Rabinski problem: videti Boga Izraela · Apologetizam by Sam Shamoun

U ovom tekstu navešću primere iz hebrejske Biblije, odnosno [S]tarog [z]aveta, u kojima se JHVH, jedini istiniti Bog Izraela, vidljivo javljao raznim pojedincima. Neki od tih vidljivih susreta uključuju i to da Bog jede stvarnu hranu i da se telesno rve s nekim sve do svanuća!

Moja svrha je da dovedem u pitanje uobičajenu rabinsku tvrdnju da JHVH ne ulazi, niti može ući, u svet kako bi se pojavio kao čovek i/ili postao čovek, a da pri tom i dalje ostane Bog.

Citiraću izdanje Jevrejskog izdavačkog društva (Jewish Publication Society), The Holy Scriptures, Tanakh 1917 edition, kako bih izbegao tipičan jevrejski prigovor da hrišćanske Biblije namerno pogrešno tumače hebrejsko Sveto pismo.

PATRIJARSI

Tora uči da se Bog često javljao Avrahamu, Isaku i Jakovu:

„A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten. I učiniću zavjet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti. A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče:“… „I Bog izgovorivši, otide od Avrama gore.“ Postanje 17:1-3, 22

„Još govori Bog Mojsiju i reče mu: Ja sam Gospod. I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat.“ Izlazak 6:2-3

Ovaj naredni slučaj je izuzetan jer prikazuje Boga kako se otkriva kao čovek, zajedno s još dvojicom ljudi, pri čemu je pri tom čak i jeo hranu!

„Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: Učini što si kazao. I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače. Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. I oni mu rekoše: Gdje je Sara, žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star.“

„Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao.“

„I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,“

„I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:1-33

Pažljivo primetite da tekst kaže kako je Avraham i dalje stajao pred JHVH dok je patrijarh molio Sudiju sve zemlje da pravedno postupi prema pravednima u Sodomi. Odlomak se zatim završava time što JHVH odlazi svojim putem pošto je završio razgovor s Avrahamom.

A kao što stihovi 20-21 pokazuju:

Sledeći silazak JHVH biće u samu Sodomu, što me dovodi do narednog primera:

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen. A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; I pogleda na Sodom i Gomoru i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gdje življaše Lot.“ Postanje 19:24-29

Zadivljujuće je što nam se kaže da je JHVH koji je bio na zemlji u obliku čoveka prizvao sumpor i oganj od JHVH koji je prebivao gore na nebesima!

Dovoljno je reći da je ovaj tekst rabinima predstavljao ozbiljne teškoće, kao što ćemo ubrzo videti.
Drugom prilikom JHVH se pojavio kao čovek s izričitom namerom da Jakovu dopusti da se s njim doslovno, telesno rve!

„I osta Jakov sam; i rvaše se čovek s njim do zore. A kad vide da ga ne nadvladava, dotače se zgloba bedra njegova; i zglob bedra Jakovljeva iščaši se, dok se rvaše s njim. I reče: „Pusti me, jer zora sviće.” A on reče: „Neću te pustiti, dokle me ne blagosloviš.” I reče mu: „Kako ti je ime?” A on reče: „Jakov.” I reče: „Ime tvoje neće se više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.” I upita ga Jakov, i reče: „Kaži mi, molim te, ime svoje.” A on reče: „Zašto pitaš za ime moje?” I blagoslovi ga onde. I nazva Jakov ime mesta onog Peniel, govoreći: „Jer videh Boga licem u lice, i sačuvan bi život moj.” I sunce ogranu nad njim kad prelažaše Peniel, i on hramaše na bedro svoje. Zato sinovi Izrailjevi ne jedu žilu bedrenu koja je na zglobu bedra, do danas; jer se dotače zgloba bedra Jakovljeva, žile bedrene.“ Postanje 32:25-33

a To jest: onaj koji se bori s Bogom.

b To jest: lice Božje.

c Hebr. Penuel.

