Unitarijanska logika van kontrole! · Apologetizam by Sam Shamoun

Postoji pokušaj među izvesnim analitičkim filozofima i/ili apologetama da se dokaže kako je Otac identičan jednom Bogu Svetog pisma. Među njima su unitarijanci i arijanci koji poriču Trojstvo i/ili u potpunosti odbacuju božanstvo Hrista.

U ovu grupu spadaju čak i pojedini trinitarci koji takođe veruju da je jedino Otac Bog u nominalnom smislu, to jest Bog po identitetu. Ti pojedinci tvrde da je Otac numerički identičan jednom Bogu. Odnosno, Otac JESTE UPRAVO jedan Bog, a jedan Bog JESTE UPRAVO Otac.

Oni dalje tvrde da su Sin i Duh Bog u sekundarnom smislu, po predikaciji, npr. Sin i Duh su potpuno božanski po prirodi u istoj meri u kojoj je Otac božanski. Kako to formuliše jedan trinitarni apologeta:

Dakle, ukratko, unutar trinitarnog života, prema teolozima grčkog govornog područja (tj. kapadokijskim ocima), Otac je jedini krajnji (neizvedeni) izvor svega ostalog i time poseduje određeni primat unutar Trojstva (i stvarnosti kao celine). Taj određeni primat utemeljuje činjenicu da se Otac označava kao „Bog“ u primarnom smislu te reči. Otac je stoga numerički identičan jednom „Bogu“, dok su Sin i Duh, zajedno sa Ocem, „Bog“ u sekundarnom smislu te reči, time što svaki od njih učestvuje u jednoj božanskoj prirodi. Uzimajući sve to u obzir, ovu poziciju možemo sažeto izraziti ovako:

(1) (Monarhija):

(i) Postoje tri entiteta: Otac, Sin i Duh, koji dele jednu božansku prirodu i stoga se svaki podjednako naziva „Bog“ (u sekundarnom smislu).

(ii) Jedan „Bog“ (u primarnom smislu) numerički je identičan jednom od entiteta: Ocu, koji je jedini krajnji izvor Sina i Duha…

(2) (Monarhija2):

(i) Postoje tri ličnosti: Otac, Sin i Duh, koje dele jednu božansku prirodu i stoga su svaka podjednako božanske (tj. „Bog“ u predikativnom smislu).

(ii) Jedan „Bog“ (u nominalnom smislu) numerički je identičan jednoj od ličnosti: Ocu, koji je jedini krajnji izvor Sina i Duha.

Ovo određeno učenje, shvaćeno na ovaj konkretan način, postulira dakle postojanje tri božanske ličnosti: Oca, Sina i Duha. Ipak, postoji samo jedan „Bog“ koji se nalazi unutar Trojstva, jer je samo jedna od tih „ličnosti“, Otac, „Bog“ u nominalnom smislu. Međutim, pitanje koje nam se sada postavlja jeste zašto je Otac, i on jedini, „Bog“ u tom određenom smislu. Pa, kao što je prethodno napomenuto, izraz „Bog“ (u svom nominalnom smislu) može se pripisati isključivo entitetu koji je krajnji i izvor svega ostalog što postoji. Izraz „Bog“ u nominalnom smislu tako se uzima da podrazumeva fundamentalnost. A pošto je Otac jedina božanska ličnost unutar Trojstva koja je krajnji izvor svega ostalog, on jedini ima pravo da nosi ime „Bog“. Dakle, na preciznijem nivou, to što je Otac jedan „Bog“ u nominalnom smislu svodi se na to da je on jedan „Bog“ u smislu fundamentalnosti. Međutim, uprkos verodostojnosti tog pojašnjenja, i dalje stoji pitanje šta zapravo znači da je Otac „Bog“ u tom određenom smislu. Koji su uslovi da bi se neki entitet smatrao fundamentalnim? I da li podređenost Sina i Duha Ocu u tom smislu fundamentalnosti stvara ontološku razliku (ili podređenost) među njima? (Džošua R. Sijuvade, Building the monarchy of the Father; naglasak moj)

Dakle, za te ljude izraz „jedan Bog“ ekvivalentan je vlastitoj imenici, ličnom imenu, koje se prosto ispostavlja da pripada jedino Ocu. Da damo korisnu analogiju: reći da je Otac jedan Bog isto je kao reći da je Klark Kent Supermen, ili da je Mark Tven Semjuel Klemens.

