Pavle objavljuje: Hristos je Stvoritelj, a ne stvorenje
U svojoj Poslanici Rimljanima Pavle žali zbog toga što su se ljudi okrenuli obožavanju i služenju stvorenju, umesto da slave i zahvaljuju Stvoritelju, koji je blagosloven doveka:
„Jer se otkriva gnjev Božiji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi. Jer što se može doznati za Boga poznato je njima, jer im je Bog objavio. Jer što je na Njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi, njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora. Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim umovanjima, i potamnje nerazumno srce njihovo; Govoreći da su mudri, poludješe, I zamijeniše slavu besmrtnoga Boga podobijem smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnih životinja i gmizavaca. Zato ih predade Bog u željama njihovih srca u nečistotu, da se beščaste tjelesa njihova među njima samima; Koji zamijeniše istinu Božiju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu, koji je blagosloven u vijekove. Amin.“ Rimljanima 1:18-25
Primetimo da apostol osuđuje obožavanje raspadljivog čoveka kao ludost i znak ljudske pokvarenosti. Pavle je jasno protiv obožavanja bilo kog stvorenja, što znači da nikada ne bi obožavao Hrista niti bi drugima dopustio da ga obožavaju kada bi mislio da je Isus puko ljudsko stvorenje, a ne jedinstveni božanski Sin Božji koji je postao Čovek radi našeg spasenja.
Stoga, ako nadahnuti apostol nije smatrao da je Hristos samo ljudsko biće, onda bismo očekivali da ćemo ga zateći kako vaskrslom Isusu pripisuje upravo ono obožavanje, slavu i čast koje jedino Bog treba da prima. I, začuđujuće, upravo to i nalazimo kod Pavla — on slavi Hrista kao ovaploćenog Boga!
Za početak, Pavle sebe naziva robom Hristovim i opisuje Isusa kao Gospoda svih vernika, koji je takođe Gospod i živih i mrtvih:
„Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za Jevanđelje Božije, Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima, O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih, Kroz kojega primismo blagodat i apostolstvo, da radi Imena njegovog privedemo u poslušnost vjere sve neznabošce, Među kojima ste i vi pozvanici Isusa Hrista,“ Rimljanima 1:1-6
Pavlovo pominjanje da je Isus od semena Davidovog po telu, to jest u odnosu na svoju ljudsku prirodu, pretpostavlja da je Hristos više od pukog čoveka. Ono podrazumeva da vaskrsli Isus ima i drugu prirodu, koju Pavle izražava kroz Hristovo jedinstveno sinovstvo prema Bogu. O tome više kasnije.
Na drugom mestu apostol govori o Hristu koji dolazi da sudi čovečanstvu i navodi starozavetni tekst da to potkrepi:
„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga. Dakle, svaki će od nas dati Bogu odgovor za sebe. Zato da ne osuđujemo više jedan drugoga, nego se više o tome starajte da ne postavljate bratu spoticanje ili sablazan. Znam i uvjeren sam u Gospodu Isusu da ništa nije nečisto po sebi, osim kad ko misli da je što nečisto, onome je nečisto. Ako li se brat tvoj zbog jela žalosti, već ne postupaš po ljubavi; ne gubi jelom svojim onoga za koga Hristos umrije. Neka se, dakle, ne huli na vaše dobro. Jer Carstvo Božije nije jelo ni piće, nego pravednost i mir i radost u Duhu Svetome. Jer koji ovim služi Hristu, ugodan je Bogu i ljudima vrijedan.“ Rimljanima 14:9-18
Pavle citira grčku verziju Isaije 45:23, gde se Jahve kune da će ga celo čovečanstvo obožavati i priznati:
„Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“
Ono što ovo čini toliko izuzetnim jeste to što apostol propoveda da će svi stati pred Isusov sudijski presto, jer je on Onaj koji dolazi da sudi:
„Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:16
„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo.“ 2. Korinćanima 5:10
Pavle ide čak dotle da obožavanje za koje tekst u Isaiji kaže da ga prima Jahve pripisuje samom Hristu!
