Trojstvo se javlja Avramu i Davidu — 2. deo
Nastavljam odande gde sam stao: TROJSTVO SE JAVLJA AVRAMU I DAVIDU (https://www.samshmnthelogy.net/post/trinity-appears-to-abraham-and-david).
Citiraću prevod Novi svet Svetog pisma — sa referencama Jehovinih svedoka iz 1984. godine, budući da je Društvo „obnovilo“ božansko ime JHVH na svim mestima na kojima su ga soferi izmenili u Adonaj.
JEHOVA SE JAVLJA KAO TRI ČOVEKA
Prema Postanju 18, Jehova se javio Avramu, a ovaj je potom podigao pogled i ugledao tri čoveka kako stoje pred njim. Avram je doneo vodu da ljudi operu noge i skuvao im jelo, koje su ta trojica pojela.
Pripovest dalje navodi da je Jehova otkrio Avramu da će mu Sara sledeće godine roditi sina, i da on silazi u Sodom da izvidi grad i vidi da li je postao dovoljno zao da ga uništi.
Odlomak dalje kaže i to da su ljudi krenuli prema Sodomu, dok je Jehova stajao tamo pred Avramom, koji je onda posredovao kod Boga da poštedi grad od uništenja radi pravednika koji su u njemu. Jehova je otišao pošto je završio razgovor sa patrijarhom:
„Posle se Jehova pojavio Avrahamu kod velikog drveća u Mamriji, dok je on tokom najveće vrućine sedeo na ulazu u šator. Kad je podigao pogled, video je tri čoveka kako stoje nedaleko od njega. Čim ih je ugledao, potrčao im je u susret sa ulaza u šator i poklonio se do zemlje. Zatim je rekao: „Molim te, Jehova, ako sam stekao tvoju naklonost, nemoj proći pored svog sluge. Dozvolite da se donese malo vode da vam se operu noge i odmorite se pod ovim drvetom. Doneću vam malo hleba da se okrepite, jer ste zato i svratili kod vašeg sluge, pa onda pođite dalje.“ Oni su na to rekli: „Dobro. Uradi kako si rekao.“ Avraham je požurio u šator kod Sare i rekao joj: „Brzo, uzmi tri mere finog brašna, zamesi testo i ispeci hleb.“ Zatim je otrčao do govedâ, izabrao mladog i dobrog junca i dao ga slugi, koji ga je brzo pripremio. Onda je uzeo maslac, mleko i junca kog je pripremio i to je stavio pred njih. Dok su jeli, on je stajao pored njih pod drvetom.“
„Tada su ga upitali: „Gde je tvoja žena Sara?“ A on je odgovorio: „U šatoru je.“ Onda je jedan od njih rekao: „Dogodine u ovo doba opet ću doći kod tebe i tvoja žena Sara imaće sina.“ A Sara je to slušala na ulazu u šator, iza njegovih leđa. Avraham i Sara su bili stari, u poznim godinama. Sara se više nije mogla nadati deci. Zato se nasmejala u sebi i rekla: „Zar ću sada kad sam ostarila i kad je moj gospodar star osetiti tu radost?“ Tada je Jehova rekao Avrahamu: „Zašto se Sara nasmejala i rekla: ’Zar ću zaista roditi dete sada kad sam ostarila?‘ Zar je Jehovi išta nemoguće? Doći ću opet kod tebe dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.“ Ali Sara je rekla: „Nisam se smejala!“, jer se uplašila. A on joj je rekao: „Jesi, smejala si se.““
