Justin Mučenik: Jevreji obožavaju istog Boga

U svom dijalogu s Trifonom Jevrejinom i njegovim saputnicima, veliki svetitelj i mučenik Justin Mučenik priznao je da i Jevreji i hrišćani obožavaju potpuno istog Boga.

Navodim relevantni odeljak tog razgovora.

Sve isticanje u tekstu je moje.

Poglavlje 10. Trifon krivi hrišćane samo za ovo — nepridržavanje zakona

A kada su ućutali, ponovo sam im se obratio.

Justin: Ima li, prijatelji moji, ijedne druge stvari zbog koje nas krivite, osim ove — da ne živimo po zakonu, da nismo obrezani po telu kao što su bili vaši praoci, i da ne držimo subote kao vi?

Da li se među vama kleveću i naši životi i naši običaji?

I pitam ovo: da li ste i vi poverovali o nama da jedemo ljude; i da posle gozbe, pošto ugasimo svetla, upražnjavamo razuzdano bludničenje?

Ili nas osuđujete samo zbog toga što se držimo takvih učenja i verujemo u mišljenje koje je, kako mislite, neistinito?

Trifon: Tome se mi čudimo, ali ono o čemu govori svetina nije vredno verovanja; jer je krajnje odbojno ljudskoj prirodi. Štaviše, znam da su vaše zapovesti u takozvanom Jevanđelju tako divne i tako velike da sumnjam da ih iko može ispuniti; jer sam ih pažljivo pročitao.

Ali evo šta nas najviše zbunjuje: da vi, koji tvrdite da ste pobožni i smatrate sebe boljima od drugih, ni u čemu niste odvojeni od njih i ne menjate svoj način života u odnosu na narode, jer ne držite nikakve praznike ni subote**, niti imate obred** obrezanja; i dalje****, polažući svoje nade u čoveka koji je bio raspet****, ipak očekujete da dobijete nešto dobro od Boga, dok ne slušate Njegove zapovesti.

Zar niste čitali da će ta duša biti istrebljena iz svog naroda, ona koja ne bude obrezana osmog dana? A to je jednako propisano i za strance i za robove.

Ali vi, olako prezirući ovaj savez, odbacujete dužnosti koje iz njega proističu i pokušavate da uverite sebe da poznajete Boga, a ipak ne činite ništa od onoga što čine oni koji se boje Boga.

Ako se, dakle, možete odbraniti po ovim tačkama i jasno pokazati na koji se način uopšte nadate bilo čemu, iako ne držite zakon, to bismo vrlo rado čuli od vas, a onda ćemo istražiti i druga slična pitanja.

Poglavlje 11. Zakon je ukinut; Novi zavet obećan i dat od Boga

Justin: Neće biti drugog Boga, o Trifone, niti je od večnosti postojao ikoji drugi, osim Onoga koji je načinio i uredio čitav ovaj svemir.

Niti mislimo da postoji jedan Bog za nas, a drugi za vas, nego da je jedini Bog Onaj koji je vaše očeve izveo iz Egipta snažnom rukom i podignutom mišicom**.**

Niti smo se uzdali u ikoga drugog (jer drugoga nema), nego u Onoga u koga ste se I VI UZDALI****, u Boga Avraamovog, Isakovog i Jakovljevog.

Ali se ne uzdamo posredstvom Mojsija niti posredstvom zakona; jer bismo tada činili isto što i vi.

Ali sada — jer sam čitao da će postojati konačni zakon i savez, najuzvišeniji od svih, kojega su sada dužni da se drže svi ljudi, svi koji traže nasleđe Božije.

Jer zakon proglašen na Horivu sada je star i pripada samo vama; a ovaj je za sve bez razlike.

Dakle, zakon postavljen naspram zakona ukinuo je onaj pre njega, a savez koji dolazi kasnije na isti je način okončao prethodni; i dat nam je večni i konačni zakon — naime, Hristos — i savez je pouzdan, posle koga neće biti ni zakona, ni zapovesti, ni uredbe.

