Očev Bog?

UNITARIJANSKA DILEMA

Knjiga Otkrivenja predstavlja Boga, tačnije Oca, kao Onoga koji sedi na prestolu:

„Od Jovana na sedam Crkava koje su u Aziji: Blagodat vam i mir od Boga, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi; i od sedam duhova, koji su pred prijestolom njegovim; I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom,“ Otkrivenje 1:4-5

„Potom vidjeh, i gle, vrata otvorena na nebu, i čuh onaj isti glas gdje zbori sa mnom kao truba i govori: Popni se amo, i pokazaću ti šta ima da bude poslije ovoga. I odmah bijah u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše Neko, Po izgledu sličan kamenu jaspisu i sardu; i okolo prijestola bijaše duga na izgled kao smaragd. I okolo prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučeni u bijele haljine, i sa vijencima zlatnim na glavama svojim. I od prijestola izlažahu munje i glasovi i gromovi; i sedam svijećnjaka ognjenih gorahu pred prijestolom, a to su sedam duhova Božijih.“

„I pred prijestolom kao more stakleno, slično kristalu; i nasred prijestola i oko prijestola četiri živa bića, puna očiju sprijeda i pozadi. I prvo biće bješe slično lavu, i drugo biće slično teletu, i treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bješe slično orlu u letu. I svako od četiri živa bića imađaše po šest krila, naokolo i iznutra puna očiju, i dan i noć ne miruju govoreći: Svet, Svet, Svet Gospod Bog Svedržitelj, Koji bješe i Koji jeste i Koji dolazi. I kada živa bića dadoše slavu i čast i hvalu Onome koji sjedi na prijestolu, Koji živi u vijekove vijekova, Padoše dvadeset i četiri starješine pred Onim što sjedi na prijestolu, i pokloniše se Onome što živi u vijekove vijekova, i položiše vijence svoje pred prijestolom govoreći: Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:1-11

Prema sledećem poglavlju, Jagnje koje jeste Hristos lično se razlikuje od Onoga koga je Jovan video ustoličenog u slavi:

„I vidjeh u desnici Onoga koji sjeđaše na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata.“…„I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu.“ Otkrivenje 5:1, 6-7

Ova razlika između Isusa Jagnjeta i Onoga na prestolu vidi se kroz čitavu Jovanovu viziju:

„I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?“ Otkrivenje 6:15-17

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin!“

„I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

U svetlu prethodnog, očigledno je da se, kad god Jovan pominje glas koji govori sa prestola, to neosporno odnosi na Boga Oca:

„I sedmi izli čašu svoju na vazduh, i iziđe glas veliki iz hrama nebeskog od prijestola, govoreći: Svrši se!“ Otkrivenje 16:17

Sledeći primer izričito jasno pokazuje da je to Božji glas koji govori sa prestola:

„I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe. I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin.“ Otkrivenje 21:3-7

Ovde stvari postaju prilično zanimljive, štaviše zbunjujuće.

Glas sa prestola poziva vernike da hvale njegovog i svog Boga!

„I padoše dvadeset i četiri starješine, i četiri živa bića, i pokloniše se Bogu koji sjedi na prijestolu, govoreći: Amin! Aliluja! I od prijestola iziđe glas koji govori: Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, i koji ga se bojite, mali i veliki.“ Otkrivenje 19:4-5

Govornik označava Boga istim izrazom koji je veliko mnoštvo na nebu upravo upotrebilo za svog Boga:

„I poslije ovoga čuh kao glas silni naroda mnogoga na nebu gdje govori: Aliluja! Spasenje i slava i čast i sila Bogu našemu; Jer su istiniti i pravedni sudovi njegovi, što osudi bludnicu veliku, koja pokvari zemlju bludom svojim, i osveti krv slugu svojih od ruke njezine. I ponovo rekoše: Aliluja! I dim njezin dizaše se u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 19:1-3

Budući da je Onaj koji sedi na prestolu nesumnjivo Bog Otac, to znači da upravo Otac govori o hvaljenju svoga Boga!

Bogočovek koji vlada!

Jedan mogući način da anti-trinitarac ovo zaobiđe jeste tvrdnja da je to glas Jagnjeta koji govori sa prestola, budući da Jovan na drugom mestu kaže da i Hristos sedi na Božjem prestolu zajedno sa svojim Ocem:

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.“ Otkrivenje 12:1-5

Ovo objašnjava zašto Jovan govori o prestolu (jednina) Boga i Jagnjeta:

„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu.“ Otkrivenje 22:1-3

Bog i Hristos zajedno su zauvek ustoličeni nad svom tvorevinom, otuda i pominjanje njihovog jednog prestola, a ne prestola (množina).

Štaviše, Otkrivenje čak govori o Ocu kao Isusovom Bogu:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„Preni se i bdi, pa utvrdi ostalo što je gotovo da pomre, jer ne nađoh tvoja djela da su savršena pred Bogom mojim.“… „Tako će onaj koji pobijedi biti obučen u haljine bijele, i neću izbrisati ime njegovo iz Knjige života, i priznaću ime njegovo pred Ocem mojim i pred anđelima njegovim.“… „Onoga koji pobijedi učiniću stubom u hramu Boga moga, i više neće izići napolje; i napisaću na njemu Ime Boga moga, i ime grada Boga moga, novoga Jerusalima, koji silazi s neba od Boga moga, i novo Ime moje.“ Otkrivenje 3:2, 5, 12

U svetlu toga, anti-trinitarac će želeti da tvrdi da je upravo Jagnje ono koje u Otk. 19:5 govori o tome da ima Boga, u solidarnosti sa ostalim Božjim slugama.