„Kad su ti ljudi ustali i krenuli dalje, Avraham je pošao s njima da ih isprati. Tako su došli do mesta s kog su videli Sodom. Tada je Jehova rekao: „Zar da od Avrahama krijem šta ću učiniti? Od Avrahama će nastati velik i moćan narod i preko njega će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji. Jer sam ga ja, Jehova, izabrao zato da bi on zapovedio svojim sinovima i svojim potomcima da se drže mog puta čineći ono što je pravedno i ispravno. Tada ću ja, Jehova, ispuniti ono što sam obećao Avrahamu.“ Jehova je zatim rekao: „Velike su pritužbe na Sodom i na Gomoru i njihov greh je veoma težak. Otići ću dole da vidim da li su pritužbe koje čujem protiv njih istinite. Ako nije tako, znaću.““
„Ti ljudi su krenuli odande prema Sodomu, a Jehova je ostao sa Avrahamom. Tada mu je Avraham prišao i rekao: „Hoćeš li zaista pogubiti pravednika zajedno sa zlim? Možda u gradu ima 50 pravednika. Zar ćeš zaista uništiti to mesto? Zar ga nećeš poštedeti zbog tih 50 pravednika koji su u njemu? Ti nikada ne bi tako postupio i pogubio pravednika zajedno sa zlim, pa da pravednom bude isto kao i zlom! Ti to nikada ne bi učinio! Zar Sudija cele zemlje neće činiti ono što je pravo?“ Tada je Jehova rekao: „Ako u Sodomu nađem 50 pravednika, zbog njih ću poštedeti celo mesto.“ Ali Avraham je na to rekao: „Molim te, saslušaj me. Iako sam prah i pepeo, usuđujem se da govorim Jehovi. Možda je broj pravednika za pet manji od 50 – hoćeš li zbog tih pet uništiti čitav grad?“ A Bog je odgovorio: „Neću ga uništiti ako tamo nađem njih 45.““
„Avraham je opet rekao: „Možda se tamo nađe njih 40.“ A on je odgovorio: „Neću to učiniti zbog tih 40.“ Ali Avraham je nastavio: „Molim te, Jehova, dopusti mi da još nešto kažem, nemoj se razgneviti zbog toga. Možda se tamo nađe 30 pravednika.“ A Bog je na to rekao: „Neću to učiniti ako tamo nađem njih 30.“ Avraham je opet rekao: „Molim te, saslušaj me. Usuđujem se da govorim Jehovi još jednom. Možda se tamo nađe 20 pravednika.“ A Bog je odgovorio: „Neću ga uništiti zbog tih 20.“ Na kraju je Avraham rekao: „Molim te, Jehova, dopusti mi da progovorim samo još jednom, nemoj se razgneviti zbog toga. Možda se tamo nađe deset pravednika.“ A Bog je odgovorio: „Neću ga uništiti zbog tih deset.“ Kad je završio razgovor sa Avrahamom, Jehova je otišao, a Avraham se vratio u svoj šator.“ Postanje 18:1-33
Ovde stvar postaje zanimljiva.
Sledeće poglavlje ukazuje na to da su se u Sodomu pojavila dva anđela, koja su bila dvojica od trojice ljudi koje je Avram video, i da ih je dočekao Lot, koji je navaljivao da prenoće u njegovoj kući. Lot je ubrzo shvatio da to nisu obični ljudi, nego da su poslati da unište Sodom zbog njegove zloće, što će se dogoditi odmah pošto Lot i njegova porodica napuste grad.
