Da li je David obožavan kao Bog? 1. deo
Neke antitrinitarne grupe, poput Jehovinih svedoka, rado se pozivaju na sledeći starozavetni tekst kako bi osporile tvrdnju da je Gospod Isus bio obožavan kao Bog:
„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru.“ 1. Dnevnika 29:20
Ovde vidimo kako se narod klanja u obožavanju pred Jahveom i Davidom. Antitrinitarac to koristi da pokaže kako neka osoba može biti obožavana u relativnom smislu, u jedinstvu s Bogom, a da to tu osobu ne čini samim Bogom niti božanskom. Kako to formuliše jedan arijanski apologeta:
“U Bibliji se nigde ne kaže da obožavanje Isusa ima ikakve veze s tim što je on ‘lice’ Trojstva. Ali Biblija nam pruža brojne primere u kojima Jah dopušta ‘obožavanje’ pojedinih ljudi, čak i u istom kontekstu, od strane istih ljudi i u isto vreme kada se i on sam obožava. Na primer, razmotrimo 1. Dnevnika 29:20 prema NIV-u: „Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru.“ (naglašavanje dodato).
“U Septuaginti (LXX) ovog izveštaja i kralj David i Jah Bog primaju proskyneo od istih ljudi i u isto vreme. David ovde nije odbacio takvo ‘obožavanje’ niti ga je u celosti usmerio ka Bogu, ali možda zato što je razumeo da mu ono pripada zbog njegovog položaja Božjeg kraljevskog predstavnika, i zato što je Jah to dopuštao…” (Greg Stafford, Jehovah’s Witnesses Defended: An Answer to Scholars and Critics [Elihu Books, Murrieta, CA; treće izdanje, 2009], Poglavlje 5 – Jah’s “Firstborn”: The Worship of Jah’s “Firstborn”, str. 366)
Odgovarajući na ovu tvrdnju, pokazaćemo da je Isus obožavan na potpuno isti način na koji su David i Izrailj obožavali Boga.
Prinošenje žrtava Gospodu
Za početak, obratite pažnju na ono što odlomak u 1. Dnevnika dalje govori:
„Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se, pokloniše se Gospodu i caru. I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuću volova, tisuću ovnova, tisuću jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod. I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleći se veoma. I postaviše drugom Solomona, sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za vođa, a Sadoka za sveštenika.“ 1. Dnevnika 29:20-22
Ovde vidimo kralja i narod kako blagosiljaju Jahvea i prinose mu žrtve. Uporedite sada ovo sa sledećim novozavetnim mestima:
„Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:6
„A pisah vam, braćo, malo smjelije, kao napominjući vam po blagodati koja mi je data od Boga, Da budem služitelj Isusa Hrista među neznabošcima sveštenoslužeći Jevanđelju Božijemu, da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim. Imam, dakle, hvalu u Hristu Isusu u onome što je po Bogu; Jer se neću usuditi da govorim nešto što Hristos nije učinio kroza me riječju i djelom za poslušnost neznabožaca. U sili znakova i čudesa, u sili Duha Božijega; tako da sam od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika ispunio Jevanđeljem Hristovim.“ Rimljanima 15:15-19
Poput Jahvea, Isus ima sveštenike koji mu služe prinoseći mu žrtve (doduše duhovne). Takva služba pripisuje se jedino Jahveu, budući da se nikada neće naći nijedan jedini primer u kojem se anđelu ili ljudskom biću prinose žrtve uz izričito Božje odobrenje.
Hvaljenje Gospoda Boga kao Vlasnika i Glave celokupnog stvorenja
Obratite dalje pažnju na molitvu koju je David uputio Bogu:
„Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reče David: Blagosloven si, Gospode Bože Izrailja oca našega, od vijeka do vijeka. Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar; Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svijem, i u tvojoj je ruci moć i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. Sada, dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno. Jer ko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti. Jer smo došljaci pred tobom i gosti kao svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sjen i nema stajanja. Gospode Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za građenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke, i sve je tvoje.“ 1. Dnevnika 29:10-16
Primetite kako David sebe predstavlja kao nekoga ko je beznačajan u poređenju s veličinom i veličanstvom Boga. Dovoljno je ponizan da shvati kako on i narod Izrailja zajedno nisu ništa bez Boga i da je on jednako bez nade kao i oni ako su odvojeni od Boga. Zato David odbija da sebi pripiše zaslugu za bilo šta od onoga što se sprema da učini pomažući Solomonu da sagradi hram na slavu Gospoda Boga Svemogućeg.
Nakon svega rečenog, sada ćemo dokumentovati kako nadahnuti novozavetni pisci sve ono što David govori o Bogu primenjuju na vaskrslog Hrista.