Prema tom gledištu, reči „jedan Bog“ i „Otac“ prosto su zamenljivi izrazi, sinonimne oznake koje označavaju istu Ličnost.

U ovoj objavi pokazaću da Biblija ne definiše Boga u odnosu na Oca u „nominalnom“, „primarnom“ i/ili „fundamentalnom“ smislu. To ću učiniti primenjujući isto rasuđivanje koje koriste takvi ljudi, kako bih dokazao da je Isus, a ne Otac, taj koji se opisuje kao numerički identičan jednom istinitom Bogu. Moj cilj u tome nije da podrijem fundamentalno, suštinsko božanstvo i jednakost Oca sa Sinom (i Svetim Duhom). Naprotiv, ovo činim isključivo da bih dokazao da takve filozofske distinkcije i metafizičke pretpostavke nisu izvedene iz bogonadahnutog Svetog pisma. One su, naprotiv, nebiblijske kategorizacije koje se učitavaju u nadahnute spise, kako bi se kanonske knjige izobličile s izričitom svrhom da se uklope u ta nenadahnuta ljudska predanja.

JHVH jedini istiniti Bog

Stari zavet je izričit u svom proglašenju da je jedino JHVH istiniti Bog. Navodiću engleske prevode i hebrejske i grčke verzije nekih tekstova, kako bih pokazao kako se te izjave povezuju sa grčkim novozavetnim spisima.

„A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. Ovako im recite: Bogova koji nijesu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba.“ Jeremija 10:10-11

„Tada duh Božji dođe na Azariju, sina Odidova, Te otide pred Asu i reče mu: Čujte me, Aso i sve pleme Judino c Venijaminovo! Gospod je s vama, jer ste vi s njim; i ako ga ustražite, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će vas ostaviti. Dugo je Izrailj bez pravoga Boga i bez sveštenika učitelja, i bez zakona. A da su se u nevolji svojoj obratili ka Gospodu Bogu Izrailjevu i tražili ga, našli bi ga.“ 2. Dnevnika 15:1-4

„I Izrailj [je bio] dugo vremena bez istinitog Boga (theo alethino), i bez sveštenika koji bi izlagao [istinu], i bez zakona.“ 2. Dnevnika 15:3 LXX

„A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove, I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše. I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.“ Isaija 37:14-20

„A sada, Gospode Bože naš, izbavi nas iz njegovih ruku, da bi svako carstvo na zemlji znalo da si ti jedini Bog (su ei ho theos monos).“ Isaija 37:20 LXX

„Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš, Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga,“ Isaija 45:5-6

„Jer ja sam Gospod Bog (kyrios ho theos), i nema drugog Boga osim mene (ouk esti plen emou theos); opasah te, a ti me nisi poznavao. Da bi znali oni koji [dolaze] sa istoka i oni koji [dolaze] sa zapada da nema Boga osim mene (ouk esti theos plen emou). Ja sam Gospod Bog (kyrios ho theos), i nema drugoga.“ LXX

Iz gorenavedenih stihova kristalno je jasno da JHVH JESTE UPRAVO jedan Bog, i da jedan Bog JESTE UPRAVO JHVH. Ovi nadahnuti odlomci pokazuju da je JHVH Bog u nominalnom smislu, budući identičan jednom Bogu, što me dovodi do moje sledeće tačke.