Odlomak beleži kako Lot ovu dvojicu ljudi naziva Jehovom, moleći ih da ga pošalju u obližnje mesto na sigurno. Tekst zatim navodi da je Jehova koji je bio na zemlji uništio Sodom i Gomoru prizvavši Jehovu koji je bio na nebu da na grad prolije sumpor i oganj:
„Uveče su dva anđela stigla u Sodom, a Lot je sedeo kod gradskih vrata. Kad ih je Lot ugledao, ustao je, pošao im u susret i poklonio se licem do zemlje. Onda je rekao: „Molim vas, gospodari moji, svratite u kuću svog sluge da vam se operu noge i da prenoćite. Ujutru možete poraniti i nastaviti svoj put.“ A oni su rekli: „Ne, prenoćićemo na trgu.“ Ali on ih je uporno molio, tako da su otišli s njim u njegovu kuću. Onda im je priredio gozbu i ispekao beskvasne hlebove pa su jeli.“… „Pošto je on oklevao, ti ljudi su uzeli za ruku njega, njegovu ženu i njegove dve ćerke, jer se Jehova smilovao na njega, pa su ih izveli iz grada. Čim su ih izveli iz grada, jedan od njih je rekao: „Beži da spaseš svoj život! Ne osvrći se i ne zaustavljaj se nigde u jordanskoj ravnici! Beži u ona brda da ne pogineš!““
„Tada im je Lot rekao: „Jehova, molim te, ne šalji me tamo! Tvoj sluga je stekao tvoju naklonost i ti pokazuješ veliku milost time što mi čuvaš život. Ali ja ipak ne mogu da pobegnem u ona brda, jer se plašim da će me stići zlo i da ću poginuti. Eno, u blizini je mali grad u koji mogu da pobegnem. Molim te, mogu li tamo da se sklonim? To je baš malo mesto. Tako ću ostati živ.“ Tada mu je on rekao: „Dobro, uslišiću tvoju molbu i neću uništiti grad o kom govoriš. Požuri! Beži u taj grad, jer ne mogu ništa da učinim dok ne stigneš tamo!“ Zato je taj grad nazvan Sigor. Sunce je već izašlo kad je Lot stigao u Sigor.“
„Tada je Jehova pustio na Sodom i Gomoru kišu od sumpora i vatre. I s neba je zapljuštala kiša koju je poslao Jehova. Tako je uništio te gradove, celu jordansku ravnicu, sve stanovnike tih gradova i sve rastinje na tom području. Ali Lotova žena, koja je išla za njim, osvrnula se i postala stub soli. Avraham je ustao rano ujutru i otišao na mesto gde je stajao pred Jehovom. Pogledao je dole prema Sodomu i Gomori i prema jordanskoj ravnici, i video kako se gusti dim diže sa zemlje kao gusti dim iz peći u kojoj se peku cigle. Bog je uništio gradove u jordanskoj ravnici, gde je Lot živeo, ali nije zaboravio ono što je rekao Avrahamu – izveo je Lota odatle pre nego što je uništio te gradove.“ Postanje 19:1-3, 16-29
Kada se ima na umu da reč anđeli (jevr. malahim) jednostavno znači glasnici, onda nije teško shvatiti da su ta dva anđela zapravo bili Sin i Sveti Duh. Uostalom, Sveto pismo doista ukazuje na to da su Sin i Duh Očevi Glasnici, poslati da prenose Božje poruke čovečanstvu i da ostvaruju Božju volju na zemlji. Duh se dalje poistovećuje sa Sinovljevim Anđelom/Glasnikom, budući da ga ovaj potonji šalje od Oca da vodi njegove učenike u svu istinu i da uveri svet u njegov greh i u potrebu za Hristom kao Spasiteljem:
„Dao si im svoj duh da budu razboriti, svoju manu nisi uskratio njihovim ustima i dao si im vodu kad su bili žedni.“… „A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima, opominjao si ih svojim duhom preko svojih proroka, ali oni nisu slušali. Na kraju si ih predao u ruke drugim narodima.“ Nemija 9:20, 30
„Kad okreneš lice od njih, obuzme ih nemir. Ako im uzmeš duh, umiru i vraćaju se u prah. Kad pošalješ svoj duh, nastaje životi obnavljaš lice zemlje.“ Psalam 104:29-30
„Pristupite k meni i čujte. Od samog početka govorio sam javno, a ne u tajnosti. Od vremena kada je počelo da se događa ono što je rečeno bio sam tamo.“ A sada me je Svevišnji Gospod Jehova poslao i dao mi svoj duh.“ Isaija 48:16
