Starozavetni dokazi o Božjoj jedno-mnoštvenosti

Sledeći odlomak preuzet je iz mog odgovora muslimanskom polemičaru Abdulahu Kundeu, koji se može naći ovde https://www.answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/kunde/trinity1.html.

U ovom delu svog odgovora navodim odlomke iz hebrejske Biblije u kojima se za istinitog Boga upotrebljavaju množinske imenice, zamenice, glagoli, participi itd., čime se potvrđuje da su nadahnuti starozavetni proroci znali i govorili o jednom istinitom Bogu koji postoji kao mnoštvo božanskih Ličnosti. Uživajte!

Kundeovi komentari prepuni su grešaka.

Prvo, nijedan obavešten hrišćanin ne veruje da Božja upotreba množinskih zamenica dokazuje „da ga ima više od jednog“, tj. da postoji više od jednog Boga, budući da su hrišćani privrženi biblijskom otkrivenju da postoji samo jedan večni Bog (upor. Ponovljeni zakoni 6:4-5, 13; 4:35, 39; 32:39; Isus Navin 2:10-11; 1. Samuilova 2:2; 2. Carevima 5:15, 17; Psalam 86:10; Isaija 37:16, 20; 43:10-11; 44:6-8; 45:5-6, 21-23; 46:8-11; Jeremija 10:6; Zaharija 14:9; Malahija 2:10; Jovan 5:44; 17:3; Rimljanima 3:30; 1. Korinćanima 8:4-6; Galatima 3:20; 4:8; 1. Solunjanima 1:9-10; 1. Timoteju 1:17; 2:5; Jakovljeva 2:19; Judina 1:25).

Drugo, upotreba množinskih glagola, prideva, participa itd. za Boga ne bi dokazivala da postoje tri ili više bogova. Naprotiv, upotreba takvih množina pružala bi snažnu potporu trinitarnom stanovištu da jedan istiniti Bog postoji kao više od jedne božanske Ličnosti. Takve množine takođe bi opovrgle tvrdnju muslimana poput Kundea, kao i takozvanih „biblijskih“ unitarijanaca, da je Bog jedna jedina Ličnost.

Treće, množina veličanstva nije posvedočena u biblijskom hebrejskom, naročito kada je reč o upotrebi množinskih glagola i prideva. Štaviše, ne postoji nijedan valjan dokaz da je takvo jezičko sredstvo bilo poznato ili u upotrebi kod arapskih pisaca u Muhamedovo vreme. Svakako, nema nikakvog nagoveštaja da su autor(i) Kurana bili svesni tog sredstva ili da su ga upotrebili u tom muslimanskom spisu. Za dokaze pogledajte sledeće članke:

Množina veličanstva: Alah nije ni množinski ni veličanstven

Alahova upotreba množinskih zamenica – 1. deo, 2. deo, 3. deo, 4. deo, 5. deo.

Kunde jednostavno unazad učitava u ove dokumente kasniju i noviju jezičku pojavu kako bi otklonio očigledne probleme koje takvi množinski glagoli i pridevi stvaraju za njegova unitarijanska verovanja.

Četvrto, Kunde se prosto grubo vara kada drsko tvrdi da hebrejska Biblija NIKADA ne upotrebljava množinske glagole i prideve uz množinske imenice za Boga. Nadahnuto hebrejsko Sveto pismo doista koristi množinske glagole, prideve itd. za jednog istinitog Boga, kao što sledeći primeri dokazuju.

Prvi primer:

„Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.“ Postanje 3:5

Reč prevedena kao „znajući“ jeste particip u množini koji određuje imenicu Elohim. Stoga bi doslovniji prevod glasio: „bićete kao Bogovi/božanska bića koja znaju dobro i zlo.“

Ovo dodatno potvrđuje ono što Bog govori kasnije u istom tekstu:

„I reče Gospod Bog: Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi! I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;“ Postanje 3:22-23

Drugi primer:

„A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke umjesto kamena i smola zemljana umjesto kreča. Poslije rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji. I reče Gospod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili. Hajde da siđemo i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugoga što govore. Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.“ Postanje 11:1-9

Nerada je množinski oblik od yarad, a nabala je množina od balal. Ovde Jahve u množini opisuje svoje radnje silaska i rasejavanja naroda, koje vrši sam. Jahvina upotreba množine („Hajde da siđemo i da im pometemo“) očigledno je namerno paralelna govoru mnoštva („Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke umjesto kamena i smola zemljana umjesto kreča.“). Glavna razlika između te dve strane jeste u tome što se mnoštvo u Vavilonu sastojalo od mnogih odvojenih i različitih ljudskih bića, dok je Jahve, s druge strane, jedno jedino Biće koje u sebi postoji kao zajednica božanskih Ličnosti.