Jedan JHVH Isus Hristos

Novozavetni spisi poistovećuju Isusa sa tim jednim Bogom JHVH:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6

Zapazite da se za Hrista kaže da je heis kyrios („jedan Gospod“) po kome je sve stvoreno nastalo. Grčki izraz heis kyrios način je na koji se hebrejski izrazi YHWH echad prenose u septuagintskom prevodu Starog zaveta:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ Ponovljeni zakoni 6:4

„A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;“ Marko 12:29

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ Zaharija 14:9

„I Gospod (kyrios) će biti car nad svom zemljom: u onaj dan biće jedan Gospod (kyrios heis), i ime njegovo jedno,“ LXX

Štaviše, proročko svedočanstvo izričito posvedočuje da je JHVH Gospod koji je jedini stvorio sve stvari:

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

„Ovako govori Gospod (kyrios) koji te iskupljuje, i koji te sazda od utrobe: ja sam Gospod (ego kyrios****) koji čini sve stvari (panta): sam razapeh nebo i utvrdih zemlju.“ LXX

Dakle, to što se Isus opisuje kao heis kyrios („jedan Gospod“) koga je Otac postavio da stvori sve stvari nesporno ga poistovećuje sa JHVH Bogom ovaploćenim.

To objašnjava zašto Hristovi sledbenici nisu imali nikakvog problema da mu se obraćaju kao istinitom Bogu i večnom životu:

„A znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život vječni.“ 1. Jovanova 5:20 International Standard Version (ISV)

Jovan je svoju poslanicu uokvirio ponavljanjem tačke koju je izneo na početku:

„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3 ISV

Zapazite da je Sin taj za koga apostol kaže da je večni život koji je od početka bio sa Ocem. Stoga je Sin taj koga jevanđelist poistovećuje sa istinitim Bogom i večnim životom. Naposletku, samo Bog može biti večni život, jer ne možete biti jedno a da ne budete i drugo.

Otkrivenje pruža dodatnu potvrdu da je Sin istiniti Bog:

„I anđelu Crkve u Laodikiji napiši: Tako govori Amin, Svjedok vjerni i istiniti, Začetnik tvorevine Božije:“ Otkrivenje 3:14 Christian Standard Bible (CSB)

Apokalipsa je vaskrslom Hristu pripisala jedinstvenu božansku titulu, koju prorok Isaija pripisuje JHVH:

„Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaće se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleće se Bogom istinijem; jer će se prve nevolje zaboraviti i sakrivene će biti od očiju mojih. Jer, gle, ja ću stvoriti Nova nebesa i Novu zemlju, i što je prije bilo neće se pominjati niti će na um dolaziti.“ Isaija 65:16-17 Complete English Bible (CEB)

Zadivljujuće je da se JHVH opisuje kao Bog čije je ime Amin u kontekstu najave stvaranja novog neba i zemlje, što je glavna tema u knjizi Otkrivenja!

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora nema više. I vidjeh Sveti grad, Jerusalim novi, gdje silazi sa neba od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas gromki sa neba koji govori: Evo Skinije Božije među ljudima, i On će stanovati s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima; I Bog će otrti svaku suzu iz očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni žalosti ni jauka, ni bola neće biti više; jer prvo prođe. I reče Onaj što sjedi na prijestolu: Evo, sve činim novim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi vjerne i istinite. I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin.“ Otkrivenje 21:1-7

A evo kako je LXX prevela odlomak iz Isaije:

„Jer ćete ostaviti svoje ime za gnušanje mojim izabranima, i Gospod (kyrios) će vas istrebiti: a sluge moje nazvaće se novim imenom, koje će biti blagosloveno na zemlji; jer će blagosiljati istinitog Boga (ton theon ton alethinon): i oni koji se kunu na zemlji kleće se istinitim Bogom (ton theon ton alethinon); jer će zaboraviti pređašnju nevolju, neće im na um pasti.“

Dakle, da bi Isus bio Amin, on mora biti istiniti Bog. Zapazite logiku iza toga:

JHVH je istiniti Bog jer je on Amin čiji je karakter potpuno pouzdan i dostojan poverenja.
Isus je Amin, budući verni i istiniti svedok.
Isus je, dakle, jedini istiniti Bog JHVH.

