Premudrosti Solomonove, Sirah, Duh, Vasilije i Amfilohije

Deuterokanonski spisi sadrže odlomke koji ukazuju na Trojedinost Boga. Štaviše, sam Novi zavet odjekuje jezikom i idejama ovih spisa kada opisuje Hrista kao Božanskog. Na primer, za Isusa se kaže da je Mudrost, Reč i Sila Božija, jedinorođeni (monogenes) Sin Božiji, sam lik (eikon) Boga i sjaj ili odsjaj (apaugasma) slave Božije:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog“ (theos). „On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ (monogenous) „od Oca“… „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin“ (monogenes), „koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 14, 18 – Up. 3:16, 18; 1. Jovanova 4:9

„A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:23-24

„U njima bog ovoga svijeta oslijepi razum nevjernika, da im ne zasvijetli svjetlost Jevanđelja slave Hrista, koji je ikona“ (eikon) „Boga nevidljivoga.“ 2. Korinćanima 4:4

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona“ (eikon) „Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:13-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je“ (apaugasma) „sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

Upravo ovi izrazi i pojmovi primenjuju se na Božiju Mudrost/Reč u delima poznatim kao Premudrosti Solomonove i Sirah (ben Sirah):

„Spoznah i ono što je skriveno i što je javno; jer me naučila Premudrost – izumiteljka svega. Jer u njoj je Duh razuma, sveti, jedinorodni“ (monogenes), „mnogostrani, tanani, blagoljetni, svijetli, čisti, jasni, nezlobivi, dobrotoljubivi, prodorni, Neodoljivi, dobrotvorni, čovjekoljubivi, tvrdi, krepki, bezbrižni, svesilni, svevideći i sve duhove prožimajući umne, čiste, svetanane. Jer Premudrost je pokretljivija od svakog pokreta, a prožima i proniče sve i sva čistotom; Jer ona je dah Sile Božje i izliv čisti Svedržitelja slave; zato se nje ništa nečisto ne dotiče.“

„Jer ona je odbljesak“ (apaugasma) „svjetlosti vječne i ogledalo čisto Božanskog djejstva i slika“ (eikon) „Njegove dobrote. Jedna je ona, a sve može, i obitavajući u sebi samoj – sve obnavlja, i pokoljenjima se useljavajući u duše svetih, prijatelje Božje i proroke stvara. Zaista, Bog jedino ljubi onoga koji sa Premudrošću zajedno živi. Jer ona je od sunca blagolikija i od svih zvijezda uzvišenija. I u poređenju sa svjetlošću prvijenstvo ima; Jer ovu smjenjuje noć, a Premudrost ne nadvladava zloba.“ Premudrosti Solomonove 7:21-30

Za Mudrost/Reč se takođe kaže da sedi na prestolu sa Bogom na nebu i u stubu od oblaka, pri čemu je Svemoćna Reč Onaj kojim se Bog poslužio da svojim mačem pobije prvence Egipta:

„Bože otaca i Gospode milosti, Koji si sve stvorio riječju Svojom, I koji si Premudrošću svojom sazdao čovjeka da vlada Tobom stvorenim tvarima, I da upravlja svijetom svetošću i pravednošću, i u pravoti duše da sud sudi! Podari mi Tvojim Prestolima saprestolnu Premudrost i ne odbaci me od djece svoje.“

„Jer, ja sam sluga Tvoj i sin sluškinje Tvoje, čovjek nemoćan i kratka vijeka, i premalen za poimanje Suda i zakona. Pošto, makar i savršen bio neko među sinovima ljudskim, ako je bez Tvoje Premudrosti, ništa ne predstavlja. Ti si me izabrao za cara naroda Tvoga i za sudiju sinova Tvojih i kćeri. Rekao si da sagradim hram na Gori Svetoj Tvojoj i u gradu obitavališta Tvoga žrtvenik, po uzoru na Šator sveti koji si pripremio od početka.“