MOJSIJE

Bog se pokazao i Mojsiju i starešinama Izraela, koji su ga videli nad onim što je izgledalo kao pločnik od safirnog kamena:

„I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu, i ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka. I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide nagore s njim.“… „Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše.“ Izlazak 24:1-2, 9-11

Dalje nam se kaže da je Mojsiju bilo dopušteno da uđe u sam stub od oblaka, gde je gledao stvarni vidljivi lik JHVH kako bi neposredno razgovarao s Bogom Izraela, čak licem u lice i usta u usta!

„I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih učiš. Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju. A starješinama reče: Sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto, Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. I slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.“ Izlazak 24:12-18

„I reče Gospod Mojsiju: Idi, digni se odatle, ti i narod koji si izveo iz zemlje Misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Sjemenu tvojemu daću je. I poslaću pred tobom anđela, i izagnaće Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. I odvešće vas u zemlju gdje teče mlijeko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem.“… „A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator. A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. I sav narod, videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim.“

„Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora. I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom. Ako sam, dakle, našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i nađem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. I reče Gospod: Moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor. A Mojsije mu reče: Ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde. Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? Zar ne po tome što ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji. A Gospod reče Mojsiju: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu. Opet reče Mojsije: Molim te, pokaži mi slavu svoju. A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim. I reče: Ali nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ. I reče Gospod: Evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem. Potom ću dignuti ruku svoju, i vidjećeš me s leđa, a lice se moje ne može vidjeti.“ Izlazak 33:1-3, 7-23

„Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje. I reče im: Čujte sada riječi moje: Prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu. Ali nije takav moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija?“ Brojevi 12:5-8

Mojsijev neposredni susret s Bogom, u kojem je gledao slavno prisustvo JHVH, doveo je do toga da je lice Mojsijevo zračilo od svetlosti Božjeg lica:

„I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dvije ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tijem pločama riječi koje su bile na prvijem pločama, koje si razbio. I budi gotov za sjutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. I istesa Mojsije dvije ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovjedi Gospod, i uze u ruku svoju dvije ploče kamene. A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena. A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, I reče: Ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo. A on reče: Evo postavljam zavjet; pred cijelim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nijesu učinjena nigdje na zemlji ni u kom narodu, i vidjeće djelo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno što ću ja učiniti s tobom.“ …

„I Mojsije osta ondje kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći; i napisa Gospod na ploče riječi zavjeta, deset riječi. I kad Mojsije slažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dvije ploče svjedočanstva slazeći s gore, ne znađaše da mu koža na licu posta svijetla dokle govoraše s njim. I vidje Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svijetli koža na licu, i ne smješe pristupiti k njemu. Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovjedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj. A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevijem što mu se zapovjedaše. Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim.“ Izlazak 34:1-10, 28-35

PROROCI

Mojsije nije bio jedini prorok koji je vidljivo video JHVH. Evo još nekolicine:

„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene.“ Isaija 6:1-8

„Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reče: Udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiću mačem; neće uteći između njih nijedan, niti će se koji spasti. Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti; I da se sakriju na vrh Karmila, naći ću ih i uzeću ih odande; i da se sakriju ispred mojih očiju na dno morsko, ondje ću zapovjediti zmiji da ih ujede; Da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje ću zapovjediti maču da ih pobije, i obratiću oči svoje njima na zlo, a ne na dobro.“ Amos 9:1-4

SPISI

Prorok Danilo imao je zaista izuzetan susret, jer mu je Božji Duh dao viđenje u kojem je video dve različite božanske Ličnosti kako zajedno vladaju nad svim stvorenjem:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“… „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:9-10, 13-14

Jasno je ko je Starac danima — naime JHVH, Bog Izraela. Ono što je manje jasno jeste identitet Onoga koji se javlja kao Sin čovečji, koji jaše na oblacima nebeskim i kome svi narodi moraju služiti dok on nad njima vlada u sve vekove.

