Isus kao Isaijin Bog
Još jedan arijanac grize prašinu
Prema Jovanovom jevanđelju, prorok Isaija je video Isusa Hrista u njegovom predljudskom postojanju kao JHVH nad vojskama, koji sedi na svom nebeskom prestolu:
„A Isus im reče: Još je malo vremena svjetlost sa vama; idite dok svjetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide. Dok svjetlost imate vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti. Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.“
„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri?“
„Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.“
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu. Ali i od starješina mnogi vjerovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge; Jer zavolješe više slavu ljudsku nego slavu Božiju. A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao. Ja u svijet dođoh kao svjetlost, da svako ko vjeruje u mene ne ostane u tami.“ Jovan 12:35-46
Jovan 12:41 tn Grč. „njegovu“; referent (Hristos) naveden je u prevodu radi jasnoće. Ovde je kao referent stavljeno „Hristos“, a ne „Isus“, jer se radi o onome što je Isaija video. Jasno je da pisac predstavlja Isaiju kao onoga koji je video slavu Hrista pre ovaploćenja, koja je bila upravo otkrivenje Oca (vidi Jovan 1:18; Jovan 14:9).
sn „kada vidje slavu njegovu“. Slava koju je Isaija video u Isaiji 6:3 bila je slava Jahvea (u Starom zavetu obično prevođeno kao „Gospod“). Ovde Jovan govori o proroku koji vidi slavu Hrista, budući da se u sledećoj rečenici — „i govoraše o njemu“ — „njemu“ teško može odnositi na Jahvea, nego se mora odnositi na Hrista. Na osnovu izjava kao što je 1:14 u prologu, pisac verovatno nije pravio veliku razliku između njih dvojice. Budući da pisac predstavlja Isusa kao potpuno Boga (up. Jovan 1:1), za njega nije nikakav problem da reči koje je Isaija prvobitno izrekao o samom Jahveu primeni na Isusa. New English Translation (NET: https://www.biblegateway.com/passage/?search=john%2012%3A35-42&version=NET; naglasak moj)
Evo Isaijine vizije na koju se apostol pozvao:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.“
„I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“
„A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.“
„Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:1-10
Nije nikakvo iznenađenje što anti-trinitarci osporavaju ovo tumačenje, a razlog je očigledan.
Primer takvog anti-trinitarca jeste arijanski apologeta i bivši Jehovin svedok Greg Staford, koji piše:
Opet, čini se razumno jasnim da se ono što je Isaija rekao o Isusu nalazi u Isaiji 53, kako je citirano u Jovanu 12:38. Stihovi 39-40 objašnjavaju zašto mnoštvo nije bilo u stanju da veruje. Ako se stih 41 uopšte i odnosi na Isaiju 6, to svakako ne bi bilo radi poistovećivanja Isusa sa Jehovom![sic] Naprotiv, izgleda da kontekst Isaije 6 ipak ima izvestan mesijanski značaj [sic]. U stihovima 6-7 moglo bi postojati izvesno proročko značenje u pomirenju Isaijinih grehova, koje možda nagoveštava iskupiteljski čin koji će budući Mesija izvršiti da bi uklonio grehe mnogih (uporedi Isaija 53:11). Takođe, tu je i pomen onoga koga bi Jehova poslao kao glasnika svome narodu, što bi isto tako moglo biti nagoveštaj uloge koju će Isus na kraju imati u ostvarenju Jehovine namere. Neki kasniji teolozi smatrali su da je Isus zapravo bio jedan od serafa u toj viziji.11 U Isaiji 6:8 Jehova kaže: „ko će nam ići“ [לָ֑נוּ, lanu, „za nas“]. To ukazuje da je u ovoj viziji bio prisutan neko drugi osim Jehove, i taj neko je vrlo lako mogao biti Gospod Isus Hristos, u svojoj predljudskoj slavi kao „Reč“. Jovan 1:1; uporedi Jovan 17:5.