„Ali oni su se bunili i žalostili njegov sveti duh. Zato im je on postao neprijatelj,ratovao je protiv njih. Onda se njegov narod setio prošlih vremena,danâ njegovog sluge Mojsija: „Gde je onaj koji ih je izveo iz mora s pastirima svog stada? Gde je onaj koji je u njega stavio svoj sveti duh,“… „Kao što se stoka odmara kad siđe u dolinu,tako je i njima Jehovin duh dao da se odmore.“ Tako si ti vodio svoj narodda proslaviš svoje ime.“ Isaija 63:10-11, 14
„Svoje srce učinili su tvrdim poput dijamanta i nisu slušali zakon i reči koje im je Jehova nad vojskama svojim duhom slao preko ranijih proroka. Zato se Jehova nad vojskama mnogo razgnevio.““ Zaharija 7:12
„Svi koje mi Otac daje doći će k meni i nikad neću odbaciti onoga ko dođe k meni, jer nisam sišao s neba da činim ono što je po mojoj volji, nego po volji onoga koji me je poslao. A njegova volja je da ne izgubim nijednog od onih koje mi je dao, nego da ih uskrsnem u poslednji dan. Jer volja mog Oca je da svako ko prihvata Sina i veruje u njega dobije večni život, a ja ću ga uskrsnuti u poslednji dan.““ Jovan 6:37-40
„Ako neko čuje moje reči, a ne postupa po njima, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao da osudim svet, nego da spasem svet. Ko odbacuje mene i ne prihvata ono što ja kažem, ima svog sudiju. Reč koju sam govorio sudiće mu u poslednji dan. Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac, koji me je poslao, zapovedio šta da govorim i o čemu da poučavam. I znam da njegova zapovest vodi do večnog života. Zato ono što govorim, govorim onako kako mi je Otac rekao.““ Jovan 12:47-50
„Ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog pomoćnika da bude s vama zauvek. To je duh istine, kog svet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. A vi ga poznajete, jer je u vama i ostaje s vama.“… „A pomoćnik, sveti duh, kog će Otac poslati u moje ime, poučiće vas svemu i podsetiće vas na sve što sam vam govorio.“ Jovan 14:16-17, 26
„Kad dođe pomoćnik kog ću vam poslati od Oca, duh istine, koji potiče od Oca, on će svedočiti za mene, a i vi ćete svedočiti, jer ste od početka sa mnom.“ Jovan 15:26-27
„Ali ja vam govorim istinu: za vaše dobro je što odlazim. Jer ako ne odem, pomoćnik neće doći k vama, ali ako odem, poslaću ga k vama. A kad on dođe, jasno će pokazati svetu šta je greh, šta je pravednost, a šta osuda. Najpre greh – to što ne veruju u mene. Zatim pravednost – to što idem kod Oca. Zato me više nećete videti. I na kraju osuda – to što je vladar ovog sveta već osuđen. „Još imam mnogo toga da vam kažem, ali sada to ne biste mogli da nosite. Kad dođe on, duh istine, on će vas voditi, pomažući vam da u potpunosti razumete istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti ono što čuje i objaviće vam ono što dolazi. On će me proslaviti, jer će vam objaviti ono što bude čuo od mene. Sve što Otac ima moje je. Zato sam rekao da će vam duh objaviti ono što bude čuo od mene.“ Jovan 16:7-15
„Kad se jednom prilikom sastao s njima, zapovedio im je: „Ne idite iz Jerusalima, nego čekajte ono što je Otac obećao i o čemu sam vam ja govorio. Jer Jovan je krštavao vodom, a vi ćete uskoro biti kršteni svetim duhom.“ Kad su se ponovo sastali, upitali su ga: „Gospode, hoćeš li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?“ On im je odgovorio: „Nije vaše da znate vremena ili razdoblja, jer samo Otac ima pravo da odlučuje o tome. Ali kad sveti duh dođe na vas, dobićete snagu i svedočićete o meni u Jerusalimu“+„po celoj Judeji i Samariji i do svih krajeva zemlje“ Dela apostolska 1:4-8