„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11
Isus je taj pred kojim će se pokloniti svako stvorenje i priznati ga kao Gospoda, to jest kao Jahvea, jer upravo to donosi slavu Ocu. Drugim rečima, Bog se raduje kada svako stvorenje prepozna da je Isus, njegov Sin, ovaploćeni Jahve.
Prema Pavlu, ovo sveopšte priznanje i obožavanje Isusa kao Jahvea zbiva se onda kada svaki pojedinac stane pred Hrista, na dan kada on telesno siđe da sudi svetu.
Drugi način na koji apostol iznosi božanstvo Isusa jeste to što sebe naziva sveštenikom Hristovim među neznabošcima, kako bi ih prineo kao duhovni prinos/žrtvu vaskrslom Gospodu:
„A pisah vam, braćo, malo smjelije, kao napominjući vam po blagodati koja mi je data od Boga, Da budem služitelj Isusa Hrista među neznabošcima sveštenoslužeći Jevanđelju Božijemu, da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim. Imam, dakle, hvalu u Hristu Isusu u onome što je po Bogu; Jer se neću usuditi da govorim nešto što Hristos nije učinio kroza me riječju i djelom za poslušnost neznabožaca. U sili znakova i čudesa, u sili Duha Božijega; tako da sam od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika ispunio Jevanđeljem Hristovim.“ Rimljanima 15:15-19
Izraz koji Pavle upotrebljava koristi se u grčkoj verziji jevrejske Biblije za službu koju su sveštenici i leviti prinosili Bogu u njegovom Hramu:
„I to će biti na Aronu kad služi, da se čuje glas kad ulazi u svetinju pred Gospoda i kad izlazi, da ne pogine. I načini ploču od čistoga zlata, i na njoj izreži kao na pečatu: Svetinja Gospodu. I veži je vrvcom od porfire za kapu, sprijed na kapi da stoji. I biće na čelu Aronovu, da nosi Aron grijehe svetijeh prinosa koje prinesu sinovi Izrailjevi u svijem darovima svojih svetijeh prinosa; biće na čelu njegovu vazda, da bi bili mili Gospodu. I načini košulju od tankoga platna izmetanoga, i načini kapu od tankoga platna, a pojas načini vezen.“ Izlazak 28:31-39 LXX
Primetimo da se reč hierateuosi odnosi na one koji služe kao sveštenici: Strongov grčki: 2407. ἱερατεύω (hierateuó).
„I učini Mojsije i Aron i sav zbor sinova Izrailjevijeh Levitima sve što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše sinovi Izrailjevi. I očistiše se Leviti, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i očisti ih Aron da bi bili čisti. I onda tek pristupiše Leviti da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i pred sinovima njegovijem; kao što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im učiniše. I opet reče Gospod Mojsiju govoreći: I ovo je za Levite: od dvadeset i pet godina i više neka stupaju u službu da služe u šatoru od sastanka. A kad kome bude pedeset godina, neka izlazi iz te službe i više neka ne služi. Ali neka služi braći svojoj u šatoru od sastanka radeći što treba raditi, a sam neka ne vrši službe. Tako učini Levitima za poslove njihove.“ Brojevi 8:20-26 LXX
„U to vrijeme odvoji Gospod pleme Levijevo da nose kovčeg zavjeta Gospodnjega, da stoje pred Gospodom i služe mu i da blagosiljaju u ime njegovo do današnjega dana.“ Ponovljeni zakoni 10:8 LXX
Taj izraz se koristi i za službu koju Bogu prinosi njegova anđeoska vojska:
„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 102:19-21 LXX
Zanimljivo je da je upravo tim anđelima zapoveđeno da obožavaju Isusa, jer je on, za razliku od njih, Gospod koji je sve stvorio i sve održava, i koji večno vlada kao Bog!