Naš raniji citat iz Kule stražare nagoveštavao je da je Isaija možda video slavu preegzistentnog Logosa. Takvo gledište bilo bi u skladu sa Targumom Isaije. Znajući, kao što je znao, da nijedan čovek (uključujući Isaiju) nikada nije video Boga (Jovan 1:18), Jovan je možda sledio tradiciju Targuma, koji Isaiju 6:1 prevodi kao „slava Gospodnja“, a stih 5 kao „slava šekine Gospodnje“.12 Ipak, čini se jasnim da Jovan direktno upućuje na ono što je Isaija „govorio“ u 53. poglavlju knjige koja nosi njegovo ime. Ovde je Isaija video njegov [Mesijin] dan“, kao što se izveštava da je učinio i Avraham (Jovan 8:56), i „govorio o njemu“. Isaija nimalo nije bio zbunjen u pogledu identiteta Mesije i položaja koji on zauzima u odnosu na Svevišnjeg. — Isaija 11:1-3.
11 Raymond E. Brown, The Gospel According to John (i-xii) (AB 29; Garden City, New York; Doubleday, 1966), 487.
12 Brown, John (i-xii), 486-487. Wilbert F. Howard, The Gospel According to St. John (AB 8; New York: Abingdon, 1952), 673, navodi: „Jevanđelist je izjavio: „Boga niko nije vidio nikad“ (1:18). Verovatno je dobro znao za prevod u Targ. Isa. 6:1: ’Videh slavu Gospodnju.’“ Franklin Young, „A Study of the Relation of Isaiah to the Fourth Gospel“, ZNW 46 (1955), 215, ukazuje na to da su „reči [iz Jovana 12:41] tumačene kao da se odnose na viđenje Logosa poistovećenog sa Isusom, preegzistentnim Mesijom“. (Greg Staford, Jehovah’s Witnesses Defended: An Answer to Scholars and Critics [Elihu Books, Huntington Beach, CA, 1998], str. 54-55; naglasak moj)
Ironično je što se Staford poziva na Jovana 1:1, 18 i 17:5 da bi tvrdio da je Sin bio prisutan u Isaijinoj viziji kada je ovaj video Jehovu, budući da se upravo to na kraju pokazuje kao pobijanje njegovog prigovora.
Na primer, Hristos tvrdi da je posedovao slavu zajedno sa Ocem, pošto su postojali jedan uz drugoga pre stvaranja sveta:
„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:5, New Revised Standard Version Updated Edition (NRSVUE)
Prema Poslanici Jevrejima, slava koju je Sin posedovao (i koju i dalje poseduje) istovetna je Očevoj:
„U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio;“...„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:2-4, Disciples’ Literal New Testament (DLNT)
Ovo nas dovodi do Jovanovog prologa.
Prema apostolu, Hristos kao Reč već je postojao pre svakog stvaranja, budući da je on Onaj kojim se Bog poslužio da sve dovede u postojanje. Hristos kao Reč je takođe Onaj koji duhovno oživljava čovečanstvo životom koji prebiva u njemu:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“... „Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“... „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“... „Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14, 18, NRSVUE
Kao što je i sam Staford priznao, Jovan jasno kaže da niko nikada nije video Boga osim kroz otkrivenje monogenes theos-a, tj. Sina.
Očigledna implikacija apostolove izjave jeste da Isaija nije mogao videti Boga osim ako mu se i dok mu se božanski Sin ne otkrije.
To u suštini znači da je Isus upravo onaj JHVH Bog koga je Isaija video, i da je slava koju je prorok gledao i o kojoj je govorio bila njegova!
