Da li Isus prima latreuo?
U Otkrivenju Jovan vidi viziju novog neba i nove zemlje, gde Bog i Hristos vladaju zajedno na istom prestolu i gde im njihove sluge služe:
„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu. I gledaće lice Njegovo, i Ime Njegovo biće na čelima njihovim. I noći više neće biti, i neće trebati svjetiljke, ni svjetlosti sunčane, jer će ih obasjavati Gospod Bog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 22:1-5
Reč za služenje, latreuo, označava onu vrstu obožavanja koja se sme prinositi jedino Bogu. O tome nešto više uskoro.
Ovde ću pokušati da dokažem da je Isus uključen u obožavanje/služenje koje prinose iskupljeni.
Prorok Danilo imao je viziju u kojoj je jasno video dve različite Božanske ličnosti kako sede na dva odvojena prestola:
„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14
Danilo vidi kako se postavljaju prestoli, od kojih je jedan pripadao Starcu danima, tj. Bogu (Ocu). Iz konteksta je očigledno da je drugi presto pripadao Sinu Čovečijem, budući da on vlada doveka kao Bog i prima upravo ono obožavanje koje se prikladno može dati jedino Bogu:
„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27
„Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;“ Danilo 6:26 – up. 4:2-3, 34-37
„I odgovoriše Sedrah i Misah i Avdenago govoreći caru Navuhodonosoru: Mi nemamo potrebu da ti na ovu riječ odgovorimo; Jer ima Bog, kome mi služimo, koji je moćan da nas izbavi iz peći ognjene, i iz ruku tvojih, care, on će nas izbaviti. A i kad ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim nećemo služiti, niti ćemo se zlatnom liku, koji si postavio, poklanjati.“ Danilo 3:16-18, 28 – up. 3:12, 14; 6:16, 20
Aramejski glagol pelah, koji je u navedenim tekstovima preveden kao služiti, odnosi se na kultno obožavanje koje treba prinositi jedino Bogu. Štaviše, grčki prevod Danila (npr. Septuaginta [LXX]) koristi reč latreuo za pelah.
Zapravo, evo citata iz grčke verzije Danila 7:9-28 kod hrišćanskog apologete drugog veka Justina Mučenika:
Ali ako se pokazalo da je tolika sila pratila i da još uvek prati domostroj Njegovog stradanja, kolika li će tek biti ona koja će pratiti Njegov slavni dolazak! Jer On će doći na oblacima kao Sin čovečiji, kako je Danilo prorekao, i Njegovi anđeli će doći s Njim. Ovo su te reči: „Gledah dok se ne postaviše prestoli; i Starac danima sede, čije beše ruho belo kao sneg, a kosa na glavi Njegovoj kao čista vuna. Presto Njegov beše kao plamen ognjeni, točkovi Njegovi kao oganj koji gori. Reka ognjena izlažaše i tečaše ispred Njega. Hiljade hiljada služahu Mu, i deset hiljada puta deset hiljada stajaše pred Njim. Knjige se otvoriše, i sud se postavi. Gledah tada glas velikih reči koje govoraše rog: i zver beše oborena, i telo njeno uništeno i predato ognju koji gori. A ostalim zverima beše oduzeta vlast, i beše im dato razdoblje života do vremena i časa. Videh u noćnoj viziji, i gle, jedan kao Sin čovečiji dolažaše s oblacima nebeskim; i dođe do Starca danima, i stade pred Njega. I oni koji stajahu blizu privedoše Ga; i dadoše Mu se sila i carska čast, i svi narodi zemlje po svojim plemenima, i sva slava, služe Mu (latreuousa). I vlast je Njegova vlast večna, koja se neće oduzeti; i carstvo se Njegovo neće razoriti. I duh se moj sledi u telu mome, i vizije glave moje uznemiriše me. Pristupih jednome od onih koji stajahu blizu i raspitah se o tačnom značenju svega toga. Odgovarajući, on mi govori i pokaza mi sud o tim stvarima: Te velike zveri jesu četiri carstva, koja će nestati sa zemlje, i neće primiti