„A sa Tobom je Premudrost koja zna djela Tvoja; prisutna kada si stvarao svijet, kojoj je poznato šta je ugodno u očima Tvojima i šta pravo u zapovijestima Tvojima. Nispošlji nju sa svetih nebesa i sa trona slave Tvoje pošalji je, da bi bila sa mnom i pomogla mi da poznam šta je Tebi ugodno. Jer ona sve zna i razumije, pa će me trezveno voditi u djelima mojim i sačuvati me slavom svojom; I biće primljena djela moja, i sudiću narodu Tvome pravedno i biću dostojan prestola oca mojega.“ Premudrosti Solomonove 9:1-12

„Premudrost će proslaviti samu sebe i posred naroda svoga biće hvaljena. Na saboru Višnjega otvoriće usta svoja i naspram sile Njegove biće hvaljena: Ja iz usta Višnjega iziđoh i kao magla pokrih zemlju; Ja se na visinama nastanih, i presto moj je u stubu oblačnom; Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam. Sa svima ovima pokoj sam tražila i u čijem nasleđu bih obitavala. Tada mi je zapovijedio Tvorac svih (stvorenja), i Onaj koji me je stvorio, dovede u pokoj šator moj i reče: U Jakovu se nastani i u Izrailju nađi sebi naslijeđe. Prije vijeka od iskoni stvori me, i dovijeka neću nestati. U Šatoru svetom (skiniji) pred Njim služih, i tako se u Sionu utvrdih; U gradu voljenom na sličan način me uspokoji, i u Jerusalimu je vlast moja. I ukrijepih se u narodu proslavljenom, u udjelu Gospodnjem, nasleđu Njegovom.“ Sirah 24:1-12

„Oni koji ni u šta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je narod – sin Božiji. Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine Svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale zemlje siđe mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći, I stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila.“ Premudrosti Solomonove 18:13-16

I ovde se sve ove osobine i funkcije pripisuju Hristu, koji je Reč Božija, koji sedi sa svojim Ocem na njegovom prestolu i koji mačem iz svojih usta ubija bezbožnike:

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

Osim toga, deuterokanonski spisi pominju Svetog Duha kao onoga koji prati Božiju Mudrost da bi prosvetlio ljudska bića, i dalje određuju Duha kao sveprisutnog i besmrtnog, večno živog:

„Jer, koji čovjek poznaje volju Božju? Ili, ko će se dosjetiti šta hoće Gospod? Jer, pomisli smrtnika su nesigurne i sklona griješenju razmišljanja naša; Truležno tijelo pritiska dušu, i zemno stanište obremenjuje mnogobrižni um. Mi jedva naziremo ono što je na zemlji i ono što je pod rukama sa mukom nalazimo; ko li će tek ono što je na nebesima ispitati? Volju pak Tvoju ko bi poznao, da Ti nisi dao Premudrost i da nisi poslao Svetoga Duha svoga sa visina? I tako biše ispravljene staze onih što su na zemlji i onome što je Tebi ugodno biše ljudi naučeni i Premudrošću spaseni.“ Premudrosti Solomonove 9:1-18

To što je Duh poslat zajedno sa Mudrošću savršeno odgovara novozavetnoj poruci da je Sveti Duh pratio Hrista, koji je ljudsko otelovljenje Božije Reči/Mudrosti, dok su u savršenom jedinstvu delovali da ostvare iskupljenje čovečanstva:

„A ako li ja Duhom Božijim izgonim demone, onda je došlo k vama Carstvo Božije.“ Matej 12:28

„A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo, I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji.“ Luka 3:21-22

„Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju.“… „I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini.“… „Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovijestim siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovijedam zarobljenima da će biti pušteni, i slijepima da će progledati; da oslobodim potlačene;“ Luka 4:1, 14, 18

„I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.“ Jovan 1:32-33

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.“ Dela apostolska 10:36-38

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14

A evo gde Premudrost govori o Duhu kao nestvorenom, večno živom, sveprisutnom i sveznajućem:

