da naglasi da je Isus isti kao Bog po prirodi, dok istovremeno postoji kao brojčano različita Ličnost od Oca.
Ima još:
Poglavlje 126. Različita imena Hrista prema obema prirodama. Pokazuje se da je On Bog i da se javio patrijarsima
Justin: Ali kada biste znali, Trifone, ko je Onaj koji se čas naziva Anđelom velikog saveta, i Čovekom kod Jezekilja, i sličnim Sinu čovečjem kod Danila, i Detetom kod Isaije, i Hristom i Bogom koga treba obožavati kod Davida, i Hristom i Kamenom kod mnogih, i Premudrošću kod Solomona, i Josifom i Judom i Zvezdom kod Mojsija, i Istokom kod Zaharije, i Stradalnikom i Jakovom i Izrailjem opet kod Isaije, i Štapom, i Cvetom, i Kamenom ugaonim, i Sinom Božjim, ne biste hulili na Njega koji je sada došao, i rodio se, i stradao, i uzašao na nebo; koji će takođe ponovo doći, i tada će vaših dvanaest plemena zaplakati. Jer da ste razumeli ono što su napisali proroci, ne biste porekli da je On Bog, Sin jedinoga, nerođenoga, neizrecivoga Boga. Jer Mojsije negde u Izlasku kaže sledeće: „Ja sam Gospod. I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat. I učinih zavjet svoj s njima“ I tako opet kaže: „jedan čovjek rvaše s njim“ i tvrdi da je to bio Bog; pripovedajući da je Jakov rekao: „Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi“ I zabeleženo je da je mesto gde se On rvao s njim, javio mu se i blagoslovio ga, nazvao Licem Božjim (Peniel). A Mojsije kaže da se Bog javio i Avraamu kod hrasta u Mamriji, kada je sedeo na vratima svoga šatora u podne. Zatim nastavlja: „Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret“ Postanje 18:2 Nešto kasnije, jedan od njih obećava sina Avraamu: „Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.“ Opet o njima govori ovako: „Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati.“ Postanje 18:16 Zatim Avraamu Onaj koji beše i jeste opet govori: „Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti“ Postanje 18:17
A ono što sledi u spisima Mojsijevim naveo sam i objasnio:
Iz čega sam pokazao da je Onaj koji je opisan kao Bog i koji se javio Avraamu, Isaku, i Jakovu, i ostalim patrijarsima, bio postavljen pod vlašću Oca i Gospoda, i da služi Njegovoj volji.
Zatim sam nastavio da kažem ono što ranije nisam rekao:
I tako, kada je narod poželeo da jede meso, i kada je Mojsije izgubio veru u Njega, koji se i tamo naziva Anđelom, i koji je obećao da će im Bog dati do sitosti, Onaj koji je i Bog i Anđeo, poslat od Oca, opisan je kao onaj koji ove stvari govori i čini. Jer Pismo ovako kaže: „A Gospod reče Mojsiju: 3ar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Vidjećeš hoće li biti što ti rekoh ili neće.“ Brojevi 11:23 I opet, drugim rečima, ovako kaže: „a i Gospod mi je rekao: Nećeš prijeći preko toga Jordana. Gospod će Bog tvoj ići pred tobom i istrijebiće one narode ispred tebe“
Poglavlje 127. Ovi odlomci Svetog pisma ne odnose se na Oca, nego na Reč
Justin: Ove i druge takve izreke zabeležili su zakonodavac i proroci; i mislim da sam dovoljno izneo da, gde god Bog kaže: „Bog izgovorivši, otide od Avrama gore“ Postanje 18:22 ili: „Reče Gospod Mojsiju“ Izlazak 6:29 i: „A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji.