Telad Trojstva
Skriveni dragulj za Trojstvo može se pronaći u priči o Izlasku i u događaju sa zlatnim teletom.
Izrailjci su postali nemirni nakon što se Mojsije popeo na Goru da se susretne sa Bogom, pa su zahtevali da im Aron načini lik, idola, Boga koji ih je izveo iz Egipta. Aron je od njih uzeo zlato i načinio im zlatno tele:
„A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde,“ „načini nam bogove koji će ići pred“ (elohim asher yelaku) „nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi.“ „A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi. I poskida sav narod zlatne oboce što im bijahu u ušima, i donesoše Aronu. A on uzev iz ruku njihovijeh, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše:“ „Ovo su bogovi tvoji“ (elleh eloheka), „Izrailju, koji te izvedoše“ (asher he‘eluka) „iz zemlje Misirske.“ „A kad to vidje Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sjutra je praznik Gospodnji. I sjutradan ustavši rano, prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i posjeda narod, te jedoše i piše, a poslije ustaše da se igraju.“
„A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovjedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše:“ „Ovo su bogovi tvoji“ (elleh eloheka), „Izrailju, koji te izvedoše“ (asher he‘eluka) „iz zemlje Misirske.“ „Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. I sada pusti me da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.“ Izlazak 32:1-10
„I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki grijeh? A Aron mu reče: Nemoj se gnjeviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo. Jer rekoše mi:“ „Načini nam bogove“ (elohim) „koji će ići“ (asher yelaku) „pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, i ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.“ „A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovijem,“… „I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.“ Izlazak 32:21-25, 35
Neka čitaoci pažljivo obrate pažnju na to da su sve hebrejske reči upotrebljene za Božje spasiteljsko delovanje u množini.
I grčke verzije prenose hebrejski tekst u množini:
„A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde,“ „načini nam bogove koji će ići“ (theous hoi proporeusontai) „pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi.“… „A on uzev iz ruku njihovijeh, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše:“ „Ovo su bogovi tvoji“ (houtoi hoi theoi sou), „Izrailju,“ „koji te izvedoše“ (oitines anebibasan) „te izvedoše iz zemlje Misirske“… „A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovjedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske.“ „Ovo su bogovi tvoji“ (houtoi hoi theoi sou), „Izrailju“ „koji te izvedoše“ (oitines anebibasan) „te izvedoše iz zemlje Misirske“… „Jer rekoše mi: Načini nam“ „bogove koji će ići“ (theous hoi proporeusontai) „pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi.“ Izlazak 32:2, 4, 7-8, 23 LXX
Kao i Novi zavet:
„Kojega ne htjedoše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim prema Egiptu. Rekavši Aronu“ „Načini nam bogove koji će ići“ (theous hoi proporeusontai) „pred nama, jer sa ovim Mojsejem, koji nas je izveo iz zemlje Egipatske, ne znamo šta mu se dogodi. I u dane one načiniše tele i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se djelima ruku svojih. A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev? I prihvatiste šator Molohov, i zvjezdu boga vašega Remfana, kipove koje načiniste da im se klanjate; i preseliću vas dalje od Vavilona.“ Dela apostolska 7:39-43
Postoje i drugi tekstovi koji potvrđuju da je Aron načinio samo jedno tele:
„I ja se vratih i siđoh s gore, a gora ognjem goraše, i dvije ploče zavjetne bijahu mi u ruku. I pogledah, a to zgriješiste Gospodu Bogu svojemu salivši sebi tele, i brzo siđoste s puta koji vam bješe zapovjedio Gospod. Tada uzeh one dvije ploče i bacih ih iz ruku svojih, i razbih ih pred vama.“ Ponovljeni zakoni 9:15-17
„Načiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. Mijenjahu slavu svoju na priliku vola koji jede travu. Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru, Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom moru. I šćaše ih istrijebiti da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.“ Psalam 106:19-23
U svetlu prethodno rečenog, očigledno je da je to jedno zlatno tele trebalo da bude predstava Izrailjevih Bogova (u množini), kao način odavanja počasti njima (u množini) zato što su spasli narod iz egipatskog ropstva.
To ukazuje na to da je to jedno tele upućivalo na Izrailjevog Boga koji postoji kao Biće od više Ličnosti, a ne kao jedna jedina božanska Ličnost.
Drugim rečima, jedno tele koje je stajalo kao vidljiva predstava JHVH-a trebalo je da pokaže da su Bogovi u množini, koji su svi spasli Izrailj, u nekom smislu ipak jedno.
To se može videti iz još jednog događaja koji se odigrao vekovima kasnije:
„Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil. I reče Jerovoam u srcu svom: Može se carstvo povratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod stane ići u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce će se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu, caru Judinu, te će me ubiti i povratiće se k Rovoamu, caru Judinu. Zato car smisli, te načini dva teleta od zlata, pa reče narodu: Ne treba više da idete u Jerusalim; evo“ „bogova tvojih“ (eloheka), „Izrailju, koji su te izveli“ (asher he‘eluka) „iz zemlje Misirske. I namjesti jedno u Vetilju, a drugo namjesti u Danu. I to bi na grijeh, jer narod iđaše k jednome do Dana. I načini kuću na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih. I učini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako učini i u Vetilju prinoseći žrtve teocima koje načini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje načini. I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji načini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem i pristupi k oltaru da kadi.“ 1. Carevima 12:25-33
Ovde Jerovoam pravi dva teleta kao predstavu Bogova Izrailjevih, kao način odavanja počasti njima što su ih izveli iz Egipta. Očigledno je da je Jerovoamov postupak trebalo da bude odjek onoga što su njegovi preci učinili u pustinji kada su načinili jedno jedino tele.
