Isus Hristos: Gospod i Sin Gospodnji

POBIJANJE JOŠ JEDNOG MUHAMEDANSKOG PRIGOVORA

Muslimanski polemičari poput Hamze Abdula Malika pozivaju se na sledeći odlomak kako bi pobili hrišćansko verovanje da je Isus Gospod Bog Svemogući koji je postao čovek:

„A kada se navršiše dani za očišćenje njihovo po zakonu Mojsejevu, doniješe ga u Jerusalim da ga stave pred Gospoda“ (to Kyrio); („Kao što je napisano u Zakonu Gospodnjem“ (Kyriou), „da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu“;) „I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem“ (Kyriou), „dvije grlice ili dva golubića“… „I kad izvršiše sve po zakonu Gospodnjemu“ (Kyriou), „vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.“ Luka 2:22-24, 39

Muslimani zaključuju da, budući da je Isus odnet u Hram da bi bio prinet Gospodu, on onda ne može biti taj isti Gospod.

U protivnom, hrišćani bi morali da veruju da je Isus bio prinet samome sebi!

Naprotiv, ovo dokazuje da je Isus Gospodnji Hristos, Onaj koga je Gospod pomazao da bude njegov glasnik narodu:

„I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.“ (ton Christon Kyriou). „I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu, On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.“ Luka 2:25-32

Postoji nekoliko problema s ovim argumentom.

Prvo, sama Biblija pokazuje da isto ime može nositi više od jedne jedinke ili osobe:

„Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori čovjeka, po obličju svojemu stvori ga. Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni.“ Postanje 5:1-2

Ovde i muško i žensko nose ime Adam, iako je na drugom mestu u Postanju žena nazvana Eva i za nju se kaže da je Adamova žena:

„Poslije toga Adam pozna Evu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, i reče: Dobih čovjeka od Gospoda.“ Postanje 4:1

Zapazimo kako je žena Eva bila Adam i ujedno udata za Adama, muškarca.

Drugim rečima, Adam je bio sa Adamom, i Adam je bio u braku sa Adamom!

Tako imamo jasan primer dveju različitih ljudskih osoba, različitog pola, koje dele isto ime, kako bi se istaklo da poseduju zajedničku suštinu i prirodu.

Na sličan način, Isus može biti Gospod koji je prinet Gospodu, a da to ne znači da je bio prinet samome sebi.

Ovo me vodi do sledeće tačke. Gospod pred koga je Hristos prinet jeste njegov Otac, naime, Bog Otac.

To se lako vidi iz sledećih odlomaka kod Luke:

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod“ (ho Kyrios) „je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji. I eto, Jelisaveta rođaka tvoja, i ona zače sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj koju zovu nerotkinjom. Jer u Boga je sve moguće što kaže. A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje“ (Kyriou); „neka mi bude po riječi tvojoj! I anđeo otide od nje.“ Luka 1:26-38

„I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku Pashe. I kad mu bi dvanaest godina, uziđoše oni u Jerusalim po običaju praznika. I kada provedoše dane, i vraćahu se, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; Nego, pomislivši da je sa društvom, otidoše dan hoda, i tražahu ga među srodnicima i poznanicima. I ne našavši ga, vratiše se u Jerusalim da ga traže. I poslije tri dana nađoše ga u hramu gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih. I svi koji ga slušahu divljahu se veoma njegovoj razboritosti i odgovorima. I vidjevši ga zaprepastiše se, i mati njegova reče mu: Čedo, što nam tako učini? Evo, otac tvoj i ja tražismo te s bolom. I reče im: Zašto ste me tražili? Zar niste znali da meni treba biti u onome što je Oca mojega? I oni ne razumješe riječ koju im reče.“ Luka 2:41-50

Stoga nema nikakvog problema u tome što je Isus i Gospod i onaj koji je prinet Gospodu, budući da Sveta Biblija otkriva da jedan istiniti Gospod svega stvorenja nije jedna Osoba, već jedno beskonačno Biće koje je po prirodi višeosobno.