“ Postanje 11:5 ili kada: „Gospod zatvori za njim“ Postanje 7:16 — ne smete zamišljati da je sam nerođeni Bog sišao ili se uzdigao s nekog mesta. Jer neizrecivi Otac i Gospod svega niti je došao na neko mesto, niti hoda, niti spava, niti ustaje, nego ostaje na svom mestu, gde god ono bilo, brz da vidi i brz da čuje, nemajući ni oči ni uši, nego budući neopisive moći; i On vidi sve, i zna sve, i niko od nas ne izmiče Njegovom pogledu; i On se ne pokreće niti je ograničen na neko mesto u čitavom svetu, jer je postojao pre nego što je svet načinjen. Kako je onda mogao da razgovara s nekim, ili da Ga neko vidi, ili da se pojavi na najmanjem delu zemlje, kada narod na Sinaju nije bio u stanju da gleda čak ni na slavu Onoga koji je od Njega poslat; a ni sam Mojsije nije mogao da uđe u šator koji je podigao, kada se ispunio slavom Božjom; a ni sveštenik nije mogao da izdrži da stoji pred hramom kada je Solomon uneo kovčeg u dom u Jerusalimu koji je za njega sagradio? Dakle, ni Avraam, ni Isak, ni Jakov, niti bilo koji drugi čovek nije video Oca i neizrecivog Gospoda svega, pa i Hrista, nego [su videli] Onoga koji je po Njegovoj volji bio Njegov Sin, budući Bog, i Anđeo, jer je služio Njegovoj volji; kome je takođe bilo Njegovo blagovoljenje da se rodi kao čovek od Device; koji je takođe bio oganj KADA JE RAZGOVARAO SA MOJSIJEM IZ KUPINE. Jer, osim ako Pisma tako ne razumemo, moralo bi da sledi da Otac i Gospod svega nije bio na nebu kada se dogodilo ono što je Mojsije zapisao: „Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“ Postanje 19:24 i opet, kada David ovako kaže: „Vrata, uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! Ide Car slave.“ i opet, kada On kaže: „Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“
Poglavlje 128. Reč nije poslata kao neživa sila, nego kao ličnost rođena iz Očeve suštine**(1)**
Justin: A da je Hristos, budući Gospod, i Bog Sin Božji, i pojavljujući se ranije u sili kao Čovek i Anđeo, i u slavi ognja kao kod kupine, tako se objavio i pri sudu izvršenom nad Sodomom, potpuno je pokazano onim što je rečeno.
Zatim sam ponovo ponovio sve što sam ranije naveo iz Izlaska, o viđenju u kupini, i o nadevanju imena Isusu Navinu (Isus), i nastavio:
I ne mislite, gospodo, da govorim suvišno kada ove reči često ponavljam: nego je to zato što znam da neki žele da preduhitre ove primedbe, i da kažu da se sila poslata od Oca svega KOJA SE JAVILA MOJSIJU, ili Avraamu, ili Jakovu, naziva Anđelom zato što je došla ljudima (jer su preko Njega zapovesti Očeve objavljene ljudima); naziva se Slavom, jer se ponekad pojavljuje u viđenju koje se ne može podneti; naziva se Čovekom i ljudskim bićem, jer se pojavljuje zaodenuta u takve oblike kakvi su Ocu ugodni; i nazivaju Ga Rečju, jer donosi vesti od Oca ljudima: ali tvrde da je ta sila nedeljiva i neodvojiva od Oca, baš kao što kažu da je svetlost sunca na zemlji nedeljiva i neodvojiva od sunca na nebesima; kao što, kada ono zađe, svetlost zalazi zajedno s njim; tako Otac, kada hoće, kažu oni, čini da Njegova sila izađe, a kada hoće, čini da se ona vrati Njemu. Na taj način, uče oni, načinio je anđele. Ali dokazano je da postoje anđeli koji uvek postoje i koji se nikada ne svode na onaj oblik iz kojega su potekli. A da ta sila, koju proročka reč naziva Bogom, kao što je takođe obilno pokazano, i Anđelom, nije brojana [kao različita] samo po imenu, poput svetlosti sunca, nego je zaista nešto brojčano različito, ukratko sam raspravljao u onome što je prethodilo; kada sam tvrdio da je ta sila rođena od Oca, Njegovom silom i voljom, ali ne odsecanjem, kao da je suština Očeva bila podeljena; kao što ni sve druge stvari koje se dele i razdvajaju nisu iste posle kao pre nego što su podeljene: i, radi primera, uzeo sam slučaj vatri zapaljenih od vatre, za koje vidimo da su od nje različite, a ipak ono od čega se mnoge mogu zapaliti nipošto ne biva manje, nego ostaje isto.