Kako to kaže poznati hrišćanski filozof i apologeta dr Vilijam Lejn Krejg:
Jednako zapanjujuća kao i izraz monogenes theos jeste Jovanova tvrdnja, u vezi sa 1:18a — „Boga niko nije vidio nikad“ — da je viđenje GOSPODA nad vojskama opisano u Isaiji 6:1 zapravo bilo viđenje Hrista pre ovaploćenja: „Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ (Jovan 12:41)! Ideja je ovde, izgleda, ta da niko nikada nije video Boga Oca, ali ga je Bog Sin otkrio. Stoga Isaijino viđenje GOSPODA na njegovom prestolu mora biti viđenje Boga Sina! Ovde nemamo tek primenu starozavetnog dokaznog teksta o Jahveu na Isusa, nego stvarno projektovanje Hrista unazad u raniju istorijsku okolnost. On je ovde jasno izjednačen sa Bogom.67 Na osnovu Jovana 1:18 Antoni Henson uopštava ovo unazadno projektovanje Hrista tako da ono, u umu Četvrtog jevanđeliste, obuhvati sve teofanije u Starom zavetu: Jovanovo uverenje sasvim izvesno je bilo da „kad god se u Starom zavetu opisuje da se Bog javlja ili da se čuje, zapravo je Isus, preegzistentna Reč, taj koji je viđen ili čuven“.68 Ali, upozorava on, „ovo nipošto nije isto što i tvrdnja da je Jovan poistovetio Isusa sa Adonajem Starog zaveta. Naprotiv, Jovan je isto koliko i Pavle mogao zamisliti Boga kako govori Isusu u Starom zavetu“.69 Najjasniji primer ove pojave zapravo se nalazi u sinoptičkim jevanđeljima, gde Isus citira često navođeni Psalam 110: „Reče Gospod Gospodu mojemu“ (Matej 22:41-46; Marko 12:35-37; Luka 20:40-41). Jovan jasno razlikuje Sina od Oca, ali je Isaija video jedinorodnog Boga. (Krejg, Systematic Philosophical Theology: On God: Excursus On Natural Theology: On the Trinity [Wiley-Blackwell Publishers, 2026], str. 347; naglasak moj)
Jovan nije jedini nadahnuti svedok koji tvrdi da je Isus onaj Bog koji se javljao tokom čitavog starozavetnog razdoblja. Zapazite šta je apostol Pavle napisao o Hristu kao duhovnoj Steni koja je pratila Mojsija i Izrailjce:
„A neću da ne znate, braćo, da oci naši svi pod oblakom bijahu, i svi kroz more prođoše, I svi se u Mojseja krstiše u oblaku i moru; I svi isto jelo duhovno jedoše; I svi isto piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja ih je slijedila, a stijena bješe Hristos.“... „Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.“ 1. Korinćanima 10:1-4, 9, New English Translation (NET)
Evo šta kažu NET-ove tekstualne napomene:
1. Korinćanima 10:9 tc Χριστόν (Christon, „Hristos“) posvedočeno je u većini rukopisa, uključujući mnoge značajne svedoke aleksandrijskog (P46 1739 1881) i zapadnog (D F G) tipa teksta, kao i u drugim rukopisima i verzijama (Ψ latt sy co). S druge strane, neki od značajnih aleksandrijskih svedoka imaju κύριον (kurion, „Gospod“; א B C P 33 104 1175 al). Nekoliko rukopisa (A 81) ima θεόν (theon, „Bog“). Nomina sacra za ova čitanja prilično su slična (redom cMn, kMn i qMn), pa bi se različita čitanja mogla objasniti zabunom. Pri bližem ispitivanju, varijante izgledaju kao namerne izmene. Aleksandrijski prepisivači zamenili su veoma određen izraz „Hristos“ manje određenim izrazima „Gospod“ i „Bog“ jer u kontekstu deluje anahrono govoriti o tome kako naraštaj izlaska iskušava Hrista. Da je izvorno stajalo „Gospod“, malo je verovatno da bi prepisivač svojevoljno stvorio teškoću stavljajući određenije „Hristos“. Štaviše, čak i da nije bio vođen sklonošću ka prekomernom ispravljanju, prepisivač bi verovatno prilagodio reč „Hristos“ reči „Gospod“ u skladu sa Ponovljeni zakoni 6:16 ili drugim odlomcima. Svedočanstvo rane crkve o čitanju ovog stiha prilično je ubedljivo u prilog „Hristu“. Markion, antijevrejski jeretik iz drugog veka, prirodno bi se protivio svakom pominjanju Hristovog istorijskog udela sa Izrailjem, jer je Boga Tvorca Starog zaveta smatrao suštinski zlim. Uprkos ovoj