Kad smo već kod Otkrivenja, postoje i druga jedinstvena božanska imena JHVH koja vaskrsli Sin primenjuje na sebe:

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

„Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20

Stari zavet opisuje JHVH kao Prvog i Poslednjeg koji je bio tu od početka stvaranja i ostaće do samog poslednjeg naraštaja koji bude doveden u postojanje:

„Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.“ Isaija 41:4

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6 – Up. 48:12

Drugi tekstovi koji poistovećuju Hrista sa JHVH hebrejske Biblije uključuju:

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

Ovde saznajemo da je prvi naraštaj vernika, i Jevreja i neznabožaca, obožavao Isusa na potpuno isti način na koji su starozavetni sveti obožavali JHVH:

„Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši.“ Psalam 99:6

„Mojsije i Aron među sveštenicima njegovim, i Samuilo među onima koji prizivaju ime njegovo (tois epikaloumenois to onoma autou); prizivahu Gospoda (ton kyrion), i on ih usliši.“ Psalam 98:6 LXX

To objašnjava zašto je Stefan, prvi hrišćanski mučenik, prizvao Isusa u času svoje smrti,

„I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:59-60

Na potpuno isti način na koji bi starozavetni vernici vapili JHVH:

„U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!“ Psalam 31:5

„Prije nego se prekine uže srebrno, čaša se zlatna razbije i raspe se vijedro na izvoru i slomi se točak na studencu, I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.“ Propovednik 12:6-7

Dakle, biblijski zapis izričito je jasan da je Isus JHVH Bog Svemogući koji je postao (i zauvek ostaje) telesno otelovljeno ljudsko biće.

Filozofi: Imate problem!

Ovde leži dilema kako za unitarijance tako i za trinitarce koji tvrde da je jedino Otac Bog u nominalnom smislu.

Ako primene svoje rasuđivanje na ono što nadahnuto Sveto pismo, naročito novozavetni spisi, nedvosmisleno i izričito uči o Isusu, onda ne mogu izbeći zaključak da je Hristos jedini istiniti Bog u nominalnom smislu.

Evo šta bi ih njihove filozofske pretpostavke primorale da prihvate:

JHVH je jedini istiniti Bog osim koga ne postoji nijedan drugi bog.
Isus se poistovećuje sa JHVH Bogom koji je postao ljudsko biće od krvi i mesa.
Isus je, dakle, jedini istiniti Bog osim koga nema drugog boga.
JHVH je Bog u nominalnom smislu, budući identičan jednom Bogu.
Pošto je Isus ovaploćeni JHVH (JHVH koji zauvek ostaje u telu), on je, dakle, Bog u nominalnom smislu, budući jedina božanska Ličnost koja je identična jednom Bogu.
Kao takav, Otac ne može biti Bog u nominalnom smislu, već može biti božanski samo predikativno, budući Bog u sekundarnom smislu, Bog po predikaciji.

Očigledno, nijedan posvećen hrišćanin koji veruje Bibliji i prihvata ono što nadahnuto Sveto pismo uči o Božanstvu nikada ne bi mogao pristati na takav zaključak.

Slično tome, nijedan istinski vernik koji se pokorava tačnom tumačenju onoga što Sveta Biblija u celini uči o Trojstvu ne bi mogao niti smeo ikada da potvrdi i/ili promoviše gledište da je jedino Otac Bog u nominalnom smislu. To naročito važi za one hrišćane koji prihvataju vjeruju i sabore kao autoritativne, budući da svi oni potvrđuju da je Sin Bog u potpuno istom smislu i u istoj meri u kojoj je i Otac. Vjeruju čak koriste jezik nadahnutog Svetog pisma da dokažu svoju tvrdnju:

Verujemo u jednoga Boga, Oca svedržitelja (hena theon ton patera pantokratora), tvorca neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog; i u jednoga Gospoda, Isusa Hrista (hena kyrion ‘Iesoun Christon), jedinorodnog Sina Božjeg, rođenog od Oca pre svih vekova, svetlost od svetlosti (phos ek photos), Boga istinitog od Boga istinitog (theon alethinon ek theou alethinou), rođenog a ne stvorenog, jednosuštnog Ocu, kroz koga je sve postalo (di’ hou ta panta egeneto),

Ove izjave iz vjeruju očigledne su reference i aluzije na Jovana 1:1-4, 9-10, 14, 18; 3:16, 18; 8:12; 9:4-5; 1. Korinćanima 8:6; Jevrejima 1:2-3; 1. Jovanovu 1:5-7; 5:20; Otkrivenje 4:11.

