Da li je rađanje isto što i stvaranje?
VEČNO RAĐANJE HRISTA
U ovoj objavi nameravam da dokažem da, suprotno tvrdnjama antitrinitaraca, rađanje i stvaranje nisu nužno istoznačni kada je reč o Svetom pismu. Navešću primere u kojima Sveto pismo govori o pojedincima koji su već postojali čak i pre nego što su rođeni.
Na primer, za izrailjskog cara se kaže da ga je Bog rodio onoga dana kada je počeo da vlada na Božjem prestolu kao Božji zemaljski predstavnik:
„„Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih.“ Psalam 2:6-7
„„Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje, i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena.“ Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš. Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj. Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. Blago narodu koji zna trubnu poklič, Gospode! U svjetlosti lica tvojega oni hode; Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvisuju se. Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvisuje se rog naš. Jer je od Gospoda odbrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.“ Psalam 89:3-4, 19-27
„Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za vođa, i iz doma Judina dom oca mojega; i između sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. I reče mi: Solomon, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac.“ 1. Dnevnika 28:4-6
„I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj.“ 1. Dnevnika 29:23
„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8
„Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce koje vam je načinio Jerovoam da su vam bogovi.“ 2. Dnevnika 13:8
U svetlu prethodno rečenog, da li bi iko tvrdio da David i njegovi naslednici nisu već bili svesno živi pre nego što ih je Bog rodio da vladaju na njegovom zemaljskom prestolu u Jerusalimu?
Zanimljivo je da novozavetni spisi Psalam 2:7 pripisuju Isusovom vaznesenju na nebo nakon vaskrsenja, kako bi seo na presto uz Oca:
„I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Dela apostolska 13:32-33
„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.“ Jevrejima 1:3-5
Opet, ima li ikoga ko bi tvrdio da Hristos nije već bio živ pre nego što se telesno vazneo u Očevo nebesko prisustvo da započne svoju vladavinu kao Car nad carevima i Gospod nad gospodarima?
„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:29-36
„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23
„Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:23-28
„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom,“ Otkrivenje 1:5
„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14
Uz to rečeno, evo primera pojedinaca koji primaju život u sebi ili za koje se kaže da su rođeni od Boga, a koji su već pre toga svesno postojali:
„A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.“ Jovan 1:12-13
„A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:53-54
„Jer nas je dragovoljno rodio riječju istine, da budemo kao prvina od njegovih stvorenja.“ Jakovljeva 1:18
„Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj preporodi za živu nadu vaskrsenjem Isusa Hrista iz mrtvih, Za nasljedstvo nepropadljivo i neokaljano i neuvenljivo, koje je sačuvano na nebesima za vas, Silom Božijom čuvano kroz vjeru na spasenje, spremljeno da se otkrije u posljednje vrijeme; U njemu se radujte, iako ste sada malo, ako treba, ožalošćeni različitim iskušenjima, Da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od zlata propadljivoga, no ognjem ispitivanoga, nađe na hvalu i čast i slavu kada se javi Isus Hristos; Kojega ne vidjevši ljubite, i Njega sad ne gledajući no vjerujući, radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom, Primajući kraj vjere svoje: spasenje duša. O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti. Zato opasavši bedra razuma svojega, budite trezveni, sasvim se nadajte blagodati koja će vam se donijeti otkrivenjem Isusa Hrista. Kao čeda poslušnosti ne povodite se za pređašnjim željama iz vremena vašega neznanja, Nego po Svetome koji vas je pozvao, budite i sami sveti u svemu življenju. Jer je napisano: Budite sveti, jer sam ja svet. I ako zovete Ocem onoga koji, ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite u strahu vrijeme vašega stranstvovanja, Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas, Koji kroz njega vjerujete u Boga koji ga podiže iz mrtvih, i dade mu slavu, tako da vaša vjera i nadanje budu u Boga. Duše svoje očistivši Duhom u poslušanju istine za bratoljublje nelicemjerno, od čista srca ljubite jedni druge iskreno, Preporođeni ne od sjemena truležnog nego netruležnog, riječju živoga Boga koja ostaje uvijek.“ 1. Petrova 1:3, 23
„Ako znate da je On pravedan, znajte da je svaki koji tvori pravdu od Njega rođen.“ 1. Jovanova 2:29
„Ljubljeni, ljubimo jedni druge; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ljubi od Boga je rođen, i poznaje Boga.“ 1. Jovanova 4:7
„Svaki koji vjeruje da Isus jeste Hristos, od Boga je rođen; i svaki koji ljubi roditelja, ljubi i rođenog od Njega.“ 1. Jovanova 5:1
Prethodno navedeni tekstovi jasno pokazuju da se rađanje ne odnosi nužno na čin dovođenja u postojanje nekoga ko pre toga nije postojao, što me vodi do moje sledeće tačke.
