Odgovor na raspravu Šabira Alija o Pavlovoj hristologiji

Ovaj tekst je zamišljen kao dopuna mog odgovora Šabiru Aliju koji se nalazi ovde: https://answeringislam.net/Responses/Shabir-Ally/paul_on_jesus.htm.

Evo šta je Ali napisao u vezi sa hristologijom Pavla i Poslanice Jevrejima:

Pavle, za koga se veruje da je autor nekih trinaest ili četrnaest poslanica u Bibliji, takođe je verovao da Isus nije Bog. Za Pavla, Bog je najpre stvorio Isusa, a zatim se poslužio Isusom kao posrednikom preko koga je stvorio ostatak stvorenja (vidi Kološanima 1:15 i 1. Korinćanima 8:6). Slične ideje nalaze se u Poslanici Jevrejima, kao i u Jevanđelju i poslanicama Jovanovim, sastavljenim nekih sedamdeset godina posle Isusa. U svim tim spisima, međutim, Isus je i dalje Božje stvorenje i stoga je zauvek podređen Bogu (vidi 1. Korinćanima 15:28).

Dakle, budući da su Pavle, Jovan i pisac Poslanice Jevrejima verovali da je Isus bio prvo Božje stvorenje, ponešto od onoga što su napisali jasno pokazuje da je Isus bio preegzistentno moćno biće. To se često pogrešno razume kao da on mora biti Bog. Ali reći da je Isus Bog znači ići protiv onoga što su upravo ti pisci napisali. Iako su ovi pisci imali to kasnije verovanje da je Isus veći od svih stvorenja, oni su takođe verovali da je on ipak manji od Boga… (Biblija poriče Isusovo božanstvo https://www.islam-guide.com/ch3-10-1.htm#s1)

A evo šta stoji u fusnoti:

Fusnote:

(1) Svi citirani stihovi u ovom članku uzeti su iz The NIV Study Bible, New International Version. (Isto. https://www.islam-guide.com/ch3-10-1.htm#footnote1)

Budući da je Ali u svojoj brošuri koristio NIV Bibliju, pozivaću se upravo na taj prevod da bih pokazao kako baš taj prevod razotkriva Alijevo sramno izvrtanje Božje Reči.

PAVLE

Ovaploćeni Bog

Suprotno Alijevoj tvrdnji, blaženi apostol je propovedao apsolutno božanstvo Hrista, svedočeći o činjenici da je Isus Bog koji je postao čovek. To se lako uočava u sledećim odlomcima:

„Iz Milita pak posla u Efes i dozva starješine crkvene. I kad dođoše k njemu, reče im: Vi znate od prvoga dana kada dođoh u Aziju, da bijah sa vama sve vrijeme, Služeći Gospodu sa svakim smirenjem i mnogim suzama i napastima koje me snađoše od zavjera Judejaca. Da nisam izostavio ništa što je korisno da vam ne objavim i da vas poučim javno i po domovima; Svjedočeći i Judejcima i Jelinima pokajanje pred Bogom i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista. I sad evo, ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi, Osim da Duh Sveti u svakome gradu svjedoči govoreći da me okovi i nevolje čekaju. Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, samo da završim put svoj s radošću i služenje koje primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim Jevanđelje blagodati Božije. I evo, sad ja znam da više nećete vidjeti mojega lica vi svi među kojima prolazih propovijedajući Carstvo Božije. Zato vam svjedočim u današnji dan da sam čist od krvi sviju. Jer ne propustih da vam objavim svu volju Božiju. Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.“ Dela apostolska 20:17, 28

Pavle ne samo da opisuje Isusa na isti način na koji Psalmi prikazuju Boga Izrailja,

„Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje? Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona na kojoj si se naselio.“ Psalam 74:1-2

On ga dalje poistovećuje sa Bogom-Čovekom, tj. Hristos je Bog koji je prolio svoju ljudsku krv, odnosno predao svoj ljudski život/dušu na smrt, radi spasenja svoga stada.