Budući da su sve to božanska svojstva i funkcije, očigledno je da i taj Sin čovečji mora biti božanski — ali ko je on tačno? I da li to podrazumeva da je Bog Izraela zapravo po prirodi višeličan, a ne jedna jedina božanska Ličnost?

BOG IZRAELA JE ANĐEO?

Dovoljno je reći da su navedena starozavetna mesta rabinima predstavljala izuzetnu teškoću. To ih je nateralo da traže načine kako da ih objasne, naročito zato što su upravo ti odlomci bili ono što su „jeretici“, tj. hrišćani i gnostici, koristili protiv njih.

Primetite kako Talmud pristupa tim „problematičnim“ stihovima:

I Rav Jehuda kaže da Rav kaže: Adam, prvi čovek, govorio je aramejskim jezikom, kao što je rečeno u onom psalmu koji govori Adamovim glasom: „Kako su mi nedokučive pomisli tvoje, Bože!“ (Psalam 139:17)…

I Rav Jehuda kaže da Rav kaže: Adam, prvi čovek, bio je jeretik, kao što je rečeno: „A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gdje si?“? (Postanje 3:9), što znači: kuda se okrenulo tvoje srce — a to pokazuje da je Adam skrenuo s puta istine. Rabin Jichak kaže: On je bio onaj koji je navukao svoju kožicu unapred, kako bi uklonio svaki znak da je obrezan. Ovde je pisano: „Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše.“ (Osija 6:7), a tamo je pisano: „A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj.“ (Postanje 17:14).

Rav Nahman kaže: On je poricao temeljno načelo vere u Boga. Ovde je pisano: „Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše.“, a tamo je pisano: „A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj.“, a u trećem stihu pisano je: „I reći će: Jer ostaviše zavjet Gospoda Boga svojega i klanjaše se drugim bogovima i služiše im.“ (Jeremija 22:9)…

Rabin Johanan kaže: Na svakom mestu u Bibliji odakle jeretici pokušavaju da dokažu svoju jeres, tj. da postoji više od jednog boga, odgovor na njihovu tvrdnju nalazi se odmah uz nju, tj. u neposrednoj blizini stihova koje navode. Stih kaže da je Bog rekao: „Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.“ (Postanje 1:26), koristeći množinu, ali potom kaže: „I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ (Postanje 1:27), koristeći jedninu. Stih kaže da je Bog rekao: „Hajde da siđemo i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugoga što govore.“ (Postanje 11:7), ali takođe kaže: „A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji.“ (Postanje 11:5). Stih kaže u množini: „I ondje načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Vetiljski, jer mu se ondje javi Bog kad je bježao od brata svojega.“ (Postanje 35:7), ali takođe kaže u jednini: „Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim ondje žrtvenik Bogu, koji me je čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.“ (Postanje 35:3).

Rabin Johanan navodi nekoliko primera u kojima se protivtvrdnja nalazi u istom stihu u kojem je i tvrdnja jeretika. Stih kaže: „Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo?“ (Ponovljeni zakoni 4:7), gde je izraz „blizu“ napisan u množini, kerovim, ali je izraz „Njega“ napisan u jednini**. Drugi stih kaže: „Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj, kojega je radi Bog išao da ga iskupi da mu bude narod i da steče sebi ime i da vam učini velika i strašna djela u zemlji tvojoj, pred narodom tvojim, koji si iskupio sebi iz Misira, od naroda i bogova njihovijeh?“ (2. Samuilova 7:23), gde je izraz „otide“ napisan u množini, halehu, ali je izraz „sebi“ napisan u jednini. Drugi stih kaže: „Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći.“ (Danilo 7:9); gde je izraz „prestoli“ napisan u množini, harsavan****, ali je izraz „sede“ napisan u jednini. Gemara pita: Čemu mi ti primeri reči u množini? Zašto stih uopšte koristi množinu kada govori o Bogu? Gemara objašnjava: To je u skladu s izjavom rabina Johanana, jer rabin Johanan kaže: Sveti, blagosloven neka je On, ne postupa a da se prethodno ne posavetuje sa svitom Gore, tj. s anđelima, kao što je rečeno: „I povika moćno i ovako reče: Posijecite drvo i sasijecite mu grane, i otresite lišće njegovo i rasturite mu plod; neka se udalje zvijeri ispod njega i ptice sa grana njegovih;“ (Danilo 4:14).