Stoga, neka se čitaoci čuvaju i budu na oprezu od nenadahnutih filozofija zasnovanih na ljudskim predanjima, koje na kraju pljačkaju Isusa Hrista (kao i Svetog Duha) od njegove/njihove neumanjene večne slave i suštinske jednakosti sa Ocem. Naprotiv, neka nam tačna egzegeza bogonadahnutog Svetog pisma bude vodič u ispravljanju i pobijanju takozvane mudrosti mudrih, koja je zasnovana na zlim stihijskim duhovima što utiču na ovaj pali svet, a nije usidrena u Božjem otkrivenju o samome sebi:

„Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumijevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja. A ovo govorim, da vas neko ne prevari zavodljivim riječima. Jer ako sam tijelom i odsutan, ali sam duhom sa vama, radujući se i videći vaš red i čvrstinu vaše vjere u Hrista. Kako, dakle, primiste Hrista Isusa Gospoda, tako u Njemu i živite, Ukorijenjeni i nazidani u Njemu, i utvrđeni u vjeri kao što ste naučeni, izobilujući u njoj sa zahvalnošću. Pazite da vas ko ne obmane filosofijom i praznom prijevarom, po predanju ljudskom, po nauci svijeta, a ne po Hristu. Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:2-10

„Jer je riječ o krstu ludost onima koji ginu, a sila Božija nama koji se spasavamo. Jer je napisano: Pogubiću mudrost mudrih, i razum razumnih odbaciću. Gdje je mudrac? Gdje književnik? Gdje prepirač ovoga vijeka? Zar ne pretvori Bog mudrost ovoga svijeta u ludost? Pošto, dakle, u premudrosti Božijoj svijet mudrošću ne pozna Boga, izvoli se Bogu da ludošću propovijedi spase one koji vjeruju. Jer i Judejci ištu znake, i Jelini traže mudrost. A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi. Jer gledajte, braćo, na vas pozvane: nema tu ni mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda; Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami mudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jake; I što je neplemenito pred svijetom i poniženo izabra Bog, i ono što je ništavno, da uništi ono što jeste, Da se ne pohvali ni jedno tijelo pred Bogom. Iz Njega ste i vi u Hristu Isusu, koji nam postade premudrost od Boga i pravednost i osvećenje i izbavljenje. Da bude kao što je napisano: Ko se hvali, neka se Gospodom hvali.“ 1. Korinćanima 1:18-31

„Niko neka se ne vara; ako neko među vama misli da je mudar u ovome vijeku, neka bude lud da bi bio mudar. Jer je mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom; jer je napisano: On hvata mudre u njihovom lukavstvu. I opet: Gospod zna pomisli mudrih da su ništavne. Zato neka se niko ne ponosi ljudima, jer sve je vaše: Bio Pavle, ili Apolos, ili Kifa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće, sve je vaše, A vi ste Hristovi, a Hristos Božiji.“ 1. Korinćanima 3:18-23

Osim ako nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz Legacy Standard Bible (LSB).

Dodatna literatura

JEDAN JERETIK DOKAZUJE DA OTAC NIJE BOG

Da li činjenica da Biblija razlikuje Isusa od Boga pobija njegovo božanstvo?

Kako unitarijanska logika na kraju dokazuje da Otac ne može biti Bog

Kako unitarijanska logika dokazuje da Otac ne može biti Bog, 2. deo

1. Korinćanima 8:6: hrišćanska Šema

Rani crkveni oci i Šema

Vilijam Krejg i božanstvo Hrista

Hristos: istiniti Bog i jedinorodni Sin

ISUS HRISTOS: BOG ISTINITI OD BOGA ISTINITOG

BOG ISTINITI OD BOGA ISTINITOG