„A Jehovin anđeo je rekao Filipu: „Spremi se i kreni na jug, putem koji se spušta iz Jerusalima u Gazu.“ (To je put kroz pustinju.) Filip se spremio i krenuo. Usput je sreo jednog Etiopljanina, dvoranina na visokom položaju u službi kandake, etiopske kraljice. On je bio zadužen za celu njenu riznicu. Bio je u Jerusalimu da se pokloni Bogu. Sada se vraćao kući i dok je sedeo u svojim kolima, naglas je čitao knjigu proroka Isaije. A duh je rekao Filipu: „Idi do tih kola.““ Dela apostolska 8:26-29
„Ono što Zakon nije mogao da učini zbog slabosti ljudske prirode, Bog je učinio, poslavši svog Sina u ljudskom telu da ukloni greh. Tako je osudio greh u telu“ Rimljanima 8:3
„Ali kad je došlo vreme, Bog je poslao svog Sina, kojeg je rodila žena i koji je bio podložan Zakonu, da kupi i oslobodi one koji su pod Zakonom, kako bi nas Bog usvojio kao sinove. A pošto ste sinovi, Bog je u naša srca poslao duh koji je dao svom Sinu i taj duh viče: „Ava, Oče!““ Galatima 4:4-6
U svetlu gore navedenog, čini se da dokazi ukazuju na to da ova dva Anđela nisu bila duhovna stvorenja koja su pratila Jehovu. Naprotiv, bili su to nestvoreni Sin i Duh Božji, koji su se zajedno s Ocem javili kao tri ljudska bića, s izričitom svrhom da izvrše Očevu volju da unište opake gradove.
SVETI AVGUSTIN O TROJSTVU U POSTANJU 18
Zanimljivo je da su gledište po kome je Avram video Trojstvo objavljeno kao tri čoveka zastupali mnogi rani crkveni oci i pisci, uključujući i Avgustina!
Evo šta je ovaj afrički otac napisao u svojoj raspravi o Trojstvu:
Poglavlje 10 — Da li se ocima javljao Bog Trojstvo bez razlike, ili neko pojedinačno Lice Trojstva. Javljanje Boga Adamu. O istom javljanju. Viđenje koje je imao Avram.
17. I najpre, u onome što je zapisano u Postanju, naime, da je Bog govorio s čovekom koga je oblikovao od praha: ako ostavimo po strani figurativno značenje i postupimo tako da položimo veru u pripovest čak i po njenom slovu, činilo bi se da je Bog tada govorio s čovekom u obličju čoveka. To, doduše, nije izričito izloženo u knjizi, ali opšti ton čitanja zvuči u tom smislu, naročito u onome što je napisano: da je Adam čuo glas Gospoda Boga, koji je šetao vrtom u prohladi večeri, te da se sakrio među drveće vrta; i kada je Bog rekao: Adame, gde si? — odgovorio je: Čuo sam Tvoj glas, i uplašio sam se jer sam bio go, pa sam se sakrio od Tvoga lica. Jer ne vidim kako se takvo šetanje i razgovaranje Boga može razumeti doslovno, osim ako se javio kao čovek. Jer se ne može reći ni da je bio oblikovan samo glas Božji, kada se kaže da je Bog šetao, ni da Onaj koji je šetao na nekom mestu nije bio vidljiv; dok Adam, uz to, kaže da se sakrio od lica Božjeg. Ko je, dakle, On bio? Da li Otac, ili Sin, ili Sveti Duh? Ili je sasvim bez razlike sâm Bog Trojstvo govorio čoveku u obličju čoveka? Sam kontekst Svetog pisma nigde, čini se, ne ukazuje na promenu s lica na lice; nego se čini da i dalje govori onaj isti koji je prvom čoveku rekao: Neka bude svetlost, i: Neka bude svod, i tako redom kroz svaki od onih dana; a njega obično uzimamo da je Bog Otac, koji rečju čini sve što je hteo da načini. Jer je sve načinio svojom Rečju, a za tu Reč znamo, po ispravnom pravilu vere, da je Njegov jedinorodni Sin. Ako je, dakle, Bog Otac govorio prvom čoveku i sâm šetao vrtom u prohladi večeri, i ako se grešnik od Njegovog lica sakrio među drveće vrta, zašto ne bismo pošli dalje i razumeli da je On i taj koji se javio Avramu i Mojsiju, i kome je hteo, i kako je hteo, kroz promenljivu i vidljivu tvar, Njemu podložnu, dok Sam ostaje u Sebi i u sopstvenoj suštini, u kojoj je nepromenljiv i nevidljiv? Ali je moguće da je Sveto pismo na skriven način prešlo s jednog lica na drugo, pa je, pošto je ispričalo da je Otac rekao: Neka bude svetlost, i ostalo što pominje da je učinio Rečju, potom ukazalo na Sina kao onoga koji govori prvom čoveku; ne otkrivajući to otvoreno, nego nagoveštavajući da to razumeju oni koji mogu razumeti.