vlast doveka, čak ni u vekove vekova. Zatim poželeh da tačno saznam o četvrtoj zveri, koja je uništila sve [ostale] i beše veoma strašna, sa zubima od gvožđa i kandžama od bronze; koja je proždirala, pustošila i ostatak nogama gazila: takođe i o deset rogova na glavi njenoj, i o onome koji izraste, zbog kojeg tri prethodna padoše. A taj rog imaše oči i usta koja govorahu velike stvari; i lice njegovo beše veće od ostalih. I gledah taj rog kako ratuje protiv svetih i nadvladava ih, dok ne dođe Starac danima; i On izreče sud u korist svetih Svevišnjega. I dođe vreme, i sveti Svevišnjega primiše carstvo. I bi mi rečeno o četvrtoj zveri: Biće četvrto carstvo na zemlji, koje će nadvladati sva ta carstva, i proždreće svu zemlju, i razoriće je i sasvim opustošiti. A deset rogova jesu deset careva koji će ustati; i jedan će ustati posle njih; i on će nadmašiti prve u zlim delima, i pokoriće tri cara, i govoriće reči protiv Svevišnjega, i oboriće ostale svete Svevišnjega, i pomišljaće da promeni vremena i časove. I biće predato u njegove ruke za vreme, vremena i po vremena. I sud sede, i oduzeše mu vlast, da se satre i uništi do kraja. A carstvo, i sila, i veličina carstava pod nebesima dadoše se svetom narodu Svevišnjega, da caruje u večnom carstvu: i sve će Mu se sile pokoriti i slušaće Ga. Dovde je kraj stvari. Ja, Danilo, bejah obuzet veoma velikim čuđenjem, i govor se moj promeni u meni; ipak sačuvah stvar u srcu svome.“ (Dijalog s Trifonom, Poglavlje 31. Ako je Hristova sila sada tolika, kolika li će tek biti pri drugom dolasku!; podebljani i kurzivni naglasak moj)
Prema Gospodu Isusu Hristu, jedino Bog treba da prima latreuo:
„Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!“ Matej 4:8-10 – up. Luka 4:5-8
U svetlu toga, očigledno je, dakle, da je Sin Čovečiji potpuno Božanska Ličnost, jer inače ne bi mogao primati pelah/latreuo, budući da bi to bilo idolopoklonstvo, tj. prinošenje stvorenju onog obožavanja i služenja koje pripada jedino Stvoritelju! Kao što objašnjavaju sledeći evangelikalni naučnici:
„… Knjiga o Danilu sadrži viziju u kojoj ljudi svih naroda, plemena i jezika ‚služe‘ nekome ko je ‚kao Sin Čovečiji‘ (Dan. 7:13 NASB)… U septuagintskoj verziji Danila reč prevedena kao ‚služiti‘ jeste latreuo, koja se takođe koristi u Ralfsovom izdanju Septuaginte i u drugim kritičkim izdanjima grčkog Starog zaveta. U grčkoj verziji Danila koju je krajem drugog veka po Hristu izradio Teodotion, reč prevedena kao ‚služiti‘ jeste douloo, mnogo uobičajenija grčka reč koja ima širi raspon značenja.
„Koji god grčki prevod da izaberemo da sledimo, aramejska reč u osnovi (Danilo 2:4-7:28 izvorno je napisan na aramejskom, a ne na hebrejskom) jeste pelah, reč koja se uvek koristi da označi prinošenje religijskog služenja ili vršenje religijskih obreda u čast nekog božanstva. Drugim rečima, latreuo je odličan grčki prevod za pelah. Zato sve sačuvane drevne grčke verzije Danila obično koriste latreuo i na drugim mestima u Danilu da prevedu pelah (Dan. 3:12, 14, 18; 6:16, 20 [6:17, 21 u grčkom]). U ranim poglavljima knjige, Danilo i njegovi jevrejski prijatelji odbili su da ‚služe‘ Navuhodonosorovom liku ili da ‚služe‘ Dariju, poistovećujući sebe s onima koji ‚služe‘ jedino svome Bogu, Bogu živome (3:12, 14, 17, 18, 28; 6:16, 20). U tom okviru, vizija ljudi iz svih naroda koji ‚služe‘ Sinu Čovečijem predstavlja zapanjujući kontrast. ‚Služenje‘ koje su Danilo i njegovi prijatelji odbili da daju Navuhodonosorovom liku ili Dariju, Danilo vidi kako svi narodi daju nebeskom Sinu Čovečijem.
