Trojstvo iz mesijanske jevrejske perspektive

Autor: Jews for Jesus, 3. jul 1996.

Pitanje

Poštovani,Hvala vam što ste mi poslali ISSUES. Zanimljivo mi je da čitam tuđa gledišta. Želeo bih da nastavim svoju besplatnu pretplatu sve dok ste svesni da nemam nameru da poverujem u Isusa.Ne mogu da razumem kako tvrdite da ste Jevreji, a da je pritom vaše verovanje da je Isus nekako Bog upravo suprotno onome čemu judaizam uči.Nekada sam mislio da vi verujete da je Isus postao toliko svet da je postao bog. Sada shvatam da hrišćani uče da je Bog postao čovek, umesto da je čovek postao bog, što je ipak netačno.Kako god to okretali, ideja o „Trojstvu” nema smisla, što bi trebalo da znate, budući da je geslo naše vere šema: „Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“Jedan Bog, odnosno monoteizam, kamen je temeljac judaizma. Zato me nervira pomisao da širite verovanje da Jevrejin može smatrati da je Bog nekako više od jednog.Ipak, ja sam osoba otvorenog uma i zaista nalazim ponešto zanimljivo u ISSUES. Nastaviću da čitam vaše članke sve dok poštujete moj stav i ne pokušavate da me preobratite.Srdačno,M.M.

Objašnjenje

Obično ne objavljujemo pisma uredniku, ali ako dovoljan broj ljudi izrazi interesovanje za određenu temu, trudimo se da je obradimo. Ovo je objedinjeno pismo sastavljeno od nekoliko njih koja smo primili na temu Trojstva. – Urednik

„Čuj, Izraele, Adonai Eloheinu Adonai je jedan. Ova tri su jedno. Kako tri Imena mogu biti jedno? Jedino kroz opažanje vere; u viđenju Svetog Duha, u sagledavanju samog skrivenog oka.…Tako je i sa tajnom trostrukih Božanskih očitovanja označenih izrazom Adonai Eloheinu Adonai — tri načina koji ipak čine jedno jedinstvo.”1

Hrišćanski citat? Nikako. Navedeno je preuzeto iz Zohara, drevne knjige jevrejskog misticizma. Zohar je donekle ezoteričan i većina savremenih Jevreja ga ne izučava, ali postoje i druge jevrejske knjige koje takođe govore o Božjoj množini.

Tabu tema

Zašto onda naš narod neće da razgovara o tim stvarima? Da nije razlog to što bi takav razgovor mogao navesti čoveka da razmotri Ješuu (Isusa) kao onoga ko je i šta je tvrdio da jeste?2 Rabini osuđuju ideju da bi Bog došao k nama u ljudskom telu kao potpuno pagansku i suprotnu onome čemu judaizam uči.

Šta zapravo možemo reći da judaizam uči? Neki ljudi vide judaizam kao monolitnu religiju, čija sva učenja počivaju na uskom temelju Šeme. Šema svakako jeste tačka jedinstva koju svi koji pripadaju jevrejskoj veri moraju potvrditi. Ali ona ne tvrdi, ne podrazumeva, pa čak ni ne podupire mnoga tumačenja i mišljenja koja se označavaju kao „ono čemu judaizam uči”. Ono čemu judaizam uči nije ni statično ni monolitno! Izrazi poput „judaizam uči” ili „prema našoj tradiciji” relativni su. Oni ne znače „ovo je bilo, jeste i uvek će biti jedino i isključivo jevrejsko gledište”.

Drevni mudraci mučili su se sa nekoliko odeljaka jevrejskog Svetog pisma i njihovim implikacijama u pogledu Božje množine. Ponovljeni zakoni 6:4 (Šema) samo su jedan takav odlomak. Isaija 6:8 je drugi: „Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići?“ Međutim, prvi „dokazni” odlomak o Bogu kao više od jednog javlja se u prvom poglavlju jevrejskog Svetog pisma: „Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi“ (Postanje 1:26).3

Rabini koji su verovali da je svaka reč jevrejskog Svetog pisma, svako slovo, Božje otkrivenje, morali su priznati da je Bog govorio sebi i o sebi govorio u množini. Kako je to moguće kada znamo da postoji samo jedan Bog?