Da li stvorenost podrazumeva nepostojanje?
Možda će i vernike i jeretike/nevernike iznenaditi saznanje da čak i kada Sveto pismo koristi glagole za stvaranje, to se i dalje ne odnosi uvek na nešto ili nekoga ko je stvoren ni iz čega, niti na to da se nečemu što ranije nije postojalo daje postojanje. Niti to znači biti stvoren od materije.
Na primer, jevrejski spisi opisuju Boga kao onoga koji je stvorio premudrost pre svih stvari:
„Ja mudrost boravim s razboritošću, i razumno znanje nalazim. Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljena sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad još ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;“ Priče Solomonove 8:12, 22-25, Revised Standard Version (RSV)
„Prije svih bi stvorena premudrost i razum premudrosti je od iskoni.“ Sirah 1:4 RSV
Međutim, to ne znači da je Gospod doveo premudrost u postojanje iz ničega. Naprotiv, premudrost je proizašla iz samoga Boga, budući da je potekla iz njegovih „usta“, da tako kažemo:
„Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum.“ Priče Solomonove 2:6
„Premudrost će proslaviti samu sebe i posred naroda svoga biće hvaljena. Na saboru Višnjega otvoriće usta svoja i naspram sile Njegove biće hvaljena: Ja iz usta Višnjega iziđoh i kao magla pokrih zemlju; Ja se na visinama nastanih, i presto moj je u stubu oblačnom; Krug nebesni jedina obiđoh, i dubine bezdana pohodih. Talasima morskim i svom zemljom, i svakim narodom i plemenom zavladala sam. Sa svima ovima pokoj sam tražila i u čijem nasleđu bih obitavala. Tada mi je zapovijedio Tvorac svih (stvorenja), i Onaj koji me je stvorio, dovede u pokoj šator moj i reče: U Jakovu se nastani i u Izrailju nađi sebi naslijeđe. Prije vijeka od iskoni stvori me, i dovijeka neću nestati.“ Sirah 24:1-9 RSV
Stoga je premudrost večno postojala kao suštinsko svojstvo Boga, koje je Gospod upotrebio da stvori sve stvari:
„Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.“ Psalam 104:24
„Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. Njegovom mudrošću razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom.“ Priče Solomonove 3:19-20
Dakle, biti stvoren ne znači biti doveden u postojanje iz nepostojanja.
Sveto pismo o večnom rađanju Sina
Imajte na umu činjenicu da se za Božju premudrost kaže da je stvorena iako je proizašla iz Božjih usta pre svega stvorenja. Kao što sam objasnio, to potvrđuje da je premudrost večno postojala kao unutrašnji vid Božjeg sopstvenog večnog i nepromenljivog Bića, i stoga pobija shvatanje da se stvaranje nužno mora odnositi na to da nešto biva dovedeno u postojanje iz nepostojanja.