Treći primer:

„A kad me Bog izvede iz doma oca mojega, ja joj rekoh: Učini dobro, i kaži za me gdje god dođemo: Brat mi je.“ Postanje 20:13

Glagol hita’u, preveden kao „učiniti da luta“, množina je od ta`ah. Tekst se stoga može prevesti: „Kada su me Bogovi (Elohim), oni učinili da lutam iz kuće oca svoga.“

Četvrti primer:

„I ondje načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Vetiljski, jer mu se ondje javi Bog kad je bježao od brata svojega.“ Postanje 35:7

Glagol koji određuje imenicu Bog (Elohim) jeste nigelu („otkrio se“), što je množina od galah. Stoga stih doslovno glasi: „Bogovi, Oni su se otkrili njemu.“

Peti primer:

„Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo?“ Ponovljeni zakoni 4:7

Pridev qarobim jeste množinski oblik od qarob. Stih se, dakle, može prevesti: „bogovi koji su tako blizu.“ Tekst poredi Jahvea sa bogovima koji su blizu svome narodu da bi ga spasavali i štitili. Odlomak u suštini kaže da su, za razliku od drugih naroda, Izrailjci imali povlasticu da im njihovi Bogovi budu blizu kako bi im odgovorili kad god ih prizovu.

Šesti primer:

„A Isus reče narodu: Ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj neće podnositi vaše nevjere i vaših grijeha.“ Isus Navin 24:19

Reč prevedena kao „svet“ jeste množinski pridev qadoshim („Sveti“, u množini). Odlomak se, dakle, može preneti ovako: „Bogovi, Sveti jeste on.“

Sedmi primer:

„Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj, kojega je radi Bog išao da ga iskupi da mu bude narod i da steče sebi ime i da vam učini velika i strašna djela u zemlji tvojoj, pred narodom tvojim, koji si iskupio sebi iz Misira, od naroda i bogova njihovijeh?“ 2. Samuilova 7:23

Reči „Bog je išao“ stoje u množini i doslovno glase: „Bogovi, oni su išli da iskupe.“

Osmi primer:

„I reći će ljudi: Zaista ima ploda pravedniku! Zaista je Bog sudija na zemlji!“ Psalam 58:11

David koristi množinu shophetim, koja bi, kada bismo je preveli doslovno, glasila: „Bogovi, Oni sude na zemlji.“

Deveti primer:

„Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari. Ko je izašao na nebo i opet sišao? Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu? Znaš li?“ Priče Solomonove 30:3-4

Qadoshim u 3. stihu jeste množinski pridev, i tako je i preveden u NRSV-u:

„Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari.“

Agur govori o tome koliko strašno malo zna o Svetima, a zatim prelazi na pominjanje nepojmljivih dela Boga i njegovog Sina. Time se u osnovi utvrđuje da je qadoshim ovde brojna množina, jer Agur očigledno govori o dva različita subjekta, tj. o Bogu i njegovom Sinu koji učestvuje u suverenosti i nepojmljivosti svoga Oca.

A sada naši poslednji primeri:

„A nijedan ne govori: Gdje je Bog, Stvoritelj moj, koji daje pjesmu noću;“ Jov 35:10

Reč ‘osay jeste množinski particip od asa’ i doslovno znači „moji Tvorci“.

„Neka se veseli Izrailj o Stvoritelju svom, sinovi sionski nek se raduju o Caru svom.“ Psalam 149:2

Tekst doslovno kaže „njegovi Tvorci“, jer je ‘osayw množinski particip.

„Ali opominji se Tvorca svojega u mladosti svojoj prije nego dođu dani zli i prispiju godine za koje ćeš reći: Nijesu mi mile;“ Propovednik 12:1

Bora’eyka jeste množinski particip, doslovno „tvoji Stvoritelji“.

„Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je Svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se.“ Isaija 54:5

Reč `osayik jeste množinski particip od asa’, a bo`alayika je množinski imenički oblik od baal, te se stoga može čitati: „Jer su tvoji Tvorci tvoji Muževi.“

Nijedno od ovih mesta ne može se jednostavno odbaciti kao slučaj množine veličanstva, budući da Stari zavet pruža dodatne dokaze da su nadahnuti pisci znali da je više od jedne božanske Ličnosti odgovorno za stvaranje i uobličavanje svega.