Ovo nije jedini put da blaženi apostol potvrđuje ipostasno sjedinjenje, tj. da Hristos poseduje dve različite prirode, budući da je večna božanska Ličnost koja je primila ljudsku prirodu:

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“ Filipljanima 2:5-8

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno“ Kološanima 2:9

Ipak, Pavle je jasan. Isus nije Otac koji je postao telo. On je pre Božji preegzistentni Sin koji je poslat da se rodi od žene kako bi postao ljudsko biće:

„Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha“ Rimljanima 8:3

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7

Možda najjasnije svedočanstvo o tome da je Hristos Bogočovek jeste ono što apostol piše svom učeniku Titu:

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

Obratite pažnju na ono što prevodioci New English Bible (NET) pišu u vezi sa ovim odlomkom:

tn Izrazi „Bog i Spasitelj“ oba se odnose na istu ličnost, Isusa Hrista. Ovo je jedna od najjasnijih izjava u Novom zavetu o božanstvu Hrista. Ta konstrukcija u grčkom poznata je kao pravilo Grenvila Šarpa, nazvano po engleskom filantropu i lingvisti koji ga je prvi jasno formulisao 1798. godine. Šarp je ukazao na to da u konstrukciji član-imenica-καί-imenica (gde je καί [kai] = „i“), kada su obe imenice u jednini, lične i zajedničke (tj. nisu vlastita imena), one uvek imaju isti referent. Primeri poput „prijatelj i brat“, „Bog i Otac“ i slični obiluju u Novom zavetu i dokazuju Šarpovu tvrdnju. Jedino je pitanje da li se izrazi poput „Bog“ i „Spasitelj“ mogu smatrati zajedničkim imenicama, nasuprot vlastitim imenima. Šarp i drugi koji su ga sledili (poput T. F. Midltona u njegovom majstorskom delu The Doctrine of the Greek Article) pokazali su da je vlastito ime u grčkom ono koje se ne može staviti u množinu. Budući da su se i „Bog“ (θεός, theos) i „spasitelj“ (σωτήρ, sōtēr) povremeno nalazili u množini, oni nisu vlastita imena i stoga potpadaju pod Šarpovo pravilo. Iako je dve stotine godina bilo pokušaja da se Šarpovo pravilo obori, svi pokušaji su bili uzaludni. Šarpovo pravilo ostaje potvrđeno nakon što se sva prašina slegla. Za više informacija o Šarpovom pravilu vidi ExSyn 270-78, naročito 276. Vidi takođe 2. Petrova 1:1 i Judina 4. (Isto. https://netbible.org/bible/Titus+2; podebljanje je moje)

Pavle, koji je bio monoteistički Jevrejin i farisej dobro upućen u hebrejsku Bibliju, pripisao je Hristu upravo one osobine i funkcije koje Stari zavet pripisuje jedino Jehovi.

Na primer, Jehova je jedini veliki Bog:

„Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko, niti prima poklona;“ Ponovljeni zakoni 10:17

„Zato si velik, Gospode Bože, nema takvoga kakav si ti; i nema Boga osim tebe, po svemu što čusmo svojim ušima.“ 2. Samuilova 7:22

„Gle, Bog je velik i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokučiti.“ Jov 36:26

„Bože, put je tvoj sveti; koji je Bog tako velik kao Bog naš?“ Psalam 77:13

„Nema među bogovima takvoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takvijeh kakva su tvoja. Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. Jer si ti velik i tvoriš čudesa; ti si jedan Bog.“ Psalam 86:8-10

„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.“ Psalam 95:3

A Jehova je Onaj koji iskupljuje narod da bude njegovo sopstveno dragoceno vlasništvo:

„A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.“ Izlazak 19:5-6

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali. Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom. Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