Ovaj prikaz rađanja/stvaranja premudrosti služi kao koristan primer za biblijski opis i razumevanje rane crkve o večnom rađanju/proizlaženju Sina Božjeg, budući da se Božja premudrost i reč izjednačavaju:
„Bože otaca i Gospode milosti, Koji si sve stvorio riječju Svojom, I koji si Premudrošću svojom sazdao čovjeka da vlada Tobom stvorenim tvarima,“ Premudrosti Solomonove 9:1-2 RSV
A upravo tu na scenu stupaju novozavetni spisi.
Prema hrišćanskim grčkim spisima, Isus je večna Reč Božja koja je postala ljudsko biće od krvi i mesa:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14
„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3
„I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji.“ Otkrivenje 19:13
Ovaj prikaz Hrista kao Reči koja je postala telo važan je zato što se, poput premudrosti, i za Božju reč kaže da izlazi iz njegovih metaforičkih usta, budući da izvire iz Božjeg večnog srca:
„Zato, žene, čujte riječ Gospodnju i neka primi uho vaše riječ usta njegovijeh, i učite kćeri svoje ridati i jedna drugu naricati.“ Jeremija 9:20
„A on odgovori i reče: Pisano je: Ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.“ Matej 4:4
„Teče iz srca mojega riječ dobra; rekoh: Djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.“ Psalam 45:1
Evo grčkog prevoda navedenog Psalma:
„Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si učinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.“ Psalam 44:1-2 LXX
Ono što ovaj Psalam čini naročito zanimljivim jeste to što je on jedan od biblijskih tekstova koje su rani crkveni oci navodili kao dokaz svoje vere u večno rađanje Sina!
Glava 7. Sin, time što se naziva Reč i Premudrost, (prema nesavršenosti ljudske misli i jezika) može biti smatran pukim svojstvom. Pokazuje se da je On lično biće
Tada, dakle, i sama Reč preuzima svoj sopstveni oblik i slavno ruho, svoj sopstveni zvuk i glasovni izraz, kada Bog kaže: Neka bude svetlost. Postanje 1:3 Ovo je savršeno rođenje Reči, kada ona proizlazi iz Boga — koju je On najpre uobličio da osmisli i promisli sve stvari pod imenom Premudrosti — Gospod me je stvorio ili uobličio kao početak svojih puteva; Priče Solomonove 8:22 a zatim rodio, da sve privede ostvarenju — Kada je pripremao nebo, bejah prisutna s Njim. Tako Ga čini jednakim sebi: jer proizlazeći iz sebe samoga, On je postao Njegov prvorođeni Sin, jer je rođen pre svih stvari; Kološanima 1:15 i takođe njegov jedinorodni, jer je jedini rođen od Boga, na način svojstven jedino Njemu, iz utrobe sopstvenog srca — kao što i sam Otac svedoči: Srce moje, kaže On, iznedrilo je moju najizvrsniju Reč. Otac je oduvek imao zadovoljstvo u Njemu, koji se jednako radovao uzajamnom radošću u Očevom prisustvu: Ti si moj Sin, danas te rodih; još pre zvezde Danice rodih te. Sin isto tako priznaje Oca, govoreći u svoje lično ime, pod imenom Premudrosti: Gospod me uobliči kao početak svojih puteva, radi svojih dela; pre svih brda rodi me. Jer ako se u ovom odlomku i čini da Premudrost kaže da ju je Gospod stvorio radi svojih dela i da ostvari svoje puteve, ipak se u drugom Pismu daje dokaz da je sve postalo kroz Reč, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo; Jovan 1:3 kao što se, opet, na drugom mestu kaže: Rečju Njegovom nebesa se utvrdiše, i sve sile njihove Duhom Njegovim — to jest, Duhom (ili Božanskom Prirodom) koji beše u Reči: tako je očigledno da je jedna te ista sila ona koja se na jednom mestu opisuje pod imenom Premudrosti, a na drugom odlomku pod nazivom Reč, koja beše postavljena za dela Božja Priče Solomonove 8:22, koja utvrdi nebesa; kojom je sve postalo, Jovan 1:3 i bez koje ništa nije postalo. Jovan 1:3 Nema potrebe da se dalje zadržavamo na ovoj tački, kao da to nije sama Reč o kojoj se govori pod imenom i Premudrosti i Razuma, i čitave Božanske Duše i Duha. On je takođe postao Sin Božji, i bio je rođen kada je proizašao iz Njega.