Gemara pojašnjava: To dobro odgovara gotovo svim stihovima, jer oni opisuju radnju koju Bog vrši, ali šta se može reći o stihu: „Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći.“? Gemara odgovara: Jedan presto je za Njega, a drugi presto je za Davida, tj. za mesiju, kao što se uči u jednoj baraiti****: Jedan presto je za Njega, a drugi presto je za Davida; to je izjava rabina Akive. Rabin Josi mu reče: Akiva! Dokle ćeš obesvećivati Božansko Prisustvo izjednačavajući Boga s čovekom? Naprotiv, ispravno tumačenje je da su oba prestola za Boga, jer je jedan presto za sud, a drugi presto za pravednost.

Gemara pita: Da li je rabin Akiva prihvatio ovo objašnjenje od rabina Josija ili ga nije prihvatio? Gemara predlaže: Dođi i čuj dokaz o tome iz onoga što se uči u drugoj baraiti, jer se u jednoj baraiti uči: Jedan presto je za sud, a drugi presto je za pravednost; to je izjava rabina Akive. Rabin Elazar ben Azarja mu reče: Akiva! Šta ti imaš uz, tj. da raspravljaš o stvarima agade? Priđi traktatima Nega’im i Oholot, koji ispituju složene halahot o obrednoj čistoti, gde je tvoje znanje neuporedivo. Naprotiv, ispravno tumačenje je da su oba prestola za Boga, ali je jedan presto, a drugi podnožje. Postoji presto na kojem Bog sedi i podnožje koje mu služi kao oslonac za noge.

Rav Nahman kaže: Onaj, tj. bilo koji čovek, ko zna da odgovori jereticima jednako delotvorno kao Rav Idit, neka im odgovara; ali ako ne zna, neka im ne odgovara. Gemara pripoveda: Neki jeretik reče Ravu Iditu: O Bogu je u stihu pisano: „I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu, i ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka.“ (Izlazak 24:1). Jeretik postavi pitanje: Trebalo je da stoji: Dođi k Meni. Rav Idit mu reče: Izraz „Gospod“ u tom stihu odnosi se NA ANĐELA METATRONA, čije je ime kao ime njegovog Gospodara, kao što je pisano: „Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu.“ (Izlazak 23:20–21).

Jeretik mu reče: Ako je tako, ako je taj anđeo IZJEDNAČEN S BOGOM, trebalo bi da mu se klanjamo kao što se klanjamo Bogu. Rav Idit mu reče: Pisano je: „Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu.“, što ukazuje na: Ne zameni Mene [temireni] njime. Jeretik mu reče: Ako je tako, čemu mi onda rečenica „Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu.“? Rav Idit mu reče: Mi verujemo da nismo prihvatili anđela čak ni kao vodiča [befarvanka] za put, kao što je pisano: „A Mojsije mu reče: Ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde.“ (Izlazak 33:15). Mojsije je rekao Bogu da, ako sam Bog ne pođe s jevrejskim narodom, oni neće ni da putuju u Erec Jisrael.

Gemara pripoveda: Neki jeretik reče rabinu Jišmaelu, sinu rabina Josija: Pisano je: „Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ (Postanje 19:24). Jeretik postavi pitanje: Trebalo je da stoji: Od Njega s neba. Neki perač reče rabinu Jišmaelu: Pusti ga; ja ću mu odgovoriti. To je kao što je pisano: „I reče Lameh svojim ženama, Adi i Seli: Čujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte riječi moje: Ubiću čovjeka za ranu svoju i mladića za masnicu svoju.“ (Postanje 4:23). Moglo bi se postaviti pitanje: Trebalo je da bude napisano: Moje žene, a ne: „Žene Lamehove“. Naprotiv, takav je stil stiha da govori na taj način. I ovde je takav stil stiha da govori na taj način. Rabin Jišmael reče peraču: Odakle si čuo ovo tumačenje? Perač mu reče: Čuo sam ga na predavanju rabina Meira.