Složeno jedinstvo

Mnogo toga u Postanju 1:26 kao da potvrđuje ideju da postoji jedan Bog čija je jednost složena. Ideja da je Božja priroda troje-u-jednom zapanjujuća je. Razmišljanje o beskonačnom uvek zbunjuje konačna bića. Ipak, određene ilustracije mogu ljudima pomoći da se uhvate u koštac sa pitanjem složenog jedinstva. C. S. Lewis, darovit filolog, pisac i polemičar, ovako je to izrazio:

Moramo se podsetiti da hrišćanska teologija ne veruje da je Bog ličnost. Ona veruje da je On takav da je u Njemu trojstvo ličnosti saglasno sa jedinstvom Božanstva. U tom smislu ona veruje da je On nešto veoma različito od ličnosti, kao što je i kocka, u kojoj je šest kvadrata saglasno sa jedinstvom tela, različita od kvadrata. (Stanovnici Ravni, pokušavajući da zamisle kocku, ili bi zamislili šest kvadrata koji se poklapaju, i time uništili njihovu različitost, ili bi ih zamislili postavljene jedan pored drugog, i time uništili jedinstvo. Naše teškoće u vezi sa Trojstvom veoma su slične vrste.)4

Hrišćani sebe smatraju monoteistima, dok jevrejska tradicija tvrdi da oni koji veruju u trojedinost Boga odbacuju monoteizam. Pa ipak, jevrejsko Sveto pismo doista podrazumeva neku vrstu množine u Božanstvu. Zašto bi inače jevrejski mudraci nudili razne alternative da bi objasnili te implikacije, naročito u Postanju 1:26? Razmotrite sledeće postupke kojima su se naši preci služili u obradi teksta.

Rvanje sa zamenicama u množini

1. Izmeniti tekst ili ga drugačije prevesti

Prema jevrejskoj tradiciji, učenjaci koji su za kralja Ptolomeja radili na Septuaginti5, prevodu jevrejskog Svetog pisma, bili su u nelagodi zbog zamenica u množini u Postanju 1:26. Uzeli su sebi slobodu da tekst promene iz „da načinimo” u „da načinim”.6 Takva „sloboda” narušava svetost Svetog pisma.

I drugi rabinski komentatori uzimali su sebi slobodu u odnosu na tekst. Srednjovekovni rabin Ibn Ezra opisao je te komentatore kao „besmislene” zbog pokušaja da aktivno „da načinimo” (na’a’seh) prevedu pasivnim „biva načinjen” (niphal). Ti komentatori dodali su da izraz „po svojemu obličju, kao što smo mi“ nije izgovorio Bog, nego da ga je kao naknadnu napomenu dodao Mojsije.7

2. Tekst opisuje Boga koji govori stvorenju Srednjovekovni komentatori David Kimhi i Mojsije Majmonid prihvatili su talmudsko tumačenje rabina Jošue b. Levija. Rabin Levi objasnio je da je Bog govorio stvorenju.

I REČE BOG: DA NAČINIMO ČOVEKA, ITD. Sa kim se posavetovao? R. Jošua b. Levi reče: Posavetovao se sa delima neba i zemlje, poput kralja koji je imao dva savetnika bez čijeg znanja nije činio baš ništa.8

Levi je znao da množina podrazumeva da Bog nekome govori, te je zaključio da je Gospod tražio savet i odobrenje od drugih bića.

Prema rabinu Nahmanidu, množina označava Boga koji govori zemlji, jer bi „čovekovo telo došlo od zemlje, a njegov duh (duša) od Boga”.9 Ali razdvajanje čoveka na odvojene delove više duguje grčkom uticaju Aristotelove filozofije nego pažljivom i tačnom čitanju teksta. Biblijsko viđenje čovečanstva pokazuje da su telesni, duhovni i duševni vidovi držani zajedno u složenom i nedeljivom jedinstvu. Rabin Abarbanel objasnio je da je Bog bio sposoban da načini sva manja dela stvaranja, ali da mu je bila potrebna pomoć kada je reč o ljudskim bićima. To stanovište poriče Božju svemoć.