snažnoj predrasudi, Markion je ipak čitao tekst sa „Hristom“. I drugi ranocrkveni pisci svedoče o prisustvu reči „Hristos“, među njima Kliment Aleksandrijski i Origen. Šta više, sinod u Antiohiji 268. godine n. e. koristio je čitanje „Hristos“ kao dokaz Hristove preegzistencije kada je osudio Pavla Samosatskog. (Vidi G. Zuntz, The Text of the Epistles, 126-27; TCGNT 494; C. D. Osburn, „The Text of 1 Corinthians 10:9“, New Testament Textual Criticism: Its Significance for Exegesis, 201-11; contra A. Robertson i A. Plummer, First Corinthians [ICC], 205-6.) Budući da je „Hristos“ u svakom pogledu teže čitanje, gotovo je izvesno da je upravo ono dovelo do ostalih. Uz to, „Hristos“ je u skladu sa Pavlovim stilom u ovom odlomku (up. 10:4, tekst u kojem i Markion čita „Hristos“). Ovaj tekst je i hristološki značajan, jer čitanje „Hristos“ izričito tvrdi Hristovu preegzistenciju. (Tekstualni kritičar suočava se sa sličnom dilemom u Judinoj 5. U sličnom kontekstu izlaska, neki od značajnijih aleksandrijskih rukopisa [A B 33 81] i Vulgata čitaju „Isus“ umesto „Gospod“. Dva od tih rukopisa [A 81] jesu isti oni koji u 1. Korinćanima 10:9 imaju „Bog“ umesto „Hristos“. Za više informacija vidi tc napomene uz Judinu 5.) Ukratko, „Hristos“ ovde ima sva obeležja autentičnosti i treba ga smatrati čitanjem originala.
Juda se slaže sa Pavlom, koji je jednako izričit u tvrdnji da je upravo predljudski Isus lično izveo Izrailj iz Egipta, a potom ga kaznio zbog pobune:
„Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista. A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ Judina 1:4-5, NET
Evo NET-ovih napomena, koje pokazuju koliko su Judine tvrdnje izuzetne:
Judina 1:4 tn Izrazi „Gospodar i Gospod“ oba se odnose na istu osobu. Ta konstrukcija u grčkom poznata je kao Granvil Šarpovo pravilo, nazvano po engleskom filantropu i lingvisti koji ga je prvi jasno formulisao 1798. godine. Šarp je ukazao na to da u konstrukciji član-imenica-καί-imenica (gde καί [kai] = „i“), kada su obe imenice u jednini, lične i zajedničke (tj. nisu vlastita imena), one uvek imaju isti referent. Primeri poput „prijatelj i brat“, „Bog i Otac“ i slično obiluju u Novom zavetu i potvrđuju Šarpovu tvrdnju. Za širu raspravu vidi ExSyn 270-78. Vidi takođe Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1
Judina 1:5 tc Čitanje ᾿Ιησοῦς (Iēsous, „Isus“) nekoliko naučnika smatra suviše teškim, jer podrazumeva predstavu o Isusu koji deluje u ranoj istoriji naroda Izrailja (NA27 ima „Gospod“ umesto „Isus“). Međutim, ovo čitanje ne samo da uživa najsnažniju podršku raznovrsnih ranih svedoka (npr. A B 33 81 88 322 424c 665 915 1241 (1735: „Gospod Isus“) 1739 1881 2298 2344 vg co eth Or1739mg Cyr Hier Bede), nego mnoštvo varijanata pokazuje da je prepisivačima ono bilo neugodno, jer su, kako izgleda, umesto ᾿Ιησοῦς stavljali κύριος (kurios, „Gospod“) ili θεός (theos, „Bog“) (mada P72 ima zanimljivo čitanje θεὸς Χριστός [theos Christos, „Bog Hristos“] umesto ᾿Ιησοῦς). Ma koliko čitanje ᾿Ιησοῦς bilo teško, u svetlu 4. stiha i u svetlu napredovanja otkrivenja (budući da je Judina poslanica jedna od poslednjih napisanih knjiga Novog zaveta), ono je sasvim prikladno. Tekst NA28 sada takođe čita Ιησοῦς. Za odbranu ovog čitanja vidi Philipp Bartholomä, „Did Jesus Save the People out of Egypt: A Re-examination of a Textual Problem in Jude 5“, NovT 50 (2008): 143-58.
sn Konstrukcija naš jedini Gospodar i Gospod, Isus Hristos u 4. stihu sledi Granvil Šarpovo pravilo (vidi napomenu uz Gospod). Konstrukcija snažno implicira božanstvo Hrista. Za tim sledi izjava da je Isus bio uključen u spasenje (i kasniji sud) Jevreja. Njega, dakle, treba poistovetiti sa Gospodom Bogom, Jahveom. Peti stih onda samo razrađuje ono što je već sadržano u 4. stihu.