Poglavlje 129. To se potvrđuje iz drugih odlomaka Svetog pisma
Justin: A sada ću ponovo izgovoriti reči koje sam rekao kao dokaz ove tačke. Kada Pismo kaže: „Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“, proročka reč pokazuje da su bila dvojica po broju: Jedan na zemlji, koji je, kaže se, sišao da vidi vapaj Sodoma; Drugi na nebu, koji je takođe Gospod Gospoda na zemlji, budući da je Otac i Bog; uzrok Njegove sile i toga što je Gospod i Bog. Opet, kada Pismo beleži da je Bog u početku rekao: „Eto, čovjek posta kao jedan od nas“ Postanje 3:22 — ovaj izraz, „kao jedan od nas“, takođe ukazuje na broj; i te reči ne dopuštaju preneseno značenje, kakvo im sofisti nastoje da pripišu, koji nisu u stanju ni da kažu ni da razumeju istinu. A u knjizi Premudrosti je zapisano: „Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;“
Kada sam ponovio ove reči, dodao sam:
Uviđate, slušaoci moji, ako obratite pažnju, da je Pismo objavilo da je ovaj Potomak rođen od Oca PRE SVEGA STVORENOG; a da je ono što je rođeno brojčano različito od onoga što rađa, svako će priznati. (Isto, Poglavlja 125-142; naglasak moj)
Imajte na umu da je Justin izjavio da je bezimeni Bog bio taj koji se javio Mojsiju i predstavio se kao Biće, kao Onaj koji jeste, dok je na drugom mestu tvrdio da nije Otac bio taj koji je govorio Mojsiju. Naprotiv, bio je to Isus pre ovaploćenja, koji se javio Mojsiju u gorućoj kupini. Blaženi svetitelj takođe jasno kaže da Isus nije brojčano istovetan sa bezimenim Bogom koji ga je rodio iz sebe.
Ono što ovo pokazuje jeste da za Justina Isus nije odvojeno, drugorazredno i inferiorno božanstvo u odnosu na Oca, nego je suštinski jedno sa bezimenim Bogom koji ga je rodio. Ove izjave nepobitno dokazuju da je ovaj sveti mučenik zaista verovao da su Otac i Sin jednaki po suštini, sili, slavi i božanstvu, budući da postoje zajedno kao jedan te isti Bog, iako nisu jedna te ista Ličnost.
Dalje čitanje
„Subordinacionizam” Justina Mučenika
Dodatna pitanja i odgovori o Justinu Mučeniku
Justin: Očeva slava je Sinovljeva slava
Justinova hristologija ponovo razmotrena
Justin o Hristu kao neraspadljivoj Reči Božjoj
Fusnote
(1) Evo još jednog engleskog prevoda 128. poglavlja:
'Veoma sam se potrudio da nadugačko dokažem da je Hristos Gospod i Bog Sin, da se u prošlim vremenima javljao svojom silom1 kao čovek i anđeo, i u slavi ognja kao u kupini, i da je bio prisutan da izvrši sud nad Sodomom.' Zatim sam ponovio sve što sam već naveo iz Knjige Izlaska o viđenju u kupini, i o nadevanju imena Isus [Isus Navin], i nastavio: 'Gospodo, molim vas, ne optužujte me da sam opširan ili da se ponavljam u svojim objašnjenjima. Moje su primedbe prilično podugačke jer znam da su neki od vas spremni da ih preduhitre i da izjave da je sila koja je poslata od Sveopšteg Oca i koja se javila Mojsiju, Avraamu ili Jakovu