18. Neka onda onaj ko ima snage da okom svoga uma prodre u ovu tajnu, tako da mu bude jasno da li i Otac može, ili pak samo Sin i Sveti Duh mogu, da se jave ljudskim očima kroz vidljivu tvar — neka, kažem, pristupi ispitivanju ovih stvari ako može, pa čak i da ih izrazi i obradi rečima; ali sama stvar, ukoliko se tiče ovog svedočanstva Svetog pisma, gde je Bog govorio s čovekom, po mom sudu nije doznatljiva, jer se čak ni to jasno ne vidi da li je Adam obično viđao Boga očima svoga tela; utoliko pre što je veliko pitanje kakve su to oči bile koje su se otvorile kada su okusili zabranjeni plod; jer pre nego što su okusili, te oči behu zatvorene. Ipak, ne bih nesmotreno tvrdio, čak i ako to Pismo podrazumeva da je Raj bio materijalno mesto, da Bog tamo nije mogao šetati ni na koji način osim u nekom telesnom obliku. Jer bi se moglo reći da su bile oblikovane samo reči, da ih čovek čuje, a da nije video nikakav oblik. Niti, zato što je napisano da se Adam sakrio od lica Božjeg, odmah sledi da je obično viđao Njegovo lice. Jer šta ako on sâm zaista nije mogao da vidi, nego se bojao da njega vidi Onaj čiji je glas čuo i čije je prisustvo osetio dok je šetao? Jer i Kain je rekao Bogu: Od Tvoga lica sakriću se; pa ipak nismo time primorani da priznamo da je imao običaj da telesnim očima gleda lice Božje u nekom vidljivom obliku, iako je čuo glas Božji kako ga ispituje i govori s njim o njegovom grehu. Ali kakva je to vrsta govora bila kojom je Bog tada progovorio spoljašnjim ušima ljudi, naročito govoreći prvom čoveku,
i teško je otkriti, a nismo ni preduzeli da o tome govorimo u ovom izlaganju. Ali ako su bile proizvedene samo reči i zvuci, kojima se ostvarilo neko čulno prisustvo Boga onim prvim ljudima, ne znam zašto tu ne bih razumeo lice Boga Oca, budući da se Njegovo lice objavljuje i u onom glasu kada se Isus javio u slavi na gori pred trojicom učenika; i u onom kada je golub sišao na Njega pri Njegovom krštenju; i u onom gde je vapio Ocu za sopstveno proslavljenje, i bi Mu odgovoreno: I proslavio sam, i opet ću proslaviti. Ne zato što je glas mogao biti proizveden bez dela Sina i Svetoga Duha (jer Trojstvo dela nerazdeljivo), nego zato što je bio proizveden takav glas da objavi jedino lice Oca; kao što je i Trojstvo sazdalo onaj ljudski oblik iz Djeve Marije, a ipak je to lice jedino Sina; jer je nevidljivo Trojstvo sazdalo vidljivo lice jedino Sina. Niti nas išta sprečava ne samo da one reči izgovorene Adamu razumemo kao izgovorene od Trojstva, nego i da ih uzmemo kao objavljivanje lica toga Trojstva. Jer smo primorani da samo o Ocu razumemo ono što je rečeno: Ovo je Sin moj ljubljeni. Jer se za Isusa ne može ni verovati ni razumeti da je Sin Svetoga Duha, pa ni sopstveni Sin. A tamo gde je glas izgovorio: I proslavio sam, i opet ću proslaviti, ispovedamo da je to bilo jedino lice Oca; budući da je to odgovor na onu reč Gospodnju u kojoj je rekao: Oče, proslavi Sina svoga — što nije mogao reći nikome osim Bogu Ocu jedinome, a ne i Svetome Duhu, čiji Sin nije bio. Ali ovde, gde je napisano: I reče Gospod Bog Adamu, ne može se navesti nijedan razlog zašto se ne bi razumelo samo Trojstvo.