Da li onda, (pitaš ti,) priznaješ da je Reč izvesna suština, sazdana Duhom i saopštavanjem Premudrosti? Svakako da priznajem. Ali ti Mu nećeš dopustiti da bude zaista suštinsko biće, koje ima sopstvenu suštinu; tako da bi mogao biti smatran predmetnom stvarnošću i ličnošću, i tako biti u stanju (budući postavljen kao drugi u odnosu na Boga Oca) da čini dvojicu, Oca i Sina, Boga i Reč. Jer ti ćeš reći: šta je reč, ako ne glas i zvuk usta, i (kao što gramatičari uče) vazduh kada se u nešto udari, razumljiv uhu, ali inače neka vrsta prazne, šuplje i bestelesne stvari.
Ja, naprotiv, tvrdim da ništa prazno i šuplje nije moglo proizaći iz Boga, budući da nije izneto iz onoga što je prazno i šuplje; niti je moglo biti lišeno suštine ono što je proizašlo iz tako velike suštine i što je proizvelo tako moćne suštine: jer sve što je kroz Njega postalo, On je sam (lično) načinio. Kako bi moglo biti da je On sam ništa, bez koga ništa nije postalo? Kako bi Onaj koji je prazan mogao načiniti stvari koje su čvrste, i Onaj koji je šupalj načiniti stvari koje su pune, i Onaj koji je bestelesan načiniti stvari koje imaju telo? Jer iako neka stvar ponekad može biti načinjena drugačijom od onoga ko je čini, ipak ništa ne može biti načinjeno onim što je prazna i šuplja stvar. Da li je onda ta Reč Božja prazna i šuplja stvar, ona koja se naziva Sinom, koji je i sam označen kao Bog? Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Jovan 1:1 Pisano je: Ne uzimaj uzalud ime Božje. Izlazak 20:7 Ovo je zacelo Onaj koji, budući u obličju Božjem, nije smatrao za otimanje da bude jednak Bogu. Filipljanima 2:6 U kakvom obličju Božjem? Naravno, on misli u nekom obličju, a ne ni u kakvom. Jer ko će poreći da je Bog telo, iako je Bog Duh? Jovan 4:24 Jer Duh ima telesnu suštinu svoje vrste, u svom sopstvenom obliku. A i ako nevidljive stvari, kakve god one bile, imaju i svoju suštinu i svoj oblik u Bogu, po čemu su vidljive jedino Bogu, koliko više ono što je poslato iz Njegove suštine neće biti bez suštine! Kakva god, dakle, bila suština Reči koju nazivam Ličnošću, za nju zahtevam ime Sina; i dok priznajem Sina, tvrdim njegovu različitost kao drugoga u odnosu na Oca. (Tertulijan, Protiv Prakseja; podebljanje moje)
3. Da je isti taj Hristos Reč Božja
U četrdeset četvrtom Psalmu: Srce moje iznedri dobru Reč. Kazujem dela svoja Caru. Takođe u trideset drugom Psalmu: Rečju Božjom nebesa se utvrdiše; i sva sila njihova duhom usta Njegovih. Takođe kod Isaije: Reč koja dovršava i skraćuje u pravednosti, jer će skraćenu reč učiniti Bog po svoj zemlji. Takođe u sto šestom Psalmu: Posla Reč svoju, i isceli ih. Štaviše, u Jevanđelju po Jovanu: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo. U Njoj beše život; i život beše svetlost ljudima. I svetlost svetli u tami; i tama je ne obuze. Takođe u Otkrivenju: I videh nebo otvoreno, i gle, konj beo; i onaj koji sedeše na njemu zvaše se Verni i Istiniti, koji sudi pravo i pravedno; i On zavojšti. I beše ogrnut haljinom poškropljenom krvlju; i ime Mu se zove Reč Božja.