nazvana Anđelom zato što je došla ljudima (budući da se tom silom Očeve poruke saopštavaju ljudima); da se naziva Slavom, jer se ponekad javlja u viđenjima koja se ne mogu obuhvatiti; da se naziva čovekom i ljudskim bićem, jer se javlja zaodenuta u takve oblike koji su Ocu ugodni; i nazivaju Ga Rečju, jer ljudima otkriva Očeve besede. Ali neki2 uče da je ta sila nedeljiva i neodvojiva od Oca, baš kao što je svetlost sunca na zemlji nedeljiva i neodvojiva od sunca na nebu; jer, kada sunce zađe, njegova svetlost nestaje sa zemlje. Tako, tvrde oni, Otac svojom voljom može učiniti da Njegova sila izađe i, kad god poželi, da se ponovo vrati. Na taj način, izjavljuju oni, Bog je načinio i anđele. Ali dokazano je da anđeli uvek postoje i da se ne svode ponovo u ono iz čega su stvoreni. Takođe je nadugačko pokazano da ta sila, koju proročka reč naziva i Bogom i Anđelom, nije samo brojana kao različita po svom imenu (kao što je to svetlost sunca), nego je nešto različito po stvarnom broju, o čemu sam već ukratko raspravljao. Jer sam izjavio da je ta sila rođena od Oca, Njegovom silom i voljom, ali ne odsecanjem, kao da je Očeva suština bila podeljena; kao što sve druge stvari, kada se jednom podele i razdvoje, nisu iste kao što su bile pre podele. Da bih to ilustrovao, naveo sam primer vatri zapaljenih od vatre; zapaljene vatre zaista jesu različite od prvobitne vatre koja, iako pali mnoge druge vatre, i dalje ostaje ista neumanjena vatra.'
1 Kasnije će se javiti u svom stvarnom prisustvu pri ovaploćenju.
2 Tj. neki Jevreji, poput Filona, ili neki hrišćani, poput monarhijanaca (npr. Noet, Praksej, Pavle Samosatski, itd.). (The Fathers of the Church Patristic Series: Justin Martyr, The First Apology, The Second Apology, Dialogue with Trypho, Exhortation to the Greeks, Discourse to the Greeks, The Monarchy of the Rule of God, preveo Thomas B. Falls [Catholic University of America Press, 2008], str. 346-347; naglasak moj)
Justin ovde ne poriče da je Hristos svetlost koja izlazi iz Sunca, to jest iz Oca, niti da je Sin neodvojiv od Oca od koga je rođen/proizveden. Naprotiv, on odbacuje tvrdnju onih koji dokazuju da ova svetlost koja proishodi od Boga nije ništa više od bezličnog vida ili emanacije koja se vraća natrag u njega. U suštini, Justin pobija tvrdnju nekih koji misle da je Sin brojčano istovetan sa Ocem, ili isti sa njim, što je jeres modalizma. To se vidi iz analogije blaženoga mučenika o vatri koja pali druge vatre, koje su, iako istovetne po suštini, ipak brojčano različite.
Na sličan način, Sin je iste, istovetne suštine kao Otac, dok je od njega brojčano različit. Justin takođe želi da naglasi to da se Očeva suština ne umanjuje time što je rodio Sina iz sebe, to jest iz sopstvene suštine. Očeva suština može biti saopštena Sinu a da to ne dovede do umanjenja ili iscrpljenja Očeve suštine.