Gemara primećuje: To je kao što je rabin Johanan rekao: Kada bi rabin Meir držao svoje predavanje, trećinu bi izlagao halahu, trećinu agadu, a trećinu parabole. I rabin Johanan kaže: Rabin Meir je imao, tj. učio, tri stotine parabola o lisicama, a mi imamo samo tri. (Vavilonski Talmud, Sanhedrin 38b https://www.sefaria.org/Sanhedrin.38b?lang=bi; podebljanja i velika slova su moji)

Zapanjujuće je što su stihovi kojima su se jeretici služili da opovrgnu rabine upravo oni tekstovi na koje se hrišćani pozivaju do dana današnjeg! Tj.: Postanje 1:26; 11:7; 19:24; Izlazak 23:20-23, 24:1; Danilo 7:13-14 itd.

Obratite pažnju na to kako su rabini tumačili te odlomke, naročito one u kojima se kaže da se Bog pojavio vidljivo.

Prema rabinima, Bog koji je sišao na goru Sinaj/Horiv, koga su Mojsije i starešine gledali, Bog koji je Izraelu objavio Zakon — taj Bog je, kažu, anđeo Metatron!

A prema drugom rabinskom izvoru, Bog koga je Isaija video kako sedi na svom prestolu bio je Akatriel („Kruna Ela [Boga]“), koji se naziva i JAH i JHVH nad vojskama! Ono što sve ovo čini još zbunjujućim jeste to što se taj Bog zapravo moli i čak traži od jednog rabina da se pomoli za njega!

R. Johanan kaže u ime R. Josija: Odakle znamo da Sveti, blagosloven neka je On, izgovara molitve? Zato što je rečeno: „Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima.“1 Ne kaže se „njihova molitva“, nego „Moja molitva“; dakle [iz toga učiš] da Sveti, blagosloven neka je On, izgovara molitve. Šta On moli? — R. Zutra b. Tobi reče u ime Rava: ’Neka bude volja Moja da Moja milost savlada Moj gnev i da Moja milost prevlada nad Mojim [ostalim] svojstvima, tako da sa Svojom decom postupam po svojstvu milosti i da, radi njih, stanem pre granice stroge pravde‘.2 Učeno je: R. Jišmael b. Eliša kaže: Jednom sam ušao u najunutrašnjiji deo [Svetilišta] da prinesem kad i video sam Akatriela Jaha,3 Gospoda nad vojskama, kako sedi na visokom i uzvišenom prestolu. On mi reče: Jišmaele, sine Moj, blagoslovi Me! Odgovorih: Neka bude volja Tvoja da Tvoja milost savlada Tvoj gnev i da Tvoja milost prevlada nad Tvojim ostalim svojstvima, tako da sa Svojom decom postupaš po svojstvu milosti i da, radi njih, staneš pre granice stroge pravde! I On mi klimnu glavom. Odavde [uzgred] učimo da blagoslov običnog čoveka ne sme biti olako shvaćen u tvojim očima.

Isto, LVI, 7. ’U domu Moje molitve‘.
Tj., da od njih ne naplati punu kaznu.
Doslovno: ’kruna Božja‘. (Vavilonski Talmud: Traktat Berahot, folio 7)

Ono što sve prethodno podrazumeva jeste da je, prema rabinskom judaizmu, Bog Izraela — Bog koji se javljao vidljivo (ponekad čak i kao čovek), Onaj koji se zove JHVH — zapravo anđeosko Biće podređeno drugom Bogu koji je po vlasti veći od njega!
U narednom nastavku pokazaću iz spisa [N]ovog [z]aveta ko je zapravo bio taj Bog koji se javljao tokom čitavog starozavetnog perioda.