Najzad, i najvažnije, upravo ista knjiga po Luki poistovećuje Isusa sa Gospodom, štaviše sa TIM Gospodom, budući da je on Gospod proroka poput Davida i Jovana Krstitelja:

„A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, I povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni?“ (tou Kyriou mou) „I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni? Jer gle, kada glas pozdrava tvojega dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj. I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.“ (Kyriou). Luka 1:39-45

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji“ (Kyriou) „stade među njih, i slava Gospodnja“ (Kyriou) „obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ (Kyrios). „I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod.“ (ho Kyrios) „što nam objavi Gospod.“ Luka 2:8-15

„Kako govore da je Hristos sin Davidov? Kada sam David govori u knjizi Psalama: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni sa desne strane,“ (Kyrios) „Reče Gospod Gospodu mojemu“ (to Kyrio mou), „Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni sa desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. David, dakle, njega naziva Gospodom“ (Kyrion), „pa kako mu je sin?“ Luka 20:41-44

I Gospod Isus i njegovi nadahnuti izaslanici tumačili su Davidovo ispovedanje tako da mu je Sveti Duh omogućio da unapred vidi Isusovo telesno vaskrsenje i vaznesenje na nebo, gde vlada zajedno sa Ocem kao Gospod svega stvorenja!

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:29-36

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.“ Dela apostolska 10:36

„Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:9

Sveta Biblija svedoči da Isus, još od svog telesnog vaznesenja i nebeskog ustoličenja, poseduje večno carstvo koje nikada neće biti uništeno niti zamenjeno:

„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom“ (tou Kyriou Iesou Christou), „koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim“… „Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov.“… „Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod“ (ho Kyrios) „bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 16-18

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ (tou Kyriou) „Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega“ (tou Kyriou) „i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18

Ono što ovo čini toliko izuzetnim, štaviše zapanjujućim, jeste to što nadahnuto Sveto pismo izričito objavljuje da nema drugog Gospoda koji vlada u visinama s neba, i u koga vernici treba da gledaju i na koga se oslanjaju, osim Jehove Boga:

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima! Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh“ (grč. ton kyrion auton), „kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine“ (tes kyrias autes); „tako su oči naše u Gospoda Boga našega“ (grč. Kyrion ton Theon hemon), „dok se smiluje na nas.“ Psalam 123:1-2

„Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini;“ Psalam 113:5

To je zato što nebesko carstvo pripada jedino Jehovi, koji je jedini nebeski Vladar što caruje u sve vekove:

„Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima čovječijim.“ Psalam 115:16

„Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:13

„Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.“ Plač Jeremijin 5:19

Sam Hristos je učio da čovek ne može imati i služiti više od jednog gospodara, jer čovek nije u stanju da podjednako voli više gospodara:

„Niko ne može dva gospodara služiti“ (kyriois): „jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.“ Matej 6:24

A ipak i Bog i Hristos vladaju s neba kao jedan istiniti Gospod svega stvorenja!

Još zapanjujuće, Novi zavet dalje opisuje Isusa kao jedinog suverenog Vladara koji jedini poseduje besmrtnost i caruje kao Car nad svim drugim carevima, budući jedan vrhovni Gospod nad svim drugim gospodarima:

„Da održiš zapovijest čistu i besprekornu do javljanja Gospoda našega Isusa Hrista, Koje će u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini Vladar, Car careva i Gospodar gospodara, On koji jedini ima besmrtnost i živi u svjetlosti nepristupnoj, Koga niko od ljudi ne vidje niti može vidjeti; Njemu čast i sila vječna. Amin.“ 1. Timoteju 6:14-16

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – up. Otkrivenje 19:11-16

Razlog zbog kojeg je ovo izuzetno jeste to što jevrejska Biblija uči da upravo Jehova vlada kao Gospod nad gospodarima i Car nad carevima!

„Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko, niti prima poklona;“ Ponovljeni zakoni 10:17

„Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136:3

„Vaistinu Bog vaš je Bog nad bogovima i Gospodar nad carevima, i Onaj koji otkriva tajne kad si mogao otkriti ovu tajnu.“ Danilo 2:47

Stoga, da bi Isus bio Car nad svim carevima i Gospod nad svim gospodarima koji vlada sa samog neba, on mora biti Jehova Bog Svemogući u telu (iako nije ni Otac ni Sveti Duh).

Ovo nam pomaže da shvatimo zašto Luka i drugi nadahnuti pisci opisuju Jovana Krstitelja kao izaslanika za koga je prorok Isaija prorekao da će biti poslat u pustinju da pripremi narod za dolazak Jehove Boga Svemogućeg,

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji“ (YHVH), „poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja“ (YHVH) „javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja“ (YHVH) „govoriše.“ Isaija 40:3-5

„A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod, četvorovlasnik, Galilejom, a Filip, brat njegov, četvorovlasnik, Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije, četvorovlasnik, Avilinom, Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu, sinu Zaharijinu, u pustinji, I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije.“ Luka 3:1-6 – Marko 1:1-4; Matej 3:1-3

„I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: Ko si ti? I priznade i ne poreče; i priznade: Ja nisam Hristos. I upitaše ga: Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Ne. A oni mu rekoše: Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom? Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.“ Jovan 1:19-23

Iako nam se kaže da je Onaj koga je Krstitelj došao da najavi zapravo Isus Hristos:

„A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“… „A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo, I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji.“ Luka 3:15-17, 21-22 – Marko 1:7-11; Matej 3:11-17

„A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.“ Dela apostolska 19:4

„Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:26-36

Drugim rečima, Isus je Jehova Svemogući koji je postao telo, upravo onaj Bog Izrailja za koga je Isaija predvideo da će doći da otkrije svoju slavu čovečanstvu.

A ipak, istovremeno, Hristos se razlikuje od Boga čiji je ljubljeni Sin!

Ovo dalje objašnjava zašto se Sin opisuje kao upravo taj isti Jehova Bog,

„I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:32

„Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:23

Onaj koga svaki pojedinac mora ispovediti i prizvati da bi bio spasen, i pred kojim će se svako stvorenje pokloniti i obožavati ga kao Gospoda:

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.“ Rimljanima 10:9-13

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Za Isusa se dalje kaže da je jedan Gospod koji je postojao zajedno sa jednim Bogom, naime svojim Ocem, pre stvaranja svih stvari:

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista“ (heis Kyrios Iesou Christou), „kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6

„Jedan Gospod“ (heis Kyrios), „jedna vjera, jedno krštenje,“ Efescima 4:5

Ovo još jednom potvrđuje da je Hristos ovaploćeni Jehova Bog, budući da Sveto pismo naglašeno uči da je Jehova jedini Gospod koji je doveo u postojanje sve stvoreno:

„A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;“ (Kyrios heis estin): Marko 12:29

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

Stoga, jedini način na koji su Pavle i rana hrišćanska zajednica ikada mogli ispovediti da je Isus jedan Gospod koji je postojao sa Ocem pre stvaranja, i koga je Otac postavio da stvori sve stvari, jeste taj da su prvi hrišćani verovali da i Otac i njegov ljubljeni Sin večno postoje kao jedini istiniti Bog Jehova!

U tom pogledu, istinski Hristovi sledbenici jednostavno su bili verni starozavetnim spisima koji potvrđuju da Jehova nije jedna Osoba, već višeosobno Biće, kao što se vidi iz sledećeg teksta:

„Tada pusti Gospod“ (YHVH) „pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“ (YHVH) „s neba“ Postanje 19:24

„Gospoda“ (Kyrios) „pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja“ (Kyriou) „s neba“ LXX

Jehova na zemlji izlio je sumpor i oganj od Jehove koji je bio na nebesima!