Ovo potvrđuje ono što Justin kaže u 11. poglavlju iznad, i u 61. poglavlju svog dijaloga s Trifonom:
Poglavlje 61. Premudrost je rođena od Oca, kao vatra od vatre
Justin: Daću vam još jedno svedočanstvo, prijatelji moji, iz Pisama, da je Bog rodio PRE SVIH STVORENJA Početak, [koji je bio] izvesna razumna sila [koja proishodi] IZ NJEGA SAMOGA, koga Sveti Duh naziva čas SLAVOM GOSPODNJOM**, čas** Sinom, opet Premudrošću, opet Anđelom, zatim Bogom, i zatim Gospodom i Logosom; a u drugoj prilici On sebe naziva Vojvodom, kada se javio u ljudskom obliku Isusu Navinu, sinu Naveovom (Nunovom). Jer On se može nazvati svim tim imenima, budući da služi Očevoj volji, i budući da je rođen od Oca činom volje; baš kao što vidimo da se dešava među nama: jer kada izgovorimo neku reč, mi rađamo reč; ipak ne odsecanjem, tako da bi se umanjila reč [koja ostaje] u nama kada je izgovorimo: i baš kao što vidimo da se dešava i u slučaju vatre, koja se ne umanjuje kada je zapalila [drugu], nego ostaje ista; a i ono što je njome zapaljeno takođe izgleda da postoji samo po sebi, ne umanjujući ono od čega je zapaljeno. Reč Premudrosti, koja je i sama ovaj Bog rođen od Oca svega, i Reč, i Premudrost, i Sila, i SLAVA ROĐITELJA, posvedočiće mi, kada progovori kroz Solomona ovako:
„Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja ni početka prahu vaseljenskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. Kad je utvrđivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; Kad je postavljao moru među i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji. Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; Veseljah se na vaseljeni njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. Tako dakle sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. Blago čovjeku koji me sluša stražeći na vratima mojim svaki dan i čuvajući pragove vrata mojih. Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. A ko o mene griješi, čini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.“
To se dalje može videti i na drugom mestu u raspravi s Trifonom, gde blaženi svetitelj govori o Isusovoj duhovnoj svetlosti kao većoj od samog sunca:
Poglavlje 113. Isus Navin je bio praslika Hrista
Justin: Evo šta mislim. Isus (Isus Navin), kao što sam sada već često primetio, koji se zvao Osija, kada je poslat da uhodi zemlju hanansku, bi od Mojsija nazvan Isusom (Isus Navin). Zašto je to učinio, vi niti pitate, niti se time zbunjujete, niti strogo istražujete. Stoga vam je Hristos promakao; i mada čitate, ne razumete; i čak i sada, iako čujete da je Isus naš Hristos, ne uzimate u obzir da mu to ime nije dato bez svrhe niti slučajno. Ali vodite bogoslovsku raspravu o tome zašto je jedno 'α ' dodato prvobitnom imenu Avraamovom; a što se tiče toga zašto je jedno 'ρ ' dodato Sarinom imenu, služite se sličnim visokoparnim raspravama. Ali zašto na isti način ne istražujete razlog zbog koga je ime Osije, sina Naveovog (Nunovog), koje mu je dao njegov otac, promenjeno u Isus (Isus Navin)? Ali pošto ne samo da je njegovo ime izmenjeno, nego je i postavljen za naslednika Mojsijevog, budući jedini od svojih savremenika koji je izašao iz Egipta, on je preživeli narod uveo u Svetu zemlju; i kao što je on, a ne Mojsije, uveo narod u Svetu zemlju, i kao što ju je žrebom razdelio onima koji su ušli s njim, tako će i Isus Hristos ponovo vratiti rasejanje naroda, i razdeliće dobru zemlju svakome, mada ne na isti način. Jer je onaj prvi dao privremeno nasledstvo, budući da nije bio ni Hristos koji je Bog, ni Sin Božji; nego će nam ovaj potonji, posle svetog vaskrsenja, dati večni posed. Onaj prvi, pošto je nazvan Isusom (Isus Navin), i pošto je primio silu od Njegovog Duha, zaustavio je sunce. Jer sam dokazao da je Isus bio taj koji se javio i razgovarao sa Mojsijem, i sa Avraamom, i sa svim ostalim patrijarsima bez izuzetka, služeći volji Oca; koji je takođe, kažem, došao da se rodi kao čovek od Device Marije, i živi doveka. Jer ovaj potonji je Onaj posle koga će i kroz koga Otac obnoviti i nebo i zemlju; ovo je Onaj koji će zasijati kao večna svetlost u Jerusalimu; ovo je onaj koji je car Salima po redu Melhisedekovom, i večni Sveštenik Svevišnjega. Za onoga prvog se kaže da je po drugi put obrezao narod kamenim noževima (što je bio znak ovog obrezanja kojim je nas sam Isus Hristos obrezao od idola načinjenih od kamena i od drugih materijala), i da je sakupio zajedno one koji su obrezani od neobrezanja, to jest od zablude sveta, na svakom mestu kamenim noževima, naime, rečima našega Gospoda Isusa. Jer sam pokazao da je Hristos od proroka u pričama proglašen Kamenom i Stenom. Prema tome, pod kamenim noževima podrazumevaćemo Njegove reči, kojima su mnogi koji su bili u zabludi obrezani od neobrezanja obrezanjem srca, kojim je Bog preko Isusa zapovedio da se od tog vremena obrežu oni koji su svoje obrezanje izvodili od Avraama, rekavši da će Isus (Isus Navin) po drugi put obrezati kamenim noževima one koji uđu u tu svetu zemlju...