Nažalost po anti-trinitarca, ovaj odgovor ne pomaže njegovom stanovištu, već otvara nepremostive probleme za shvatanje da je Isus tek stvoreno biće.

Kao prvo, to znači da Hristos u potpunosti deli jedinstvenu božansku suverenost nad svom tvorevinom, koja pripada isključivo JHVH. Time se vaskrsli Sin Božji prikazuje kao jednak Ocu u slavi, vlasti, moći i časti, što potvrđuju sledeći tekstovi:

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

„I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:10

„Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:6

Zapazimo da i Bog i Isus imaju sveštenike koji im služe, što ponovo potvrđuje suštinsku jednakost Oca i Sina. Uostalom, jevrejski tekst izričito jasno kaže da vernici treba da budu sveštenici jedino Boga i da služe jedino JHVH:

„A vi ćete se zvati sveštenici Gospodnji, sluge Boga našega govoriće vam se, blago naroda ješćete i slavom njihovom hvalićete se.“ Isaija 61:6 LSB

Ovo objašnjava zašto se proslavljeni Hristos prikazuje tako da ima obličje i osobine Boga JHVH:

„I anđelu Crkve u Smirni napiši: Tako govori Prvi i Posljednji, koji bješe mrtav i oživi:“ Otkrivenje 2:8

„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj.“

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:12-18

Ovde naš vaskrsli Gospod poprima izgled i glas Starca danima, obličje slave JHVH, i božanskog Bića koje se javilo Danilu (up. Jezekilj 1:24-28; 2:1-10; Dan. 7:9-10, 13-14; 10:5-6).

Isus čak sebe naziva titulom koja se u knjizi proroka Isaije pripisuje JHVH:

„Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.“ Isaija 41:4 Legacy Standard Bible (LSB)

„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:12 LSB

Druga mesta u Otkrivenju gde Sin sebi pripisuje imena i funkcije JHVH uključuju:

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar:“… „I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18, 23

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“… „Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“… „Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20

„Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim.“ Isaija 40:10 LSB

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10 LSB

Otkrivenje, dakle, izričito poistovećuje Isusa sa ljudskim ovaploćenjem, sa samom ljudskom pojavom Svemogućeg Boga JHVH, dok ga istovremeno lično razlikuje i od Oca i od Svetog Duha.

Nije onda nikakvo čudo što Jovan gleda kako svako stvorenje u čitavoj tvorevini prinosi Jagnjetu potpuno isto obožavanje koje prima Bog Otac, i to u potpuno istom trajanju!

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“

„I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov.“

„I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova!“ Otkrivenje 5:8-14

Drugim rečima, vaskrsli Isus nije stvorena ljudska ličnost, već nestvoreni Sin Božji koji je postao ljudsko biće radi iskupljenja čovečanstva.

U isto vreme, pošto je postao i ostaje istinski čovek (premda proslavljeni i besmrtni Čovek koji vlada na nebu), Otac je postao njegov Bog.

Uostalom, Sveto pismo zaista uči da je JHVH Bog svakoga tela,

„Tada dođe riječ Gospodnja Jeremiji govoreći: Gle, ja sam Gospod Bog svakoga tijela, eda li je meni što teško?“ Jeremija 32:26-27 LSB

I takođe objavljuje da je nestvorena Reč i jedinorodni Sin Božji postao telo u određenom trenutku vremena:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“… „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14

Tako je Otac, koji je takođe Svemogući JHVH, postao Bog ovaploćene Reči, i zato Isus poštuje Oca kao svoga Boga.

Dilema anti-trinitarca

Oni koji odbacuju božanstvo Hrista suočeni su sa nepremostivim problemom. Često se pozivaju na mesta u Svetom pismu gde se za Oca kaže da je Isusov Bog, kako bi opovrgli Trojstvo i suštinsku jednakost Sina sa Ocem. Ipak, kao što sam pokazao iz Otk. 19:5, sam Otac govori o Bogu koji je zajednički i njemu i vernicima. Pogledajmo tekst još jednom:

„I od prijestola iziđe glas koji govori: Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, i koji ga se bojite, mali i veliki.“ English Standard Version (ESV)

Prema tome, ako Isus ne može biti Bog u apsolutnom smislu zato što ima Boga, onda ni Otac ne može biti istinski Bog, jer i on ima Boga koga vernici treba da hvale.

Ako sada anti-trinitarac odgovori da Otac govori samo u solidarnosti sa vernicima, nazivajući njihovog Boga svojim upravo zato da bi se poistovetio sa njima, onda ista logika važi i za Hrista.

Sin se, postavši Čovek, ne samo poistovećuje sa čovečanstvom, već je sada postao stvarni deo i član ljudskog roda:

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog.“

„A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-18

Zato, koliko će tek više Sin govoriti o Bogu svakoga tela kao i o svom Bogu, budući da je i sam postao telo i ostaje telo u vekove vekova?

Kako god bilo, anti-trinitarac ostaje pred dilemom iz koje ne može izaći ako i dalje odbacuje Trojstvo i ljudsko ovaploćenje jedinstvenog, božanskog Sina Božjeg.

Ako nije drugačije naznačeno, biblijski citati preuzeti su iz prevoda New International Version (NIV).