4. Da je Hristos Ruka i Mišica Božja
Kod Isaije_: Zar Ruka Božja nije jaka da spase? Ili je otežalo uho Njegovo, da ne može čuti? Ali gresi vaši rastavljaju vas i Boga; i zbog greha vaših okreće lice svoje od vas, da se ne smiluje. Jer su ruke vaše okaljane krvlju, i prsti vaši gresima. Štaviše, usne vaše govorile su bezakonje, i jezik vaš smišlja nepravdu. Niko ne govori istinu, niti ima pravednog suda: uzdaju se u taštinu i govore prazninu, koji začinju bol i rađaju bezakonje_. Takođe na istom mestu: Gospode, ko verova propovedanju našem? I kome se otkri Mišica Božja? Takođe na istom mestu: Ovako govori Gospod: nebo je presto moj, a zemlja podnožje nogama mojim. Kakav ćete dom sazidati meni? Ili koje je mesto za moj počinak? Jer sve je to načinila moja ruka. Takođe na istom mestu: Gospode Bože, Mišica je Tvoja visoka, a oni je ne poznaše; ali kada je upoznaju, postideće se. Takođe na istom mestu: Gospod otkri svoju svetu Mišicu pred očima svih naroda; svi narodi, i svi krajevi zemlje, videće spasenje od Boga. Takođe na istom mestu: Gle, načinih te kao točkove vršalica, nove i okrenute na sebe; i vršićeš gore, i smrvićeš brda, i načinićeš ih kao plevu, i vejaćeš ih; i vetar će ih poneti, i vihor će ih rasejati: ali ćeš se ti radovati u svetima Izrailjevim; i ubogi i nevoljni likovaće. Jer će tražiti vodu, i neće je biti. Jer će im jezik presahnuti od žeđi. Ja Gospod Bog, ja Bog Izrailjev, uslišiću ih, i neću ih ostaviti; nego ću otvoriti reke u gorama, i izvore usred polja. Pretvoriću pustinje u vodene gajeve, a suvu zemlju u vodotoke. Postaviću u zemlji suše kedar i šimšir, i mirtu i kiparis, i brest i topolu, da vide i priznaju, i saznaju i zajedno poveruju, da je Ruka Gospodnja ovo učinila, i da im je Svetac Izrailjev to pokazao.
5. Da je Hristos u isti mah i Anđeo i Bog
U Postanju, Avraamu: I Anđeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče mu: Avraame, Avraame! A on reče: Evo me. I reče On: Ne diži ruke svoje na dete, niti mu čini šta. Jer sada znam da se bojiš svoga Boga, i nisi poštedeo sina svoga, sina svoga ljubljenog, mene radi. Takođe na istom mestu, Jakovu: I Anđeo Gospodnji govori mi u snovima: Ja sam Bog, koga si video na mestu Božjem gde si mi pomazao stub od kamena, i zavetovao mi se zavetom. Takođe u Izlasku: A Bog iđaše pred njima danju u stubu od oblaka, da im pokazuje put; a noću u stubu ognjenom. A zatim, na istom mestu: I krete se Anđeo Božji, koji iđaše pred vojskom sinova Izrailjevih. Takođe na istom mestu: Evo, ja šaljem Anđela svoga pred licem tvojim, da te čuva na putu, da te odvede u zemlju koju sam ti pripremio. Pazi na Njega, i slušaj Ga, i ne budi Mu neposlušan, i neće te ostaviti. Jer je moje Ime u Njemu. Otuda On sam kaže u Jevanđelju: Ja dođoh u ime Oca svoga, i ne primiste me. Kada drugi dođe u svoje ime, njega ćete primiti. I opet u sto sedamnaestom Psalmu: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje. Takođe kod Malahije: Zavet moj sa Levijem beše zavet života i mira; i dadoh mu strah, da me se boji, da odstupa od lica imena mojega. Zakon istine beše u ustima njegovim, i nepravda se ne nađe na usnama njegovim. U miru jezika opominjući, hodio je sa mnom, i mnoge je odvratio od nepravde. Jer usne sveštenikove čuvaju znanje, i zakon će tražiti iz usta Njegovih; jer je On Anđeo Svemogućega. (Kiprijan, Rasprava XII (Knjiga 2); podebljanje moje)
Glava 13 Da se ista Istina dokazuje iz svetih spisa Novog saveza.