Večni Tvorac i Održavatelj svega stvorenja

Suprotno Alijevom izvrtanju Pavlove hristologije, apostol prikazuje Hrista kao Tvorca i Održavatelja čitavog stvorenja, Onoga radi koga sve postoji:

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20

Ipak, prema starozavetnim spisima, Jehova je sam stvorio i održava celokupno stvorenje, i sve postoji samo radi njegove slave:

„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ Jov 9:8

„Kazaću sjeveru: Daj; i jugu: Ne brani; dovedi sinove moje izdaleka i kćeri moje s krajeva zemaljskih, Sve koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i načinih. Izvedi narod slijepi koji ima oči, i gluhi koji ima uši. Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti? Ovako govori Gospod Izbavitelj vaš, Svetac Izrailjev: Vas radi poslaću u Vavilon i pobacaću sve prijevornice, i Haldejce s lađama, kojima se hvale. Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš. Ovako govori Gospod koji je načinio po moru put i po silnijem vodama stazu, Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo: Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. Evo, ja ću učiniti novo, odmah će nastati; nećete li ga poznati? Još ću načiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. Slaviće me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. Narod koji sazdah sebi pripovjedaće hvalu moju.“ Isaija 43:6-7, 20-21

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

„Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniću; on će sazidati moj grad i roblje moje otpustiće, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. Ovako veli Gospod: Trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: Doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. Da, ti si Bog koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svi koliki koji grade likove. A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga.“ Isaija 45:12, 18

To što Pavle zatim pripisuje ove uloge i funkcije Hristu znači da je verovao da je Isus ovaploćeni Jehova Bog. Zapazite logiku:

Jehova je sve stvorio i sve održava sam i za sebe.
Sve je stvoreno i sve se održava kroz Isusa i za Isusa.
Isus, dakle, mora biti Jehova Bog Svemogući.

Ovo me dovodi do sledeće tačke.

Štaviše, nadahnuti apostol razlikuje Oca od Sina po ulogama koje su preuzeli u stvaranju svega, kao i u njihovom delu održavanja svih vernika:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6

Pavle u suštini primenjuje dva različita božanska naziva/imena na Oca i na Isusa Hrista, naime Bog i Gospod, kako bi obojicu poistovetio sa jednim Gospodom Bogom svega. To dodatno dolazi do izražaja u njegovom prikazu Isusa kao onoga koji lično postoji uz Oca još pre stvaranja svega.

Još jednom, zapazite logičku implikaciju apostolove nadahnute objave:

Sve stvoreno je nastalo od Boga Oca.
To pokazuje da je Bog Otac već postojao pre nego što je sve stvoreno nastalo.
Bog Otac stoga mora po prirodi biti nestvoren.
Sve stvoreno je nastalo posredstvom Gospoda Isusa.
To pokazuje da je i Isus već postojao pre nego što je sve stvoreno nastalo.
Stoga, poput Boga Oca, i Isus mora po prirodi biti nestvoren. To se jednostavno ne može zaobići.

Ovo me dovodi do sledećeg odeljka.

Ljudsko otelovljenje Jehove Svemogućeg

Obratite pažnju na Pavlovu objavu da je Isus jedan Gospod:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6b

Ono što ovo ispovedanje čini izuzetno značajnim jeste to što bi Jevrejin koji govori grčki grčku frazu za jedan Gospod, tj. heis Kyrios, shvatio kao upućivanje na Ponovljene zakone 6:4, gde se kaže da je Jehova jedan:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“ Ponovljeni zakoni 6:4

Uporedite to sa njegovom grčkom formulacijom kakva se nalazi u Markovom jevanđelju:

„A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;“ Marko 12:29

Stoga bi jevrejski čitalac na grčkom Pavlovo ispovedanje shvatio kao svedočanstvo da je Isus onaj jedan Jehova objavljen u Ponovljenim zakonima 6:4, što potvrđuje i ono što apostol piše na drugom mestu:

„Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, kroza sve, i u svima nama. A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve.“ Efescima 4:5, 7-10

Pavle objavljuje Isusa kao jednog Gospoda u istom kontekstu u kome mu pripisuje sledeći psalam o Jehovi,

„Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!“ Psalam 68:18

I primenjuje sledeći opis Jehove,

„Jesam li ja Bog izbliza, govori Gospod, a nijesam Bog i izdaleka? Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod.“ Jeremija 23:23-24

Na vaskrslog Hrista!