A evo još jednog zanimljivog primera uzetog iz devterokanonskih spisa:

„Pa se sjetih milosti Tvoje, Gospode, i djelanja Tvoga od pamtivijeka, da izbavljaš one koji su ti vjerni i spasavaš ih iz ruku neprijatelja. I uzdigoh sa zemlje moljenje moje i za izbavljenje od smrti pomolih se. Prizvah Gospoda, Oca Gospoda mojega, da me ne napusti u dane nevolje, u vremenu gordeljive bespomoćnosti; hvaliću Ime Tvoje neprestano i pjevaću Ti u ispovijedanju. I bi uslišena molitva moja: jer me spasi iz propasti i izbavi me od vremena zloga. Zato ću Ti se ispovijedati i hvaliti Te, i blagosloviću Ime Tvoje, Gospode.“ Sirah 51:8-17 Douay-Rheims 1899 American Edition (DRA)

Zapazimo naročito stih o kome je reč, kako ga navodim iz latinske (Vulgata) i grčke (Septuaginta [LXX]) verzije:

„Pred hramom sam je iskao i do kraja života tražiću je.“ „Pred hramom sam je iskao i do kraja života tražiću je.“„Pred hramom sam je iskao i do kraja života tražiću je.“

Invocavi Dominum patrem Domini mei, ut non derelinquat me in die tribulationis meae, et in tempore superborum, sine adjutorio. Douay-Rheims + Latin Vulgate (DR + LV)

„Prizvah Gospoda, Oca Gospoda mojega“ (epekalesamen Kyrion patera Kyriou mou), „da me ne napusti u dane nevolje, u vremenu gordeljive bespomoćnosti“ Sirah 51:10 Revised Standard Version (RSV)

„Prizvah Gospoda, Oca Gospoda mojega“ (ili „Oca Gospoda mojega“), „da me ne napusti u dane nevolje, u vremenu gordeljive bespomoćnosti“ [„Prizvah Gospoda, Oca Gospoda mojega, da me ne napusti u dane nevolje, u vremenu gordeljive bespomoćnosti“] Wycliffe Bible (WYC)

Ben Sirah se moli Gospodu, koji je Otac njegovog Gospoda.

Budući da je prizivanje nekoga na nebu očigledno čin obožavanja upućen jedino Jehovi, Gospod ovde mora biti Jehova.

A budući da je Jehova jedini Gospod koga Izrailjac ili Jevrejin može ispovediti, to znači da i Sin Gospodnji mora biti Jehova.

Tako imamo prethrišćanske tekstove koji pokazuju kako su čak i Jevreji bili svesni da je Jehova višeosobno Biće koje postoji i kao Otac i kao Sin.

Nije ni čudo što je knjiga Priča Solomonovih mogla da upita:

„Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari.“ (qadoshim – bukv. „svetinje/sveti“). „Ko je izašao na nebo i opet sišao? Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu? Znaš li?“ Priče Solomonove 30:3-4

Nadahnuti pisac je znao da Bog ima Sina koji je nedokučivo Biće što čini ono što samo Bog može činiti.

Prema Novom zavetu, taj nedokučivi Sin je postao Čovek, i njegovo ime je Isus Hristos:

„U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:21-22

„I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu. I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone. A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo? I ustavši, zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika. I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere? I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?“ Marko 4:35-41

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu.“ Jovan 3:13

„A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve.“ Efescima 4:7-10

Stoga jedino nadahnuto Božje Sveto pismo naglašeno objavljuje da je Isus Gospod Jehova i Sin Gospoda Jehove.

Drugim rečima, nije reč o situaciji „ili–ili“, već o stvarnosti „i–i“. To jest, Hristos je Gospod koji je prinet pred Gospoda, svog Oca.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz Authorized King James Version (AV).