„Zavolite pravednost, sudije zemaljske, razmišljajte o Gospodu, u dobroti i prostoti srca tražite Ga. Jer Njega nalaze oni koji Ga ne kušaju, i objavljuje se onima koji mu nisu nevjerni. Jer isprazno umovanje udaljuje od Boga, a provjerena sila izobličava bezumnike. U zloradnu dušu neće ući Premudrost, niti će se nastaniti u tijelo opterećeno grijehom. Jer Sveti Duh pouke izbjeći će prevaru, i ukloniće se od pomisli nerazumnika. Jer čovjekoljubiv je duh Premudrost, ali neće oprostiti bogohulniku riječi njegovih; zato što je bubrega njegovih svjedok sam Bog i srca njegova nadzornik istinski i jezika slušatelj. Jer Duh Gospodnji ispunio je vaseljenu, i On koji obujima sve, ima znanje riječi.“ Premudrosti Solomonove 1:1-7

„Besmrtni Tvoj Duh u svemu prebiva.“ Premudrosti Solomonove 12:1

Ono što pominjanje Premudrosti 1:7 čini naročito zanimljivim jeste to što je ovo jedan od dokaznih tekstova koje su rani hrišćani koristili da potvrde suštinsko Božanstvo Svetog Duha. Navodim dvojicu takvih ranih bogoslova/apologeta:

Ali Utešitelj (Parakleton), Sveti Duh, koga će Otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i podsetiće vas na sve što sam vam govorio' (‘). Ali opet, kada čuješ (izraz) 'koga (Otac) šalje', nemoj o Duhu misliti niska (bukv. ono što je malo).

Jer Duh vam nije poslat kao da nije sa vama — jer kuda bi imao da dođe ili odakle bi imao da bude poslat — on koji ispunjava svu tvorevinu. „Jer Duh Gospodnji ispuni tvorevinu“ (1).

Da ja i Otac i Sveti Duh držimo (održavamo) nebo i zemlju, svedoči prorok — onaj koji reče Ocu: 'Kuda da idem od Duha tvoga, i kuda da bežim od lica tvoga (prosopon)'? (2) Ja se nazivam licem Oca, jer se on vidi u meni — jer ko je video mene, video je Oca (3). Ako su, dakle, ono što je gore i ono što je dole i ono što je između ispunjeni Duhom, kako, Gospode, kažeš: 'Ali Utešitelj (Parakletos), Sveti Duh, koga Otac moj šalje u ime moje'? (4) Njegov dolazak (5) pomenuo sam pod imenom 'poslanja' (bukv. slanja), da ne bih Oca učinio tuđim domostroju.

Jer kao što sam ja, pošto sam tajno bio u svetu kao Bog, najzad javno došao u svet kao čovek — kao što reče Jovan: 'U svetu beše i svet ga ne pozna' (6) — tako i Sveti Duh, koji je do sada nevidljivo bio sa vama, dolazi vam javno posle mog Vaznesenja, kroz silazak u vidu ognjenih jezika.

(1) Premudrosti Solomonove, 1, 7.

(2) Psalam 139, 7.

(3) Jovan, 14, 9.

(4) Jovan, 14, 26…

(6) Jovan, 1, 10. (Amfilohije o Jovanu 14, 28. Str. 337-338: https://www.samshmnthelogy.net/post/amphilochius-homily-on-john-14-28; naglasak moj)

I:

Glava XXIII.

Proslavljanje kroz nabrajanje Njegovih svojstava.