To nije sve što je apostol učinio.

Starozavetni spisi govore o praksi prizivanja imena Jehovinog, što je isključivi čin pobožnosti koji se sme uputiti samo njemu. Hebrejsko Sveto pismo dalje govori o danu Jehovinom, danu u koji Jehova dolazi da sudi narodima, a pominje i dan u koji će Jehova izliti svoj sopstveni Duh na svoje sluge:

„A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.“ Postanje 21:33

„Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:5-7

„Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh koji ga prizivaju u istini.“ Psalam 145:18

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32

„Muči pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice. I u dan žrtve Gospodnje pohodiću knezove i carske sinove i sve koji nose tuđinsko odijelo. I pohodiću u taj dan sve koji skaču preko praga, koji pune kuću gospodara svojih grabežem i prijevarom. I u taj će dan, veli Gospod, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova. Ridajte koji živite u Maktesu, jer izgibe sav narod trgovački, istrijebiše se svi koji nose srebro. I u to ću vrijeme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiću ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne čini ni dobro ni zlo. I blago će se njihovo razgrabiti i kuće njihove opustošiti; grade kuće, ali neće sjedjeti u njima; i sade vinograde, ali neće piti vina iz njih. Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas će biti dana Gospodnjega, gorko će tada vikati junak. Taj je dan dan kada će biti gnjev, dan kada će biti tuga i muka, dan kada će biti pustošenje i zatiranje, dan kada će biti mrak i tama, dan kada će biti oblak i magla, Dan kada će biti trubljenje i poklič na tvrde gradove i na visoke uglove. I pritijesniću ljude, te će ići kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv će se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj.“ Sofonija 1:7-9, 14-17

Zapanjujuće je da je Pavle svu ovu starozavetnu slikovitost i pobožnost primenio na Gospoda Isusa!

Na primer, Isus je onaj koga vernici prizivaju, a dan Jehovin sada se proglašava danom Gospoda Isusa Hrista. Za Jehovin Duh takođe se kaže da je Duh i Boga i Isusa Hrista, njegovog ljubljenog Sina!

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista. Blagodarim neprestano Bogu mojemu za vas, na blagodati Božijoj koja vam je data u Hristu Isusu, Što se u svemu obogatiste u njemu, u svakoj riječi i svakom znanju, Kao što se svjedočanstvo Hristovo utvrdi u vama; Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista, Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista.“ 1. Korinćanima 1:2-3, 7-8

„Ubijeđen u to da će Onaj koji je otpočeo dobro djelo u vama dovršiti ga sve do dana Isusa Hrista. Kao što je i pravo da ja ovo za sve vas mislim; jer vas imam u srcu, i u okovima mojima, i u odbrani, i potvrđivanju Jevanđelja, sve vas koji ste zajedničari moji u blagodati. Jer Bog mi je svjedok, koliko čeznem za svima vama u ljubavi Isusa Hrista; I za to se molim Bogu da ljubav vaša sve više i više izobiluje u poznanju i svakom rasuđivanju, Da procijenite šta je najbolje, da budete čisti i besprekorni na dan Hristov, Puni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju. Hoću pak da znate, braćo, da je ono što se zbilo sa mnom samo doprinijelo napretku Jevanđelja, Tako da sav carski sud i svi ostali znaju da sam u okovima za Hrista. I mnoga braća u Gospodu, obodrena okovima mojima, još više su se osmjelili da bez straha govore riječ Božiju. Jedni, doduše, iz zavisti i svađe propovijedaju Hrista, a drugi od dobre volje; Tako da jedni iz prkosa objavljuju Hrista s nečistom namjerom, misleći da će nanijeti žalost mojim okovima; A drugi iz ljubavi, znajući da sam ovdje za odbranu Jevanđelja. Šta onda? Bilo kako mu drago, pritvorno ili istinski, Hristos se propovijeda; i tome se radujem, a i radovaću se; Jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista,“ Filipljanima 1:6, 10, 19