3. Bog se obraća anđelima oko svog prestola

Raši objašnjava da je Bog izabrao da pokaže poniznost savetujući se sa nižima od sebe:

Krotost Svetoga, blagosloven bio, oni [rabini] su naučili odavde: pošto je čovek u obličju anđela, a oni bi mu mogli zavideti, zato se posavetovao sa njima.…Iako Mu nisu pomogli u njegovom [čovekovom] uobličavanju i iako ova upotreba množine može jereticima dati povod za pobunu [tj. da se zalažu za sopstvena gledišta], ipak se stih ne uzdržava od poučavanja o pravilnom vladanju i vrlini poniznosti, naime, da veći treba da se posavetuje sa manjim i da od njega zatraži dopuštenje; jer da je bilo napisano „Načiniću čoveka”, ne bismo mogli naučiti da je govorio svom sudskom veću, nego samo sebi.10

Prema Rašiju, da je Bog upotrebio jedninu („ja” i „moj”), ne bismo mogli znati da se obraća anđelima. Tačno — nikada ne bismo pogodili da se Bog obraća anđelima, budući da se u tekstu anđeli uopšte ne pominju. Ali čak i sa množinom, u tekstu i dalje nema pomena anđela!

Tekst ne podupire zamisao da se Bog pri stvaranju savetovao sa anđelima, a Rašijev argument postao je izvor zabune i neslaganja među raznim rabinima.

Hvatanje za slamku?

4. Bog je govorio dušama nerođenih pravednika

Jedno jevrejsko predanje kaže da su duše pravednika postojale pre nego što je Bog stvorio svet (i da su bile prisutne na gori Sinaj pri primanju zakona). Oni koji veruju u to predanje povezuju Postanje 1:26 sa izrazom „i bijahu ondje kod cara za njegove poslove“ iz 1. Dnevnika 4:23.

R. Jošua iz Siknina reče u ime rabina Levija: „[S]a vrhovnim Carem nad carevima, Svetim, blagosloven bio, sedele su duše pravednika sa kojima se posavetovao pre stvaranja sveta.”11

Kasniji komentator opovrgao je pretpostavku da je Bog imao saradnike u stvaranju. Insistirao je na tome da, budući da se u odlomku ne pominju druga bića, nije opravdano izmišljati ih; štaviše, najbolje je zadržati Božju samoću u stvaranju: „Zašto je čovek stvoren poslednji? Da jeretici ne bi rekli da je uz Njega u tom delu bio drug [tj. Ješua].”12

5. Bog se savetovao sam sa sobom

Neki jevrejski učenjaci veruju da se tajna Postanja 1:26 može rešiti gramatički. Predlažu „množinu promišljanja”, pri čemu množina izražava Božje razmatranje u sebi samome, sabiranje misli i meditiranje nad sopstvenom odlukom.

Rabin Ami reče: „Posavetovao se sa sopstvenim srcem. To se može uporediti sa kraljem kome je neimar sagradio palatu, ali kada ju je video, nije mu se svidela: na koga da se razgnevi? Svakako na neimara! Slično tome, „i bi mu žao u srcu.“” (Postanje 6:6)13

Nekoliko odlomaka u Svetom pismu opisuje čoveka koji promišlja tako što se „savetuje” sa nekim delom sebe. U Psalmu 42:6 psalmista se obraća svojoj duši: „Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.“ Ipak, za razliku od Postanja 1:26, psalmista koristi reči „duša“ i jasno je da promišlja u sebi samome.

Kraljevsko „mi”?

6. Kraljevsko „mi” — množina veličanstva

Kao što je kraljica Viktorija o sebi govorila u množini („Nismo zabavljeni”), tako neki kažu da je Bog, kao veličanstveno biće, o sebi govorio na isti način. To je popularno savremeno objašnjenje. Ono ne otvara pitanje drugih bića. Isključuje mogućnost da Bog ima množinsku prirodu. Čini se da počiva na dobrim jezičkim dokazima i analizi.