Na primer, nadahnuto hrišćansko Sveto pismo objavljuje da Hristos prima večnu hvalu i slavu kao Gospod i Sudija celokupnog stvorenja, i da čak poseduje neuništivo carstvo:
„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim“… „Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov.“… „I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 18
„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18
„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6
Hristos je takođe hvaljen kao jedini blaženi Vladar koji vlada u nepristupačnoj svetlosti kao Car nad carevima i Gospod nad gospodarima, i kao Jedini koji poseduje besmrtnost:
„Zapovijedam ti pred Bogom koji svemu život daje i pred Hristom Isusom koji posvjedoči pred Pontijem Pilatom dobro ispovijedanje: Da održiš zapovijest čistu i besprekornu do javljanja Gospoda našega Isusa Hrista, Koje će u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini Vladar, Car careva i Gospodar gospodara, On koji jedini ima besmrtnost i živi u svjetlosti nepristupnoj, Koga niko od ljudi ne vidje niti može vidjeti; Njemu čast i sila vječna. Amin.“ 1. Timoteju 6:13-16
Zapanjujuće je da čak i sopstveno Watch Tower Bible and Tract Society Jehovinih svedoka priznaje da Pavle sve ove opise pripisuje Hristu,
Jehova je „srećnog Boga“ i njegov Sin Isus Hristos naziva se „srećni i moćni Vladar“ (1. Tim. 1:11; 6:15)… (Aid to Bible Understanding [Watch Tower Bible and Tract Society of New York, Inc., 1971], str. 711 http://wol.jw.org/en/wol/d/r1/lp-e/1200001868?q=Jehovah+is+the+%E2%80%9Chappy+God%E2%80%9D+and+his+Son+Jesus+Christ+is+called+%E2%80%9Cthe+happy+and+only+Potentate%E2%80%9D+%281+Tim.+1%3A11%3B+6%3A15%29&p=par; podebljano naglašavanje moje)
Iako pokušavaju da uzvišeni jezik blaženog apostola objasne na način koji je u skladu s njihovim jeretičkim shvatanjima:
Kako Isus može biti „jedini koji ima besmrtnost“?
Prvi za koga se kaže da je nagrađen besmrtnošću jeste Isus Hristos. Da nije posedovao besmrtnost pre nego što ga je Bog vaskrsao [sic], vidi se iz reči nadahnutog apostola u Rimljanima 6:9: „Jer znamo da Hrist, nakon što je uskrsnuo iz mrtvih, više ne umire. Smrt više nema vlast nad njim.“ (Uporediti Otk 1:17, 18). Iz tog razloga, opisujući ga kao „On je Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima“, 1. Timoteju 6:15, 16 pokazuje da se Isus razlikuje od svih drugih kraljeva i gospodara po tome što je „jedini koji ima besmrtnost“. Ostali kraljevi i gospodari, budući smrtni, umiru, kao što su umirali i prvosveštenici Izrailja. Proslavljeni Isus, Božji postavljeni Prvosveštenik po redu Melhisedekovom, međutim, ima „neuništiv život“. – Jevrejima 7:15-17, 23-25. (Insight on the Scriptures [Watch Tower Bible and Tract Society of New York, Inc., Brooklyn, NY 1988], Tom 1. Aaron-Jehoshua, str. 1189 http://wol.jw.org/en/wol/d/r1/lp-e/1200002155#h=6– vidi takođe str. 1032)(1)
Čak nam se kaže i da je Hristos Onaj koji uslišava molitve i spasava svoj narod od svih njegovih greha i nevolja:
„I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u tijelo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene; I reče mi: Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena. Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova. Zato sam dobre volje u nemoćima, u porugama, u nevoljama, u gonjenjima, u tjeskobama za Hrista; jer kada sam slab, onda sam silan.“ 2. Korinćanima 12:7-10
„I zahvaljujem Hristu Isusu Gospodu našemu koji mi dade moć, što me za vjerna primi, postavivši na služenje Mene, koji sam ranije bio hulnik i gonitelj i prkosnik, ali bih pomilovan, jer to iz neznanja učinih, u nevjerovanju; Ali se još više umnoži blagodat Gospoda našega sa vjerom i ljubavlju u Hristu Isusu. Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja. Ali zbog toga bih pomilovan da bi Isus Hristos pokazao na meni prvome sve dugotrpljenje, za primjer onima koji će vjerovati u njega za život vječni. A Caru vijekova, neprolaznome, nevidljivome, jedinome premudrome Bogu, čast i slava u vijekove vijekova. Amin.“ 1. Timoteju 1:12-17
To nije sve što nalazimo. Sveto pismo uči da Hristos poseduje apsolutnu suverenu vlast nad svime, budući da je Glava celokupnog stvorenja:
„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18
„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15
„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10
„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10
Vaskrsli Gospod se dalje opisuje kao izvor svih duhovnih blagoslova i milosti, koji slobodno izliva svoje beskrajno bogatstvo na sav svoj narod:
„Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista, da bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.“ 2. Korinćanima 8:9