19. Isto tako, i u onome što je napisano: A Gospod beše rekao Avramu: Idi iz zemlje svoje, i od roda svoga, i iz doma oca svoga — nije jasno da li je do ušiju Avramovih došao samo glas, ili se nešto i njegovim očima javilo. Ali malo kasnije, nešto se jasnije kaže: I javi se Gospod Avramu, i reče: Semenu tvome daću ovu zemlju. Ali ni tamo nije izričito rečeno u kakvom mu se obliku Bog javio, niti da li mu se javio Otac, ili Sin, ili Sveti Duh. Osim ako, možda, ne misle da je Sin bio taj koji se javio Avramu, zato što nije napisano: Javi mu se Bog, nego: Javi mu se Gospod. Jer se čini da se Sin naziva Gospodom kao da mu je to ime prisvojeno; kao što, npr., apostol kaže: Jer ako i ima onih koji se zovu bogovi, bilo na nebu bilo na zemlji (kao što ima bogova mnogo i gospoda mnogo), mi ipak imamo samo jednoga Boga, Oca, od koga je sve, i mi u Njemu; i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz koga je sve, i mi kroz Njega. Ali pošto se nalazi da se i Bog Otac na mnogim mestima naziva Gospodom — na primer: Gospod mi reče: Ti si Sin moj, ja te danas rodih; i opet: Reče Gospod Gospodu mome: Sedi meni s desne strane**; budući da se i** Sveti Duh nalazi nazvan Gospodom, kao gde apostol kaže: A Gospod je Duh; a zatim, da ne bi ko pomislio da se označava Sin i da se naziva Duhom zbog svoje bestelesne suštine, nastavio je da kaže: A gde je Duh Gospodnji, onde je sloboda; i niko nikada nije sumnjao da je Duh Gospodnji Sveti Duh: stoga ni ovde
ne vidi se jasno da li se Avramu javilo neko lice Trojstva, ili sâm Bog Trojstvo, o kome se, kao o jednom Bogu, kaže: Boj se Gospoda Boga svoga, i Njemu jedinome služi. Ali pod hrastom u Mamriji video je tri čoveka, koje je pozvao i gostoljubivo primio i posluživao ih dok su gozbovali. Pa ipak, Pismo na početku te pripovesti ne kaže: javiše mu se tri čoveka, nego: Javi mu se Gospod. A zatim, izlažući po redu na koji mu se način Gospod javio, dodalo je izveštaj o trojici ljudi, koje Avram poziva u svoje gostoprimstvo u množini, a potom im govori u jednini, kao jednome; i kao jedan mu obećava sina od Sare, naime, onaj koga Pismo naziva Gospodom, kao na početku iste pripovesti: Javi se, kaže, Gospod Avramu. On ih onda poziva, i pere im noge, i ispraća ih pri odlasku, kao da su ljudi; ali govori kao sa Gospodom Bogom, bilo kada mu se obećava sin, bilo kada mu se pokazuje uništenje koje je pretilo Sodomu. (O Trojstvu, Knjiga 2; naglasak moj)
U poslednjem nastavku pokazaću kako je Duh nadahnuo Davida da i Boga i Mesiju ispovedi kao Jehovu Svemogućeg: TROJSTVO SE JAVLJA AVRAMU I DAVIDU 3. DEO (https://www.samshmnthelogy.net/post/trinity-appears-to-abraham-david-pt-3).