Zar niste čitali ovo što Isaija kaže: „Poslušaj me, narode moj, i čuj me, rode moj; jer će zakon od mene izaći i sud svoj postaviću da bude vidjelo narodima. Blizu je pravda moja, izaći će spasenje moje, i mišice će moje suditi narodima; mene će ostrva čekati i u moju će se mišicu uzdati.“

A preko Jeremije, o tom istom novom savezu, ovako govori: „Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem Nov zavjet, Ne kao onaj zavjet koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske“ (Jeremija 31:31-32).

Ako je, dakle, Bog objavio novi savez koji je trebalo da bude ustanovljen, i to za svetlost narodima, vidimo i uvereni smo da ljudi pristupaju Bogu, ostavljajući svoje idole i drugu nepravednost, kroz ime Onoga koji je raspet, Isusa Hrista, i ostaju pri svom ispovedanju čak i do smrti, i čuvaju pobožnost.

Štaviše, po delima i po pratećim čudima svima je moguće razumeti da je On novi zakon i novi savez**, i očekivanje onih koji iz svakog naroda čekaju** dobra od Boga.

Jer istiniti duhovni Izrailj, i potomci Jude, Jakova, Isaka i Avraama (koji je u neobrezanju bio prihvaćen i blagosloven od Boga zbog svoje vere, i nazvan ocem mnogih naroda), jesmo mi koji smo privedeni Bogu kroz ovog raspetog Hrista, kao što će biti pokazano dok budemo išli dalje.

Poglavlje 12. Jevreji krše večni zakon i loše tumače Mojsijev

Naveo sam i drugi odlomak u kome Isaija uzvikuje: „poslušajte, i živa će biti duša vaša, i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo dadoh ga za svjedoka narodima, za vođa i zapovjednika narodima. Evo, zvaćeš narod kojega nijesi znao, i narodi koji te nijesu znali steći će se k tebi, radi Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi.“

Justin: Upravo taj zakon ste prezreli, i Njegov novi sveti savez ste omalovažili; i sada ga niti primate, niti se kajete zbog svojih zlih dela. Jer su vaše uši zatvorene, vaše oči zaslepljene, a srce otvrdlo — vapio je Jeremija; pa ipak ni tada ne slušate.

Zakonodavac je prisutan, a vi Ga ne vidite; siromasima se propoveda jevanđelje, slepi progledaju, a vi ne razumete.

Sada vam je potrebno drugo obrezanje, premda se veoma hvalite telom.

Novi zakon zahteva od vas da držite neprestanu subotu, a vi, zato što ste jedan dan besposleni, mislite da ste pobožni, ne razaznajući zašto vam je to zapoveđeno: i ako jedete beskvasni hleb, kažete da je volja Božija ispunjena.

Gospod Bog naš ne nalazi zadovoljstvo u takvim obredima: ako je među vama neki krivokletnik ili lopov, neka prestane to da bude; ako je neko preljubnik, neka se pokaje; tada je održao slatke i istinite subote Božije.

Ako neko ima nečiste ruke, neka ih opere i bude čist.

Poglavlje 13. Isaija uči da se gresi opraštaju kroz Hristovu krv

Justin: Jer vas Isaija nije uputio na kupatilo da tamo sperete ubistvo i druge grehe, koje ni sva voda morska ne bi bila dovoljna da očisti; nego je, kako se i moglo očekivati, to bilo ono spasonosno kupanje drevnog vremena koje je pratilo one koji su se pokajali, i koji se više nisu čistili krvlju jaraca i ovaca, ni pepelom junice, ni prinosima belog brašna, nego verom kroz krv Hristovu, i kroz Njegovu smrt, koji je umro upravo iz tog razloga, kao što je i sam Isaija rekao, govoreći ovako:

„Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. Odstupite, odstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodnje. Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Gospod ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izrailjev. Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ „Veseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, zapjevaj i poklikni ti koja ne trpiš muka od porođaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod. Raširi mjesto šatora svojega, i zavjese stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, kolje svoje utvrdi. Jer ćeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti, i sjeme će tvoje naslijediti narode, i puste će gradove naseliti. Ne boj se, jer se nećeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer nećeš biti prijekorna, nego ćeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovišta svojega nećeš se više sjećati. Jer ti je muž Tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je Svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaće se. Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošćenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod.“ (Dijalog s Trifonom, Poglavlja 10-30)