Justin Mučenik: Jevreji obožavaju istog Boga

U svom dijalogu s Trifonom Jevrejinom i njegovim saputnicima, veliki svetitelj i mučenik Justin Mučenik priznao je da i Jevreji i hrišćani obožavaju potpuno istog Boga.

Navodim relevantni odeljak tog razgovora.

Sve isticanje u tekstu je moje.

Poglavlje 10. Trifon krivi hrišćane samo za ovo — nepridržavanje zakona

A kada su ućutali, ponovo sam im se obratio.

Justin: Ima li, prijatelji moji, ijedne druge stvari zbog koje nas krivite, osim ove — da ne živimo po zakonu, da nismo obrezani po telu kao što su bili vaši praoci, i da ne držimo subote kao vi?

Da li se među vama kleveću i naši životi i naši običaji?

I pitam ovo: da li ste i vi poverovali o nama da jedemo ljude; i da posle gozbe, pošto ugasimo svetla, upražnjavamo razuzdano bludničenje?

Ili nas osuđujete samo zbog toga što se držimo takvih učenja i verujemo u mišljenje koje je, kako mislite, neistinito?

Trifon: Tome se mi čudimo, ali ono o čemu govori svetina nije vredno verovanja; jer je krajnje odbojno ljudskoj prirodi. Štaviše, znam da su vaše zapovesti u takozvanom Jevanđelju tako divne i tako velike da sumnjam da ih iko može ispuniti; jer sam ih pažljivo pročitao.

Ali evo šta nas najviše zbunjuje: da vi, koji tvrdite da ste pobožni i smatrate sebe boljima od drugih, ni u čemu niste odvojeni od njih i ne menjate svoj način života u odnosu na narode, jer ne držite nikakve praznike ni subote**, niti imate obred** obrezanja**; i dalje****, polažući svoje nade u čoveka koji je bio raspet****, ipak očekujete da dobijete nešto dobro od** Boga**, dok ne** slušate Njegove zapovesti.

Zar niste čitali da će ta duša biti istrebljena iz svog naroda, ona koja ne bude obrezana osmog dana? A to je jednako propisano i za strance i za robove.

Ali vi, olako prezirući ovaj savez, odbacujete dužnosti koje iz njega proističu i pokušavate da uverite sebe da poznajete Boga, a ipak ne činite ništa od onoga što čine oni koji se boje Boga.

Ako se, dakle, možete odbraniti po ovim tačkama i jasno pokazati na koji se način uopšte nadate bilo čemu, iako ne držite zakon, to bismo vrlo rado čuli od vas, a onda ćemo istražiti i druga slična pitanja.

Poglavlje 11. Zakon je ukinut; Novi zavet obećan i dat od Boga

Justin: Neće biti drugog Boga**, o Trifone, niti je od** večnosti postojao ikoji drugi, osim Onoga koji je načinio i uredio čitav ovaj svemir**.**

Niti mislimo da postoji jedan Bog za nas, a drugi za vas, nego da je jedini Bog Onaj koji je vaše očeve izveo iz Egipta snažnom rukom i podignutom mišicom**.**

Niti smo se uzdali u ikoga drugog (jer drugoga nema), nego u Onoga u koga ste se I VI UZDALI****, u Boga Avraamovog**, Isakovog i Jakovljevog**.

Ali se ne uzdamo posredstvom Mojsija niti posredstvom zakona; jer bismo tada činili isto što i vi.

Ali sada — jer sam čitao da će postojati konačni zakon i savez, najuzvišeniji od svih, kojega su sada dužni da se drže svi ljudi, svi koji traže nasleđe Božije.

Jer zakon proglašen na Horivu sada je star i pripada samo vama; a ovaj je za sve bez razlike.

Dakle, zakon postavljen naspram zakona ukinuo je onaj pre njega, a savez koji dolazi kasnije na isti je način okončao prethodni; i dat nam je večni i konačni zakon — naime, Hristos — i savez je pouzdan, posle koga neće biti ni zakona, ni zapovesti, ni uredbe.

