Čudotvorac o božanstvu Hrista
Citiraću iz dela Life and Works (Fathers of the Church Patristic Series), u prevodu Majkla Slusera, koje je 1998. objavio The Catholic University of America Press. Sav naglasak je moj.
BESEDA ZAHVALNOSTI ORIGENU
_Beseda svetog Grigorija Čudotvorca Origenu, koju je izgovorio u Kesariji u Palestini, pošto je kod njega učio mnogo godina, i neposredno pre nego što je otputovao u svoju zemlju._1
1. Iako je ovaj spis bio poznat i kao „Panegirik Origenu“ (Migne, Quasten, Fouskas), savremena prednost daje se naslovu „Beseda zahvalnosti“ (Koetschau, Altaner, Crouzel, Marotta), koji je zasnovan na 3.31 i 4.40. (Str. 91)
4. (35**) Ali hvale i himne sveopštem caru i čuvaru, neprestanom izvoru svih dobara, prenećemo na onoga koji i u tom pogledu isceljuje našu slabost i koji jedini može da nadoknadi naše nedostatke, na zaštitnika i Spasitelja naših duša, na njegovu prvorođenu Reč, Demijurga i Kormilara10** svih stvari. (36) On jedini može da uznosi neprekidne i nepresušne zahvalnice Ocu za sebe i za svemir, za svakoga pojedinačno i za sve zajedno. **On je istina, i MUDROST i SILA samoga Oca svemira11** , i takođe je s njim i U NJEMU i potpuno s njim sjedinjen; tako da nikako nije moguće da bi on, bilo usled nedostatka pažnje ili mudrosti, bilo usled neke slabosti, poput nekoga ko je otuđen od samoga sebe, ili bio bez moći da hvali, ili je imao pa namerno (što je bogohulno i reći) dopustio da Otac ostane nehvaljen. (37) On jedini je u stanju da na najsavršeniji način ispuni punu meru hvale koja mu pripada. Otac svemira, koji ga je učinio jednim sa sobom, i koji posredstvom njega gotovo da12 sam sebe opisuje, i poštovao bi i bio poštovan, na neki način, silom potpuno jednakom njegovoj sopstvenoj; to13 je zapalo njegovom jedinorodnom da poseduje, prvi i jedini od svega što postoji, Bogu-Reči koji je U NJEMU. (38) Sve ostalo je kadro da prinese zahvalnost i istinsko obožavanje jedino ako, kada prinosimo svoj prinos za sva dobra koja nam je Otac dao, moć dostojne zahvalnosti pripišemo jedino njemu14, ispovedajući da je jedini put istinske pobožnosti to da se uzrok svega spominje u potpunosti kroz njega. (39) Stoga, pošto nas je i dovde dovelo bezgranično promišljanje nad svime, koje nas štiti i u velikom i u malom, neka on, postojana Reč, bude ispovedan kao dostojan zahvalnosti i pojanja, jer je najsavršeniji i živi, i oduhovljena Reč samoga prvog Uma. (Str. 96-97)
11. Ovaj izraz, koji ne treba mešati sa „unutartrojičnim“ Ocem, veoma je čest kod ranijih pisaca. Jedna od najpoučnijih paralela jeste Justinova 1 Apol. 63.11–15...
14. Ovde i u ostatku ovog pasusa „on“ i „njemu“ odnose se na Reč. (Str. 97)
Time što Isusa poistovećuje sa Mudrošću i Silom Boga koji ostaje u Bogu, Grigorije očigledno nijednog trenutka nije mislio da je Hristos stvorenje. To je zato što bi Čudotvorac znao da su Božja Mudrost i Sila i nestvorene i beskonačne.
A evo i citata iz Prve apologije svetog Justina Mučenika:
Poglavlje 63. Kako se Bog javio Mojsiju
I svi Jevreji i sada uče da je bezimeni Bog govorio Mojsiju; otuda Duh proroštva, optužujući ih preko gore pomenutog proroka Isaije, reče „Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.“ Isaija 1:3 A Isus Hristos, pošto Jevreji nisu znali šta je Otac, a šta Sin, na isti način ih je optužio; i sam reče, „niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 A Reč Božja jeste njegov Sin, kao što smo već rekli. I naziva se Anđelom i Apostolom; jer objavljuje sve što treba da znamo, i poslat je da objavi sve što je otkriveno; kao što i sam naš Gospod kaže, „Ko vas sluša, mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao.“ Luka 10:16 I iz spisa Mojsijevih ovo će biti očigledno; jer ovako je u njima zapisano, „Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ Izlazak 3:6 A ako želiš da saznaš šta sledi, možeš to učiniti iz istih spisa; jer je nemoguće ovde izložiti sve. Ali toliko je napisano radi dokazivanja da je Isus Hristos Sin Božji i njegov Apostol, budući od davnina Reč, i javljajući se čas u obliku ognja, čas u liku anđela; ali sada, po volji Božjoj, postavši čovek radi ljudskog roda, pretrpeo je sva stradanja koja su demoni podstakli bezumne Jevreje da mu nanesu; a oni, iako u spisima Mojsijevim imaju izričito potvrđeno, „Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ ipak tvrde da je onaj koji je to rekao bio Otac i Tvorac svemira. Otuda ih Duh proroštva prekoreva i govori, „a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.“ Isaija 1:3 I opet, Isus, kao što smo već pokazali, dok je bio s njima, reče, „niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 Jevreji, dakle, budući da su sve vreme smatrali da je Otac svemira onaj koji je govorio Mojsiju, iako je onaj koji mu je govorio zaista bio Sin Božji, koji se naziva i Anđelom i Apostolom, pravedno su optuženi, i od Duha proroštva i od samoga Hrista**, da ne** poznaju ni Oca ni Sina. Jer za one koji tvrde da je Sin Otac, dokazuje se da niti su upoznali Oca, niti znaju da Otac svemira ima Sina; koji takođe, budući prvorođena Reč Božja, jeste i Bog****. I od davnina se javljao u obliku ognja i u liku anđela Mojsiju i drugim prorocima; ali sada, u vreme tvoje vladavine, pošto je, kao što rekosmo, postao Čovek od device, po naumu Oca, radi spasenja onih koji veruju u njega, pretrpeo je i da bude ponižen i da strada, kako bi umiranjem i ponovnim ustajanjem pobedio smrt. A ono što je iz kupine rečeno Mojsiju, „Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.“ Izlazak 3:6 označavalo je da oni, iako mrtvi, ipak postoje, i da su ljudi koji pripadaju samome Hristu. Jer oni behu prvi od svih ljudi koji su se posvetili traganju za Bogom; Avraham beše otac Isakov, a Isak Jakovljev, kao što Mojsije napisa. (Naglasak moj)
Za dalje čitanje