„A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.“ Rimljanima 8:9-16

U svetlu prethodno rečenog, šta je više ovaj ljubljeni apostol mogao da napiše da bi nekoga poput Alija uverio da ovaj nadahnuti Hristov sluga ni na trenutak nije mislio da je Isus polubožansko biće koje je Jehova stvorio?

Drugim rečima, da li je Pavle mogao biti jasniji u tome da je zaista verovao i propovedao da Hristos nije niko drugi do Jehova Bog Svemogući u telu, koji je lično različit i od Oca i od Svetog Duha?

Odgovor je očigledan onima koji imaju oči da vide i uši da čuju.

Sada prelazim na poslednji odeljak.

JEVREJIMA

Uprkos onome što je Ali napisao, Poslanica Jevrejima ne prikazuje Isusa kao prvo Božje stvorenje. Naprotiv, baš kao što nalazimo i u Pavlovim spisima, nadahnuti pisac zapravo poistovećuje Isusa sa Jehovom Bogom Svemogućim, koji je lično različit od Oca.

Obratite pažnju na ono što Jevrejima 1 kaže u vezi sa Hristom:

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 8, 10-12

Pisac opisuje Sina kao tačan odraz Božjeg beskonačnog, nestvorenog bića, što hebrejska Biblija naglašeno proglašava nemogućim za bilo koje stvorenje:

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 89:5-8

„Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu. S kim ćete, dakle, izjednačiti Boga? I kakvu ćete mu priliku naći? Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije. A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče. Ne znate li? Ne čujete li? Ne kazuje li vam se od iskona? Ne razumijete li od temelja zemaljskih? On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština. Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. S kim ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti. Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? Ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno?“ Isaija 40:17-18, 25-26

„Niko nije kao ti, Gospode; velik si“ Jeremija 10:6

To objašnjava zašto Poslanica Jevrejima ne samo da govori o Bogu koji slavi svoga Sina kao Boga koji večno caruje, nego ga čak prikazuje kako citira sledeći psalam, koji opisuje Jehovu kao nepromenljivog Tvorca i Održavatelja svega,

„Gospode! Čuj molitvu moju, i vika moja nek izađe preda te. Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. Jer prođoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. Jedem pepeo kao hljeb, i piće svoje rastvaram suzama Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me, bacio si me. Dani su moji kao sjen koji prolazi, i ja kao trava osuših se. A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. Ti ćeš ustati, smilovaćeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; Jer će Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; Pogledaće na molitvu onijeh koji nemaju pomoći, i neće se oglušiti molbe njihove. Napisaće se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliće Gospoda, Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, Da čuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje, i hvalu njegovu u Jerusalimu, Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. Rekoh: Bože moj, nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:1, 12, 25-27

I pripisuje ga Gospodu Isusu!

Drugim rečima, sam Bog proslavlja Hrista kao upravo onog Jehovu Boga koga je psalmista hvalio kao nepromenljivog Tvorca i Održavatelja svega stvorenja!

Stoga, suprotno Alijevom izvrtanju Svetog pisma, jasnije ne može biti da ni Pavle ni Poslanica Jevrejima ne prikazuju Hrista kao prvo Božje stvorenje. Naprotiv, oba ova nadahnuta svedoka smelo objavljuju da je Isus ovaploćenje Jehove Boga Svemogućeg, koji je lično različit od Oca i od Svetog Duha.