Hercov komentar Postanja vidi ovo objašnjenje kao jednu od dve mogućnosti i ukazuje na to da se prvo lice množine za vladare koristi u Knjizi Jezdrinoj.14 „Knjiga koju nam poslaste razgovjetno bi pročitana preda mnom.“ (Jezdra 4:18) jedini je primer konstrukcije „množine veličanstva” u Svetom pismu. Uz to, to je ujedno i jedan od malobrojnih delova Svetog pisma na aramejskom, jeziku sličnom hebrejskom.

Bilo bi loše naučništvo graditi dokaz o gramatičkoj konstrukciji u hebrejskom na osnovu ovog aramejskog teksta. Pa ipak, odlomak iz Jezdre ne sadrži nužno jedninski kraljevski subjekat povezan sa glagolskim oblikom u množini. Kada bi množina veličanstva bila uobičajen hebrejski idiom, zašto se u istom redu nalazi jednina „meni”?

Rabinski komentatori i lingvisti priznaju da hebrejski jezik ne pruža stvarni osnov za takvo objašnjenje.15 Ibn Ezra citira Gaona,…koji predlaže da je množina u Postanju 1:26 množina veličanstva. On je to gledište opovrgao u korist toga da se Bog posavetovao sa anđelima.16 Međutim, već smo pomenuli teškoće u pozivanju na anđele radi rešavanja ove tajne.

7. U Božjem biću postoje različiti vidovi

Neki rabini priznaju različite vidove u Božjoj prirodi. Ne postoji saglasnost o tome šta su ti vidovi niti kako ih razlikovati jedan od drugog. Na primer, Zohar opisuje Boga kao istovremeno muško i žensko.17

Memra

8. Reč: mudrost ili glasnik Božji

Drugi način da se objasni Postanje 1:26 jeste pozivanje na Memru, ili „Reč” Božju. Targum Neofiti (rani aramejski parafrazirani prevod hebrejskog teksta) prevodi 27. stih: „I Memra Gospodnja stvori čoveka po svom (sopstvenom) obličju.”18

Targum Onkelos na Ponovljene zakone 33:27 prevodi hebrejsko „pod mišicom vječnom“ kao „I Njegovom ‚Memrom’ stvoren je svet.”

Kao i personifikacija mudrosti u Pričama Solomonovim 8:22-31, Reč se često personifikuje i pripisuju joj se božanska svojstva, što podrazumeva božanski status.19 Memra se koristi da opiše samoga Boga, naročito kada se on otkriva ljudskim bićima. Rabinska misao takođe povezuje Memru sa Mesijom. Deo Biblije koji pripada Novom savezu otkriva slično razumevanje uloge Reči u stvaranju.

Knjiga Postanja beleži da se Božji dinamični čin stvaranja odvijao kroz njegovu izgovorenu reč: „I reče Bog: Neka bude svjetlost.“ itd.20Jevanđelje po Jovanu iz Novog saveza počinje ovako:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“21

Jevrejski vernici u Isusa veruju u Reč stvaranja iz Postanja. Stoga on nije samo Mesija, nego Bog u ljudskom obliku.

Zašto rabini ne prihvataju Božju množinu kao verodostojnu

Neki rabini složili su se da odlomak iz Postanja 1:26 daje težinu tezi o Božjoj množini. Njihov stav nije oblikovao sadašnji stav niti praksu jevrejskih verskih vođa:

Rabin Samuel ben Nahman reče u ime rabina Jonatana: „Kada je Mojsije bio zauzet pisanjem Tore, morao je da zapiše delo svakoga dana. Kada je došao do stiha I REČE BOG: DA NAČINIMO ČOVEKA, itd., rekao je: ‚Vladaru sveta! Zašto pružaš izgovor jereticima?’ (za tvrdnju o množini božanstva). ‚Piši’, odgovori On; ‚ko želi da greši, neka greši.’”22

Neki rabini veruju da uzeti Sveto pismo onako kako glasi znači pogrešiti. I da, neki su, iz brige da zaštite one koji se smatraju podložnim takvoj grešci, odbacili normativna tumačenja Svetog pisma. Raši je za to pružio jasan primer odlomcima o „stradajućem sluzi” iz Isaije 52 i 53.