Dr Krejg napominje da čitanje Isus sada prihvataju gotovo svi veliki kritički aparati grčkog Novog zaveta:
67 Ovo je možda mesto podjednako dobro kao i svako drugo da se pomene još neverovatnija tvrdnja iz Judine 5, da je upravo Isus izveo Izrailjce iz Egipta prilikom izlaska i kasnije sudio otpadnicima! „A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ (NRSVUE). Ova tvrdnja je toliko neverovatna da su raniji tekstualni kritičari i prevodioci prkosili mnogo težem svedočanstvu grčkih i prevodnih svedoka u prilog Iēsous i odlučivali se da čitaju kyrios. Ali sada su UBS5 i NA28, kao i SBLGT i THGNT, jedinstveni u tome što daju prednost čitanju Iesous****, čitanju koje se odražava u novijim prevodima. Slično tome, Pavle kaže u vezi sa Izrailjcima: „Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.“ (1. Korinćanima 10:9, NRSVUE). Opet, iako su neki kasniji prepisivači stavili kyrion, najstariji grčki rukopisi (P46) čitaju Christon****. Naprosto je zapanjujuće to što Pavle, Jovan i Juda svi tvrde da je Bog jevrejskih Pisama zapravo Isus. (Krejg, Systematic Philosophical Theology, tom 2b, str. 369; naglasak moj)
Šta su Jevreji govorili?
Budući da je Staford pomenuo aramejski prepev Isaije 6, smatrao sam prikladnim da navedem šta on zapravo kaže:
Poglavlje 6
בְּשַׁתָּא דְאִתְנַגַע בָּהּ מַלְכָּא עֻזִיָה אֲמַר נְבִיָא חֲזֵיתִי יַת יְקָרָא דַייָ שָׁרֵי עַל כּוּרְסֵיהּ רָם וּמִתְנַטֵל בִּשְׁמֵי מְרוֹמָא וּמִזִיו יְקָרֵיהּ אִתְמְלֵי הֵיכְלָא:
U godini u kojoj je car Ozija bio udaren gubom, prorok reče: Videh slavu Gospodnju kako sedi na svom prestolu, uzvišenom i uzdignutom do najviših nebesa, i hram se ispuni sjajem njegove slave.
שַׁמָשִׁין קַדִישִׁין בְּרוּמָא קֳדָמוֹהִי שִׁתָּא גַפִּין לְחַד שִׁתָּא גַפִּין לְחַד בִּתְרִין מְכַסֵי אַפּוֹהִי דְלָא חָזֵי וּבִתְרֵין מְכַסֵי גְוִיָתֵיהּ דְלָא מִתְחֲזֵי וּבִתְרֵין מְשַׁמֵשׁ:
Sveti služitelji na visini stajahu pred njim: svaki je imao po šest krila; sa dva je pokrivao svoje lice, da ne gleda; sa dva je pokrivao svoje telo, da ne bude viđeno; a sa dva je služio.
וּמְקַבְּלִין דֵין מִן דֵין וְאָמְרִין קַדִישׁ בִּשְׁמֵי מְרוֹמָא עִלָאָה בֵית שְׁכִנְתֵּיהּ קַדִישׁ עַל אַרְעָא עוֹבַד גְבוּרְתֵּיהּ קַדִישׁ לְעָלַם וּלְעָלְמֵי עָלְמַיָא יְיָ צְבָאוֹת מַלְיָא כָל אַרְעָא זִיו יְקָרֵיהּ:
I dovikivahu jedan drugome govoreći: Svet je na najvišim i uzvišenim nebesima dom njegove Šekine, svet je na zemlji delo njegove sile, svet je doveka i u sve vekove Gospod nad vojskama; sva je zemlja puna sjaja njegove slave.
וְזָעוּ אֵילְוַת סִפֵּי הֵיכְלָא מִקָל מִלוּלָא וּבֵית מַקְדְשָׁא אִתְמְלֵי אֲמִטְתָא:
I pomeriše se dovratnici praga hrama od glasa onoga koji je vikao, i dom svetilišta ispuni se oblačnom tamom.
