Kome je Krstitelj pripremao put?

Još jedan dokaz iz Jovanovog jevanđelja da je Isus ovaploćeni Jehova

Postoji još jedan način na koji Jovanovo jevanđelje poistovećuje Isusa sa ovaploćenim Jehovom Bogom, način koji se često previđa.

Prema rečima Krstitelja, on je izaslanik za koga je prorok Isaija objavio da će biti poslat pred Jehovom da pripremi njegov dolazak:

„Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.“… „Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.“ Jovan 1:23, 26-27

Evo proroštva o kojem je reč:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“ Isaija 40:3-5

Isaija je prorekao da će se oglasiti glas koji obaveštava narod da Bog Izrailja dolazi u pustinji i da će svako telo videti njegovu slavu.

Ono što ovo proroštvo čini toliko izuzetnim jeste to što je Krstitelj odlučno posvedočio da je poslat da pripremi put Gospodu Isusu Hristu!

„A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:29-36

Ovo nije jedino mesto u jevanđelju gde Jovan potvrđuje da je došao da najavi Hristov dolazak:

„Potom dođe Isus i učenici njegovi u judejsku zemlju, i tu boravljaše s njima i krštavaše. A i Jovan krštavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te se krštavahu. Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu. Tada nastade raspra među učenicima Jovanovim i nekim Judejcem oko očišćenja. I dođoše Jovanu i rekoše mu: Ravi, onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krštava, i svi idu njemu.“

„Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. Vi mi sami svjedočite da rekoh: Nisam ja Hristos nego sam poslan pred njim. Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću se raduje glasu ženikovu. Ova, dakle, radost moja ispunjena je. On treba da raste, a ja da se umanjujem. Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je;“ Jovan 3:22-31

Ovo pokazuje da je Isus onaj Jehova Bog za čiji je dolazak Krstitelj, prema Isaijinom proroštvu, bio poslat da pripremi put!

Razložiću ovo korak po korak, kako bih čitaocima pomogao da uvide implikacije toga što Krstitelj ispunjava Isaijino proroštvo:

1. Isaija je prorekao da će biti poslat Jehovin glasnik da Izrailju objavi dolazak Jehove, njihovog Boga.

2. Jovanovo jevanđelje svedoči da je Jovan Krstitelj bio taj glasnik, čime se objašnjava zašto je Krstitelj započeo svoju službu u pustinji, ispunjavajući Isaijino proroštvo.

3. Krstitelj tvrdi da je poslat da pripremi dolazak Gospoda Isusa.

4. Isus, dakle, nije niko drugi do Jehova Bog u telu.

Ovo dodatno potvrđuje i to što Krstitelj pripisuje Gospodu Isusu funkciju koju hebrejska Biblija pripisuje jedino Jehovi, naime, krštavanje vernika Svetim Duhom, odnosno u Svetom Duhu:

„Ali sada čuj Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. Ovako veli Gospod koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: Ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje.“ Isaija 44:1-3

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj;“ Joil 2:27-29

Ovo je utoliko izuzetnije što Hristos tvrdi da je On onaj koji daje živu vodu svima koji se okrenu njemu, pri čemu se ta živa voda tumači kao Sveti Duh. Dakle, živa voda koju Hristos daje zapravo jeste Sveti Duh, kojeg oni koji veruju u Isusa primaju zahvaljujući njemu!

„Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu.“… „Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.“ Jovan 4:10, 13-14

„A u posljednji veliki dan Praznika stajaše Isus i povika govoreći: Ko je žedan neka dođe meni i pije! Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“ Jovan 7:37-39

Štaviše, vaskrsli Hristos je dunuo Svetog Duha na svoje sledbenike u istom onom poglavlju u kojem ga Toma, Izrailjac, ispoveda kao svoga Gospoda i Boga:

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su. A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:21-29

Isus vrši još jednu funkciju za koju je Isaija rekao da će je Jehova obaviti kada dođe da spase svoj narod:

„Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:9-11

Uporedite ovo sa Hristovim rečima:

„Zaista, zaista vam kažem: Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu, on je kradljivac i razbojnik. A koji ulazi na vrata pastir je ovcama. Njemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih; I kada svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. A za tuđinom neće poći, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta bijaše to što im govoraše. Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. Svi koji god dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.“

„Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći. Kradljivac ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. A najamnik, koji nije pastir, kome ovce nisu svoje, vidi vuka gdje dolazi, i ostavlja ovce, i bježi; i vuk razgrabi ovce i raspudi ih. A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje, i moje mene poznaju. Kao što Otac poznaje mene i ja Oca; i život svoj polažem za ovce. I druge ovce imam koje nisu iz ovoga tora, i te mi valja privesti, i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.“ Jovan 10:1-16

Antitrinitarci se sada suočavaju sa dilemom. Činjenica da je Krstitelj označen kao Jehovin zastupnik, onaj koga Jehova šalje da pripremi Jehovino pojavljivanje među njegovim narodom, obara svaki pokušaj pozivanja na pojam zastupništva kako bi se otklonilo poistovećivanje Isusa sa Jehovom.

Isus nije poistovećen sa Jehovom prosto zato što je Jehovin zastupnik ovlašćen da govori u Jehovino ime, jer je upravo to uloga dodeljena Krstitelju. Krstitelj je, a ne Isus, Jehovin zastupnik, pa bismo, ako zastupništvo dopušta da zastupnik bude poistovećen sa onim koga predstavlja, očekivali da Krstitelj bude nazvan Jehovom. Pa ipak, bogonadahnuto Sveto pismo nigde ne naziva Krstitelja Jehovom, jer zastupništvo ne dopušta da Božji zastupnik bude nazvan Jehovom Bogom.

Prema tome, Isus se ne naziva Jehovom zato što je Božji zastupnik, jer a) Jehovin zastupnik je Jovan Krstitelj, a ne Isus; i b) iako je Krstitelj Jehovin izaslanik, on nikada nije poistovećen sa Jehovom, niti sebe naziva Jehovom.

Razlog zbog kojeg se Hristos naziva Jehovom jeste taj što On to uistinu i jeste, naime, ovaploćeni Jehova Bog, jedinstveni božanski Sin Božji koji je po suštini jedno sa Ocem i Svetim Duhom.

Šta je sa sinoptičkim jevanđeljima?

Zadivljujuće je to što sva jevanđelja prikazuju Jovana Krstitelja kao onoga koji ispunjava proroštvo iz Isaije 40:

„Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe; i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Marko 1:1-8

„U one pak dane dođe Jovan Krstitelj i propovijedaše u pustinji Judejskoj. I govoraše: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Isaija govoreći: Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.“… „Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Isusovo krštenje 13 „Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.“ Matej 3:1-3, 11-15

„A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod, četvorovlasnik, Galilejom, a Filip, brat njegov, četvorovlasnik, Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije, četvorovlasnik, Avilinom, Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu, sinu Zaharijinu, u pustinji, I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije.“… „A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Luka 3:1-6, 15-17

„A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.“ Dela apostolska 19:4

Prema tome, pošto je Krstitelj bio glasnik poslat da pripremi dolazak Jehove, i pošto je Onaj za koga je Krstitelj pripremao put bio Gospod Isus, to znači da sva četiri jevanđelja prikazuju Hrista kao Jehovu Boga čiju će slavu, prema Isaijinom proroštvu, videti svako telo!

Drugim rečima, nije samo Jovanovo jevanđelje ono koje opisuje Isusa kao Jehovu Boga Svemogućeg u telu, jer to čine i sinoptička jevanđelja.