Savremeno tumačenje po kome je Izrael stradajući sluga zastupalo je malo ranih jevrejskih autoriteta. Gotovo svi su verovali da ono ukazuje na pojedinačnog i ličnog Mesiju koji će stradati i umreti za greh Izraela. Ali Raši je u srednjem veku popularizovao „nacionalno gledište” da bi opovrgao očigledno mesijansko tumačenje. Ni gramatika, ni kontekst, ni logika ne podupiru to gledište, a ipak se ono smatra boljim od ranije zastupanog (jevrejskog) gledišta.

Slično tome, u raspravi o odlomku iz Postanja 1 iznose se razni argumenti da bi se opovrglo jevrejsko verovanje u Ješuu. Rabini su razumeli da je odlomak u kome Bog govori i deluje u množini značajan dokaz raznolikosti unutar njegove prirode. Znali su i to da Novi savez opisuje Ješuu kao večnu Reč Božju, oruđe stvaranja i punoću Boga u ljudskom obliku. Shvatili su da bi ljudi mogli povezati to dvoje, pa su svoja tumačenja osmislili radi suprotstavljanja „jereticima”.23

Rabin Simlai reče: „Gde god nađeš tačku koja ide u prilog jereticima, pored nje nađeš i opovrgavanje. Oni [jeretici] ga ponovo upitaše: ‚Šta znači I REČE BOG: DA NAČINIMO ČOVEKA?’ ‚Pročitaj šta sledi’, odgovori on: ‚ovde ne piše „I bogovi stvoriše [hebrejski: wa-yibre’u — množina glagola] čoveka”, nego „I stvori Bog [hebrejski: wa-yibra — u jednini]”’ (Postanje 1:27). Kada su oni [jeretici] izašli, njegovi učenici mu rekoše: ‚Njih si otpravio pukim izgovorom, ali šta ćeš odgovoriti nama?”24

Rabin Simlai se sa Jevrejima koji veruju u Isusa obračunavao zaobilaženjem pitanja. Njegovi sopstveni učenici prepoznali su da je tako postupio i izrazili potrebu za zadovoljavajućim odgovorom.

Neki od drevnih priznavali su da su izvesni delovi Svetog pisma naizgled predstavljali pretnju njihovom razumevanju Boga. Tražili su načine da druge odvrate od uznemirujućih zaključaka, a u Rašijevom slučaju otvoreno su objašnjavali da su birali na osnovu potrebe da opovrgnu hrišćane.

Zaključak?

Poštovanje prema tekstu sprečilo je drevne rabine da tekst zanemare ili izmene. Ipak, uprkos svim njihovim domišljatim rešenjima tajne ovog odlomka, nisu se mogli složiti oko odgovora koji bi sve njih zadovoljio.

Danas, međutim, jevrejski mislioci su u opasnosti da naprosto izbrišu iz Svetog pisma, i iz istorije, tragove koje su rabini teško objašnjavali. Ti tragovi ukazuju na ideje koje mnogi Jevreji žele da izbegnu.

Koliko će savremenih rabina reći da su neka njihova tumačenja i prevodi snažno pristrasni kako bi pomogli ljudima da izbegnu „neprihvatljiva” verovanja? Koliko bi njih priznalo da bi njihovi odgovori na ova složena pitanja mogli odvesti ljude od Biblije?

Šerlok Holms je jednom primetio da je, kada se otklone sva moguća objašnjenja, jedino preostalo rešenje istina, ma koliko izgledalo nemoguće.

Napomene

1. Zohar II:43b (tom 3, str. 134 u izdanju Soncino Press).

2. Jovan 10:30.

3. Jewish Publication Society of America (Filadelfija, 1917). Svi citati iz jevrejskog Svetog pisma navedeni su prema ovom prevodu, osim ako nije drugačije naznačeno.

4. Wayne Martindale i Jerry Root, ur., The Quotable Lewis (Tyndale House Publishers: Wheaton, IL, 1989), str. 587.

5. Grčki prevod jevrejskog Svetog pisma nastao oko dvesta godina pre Ješue.

6. Kako je navedeno u „The Image of God in Man”, D.J.A. Clines, Tyndale Bulletin (1968), str. 62, sa pozivom na J. Jervell, „Imago Dei…”, Getingen (1960), str. 75.