„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.“
„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“
„A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:6-14
Ova poslanica, koja se tradicionalno pripisuje Pavlu, prikazuje kako Bog uzima sledeći psalam, koji uzvisuje Jahvea kao nepromenljivog Stvoritelja i Održavatelja svega stvorenog,
„A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.“… „Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:12, 25-27
I pripisuje ga svome slavnom Sinu!
Budući da Pavle sebe opisuje kao sveštenika Isusovog, razumljivo je što svoje obraćenike može nazvati svojim duhovnim prinosom koji se prinosi vaskrslom Gospodu, ili ih prikazati kao prvine Hristove, kao u sledećem slučaju:
„Pozdravite milog mi Epeneta, koji je prvenac Ahaje u Hristu.“ Rimljanima 16:5 (AKJV)
Prvine su bile deo koji je Izrailj morao da prinosi Bogu Jahveu u svom obožavanju. A ipak, ovde vidimo da su prvine hrišćanskih vernika prinete samom Isusu!
Pavle nije bio jedini nadahnuti apostol koji je govorio o tome da vaskrsli Isus ima sveštenike koji mu prinose službu, niti jedini koji je obraćenike opisao kao prvine Hristu:
„Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:6
„I vidjeh, i gle Jagnje koje stajaše na gori Sionu i sa Njime sto četrdeset i četiri hiljade, koji imahu Ime njegovo i Ime Oca njegovog napisano na čelima svojim. I čuh glas sa neba kao glas voda mnogih, i kao glas groma jakog; i glas koji čuh bješe kao guslanje guslara u gusle svoje. I pjevahu pjesmu novu pred prijestolom i pred četiri živa bića i pred starješinama; i niko ne mogaše naučiti ovu pjesmu osim onih sto četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje. Ovo su oni koji se ne oskvrniše sa ženama, jer su djevstvenici; ovo su oni koji idu za Jagnjetom kuda god pođe; ovi su otkupljeni između ljudi kao prvina Bogu i Jagnjetu; I u njihovim ustima ne nađe se laž, jer su bez mane.“ Otkrivenje 14:1-5
Zapanjujuće je to što Jovan opisuje 144.000 Izrailjaca kao prvine i Bogu i Jagnjetu, dok se u Starom zavetu za Izrailja kaže da je Jahvin prvenac!
„Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: Ovako veli Gospod: Opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iđaše za mnom po pustinji i po zemlji gdje se ne sije. Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeđahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod.“ Jeremija 2:2-3 Lexham English Bible (LEB)
Da li su ovi nadahnuti pisci mogli biti jasniji u tome da i Oca i Sina opisuju kao jednog istinitog Boga Jahvea?
Još jedan način na koji su sveštenici služili Bogu bio je prizivanje njegovog imena. Prizivanje Božjeg imena odnosi se na to da ga u molitvi zazivamo i da mu zahvaljujemo:
„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade. Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaćao za djela njihova.“ Psalam 99:6-8
Evo kako to mesto glasi u Septuaginti:
„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši.“ Psalam 98:6 LXX
Začuđujuće je to što je upravo to isto obožavanje koje su Pavle i prvi hrišćani ukazivali Isusu!
„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2
Apostol je čak citirao sledeći starozavetni odlomak, koji govori o prizivanju Jahvinog imena radi spasenja,
„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32
kako bi dokazao da ljudi moraju ispovediti Isusa kao Gospoda da bi bili spaseni:
„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13
Pavle je u suštini poistovetio Isusa sa upravo onim Jahveom kome se ljudi moraju moliti i koga moraju priznati radi spasenja!
Ovo dodatno potvrđuje i to što apostol Jahvinog Duha — za koga proroštvo u Joilu kaže da će ga Bog izliti na sve koji prizivaju njegovo ime — naziva Duhom i Božjim i Hrista Isusa!