„Danilovo pominjanje da se Sinu Čovečijem ‚služi‘ podrazumeva božanski status Sina Čovečijeg, i to ne samo zbog upotrebe te jedne reči, već zbog konteksta u kojem se ona koristi. Sveopšta vrhovna vlast koja se pripisuje Sinu Čovečijem ranije se pripisuje Danilovom Bogu od strane vavilonskih i persijskih careva… Taj govor o carstvu koje neće biti razoreno i koje će trajati doveka zatim se primenjuje na carstvo Sina Čovečijeg… Unutar tog šireg konteksta, pominjanje svih naroda koji ‚služe‘ Sinu Čovečijem potvrđuje se kao izraz religijske pobožnosti. Onaj koga smatrate Vladarem čitavog svog univerzuma za sva vremena po definiciji jeste vaš Bog, i bio bi vrhunac ludosti ne prinositi mu pobožnost ili služenje.“ (Robert M. Bowman Jr. i J. Ed Komoszewski, Putting Jesus in His Place: The Case for the Deity of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], Deo 1: The Devotion Revolution – Jesus Shares the Honors Due to God, Poglavlje 5. The Ultimate Reverence Package, str. 67-69; naglasak podvlačenjem moj)
Štaviše, Isus se poistovećuje s tim istim Sinom Čovečijim koga je Danilo video,
„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62 – up. 13:26-27; Matej 25:31-46; Dela apostolska 7:55-56
„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj. Ja, Jovan, brat vaš i zajedničar u nevolji i carstvu i trpljenju u Isusu Hristu, bijah na ostrvu zvanom Patmos zbog riječi Božije i svjedočenja za Isusa Hrista. Bijah u Duhu u dan Gospodnji, čuh glas iza sebe silan kao truba, koji govoraše: Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju. I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:7, 12-18
„I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši. I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.“ Otkrivenje 14:14-16
To znači da Isus mora biti Bog i da ga, prema tome, sve stvoreno mora obožavati kao Boga! Da to iskažemo u obliku logičkog silogizma:
-
Jedino Bog treba da prima latreuo/latreia.
-
Isus, Sin Čovečiji, prima latreuo/latreia.
-
Dakle, Isus jeste Bog (ali ne Otac niti Sveti Duh).
To objašnjava zašto su apostolski oci poput Polikarpa, učenika apostola Jovana, mogli pisati da svako živo stvorenje prinosi latreuo Isusu!
„Zato se pripremite za delovanje i služite (douleusate) Bogu u strahu“ i istini, ostavljajući za sobom prazno i besmisleno govorenje i zabludu mnoštva, i „verujući u Onoga koji je vaskrsao“ našega Gospoda Isusa Hrista „iz mrtvih i dao mu slavu“ i presto sebi zdesna; kome je pokoreno sve što je na nebu i na zemlji, KOME SVAKO STVORENJE KOJE DIŠE SLUŽI (latreuei), koji dolazi kao „Sudija živima i mrtvima“, za čiju će krv Bog pozvati na odgovornost one koji mu ne budu poslušni. (Poslanica Polikarpa Filipljanima, Poglavlje 2, The Apostolic Fathers, Greek Texts And English Translations, priredio i revidirao Michael W. Holmes [Baker Books, Grand Rapids, MI 1999], str. 207, 209; podebljani naglasak i velika slova moji)
Evo još jednog prevoda:
Poglavlje 2. Podsticaj na vrlinu
Stoga, opasavši bedra svoja, 1. Petrova 1:13; Efescima 6:14 služite Gospodu u strahu i istini, kao oni koji su napustili ispraznu, praznu priču i zabludu mnoštva, i poverovali u Onoga koji je vaskrsao našega Gospoda Isusa Hrista iz mrtvih, i dao Mu slavu, 1. Petrova 1:21 i presto sebi zdesna. Njemu je sve 1. Petrova 3:22; Filipljanima 2:10 na nebu i na zemlji pokoreno. Njemu svaki duh služi. On dolazi kao Sudija živima i mrtvima. Dela apostolska 17:31 Njegovu će krv Bog tražiti od onih koji ne veruju u Njega. Ali Onaj koji Ga je vaskrsao iz mrtvih vaskrsnuće i nas, ako budemo činili Njegovu volju i hodili u Njegovim zapovestima, i ljubili ono što je On ljubio, čuvajući se od svake nepravednosti, lakomosti, ljubavi prema novcu, zlogovorenja, lažnog svedočenja; ne uzvraćajući zlo za zlo, ni psovku za psovku, 1. Petrova 3:9 ni udarac za udarac, ni kletvu za kletvu, nego sećajući se onoga što je Gospod rekao u svom učenju: Ne sudite, da vam se ne sudi; Matej 7:1 opraštajte, i oprostiće vam se; budite milostivi, da biste milost zadobili; Luka 6:36 kakvom merom merite, takvom će vam se meriti; Matej 7:2; Luka 6:38 i još jednom: Blaženi siromašni i oni koji su gonjeni pravde radi, jer je njihovo carstvo Božje. (Poslanica Filipljanima)
Oni su i iz svog neposrednog kontakta s apostolima i iz nadahnutog Svetog pisma znali da je to čast koju Isus zaslužuje, budući da je on Svemogući Bog u telu.
Dakle, Danilova vizija više prestola, jednog za Starca danima (Boga Oca) i drugog za Sina Čovečijeg (Isusa Hrista), potvrđuje da unutar Božanstva postoji više od jedne Božanske Ličnosti. S druge strane, Jovanova vizija jednog prestola koji pripada i Bogu (Ocu) i Jagnjetu (Isusu Hristu) potvrđuje njihovo suštinsko jedinstvo, tj. iako su lično različiti, oni su ipak jedno, i to upravo u pogledu svoje suštine.
DALJE ČITANJE