Na primer, Stari zavet odlučno svedoči da je Bog upotrebio svoga Duha da stvori i dâ život celokupnom stvorenju:

„Duh Božji stvorio me je, i dah Svemogućega dao mi je život.“ Jov 33:4

„Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ Jov 26:13

„Tako da je živ Bog koji je odbacio parbu moju, i Svemogući koji je ojadio dušu moju, Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim, Neće usne moje govoriti bezakonja, niti će jezik moj izricati prijevare.“ Jov 27:2-4

„Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; Izginulo bi svako tijelo, i čovjek bi se povratio u prah.“ Jov 34:14-15

Božji Sveti Duh takođe je odgovoran za obnavljanje zemlje i za oživljavanje, odnosno vaskrsenje mrtvih:

„Jer će se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaće; kule i stražare postaće pećine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima, Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva, a njiva se stane uzimati za šumu.“ Isaija 32:14-15

„Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104:29-30

„Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu. I poznaćete da sam ja Gospod kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.“ Jezekilj 37:12-14

Zanimljivo je da starozavetni pisci ne samo da potvrđuju da je Bog upotrebio svoga Duha da sve stvori i uobliči, nego dalje svedoče i da je Bog za to upotrebio i svoju Reč:

„Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“ Psalam 33:6

Ono što sve ovo čini još zanimljivijim jeste to što grčka verzija hebrejske Biblije, poznata kao Septuaginta (LXX), izraz „Riječju Gospodnjom“ prevodi kao to logo tou kyriou. To znači da je Bog upotrebio svoj Logos da načini nebesa.

I gle, upravo to uči i nadahnuto hrišćansko grčko Sveto pismo, tj. da je Logosom Božjim stvorenje dovedeno u postojanje:

„Jer oni hotimice gube iz vida da nebesa biše odavno, i da je zemlja iz vode i od vode sazdana riječju Božijom,“ 2. Petrova 3:5

Međutim, Novi zavet ide korak dalje i poistovećuje Božji Logos sa Isusom Hristom, Logosom koji je postao telo!

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14

Dakle, Isus je Logos ili Reč koju je Bog upotrebio da celokupno stvorenje dovede u postojanje!

Jovan nije jedini nadahnuti pisac koji je verovao da je Hristos božanski Posrednik kojim se Otac poslužio da sve stvori i održava:

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:13-18

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“… „Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 8-12

U isto vreme, međutim, nadahnuto Sveto pismo jednako je jasno da je samo jedan Bog stvorio i održava sve:

„A Jov odgovori i reče: Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti prav pred Bogom? Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuće na jednu. Mudar je srcem i jak snagom; ko se opro njemu i bio srećan? On premješta gore da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom; On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; On, kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde; On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu; On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.“ Jov 9:1-10

„Tvoje su me ruke stvorile i načinile, i ti me odsvuda potireš. Opomeni se da si me kao od kala načinio, i opet ćeš me u prah obratiti. Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me? Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me. Životom i milošću darivao si me; i staranje tvoje čuvalo je duh moj.“ Jov 10:8-12 – Psalam 139:13-16

„Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? Nije li nas on isti sazdao u materici?“ Jov 31:15

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24 – upor. 40:13-28; 42:5; 45:12, 18-23; 48:13; 64:8

„Nije li nam svjema jedan otac? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto nevjeru činimo jedan drugome skvrneći zavjet otaca svojih?“ Malahija 2:10

„Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, koji je Gospod neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima, Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da nešto treba Njemu, koji sam daje svima život i dihanje i sve. I stvorio je od jedne krvi svaki narod čovječanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihova boravljenja; Da traže Gospoda, ne bi li ga dodirnuli i našli, mada On nije daleko ni od jednoga od nas. Jer u Njemu živimo, i krećemo se, i jesmo; kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: Jer Njegov i rod jesmo.“ Dela apostolska 17:24-28

„I da rasvijetlim svima u čemu je ustrojstvo tajne od vječnosti sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista,“ Efescima 3:9

„Jer se ovaj udostoji veće slave nego Mojsej, kao što veću čast od doma ima onaj koji ga je sagradio. Jer je svaki dom sazidan od nekoga, a onaj koji je sve sazdao jeste Bog.“ Jevrejima 3:3-4

„Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:11

Upravo zato je istorijska hrišćanska vera oduvek potvrđivala monoteizam i otvoreno odbacivala triteizam. Iako Sveta Biblija primorava sve istinske vernike da prihvate Oca, Sina i Svetog Duha kao tri večno različite božanske Ličnosti, ti isti nadahnuti spisi jednako tako zabranjuju Božjem narodu da veruje da su oni tri odvojena boga.

Dodatna literatura

Trojstvo u Postanju 3:5 i 22 (https://web.archive.org/web/20250820010139/https://answeringislamblog.wordpress.com/2018/07/29/the-trinity-in-genesis-35-and-22/)

Bog u vrtu edenskom, 1. deo (https://web.archive.org/web/20240416170215/https://answeringislamblog.wordpress.com/2018/08/02/god-in-the-garden-of-eden-pt-1/)