„A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo.“ Rimljanima 8:9-17
„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7
Monoteistički Jevrejin, kakav je Pavle svakako bio, nikada ne bi mogao da Svetog Duha poistoveti sa Duhom pukog konačnog stvorenja.
Budući da je služba za koju Pavle kaže da je samo Bog treba da prima, to jest latreuo, povezana sa obožavanjem koje prinose sveštenici, ovo dokazuje da se upravo to isto obožavanje ukazuje Isusu.
Ovo me dovodi do sledeće tačke.
Pavle svoje poslanice započinje i završava molitvom da primaocima/čitaocima budu darovane određene božanske milosti i od Oca i od Sina:
„Svima koji su u Rimu ljubljenima od Boga, pozvanima svetima, blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista. Prvo, dakle, zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se o vjeri vašoj govori po svemu svijetu. Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u Jevanđelju Sina njegova, da vas se sjećam bez prestanka, Moleći se svagda Bogu u molitvama svojim da bi mi nekada voljom Božijom uspjelo da dođem k vama;“ Rimljanima 1:7-10
„A Bog mira brzo će satrijeti satanu pod noge vaše. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama.“ Rimljanima 16:20
„Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:3
„Ako neko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, neka je anatema. Maran ata.[1] Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama.“ 1. Korinćanima 16:22-23
I opet, Pavle nije bio jedini koji je na ovaj način prizivao Hrista:
„Da bude s vama blagodat, milost, mir od Boga Oca i od Gospoda Isusa Hrista, Sina Očeva, u istini i ljubavi.“ 2. Jovanova 1:3
„Od Jovana na sedam Crkava koje su u Aziji: Blagodat vam i mir od Boga, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi; i od sedam duhova, koji su pred prijestolom njegovim; I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:4-6
„Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse! Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima. Amin.“ Otkrivenje 22:20-21
I opet, ovo je zapanjujuća praksa za monoteističke Jevreje, jer bi oni znali da se ne mole nikome drugom na nebu osim Bogu da im podari duhovne darove.
Na kraju krajeva, bogobojazni Jevreji su iz jevrejske Biblije naučili da je jedino Bog Izvor svih blagoslova, pa bi, prema tome, moliti se stvorenju da podari takve milosti bilo i bogohulno i idolopokloničko.
Imajući sve prethodno u vidu, ne treba da nas iznenadi to što je nadahnuti apostol otišao čak dotle da slavi Hrista kao Boga koji vlada nad svime i kome pripada večna hvala:
„Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja, Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:4-5 English Standard Version (ESV)
Setimo se da sam ranije napomenuo kako Pavle pominje da je Isus po telu potomak Davidov, što pretpostavlja da Hristos ima više od jedne prirode. Time što ponovo naglašava ljudsku prirodu Hrista, to jest da je Isus Izrailjac što se tela tiče, apostol iznova ukazuje na činjenicu da je Isus više od Čoveka.
Za Pavla, kao i za sve ostale Isusove učenike, vaskrsli Gospod jeste jedinstveni božanski Sin Božji koji je postao Čovek, jednak Ocu i Duhu po suštini, sili, slavi i časti.
Prema tome, Sin Božji nije puko ljudsko biće, što znači da njegovo obožavanje nije znak ispraznosti ili moralne pokvarenosti. Naprotiv, obožavanje Isusa jeste ispravno i neophodno, s obzirom na to da je on Svemogući Bog koji je postao telo.
Štaviše, ono što bi blaženi apostol osudio kao ludost i zloću jeste to da se vaskrsli Isus ne obožava kao slavni, uzvišeni Sin Božji.
Dalje čitanje
NEKA SVE ŠTO DIŠE HVALI JAHA ISUSA!
Jovanovo jevanđelje i obožavanje Isusa, 2. deo
Sin Čovečji dolazi kao Starac danima, 2a deo