Poglavlje 121. Iz činjenice da neznabošci veruju u Isusa, očigledno je da je On Hristos
A pošto su ćutali, nastavio sam:
Justin: [Pismo], govoreći kroz Davida o ovom Hristu, prijatelji moji, nije više reklo da će se u „Njegovom semenu” blagosloviti narodi, nego „u Njemu”. Tako je i ovde: „Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim.“ Ali ako su svi narodi blagosloveni u Hristu, i mi iz svih naroda verujemo u Njega, onda je On zaista Hristos, i mi smo oni koje je On blagoslovio. Bog je nekada dao sunce kao predmet obožavanja, kao što je zapisano, ali niko nikada nije viđen da podnosi smrt zbog svoje vere u sunce; a za ime Isusovo možete videti ljude iz svakog naroda koji su podneli i podnose sva stradanja, radije nego da Ga se odreknu. Jer reč Njegove istine i mudrosti je žarkija i daje više svetlosti nego zraci sunca****, i prodire u dubine srca i uma. Otuda je i Pismo reklo: „dokle teče sunca, ime će njegovo rasti“ I opet, Zaharija kaže: „ime Klica“ Zaharija 6:12 I govoreći o istome, kaže da „tužiće zemlja, svaka porodica napose“ Zaharija 12:12 Ali ako je On tako zasijao i bio tako moćan pri svom prvom dolasku (koji je bio bez časti i lepote, i veoma prezren), da ni u jednom narodu nije nepoznat, i da su se svuda ljudi pokajali od stare zloće u načinu života svakoga naroda, tako da su čak i demoni bili potčinjeni Njegovom imenu, i sve sile i carstva su se bojali Njegovog imena više nego što su se bojali svih mrtvih, zar neće pri svom slavnom dolasku svakako uništiti sve one koji su Ga mrzeli i koji su nepravedno otišli od Njega, a dati počinak svojima, nagrađujući ih svime čemu su se nadali? Nama je, dakle, dato da čujemo, i da razumemo, i da budemo spaseni ovim Hristom, i da prepoznamo sve [istine otkrivene] od Oca. Zato mu je rekao: „Malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te učinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih.“ Isaija 49:6
Poglavlje 122. Jevreji ovo bez osnova primenjuju na prozelite
Justin: Vi mislite da se ove reči odnose na stranca i na prozelite, ali one se u stvari odnose na nas koji smo prosvetljeni Isusom. Jer Hristos bi svedočio i njima; ali sada ste postali dvostruko više sinovi pakla, kao što je On sam rekao. Matej 23:15 Stoga ono što su napisali proroci nije rečeno o tim osobama, nego o nama, o kojima Pismo govori: „I vodiću slijepe putem kojega nijesu znali; vodiću ih stazama kojih nijesu znali“ „Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah“ Isaija 42:16, Isaija 43:10 Kome, dakle, Hristos svedoči? Očigledno onima koji su poverovali. Ali prozeliti ne samo da ne veruju, nego dvostruko više od vas hule na Njegovo ime, i žele da muče i pogube nas koji verujemo u Njega; jer u svemu nastoje da budu poput vas. I opet drugim rečima On viče: „Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.“ Isaija 42:6 Ove reči, zaista, gospodo, odnose se takođe na Hrista, i tiču se prosvetljenih naroda; ili ćete opet reći da im govori o zakonu i o prozelitima?