וַאֲמָרֵית וַי לִי אֲרֵי חָבֵית אֲרֵי גְבַר חַיָב לְאוֹכָחָא אֲנָא וּבְגוֹ עַמָא דְמִגְעַל בְּחוֹבִין אֲנָא יָתִיב אֲרֵי יַת יְקַר שְׁכִינַת מְלַךְ עַלְמַיָא יְיָ צְבָאוֹת חֲזָאָה עֵינָי:
Tada rekoh: Teško meni, jer sagreših, jer sam čovek kriv da bude ukoren, i prebivam usred naroda oskvrnjenog grehom: jer oči moje videše slavu Šekine Cara svetova, Gospoda nad vojskama.
וְאִשְׁתְּדִי לְוָתִי חַד מִן שַׁמָשַׁיָא וּבְפוּמֵיהּ מַמְלֵל דְקַבֵּיל מִן קֳדָם דִשְׁכִנְתֵּיהּ עַל כּוּרְסֵי יְקָרָא בִּשְׁמֵי מְרוֹמָא עֵיל מִן מַדְבְּחָא:
Tada mi dolete jedan od služitelja, i u ustima njegovim beše reč, koju je primio od Šekine Onoga koji sedi na prestolu slave na najvišim nebesima, iznad žrtvenika.
וְסַדַר בְּפוּמִי וַאֲמַר הָא שַׁוִיתִי פִּתְגַמֵי נְבוּאָתִי בְּפוּמָךְ וְיַעְדוּן חוֹבָךְ וְחֶטְאָךְ יִתְכַּפְּרוּן:
I stavi je u moja usta i reče: Evo, stavio sam reči svojih proroštava u tvoja usta, i tvoja bezakonja su uklonjena, i tvoji gresi su okajani.
וּשְׁמָעִית יַת קַל מֵימְרָא דַייָ דַאֲמַר יַת מַן אֲשַׁלַח לְאִתְנַבָּאָה וּמַן יֵזֵיל לְאַלָפָא וַאֲמָרִית הָא אֲנָא שְׁלַח יָתִי:
I čuh glas Reči Gospodnje, koji reče: Koga da pošaljem da prorokuje? I ko će ići da poučava? Tada rekoh: Evo mene, pošalji mene. (Targum Jonatan na Isaiju 6; naglasak moj)
Daleko od toga da pomaže Stafordovoj tezi, Targum zapravo potkrepljuje trinitarno tumačenje. Ovaj aramejski prepev pokazuje da su čak i nehrišćanski Jevreji bili svesni da u Božanstvu koje su obožavali postoji stvarna božanska mnoštvenost.
Zapazite da su Božja Slava, Reč i Prisustvo (Šekina) hipostazirani, opisani kao svojevrsne zasebne Ličnosti, a ipak su svi povezani i odnose se na jednog istinitog Boga Izrailja.
Zanimljivo je da se za Hrista ne kaže samo da je Reč (up. Jovan 1:1, 14; 1. Jovanova 1:1-3; Otkrivenje 19:13), nego se dalje opisuje i kao Slava i kao samo telesno otelovljenje čitave, potpune Božje suštine:
„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno“ Kološanima 2:9 (NIV)
„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ (tou kyriou hemon 'Iesou Christou tes doxes), „ne gledajući ko je ko“ Jakovljeva 2:1, Novi zavet Vilbura Pikeringa (WPNT)
Evo još jednog prevoda Jakovljeve poslanice:
„Braćo moja, ne gledajući ko je ko, imajte vjeru u našega Gospoda slave Isusa Hrista.“ Jakovljeva, Moffatt Novi zavet
Drugim rečima, Isus je samo Prisustvo i Slava ovaploćenog Boga!
Sve mi je to grčki!