Zar niste čitali ovo što Isaija kaže: „Poslušaj me, narode moj, i čuj me, rode moj; jer će zakon od mene izaći i sud svoj postaviću da bude vidjelo narodima. Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će ostrva čekati i u moju će se mišicu uzdati.“

A preko Jeremije, o tom istom novom savezu, ovako govori: „Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem Nov zavjet, Ne kao onaj zavjet koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske“ (Jeremija 31:31-32).

Ako je, dakle, Bog objavio novi savez koji je trebalo da bude ustanovljen, i to za svetlost narodima, vidimo i uvereni smo da ljudi pristupaju Bogu, ostavljajući svoje idole i drugu nepravednost, kroz ime Onoga koji je raspet, Isusa Hrista**, i ostaju pri svom ispovedanju čak i do smrti, i čuvaju** pobožnost.

Štaviše, po delima i po pratećim čudima svima je moguće razumeti da je On novi zakon i novi savez**, i očekivanje onih koji iz svakog naroda čekaju** dobra od Boga**.**

Jer istiniti duhovni Izrailj**, i potomci Jude, Jakova, Isaka i** Avraama (koji je u neobrezanju bio prihvaćen i blagosloven od Boga zbog svoje vere, i nazvan ocem mnogih naroda), jesmo mi koji smo privedeni Bogu kroz ovog raspetog Hrista, kao što će biti pokazano dok budemo išli dalje.

Poglavlje 12. Jevreji krše večni zakon i loše tumače Mojsijev

Naveo sam i drugi odlomak u kome Isaija uzvikuje: „poslušajte, i živa će biti duša vaša, i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo dadoh ga za svjedoka narodima, za vođa i zapovjednika narodima. Evo, zvaćeš narod kojega nijesi znao, i narodi koji te nijesu znali steći će se k tebi, radi Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi.“

Justin: Upravo taj zakon ste prezreli, i Njegov novi sveti savez ste omalovažili; i sada ga niti primate, niti se kajete zbog svojih zlih dela. Jer su vaše uši zatvorene, vaše oči zaslepljene, a srce otvrdlo — vapio je Jeremija; pa ipak ni tada ne slušate.

Zakonodavac je prisutan, a vi Ga ne vidite; siromasima se propoveda jevanđelje, slepi progledaju, a vi ne razumete.

Sada vam je potrebno drugo obrezanje, premda se veoma hvalite telom.

Novi zakon zahteva od vas da držite neprestanu subotu**, a vi, zato što ste jedan dan besposleni**, mislite da ste pobožni, ne razaznajući zašto vam je to zapoveđeno: i ako jedete beskvasni hleb, kažete da je volja Božija ispunjena.

Gospod Bog naš ne nalazi zadovoljstvo u takvim obredima: ako je među vama neki krivokletnik ili lopov, neka prestane to da bude; ako je neko preljubnik, neka se pokaje; tada je održao slatke i istinite subote Božije.

Ako neko ima nečiste ruke, neka ih opere i bude čist.

Poglavlje 13. Isaija uči da se gresi opraštaju kroz Hristovu krv

Justin: Jer vas Isaija nije uputio na kupatilo da tamo sperete ubistvo i druge grehe, koje ni sva voda morska ne bi bila dovoljna da očisti; nego je, kako se i moglo očekivati, to bilo ono spasonosno kupanje drevnog vremena koje je pratilo one koji su se pokajali, i koji se više nisu čistili krvlju jaraca i ovaca, ni pepelom junice, ni prinosima belog brašna, nego verom kroz krv Hristovu**, i kroz Njegovu smrt, koji je umro upravo iz tog razloga, kao što je i sam Isaija rekao, govoreći ovako**:

„Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. Odstupite, odstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodnje. Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Gospod ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izrailjev. Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ „Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod. Raširi mjesto šatora svojega, i zavjese stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, kolje svoje utvrdi. Jer ćeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti, i sjeme će tvoje naslijediti narode, i puste će gradove naseliti. Ne boj se, jer se nećeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer nećeš biti prijekorna, nego ćeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovišta svojega nećeš se više sjećati. Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je Svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod.“ (Dijalog s Trifonom, Poglavlja 10-30)