Tada su neki od onih koji su došli drugoga dana povikali kao da su u pozorištu:
Trifonovi saputnici: Ali šta? Zar On ne govori o zakonu i o onima koje je zakon prosvetlio? A to su prozeliti.
Justin: (Gledajući prema Trifonu.) Ne, jer kada bi zakon bio u stanju da prosvetli narode i one koji ga poseduju, kakva je potreba za novim savezom? Ali pošto je Bog unapred objavio da će poslati novi savez i večni zakon i zapovest, nećemo to razumeti kao da se odnosi na stari zakon i njegove prozelite, već na Hrista i Njegove prozelite, to jest na nas neznabošce, koje je On prosvetlio**, kao što negde kaže**: „Ovako veli Gospod: U vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo;“ Isaija 49:8 Šta je, dakle, Hristovo nasledstvo? Nisu li to narodi? Šta je Božji savez? Nije li to Hrist? Kao što kaže na drugom mestu: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.“ (Isto, Poglavlja 109-124)
I:
Poglavlje 135. Hrist je kralj Izrailja, a hrišćani su izrailjski rod
Justin: A kada Sveto pismo kaže: „Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš.“ Isaija 43:15 zar nećete razumeti da je zaista Hrist večni Kralj? Jer znate da Jakov, sin Isakov, nikada nije bio kralj. I zato Sveto pismo ponovo, objašnjavajući nam, kaže koji se kralj podrazumeva pod Jakovom i Izrailjem: „Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu.“ Isaija 42:1-4 Da li je, onda, patrijarh Jakov onaj u koga će se neznabošci i vi sami pouzdati? Ili nije li to Hrist? Kao što je, dakle, Hrist Izrailj i Jakov, isto tako smo i mi, koji smo isklesani iz utrobe Hristove, pravi izrailjski rod. Ali obratimo pažnju radije na samu reč: „ću izvesti“ kaže On, „sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se ondje. A Saron će biti tor za ovce i dolina Ahorska počivalište za goveda narodu mojemu koji me traži. A vi koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i ljevate naljev Meniju, Vas ću izbrojiti pod mač, i svi ćete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego činiste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji.“ Isaija 65:9-12 Takve su reči Svetog pisma; razumite, dakle, da je seme Jakovljevo koje se ovde pominje nešto drugo, a ne, kao što bi se moglo pretpostaviti, rečeno o vašem narodu. Jer nije moguće da seme Jakovljevo ostavi ulaz potomcima Jakovljevim, niti da je [Bog] prihvatio baš one iste osobe koje je prekorio kao nedostojne nasledstva, pa da im ga ponovo obeća; nego kao što tamo prorok kaže: „Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj. Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski.“ isto tako je i nama ovde potrebno da primetimo da postoje dva semena Judina i dva roda, kao što postoje i dve kuće Jakovljeve: jedna rođena od krvi i tela, druga od vere i Duha.
Konačno:
Poglavlje 26. Nema spasenja za Jevreje osim kroz Hrista
Justin: Ne kažem tako; nego oni koji su progonili i koji progone Hrista, ako se ne pokaju, neće naslediti ništa na svetoj gori. Ali neznabošci, koji su poverovali u Njega i koji su se pokajali za grehe koje su počinili, oni će primiti nasledstvo zajedno sa patrijarsima i prorocima i pravednim ljudima koji potiču od Jakova, iako niti drže subotu, niti su obrezani, niti praznuju praznike. Zaista će primiti sveto nasledstvo Božje. Jer Bog ovako govori kroz Isaiju:
„Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.“ Isaija 42:6-7
I opet:
„podignite zastavu narodima. Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kćeri Sionskoj: Evo, Spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. I oni će se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti ćeš se prozvati: Traženi, grad neostavljeni.“ „Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.“