Kao da pozivanje na Targum nije bilo dovoljno loše po Staforda, grčki tekst Isaije (poznat kao Septuaginta [LXX]) čini stvar još gorom po njega:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh“ (eidon) „Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.“ (tes doxes autou)... „I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.“ (tes doxes autou). Isaija 6:1, 3
Uporedite to sa grčkim tekstom Jovana:
„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu“ (eiden ten doxan autou), „i govoraše o njemu.“ Jovan 12:41
Grčki tekst Isaije i Jovana je istovetan, a razlikuje se samo oblik reči zbog njihovog položaja u rečenici, tj. prvo lice naspram trećeg, genitiv naspram akuzativa itd. Na primer, eidon je oblik prvog lica jednine glagola horao, dok je eiden treće lice jednine, a doxes je genitiv ženskog roda imenice doxa, dok je doxan u akuzativu ženskog roda.
U svetlu navedenog, je li Jovan mogao jasnije da pokaže da je Bog čiju je slavu Isaija video niko drugi do sam Isus Hristos u svom stanju pre ovaploćenja?
ISUS: NESTVORENA, SVEMOĆNA MIŠICA JHVH
Još jedan udarac Stafordovim prigovorima dolazi iz činjenice da se za Isusa u Isaiji 53 kaže da je sama Mišica JHVH, gde prorok opisuje Slugu kako zamenički strada i umire za grehe sveta:
„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči.“
„Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem.“
„Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12
Ono što Staford ne uviđa jeste da se ovaj izraz koristi da opiše JHVH koji sam, potpuno sam, deluje da bi ostvario iskupljenje i sud.
Drugim rečima, „mišica JHVH“ označava Boga koji deluje sopstvenom silom bez ikakvog posredovanja, budući da nije mogao naći nikoga dovoljno dobrog da mu pomogne ili kroz koga bi delovao:
„Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja? Nijesi li ti „isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni?“ Isaija 51:9-10
„I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen. To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda. I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem. Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati. I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga; jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu.“ Isaija 59:15-19
Sledeći je izuzetno upečatljiv:
„Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.“ Isaija 63:1-6
Jovan uzima gornji opis JHVH i primenjuje ga na Gospoda Isusa Hrista!
„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16
Isus čini ono što jedino Bog JHVH može da čini, i Isus se pojavljuje na potpuno isti način na koji se JHVH pojavio Isaiji!
Razlog zašto je to tako očigledan je: Isus Hristos je sama Mišica JHVH, koji jeste JHVH Bog Svemogući što dolazi da spase i sudi!
NEBESKO UZVIŠENJE MESIJE
Sada dolazimo do coup de grâce za Staforda. Kao Mišica JHVH koja dolazi da spase narode, Isus se potom opisuje kao uzvišen do samog statusa JHVH:
„Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. Odstupite, odstupite, izidite odatle, ne dotičite se ničega nečista; izidite ispred njega, očistite se vi koji nosite sude Gospodnje. Jer nećete izaći u hitnji, niti ćete ići bježeći; jer će Gospod ići pred vama, i zadnja vojska biće vam Bog Izrailjev. Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se“ (yarum wa'nissa), „i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:10-15
Prorok koristi potpuno iste izraze za opis Sluginog uzvišenja koje na drugim mestima koristi u vezi sa ustoličenjem JHVH:
„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu“ (ram wa'nissa); „i skut mu ispunjavaše crkvu.“ Isaija 6:1
„Uzvišen je Gospod“ (nisgab), „jer nastava na visini“ (marom). „napuniće Sion suda i pravde.“ Isaija 33:5
„Sada ću ustati, veli Gospod, sada ću se uzvisiti,“ (eromam). „sada ću se podignuti.“ (ennase). Isaija 33:10
„Jer ovako govori visoki i uzvišeni“ (ram wa'nissa) „koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini“ (marom) „i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15
Ovakav jezik samo potvrđuje da je Mesija lično različit od Svemogućeg JHVH, a ipak mu je po suštini jednak. Isaijine nadahnute izjave pružaju dodatnu potvrdu Trojstva, jer prorokovo svedočanstvo dokazuje da je Isus Svemogući Bog u telu, a istovremeno različit i od Oca i od Svetog Duha.
Toliko o Stafordovoj tvrdnji.
Ako nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz prevoda World English Bible (WEB).
Dodatna literatura
JEHOVINI SVEDOCI SE SLAŽU: ISAIJA JE VIDEO HRISTA!
Isus Hristos: Bog čiju je slavu Isaija gledao