„Meni, najmanjemu od svih svetih, dade se ova blagodat da blagovijestim među neznabošcima neistraživo bogatstvo Hristovo,“ Efescima 3:8
„A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve. I On dade jedne kao apostole, a druge kao proroke, jedne kao jevanđeliste, a druge kao pastire i učitelje, Za usavršavanje svetih u djelu služenja, za sazidanje tijela Hristova; Dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove; Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar učenja, obmanom ljudskom, i lukavstvom radi dovođenja u zabludu; Nego da budemo istinski u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onoga koji je glava – Hristos. Od koga sve tijelo, sastavljano i povezivano pomoću svih zglavaka, tako da jedan drugog potpomaže po mjeri svakog pojedinog člana, čini da tijelo raste na izgrađivanje samoga sebe u ljubavi.“ Efescima 4:7-16
Ovaj poslednji odlomak je zadivljujuć jer apostol ne samo da tvrdi da je Gospod Isus taj koji postavlja apostole i proroke,
„Zato, evo, ja ću vam poslati proroke i mudrace i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a druge šibati po sinagogama svojim i goniti od grada do grada;“ Matej 23:34
nego ide čak toliko daleko da citira sledeći Psalam, koji govori o tome kako Jahve oslobađa svoj narod iz ropstva i daruje mu darove,
„Kola Božijih ima sila, tisuće tisuća. Među njima je Gospod, Sinaj u svetinji. Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!“ Psalam 68:17-18
i takođe preuzima jezik sledećeg starozavetnog mesta, gde se za Jahvea kaže da ispunjava celokupno stvorenje svojim duhovnim Prisustvom,
„Jesam li ja Bog izbliza, govori Gospod, a nijesam Bog i izdaleka? Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod.“ Jeremija 23:23-24
I sve to pripisuje vaskrslom Gospodu!
Kao da to već nije dovoljno zapanjujuće, obratite pažnju na viđenje koje je Sveti Duh dao apostolu Jovanu:
„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14
Jovan vidi kako svako stvoreno biće koje postoji daje Gospodu Isusu potpuno isto obožavanje koje prima i Otac, i to zauvek!
Ovo dokazuje da Hristos nije deo stvorenja (iako je kasnije postao njegov deo uzevši ljudsku prirodu), nego je od njega odvojen i različit, i stoga je suštinski jednak Bogu Ocu, jer pripada istoj strani podele između Stvoritelja i stvorenja kojoj pripada i Otac. Zato Otac ništa ne čini da ućutka svoje stvorenje koje njegovom Sinu daje potpuno isti blagoslov, čast, slavu i moć koje i on sam prima.
Uostalom, ako iko poznaje Sina, to je Otac (i Sveti Duh),
„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22 – up. Jovan 14:26; 16:12-13; 1. Korinćanima 2:10-12
A Otac zasigurno zna da je njegov Sin dostojan iste božanske hvale i obožavanja, budući da je Sin jedno s njim po suštini i veličanstvu.
Dakle, Isus nije obožavan onako kako je David bio. Naprotiv, Isus je obožavan na potpuno isti način na koji su David i Izrailj obožavali Jahvea Boga, očigledno zato što je on Jahve Svemogući u telu (iako on nije Otac niti Sveti Duh).
Nakon svega rečenog, sada smo spremni da pređemo na drugi deo naše rasprave, u kojem ćemo pružiti dodatne primere Gospoda Isusa koji prima isto obožavanje koje prima i Bog Svemogući.
Napomene
(1) Reći da je objašnjenje koje nudi Društvo očajničko bilo bi krajnje ublažavanje. Novi zavet ne uči da Hristos poseduje besmrtnost zbog neuništivog života koji je primio na osnovu svog vaskrsenja. Naprotiv, Isus ima to svojstvo zato što je on sâm Život koji daje život svakoj osobi:
„U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“ Jovan 1:4
„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:25-27
„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6
„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:13-15 Modern English Version (MEV)
„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3
Dakle, budući da je Hristos Život, Večni Život i Tvorac života, bilo je nemoguće da ostane mrtav:
„Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži.“ Dela apostolska 2:22-24
Zapravo, sam Gospod je rekao da niko ne može oduzeti njegov život i da će on lično sebe podići iz mrtvih za tri dana:
„Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:19-22
„Zato me Otac ljubi, jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem. Niko ga ne uzima od mene, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet uzeti ga. Ovu zapovijest primih od Oca svoga.“ Jovan 10:17-18
Pa ipak, uprkos pogrešnom tumačenju Društva, njihov stav u vezi sa 1. Timoteju 6:15-16 pokazuje da čak i antitrinitarni kult može jasno videti i spremno priznati da je blaženi apostol Pavle vaskrslog Hrista opisao kao jedinog Suverenog Gospoda i Cara, koji jedini poseduje besmrtnost i prebiva u nepristupačnoj svetlosti!