54.1179 Za svaku od ostalih Sila veruje se da se nalazi na ograničenom mestu. Anđeo koji je stajao kraj Kornelija1180 nije u jednom te istom trenutku bio i sa Filipom;1181 niti je anđeo koji je Zahariji govorio sa žrtvenika istovremeno zauzimao svoje mesto na nebu. Za Duha se, međutim, veruje da je u isto vreme dejstvovao i u Avakumu i u Danilu u Vavilonu,1182 i da je bio u tamnici sa Jeremijom,1183 i sa Jezekiljem na Hovaru.1184 Jer Duh Gospodnji ispunjava vasionu,1185 i „kuda da idem od Duha tvoga? ili kuda da bežim od lica tvoga?“1186 I, rečima Proroka: „Jer ja sam sa vama, govori Gospod… i Duh moj ostaje među vama.“1187 A kakvu je prirodu prilično pripisati Onome koji je svuda prisutan i koji postoji zajedno sa Bogom? Prirodu koja sve obuhvata, ili onu koja je ograničena na pojedina mesta, kakvom naš dokaz pokazuje da je priroda anđela? Niko to ne bi rekao. Zar onda nećemo visoko uzvisiti Onoga koji je po prirodi božanski, po veličini beskonačan, po dejstvima moćan, a po blagoslovima koje daruje dobar? Zar mu nećemo dati slavu? A pod slavom ne razumem ništa drugo nego nabrajanje čudesa koja su njegova. Sledi, dakle, da nam protivnici ili zabranjuju čak i da pomenemo dobra koja nam od njega pritiču, ili je, s druge strane, samo nabrajanje njegovih svojstava najpotpunije moguće pripisivanje slave. Jer ni u slučaju Boga i Oca Gospoda našeg Isusa Hrista i Jedinorodnog Sina nismo sposobni da im damo slavu drugačije nego prepričavajući, koliko je u našoj moći, sva čudesa koja im pripadaju.

1179 Ovde benediktinski priređivači počinju Glavu xxiii, napominjući da to čine „cum plures mss. codices. tum ipsam sermonis seriem et continuationem secuti. Liquet enim hic Basilium ad aliud argumentum transire.“ Prema drugoj podeli teksta, Glava XXIII počinje rečima „Ali pod slavom ne mislim“.

1180 Dela apostolska x. 3. 1181 Dela apostolska viii. 26.

1182 Vil i zmaj 34.

1183 Jeremija xx. 2, LXX. εἰς τὸν καταῤ& 191·άκτην ὁς ἦν ἐν πύλῃ. Καταῤ& 191·άκτης τῶν πυλῶν javlja se kod Dion. Halic. viii. 67, u istom značenju kao latinsko cataracta (Livije xxvii. 27), tj. rešetkasta kapija. Vulgata ima in nervum, što može značiti ili okove ili tamnicu. Jevrejski = „klade“, kao u A.V. i R.V. καταῤ& 191·άκτης se u Vasilijevom tekstu i u LXX može shvatiti u značenju tamnice, prema predstavi rešetke nad vratima. Up. Ducange s.v. cataracta.

1184 Jezekilj i. 1.

1185 Premudrosti Solomonove i. 7.

1186 Psalam xxxix. 7.

1187 Agej ii. 4, 5. („The Book of Saint Basil on the Spirit“, u Nicene and Post-Nicene Fathers Series II_,_ Volume VIII., Basil: Letters and Select Works, str. 215-216; naglasak moj)

I:

Osim toga, ako Svetog Duha naziva tvorevinom, on njegovu prirodu opisuje kao ograničenu. Kako onda mogu opstati sledeća dva mesta? „Duh Gospodnji ispunjava vasionu;“1848 i „Kuda da idem od Duha tvoga?“1849 Ali on, kako izgleda, ne ispoveda da je Duh po prirodi prost; jer ga opisuje kao jednog po broju. A, kao što sam već rekao, nije sve što je jedno po broju i prosto. A ako Sveti Duh nije prost, onda se sastoji od suštine i posvećenja, te je stoga složen. Ali ko je toliko lud da Svetog Duha opiše kao složenog, a ne prostog, i jednosuštnog sa Ocem i Sinom?

1848 Premudrosti Solomonove i. 7.

1849 Psalam cxxxix. 7. (Isto, Pisma, Pismo VIII. Kesarijcima. Odbrana njegovog povlačenja i o veri, str. 382; naglasak moj)

Stoga je jasno da su takozvani apokrifi zaista oblikovali novozavetne spise i uticali na njih, i da su ih rani hrišćanski bogoslovi i/ili apologeti koristili u prilog i odbranu presvetog, preblagoslovenog i preslavnog Trojstva.

Biblijski navodi preuzeti su iz Revised Standard Version Catholic Edition (RSVCE).

Dodatna literatura

TROJSTVO U LXX I „APOKRIFIMA“ (https://www.samshmnthelogy.net/post/trinity-in-the-lxx-apocrypha)