7. Ibn Ezra’s Commentary on the Pentateuch: Genesis (Bereshit), preveli H. Norman Strickman i Arthur M. Silver (Njujork: Menorah Publishing Co., 1988), str. 43.

8. Genesis Rabbah VIII.3 (Soncino Midrash Rabbah, str. 56).

9. Navedeno u Soncino Chumash (Soncino Press: London, 1956), str. 6.

10. Pentateuch with the commentary of Rashi, Silbermanovo izdanje, Jerusalim 5733, str. 6-7.

11. Genesis Rabbah, VIII.7, str. 59.

12. Tosefta na Sanhedrin 8:7.

13. Genesis Rabbah, VIII.3, str. 57.

14. J. H. Hertz, ur., The Pentateuch and Haftorahs, (Oxford Univ. Press, 1940), str. 11.

15. Gesenius, Hebrew Grammar (A. E. Cowley, ur., Oksford, 1976) o „množini veličanstva” kaže: „Jevrejski gramatičari takve množine nazivaju…plur. virium ili virtutum; kasniji gramatičari ih nazivaju plur. excellentiae, magnitudinis ili plur. maiestaticus. Ovaj poslednji naziv možda je potekao od mi koje kraljevi koriste kada govore o sebi (up. već 1. Makavejska 10:19 NRSV, 1. Makavejska 11:31 NRSV); a množina koju Bog koristi u Postanju 1:26 i 11:7, Isaiji 6:8 pogrešno je objašnjena na taj način.…Najbolje se objašnjava kao množina samopromišljanja. Upotreba množine kao oblika učtivog obraćanja sasvim je strana hebrejskom”, str. 398.

16. Isto, Soncino Chumash, str. 6.

17. Zohar 22a-b (tom 1, str. 91-93 u izdanju Soncino Press).

18. Targum Neofiti 1: Genesis, preveo Martin McNamara (The Aramaic Bible, tom 1A; Collegeville, MN: The Liturgical Press, 1992), str. 55.

19. Uporediti Kološanima 1:5, Jevrejima 1:3, Otkrivenje 3:14 sa Pričama Solomonovim 30:2-6. Njegovom Memrom stvoren je svet odgovara Jovanu 1:10.

20. Postanje 1:3, 6, 9, 11, 14, 20, 24, 26.

21. Jovan 1:1-4.

22. Genesis Rabbah, VIII.8, str. 59.

23. Hebrejski minim, doslovno „sektaši”, ali se opšte uzev pretpostavlja da je reč o jevrejskim hrišćanima. Videti R. T. Herford, Christianity in Talmud and Midrash, (London, 1903), str. 361 i dalje.

24. Genesis Rabbah, VIII.9, str. 60.

Rečnik imena

Ibn Ezra

Španski pesnik i biblijski učenjak iz 12. veka.

David Kimhi

Hebrejski gramatičar i tumač Biblije iz 12-13. veka.

Majmonid

Mojsije ben Majmon, filozof i kodifikator jevrejskog zakona rođen u Španiji, 12. vek.

R. Jošua b. Levi

Amora* iz 3. veka. Poznat kao mirotvorac, odbijao je da napada hrišćansko učenje.

Nahmanid

Mojsije ben Nahman, španski biblijski komentator iz 13. veka i vođa španskog jevrejstva svoga doba.

Abarbanel

Španski biblijski komentator i filozof iz 15-16. veka.

Raši

Rabin Solomon b. Jichak, francuski biblijski i talmudski učenjak iz 11. veka; njegov komentar jevrejskog Svetog pisma i danas ostaje merodavan.

Jošua iz Siknina

Amora* iz 3. veka u Erec Izraelu.

Ami

Ami bar Natan. Amora* iz 3. veka u Erec Izraelu, blisko povezan sa R. Asijem.

Jonatan

Jonatan b. Eleazar, amora* iz 3. veka rođen u Vaviloniji, ali je živeo u Erec Izraelu.

Simlai

Amora* iz 3. veka u Erec Izraelu, prvi koji je 613 zapovesti sveo na jednu (Avakum 2:4).