Kao takva, dva Jerovoamova teleta trebalo je da ukažu na činjenicu da su, prema pripovesti o Izlasku, JHVH i njegov božanski Anđeo bili ti koji su otkupili Izrailj iz egipatskog ugnjetavanja:
„A Mojsije pasijaše stado Jotoru, tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv. I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. A Gospod, kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me. A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.“ Izlazak 3:1-6
„A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali danju i noću. I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noću.“ Izlazak 13:21-22
„I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im zaleđa. I došav među vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku, bješe onijem oblak mračan a ovijem svijetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć. I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. I Misirci tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. I pozbaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima“
„A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na obali morskoj. I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju, sluzi njegovu.“ Izlazak 14:19-25
„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti.“ Izlazak 23:20-23
„Poslije toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: Ovako kaže brat tvoj Izrailj: Ti znaš sve nevolje koje nas snađoše: Kako naši oci siđoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo činiše nama i ocima našim; I vikasmo ka Gospodu, i Gospod ču glas naš, i posla anđela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj međi.“ Brojevi 20:14-16
„I dođe anđeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reče: Izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: Neću pokvariti zavjeta svojega s vama dovijeka. A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to učinili? Zato i ja rekoh: Neću ih odagnati ispred vas, nego će vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biće vam zamka. A kad izgovori anđeo Gospodnji ove riječi svijem sinovima Izrailjevijem, narod podiže glas svoj i plaka. Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu.“ Sudije 2:1-5
„I s Judom ima Gospod parbu i pohodiće Jakova prema putovima njegovijem, platiće mu po djelima njegovijem. U utrobi uhvati za petu brata svojega, i u sili svojoj bori se s Bogom; Bori se s anđelom, i nadjača; plaka, i moli mu se; nađe ga u Vetilju, i ondje govori s nama.“ Osija 12:2-5
„A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, i Boga osim mene nijesi poznao, i osim mene nema ko bi spasao. Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj. Imajući dobru pašu, bijahu siti; ali čim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše.“ Osija 13:4-6
Drugi odlomci uključuju i Svetog Duha kao onoga koji je aktivno učestvovao u Izrailjevom spasenju iz Egipta:
„Ne htješe slušati, i ne opominjaše se čudesa tvojih koja si im činio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi vođa da se vrate u ropstvo svoje. Ali ti, Bože, koji opraštaš, koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nijesi ih ostavio. I onda kad načiniše sebi tele liveno i rekoše:“ „Ovo je tvoj Bog koji te je izveo“ (eloheka asher he‘eluka) „iz Misira, i huliše veoma, Ni onda ih zbog velike milosti svoje nijesi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stup ognjeni noću svijetleći im putem kojim će ići. I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeđi njihovoj.“ Nemija 9:17-20
Kao i drugi stihovi koje smo naveli, Nemija govori o Bogovima Izrailjevim i o tome kako su izveli Izrailj iz Egipta. Upravo u tom kontekstu Nemija ukazuje na to da je Duh JHVH-a bio prisutan i aktivno uključen tokom Izlaska.
Ima još.
„Pominjaću dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je učinio Gospod, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. Jer reče: Doista su moj narod, sinovi koji neće iznevjeriti. I bi im Spasitelj.“
„U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima da steče sebi vječno ime? Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime.“
„Pogledaj s neba i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrđa tvojega i milosti tvoje? Eda li će se meni ustegnuti? Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka Izbavitelj naš.“ Isaija 63:7-16
Zadivljujuće je to što Isaija govori o JHVH-u Ocu, o Anđelu koji otelovljuje lice JHVH-a i o Svetom Duhu JHVH-a kao o jednom Iskupitelju i Spasitelju Izrailja!
Slažući sve ove stihove zajedno, sada možemo razumeti razlog zbog kojeg se JHVH opisuje imenicama, glagolima i participima u množini.
Izrailj je znao da je JHVH upravo oni Bogovi koji su svi sišli da spasu narod iz njegovog ropstva. To je zato što su došli do spoznaje da su ti „Bogovi“ koji su sišli bili JHVH Otac, božanski Anđeo koji otelovljuje ime/lice/prisustvo/suštinu JHVH-a, i Sveti Duh JHVH-a. Kao takve, hebrejske množine trebalo je da prenesu činjenicu da JHVH postoji kao mnoštvo božanskih Ličnosti.
Izrailj je morao znati da te tri različite Ličnosti ne mogu biti različiti i odvojeni Bogovi. Uostalom, njima je bilo otkriveno da postoji samo jedan JHVH, pored kojeg i osim kojeg ne može biti nijedan drugi:
„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ Ponovljeni zakoni 6:4
„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6
„I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.“ Isaija 37:20
„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ Zaharija 14:9
Stoga hebrejske množine pokazuju da su JHVH, njegov Anđeo i njegov Sveti Duh različite Ličnosti jednog te istog Boga, a ne različita i odvojena božanska bića.
Dodatna literatura
Bogovi Izrailjevi su sišli da spasu!