I tako takođe Jovan, opisujući rođenje Hristovo, kaže: I Reč postade telo, i nastani se među nama, i videsmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, punog blagodati i istine… Jer, štaviše, ime Mu se zove Reč Božja, Otkrivenje 19:13 i to ne bez razloga. Srce moje iznedri dobru reč; koju reč On potom posredno naziva imenom Cara: Kazaću dela svoja Caru. Jer kroz Njega su načinjena sva dela, i bez Njega ništa nije načinjeno. Jovan 1:3 Bilo kaže apostol prestoli ili gospodstva, ili poglavarstva, ili vlasti, vidljive stvari i nevidljive, sve kroz Njega postoji. Kološanima 1:16 Štaviše, ovo je ona reč koja dođe svojima, i svoji je ne primiše. Jer svet kroz Nju postade, i svet Je ne pozna. Jovan 1:10-11 Štaviše, ova Reč beše u početku u Boga, i Bog beše Reč. Jovan 1:1 Ko onda može sumnjati, kada se u poslednjoj rečenici kaže: I Reč postade telo, i nastani se među nama, da je Hristos, čije je rođenje, i zato što je postao telo, čovek; a zato što je Reč Božja, ko će ustuknuti pred tim da bez oklevanja izjavi da je On Bog, naročito kada uzme u obzir jevanđelsko Pismo, koje je obe ove suštinske prirode sjedinilo u jedan sklad rođenja Hristovog? (Novatijan, Rasprava o Trojstvu; podebljanje moje)
Razlog zašto se ovaj Psalam tako lako pruža kao potpora Hristovom večnom rađanju jeste taj što on ne samo da pominje Reč, već i zato što je posebno upućen Ljubljenome, izraz koji Novi zavet pripisuje Hristu kao Božjem jedinstveno ljubljenom Sinu:
„I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:11
„I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.“ Marko 9:7
„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35
„Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:24
„Na pohvalu slave blagodati svoje, kojom nas oblagodati u Ljubljenome,“ Efescima 1:6
„Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano.“ Kološanima 1:16
I kao što Psalmopojac govori o Reči koja izvire iz Božjeg srca, tako se i za Isusa kaže da prebiva u nedrima ili srcu Očevom:
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:18
„Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ The Voice (VOICE)
Stoga se ne bi mogao naći prikladniji biblijski odlomak od Psalma 45(44):1-2 da potvrdi večnu prirodu Sinovljevog rađanja, ne kao čina koji je Hrista doveo u postojanje, već kao prikladnog opisa toga da je Hristos večni, neodvojivi, unutrašnji „vid“ Božjeg sopstvenog beskonačnog, nestvorenog Bića. To jest, Hristos je večna Reč/Sin Božji koji večno i potpuno učestvuje u samoj Očevoj neizvedenoj suštini, suštini čiji je Otac Izvor. Stoga su Otac i Sin nerazdvojivi jedan od drugoga, jer nikada nije bilo vremena kada je Otac postojao bez svoje Reči/Sina.
Otuda su rani crkveni oci bili potpuno u pravu kada su tvrdili da „nikada nije bilo vremena kada Sina nije bilo“, budući da je Sin „rođen, a ne stvoren“, „rođen od Oca pre svih vekova“.
Osim gde je drugačije naznačeno, biblijski navodi preuzeti su iz New American Standard Bible (NASB).
DALJE ČITANJE