JHVH čini Svevišnjeg svojim utočištem
Psalam 91 jeste citat koji je Satana primenio na Isusa kada je kušao našeg Gospoda u pustinji:
„Tada ga đavo odvede u Sveti grad i postavi ga na krilo hrama, Pa mu reče: Ako si Sin Božiji, skoči dolje, jer je pisano: Anđelima svojim zapovijediće za tebe, i uzeće te na ruke, da kako ne zapneš za kamen nogom svojom. A Isus mu reče: I ovo je napisano: Nemoj kušati Gospoda Boga svojega.“ Matej 4:5-7 Legacy Standard Bible (LSB)
Ovde je zli citirao Psalam 91:11-12 u odnosu na Hrista, a da Gospod nije odbacio njegovu primenu na sebe, i sada ćemo videti zašto.
Izuzetno je to što se psalmista obraća JHVH i govori o tome kako je on Svevišnjeg učinio svojim utočištem!
כִּֽי־אַתָּ֣ה יְהֹוָ֣ה מַחְסִּ֑י עֶ֜לְי֗וֹן שַׂ֣מְתָּ מְעוֹנֶֽךָ
ki- ‘attah YHWH machsi ‘elyon samta maoneka
Sledeći prevodi donose doslovno prenošenje hebrejskog teksta:
„Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utočište.“ Psalam 91:9 American Standard Version (ASV)
„Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utočište.“ GOD’s Word Translation (GW)
„Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utočište.“ Lexham English Bible (LEB)
„Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utočište.“ Names of God (NOG)
Onako kako tekst stoji, JHVH i Svevišnji su jasno razlikovani, prikazani kao dve različite božanske Osobe ili Bića.
Drevni prevodi
Drevna prenošenja hebrejskog teksta na grčki (poznata kao Septuaginta [LXX]) i na latinski potvrđuju da je to očigledno čitanje hebrejskog teksta, ili barem pokazuju da je to bilo čitanje koje se nalazilo u hebrejskim rukopisima kojima su se ovi prevodi služili.
Navodim engleske prevode ova dva drevna svedoka za ovaj stih, zajedno sa grčkim i latinskim tekstom:
“Zato što si TI, Gospode, moja nada, Svevišnjeg si TI učinio SVOJIM utočištem.” Psalam 90:9 ((Psalmi (i Manasijina molitva),”, preveo Albert Pietersma, A New English Translation of the Septuagint, objavio Oxford University Press 2009. godine, uključujući ispravke i izmene unete u drugom štampanju (2009) i ispravke i izmene unete u junu 2014, str. 593; naglasak moj)
ὅτι σύ, Κύριε, ἡ ἐλπίς μου· τὸν ῞Υψιστον ἔθου καταφυγήν σου (hoti su, Kyrie, he elpis mou· ton Hypsiston ethou kataphygen sou).
9- Zato što si ti, Gospode, moja nada: ti si Svevišnjeg učinio svojim utočištem.
Quoniam tu es, Domine, spes mea; Altissimum posuisti refugium tuum. [Psalam 90:9] Douay-Rheims Latin Vulgate
Tumačenje Jevsevija Kesarijskog
Imamo još jedno drevno svedočanstvo, ovoga puta od znamenitog hrišćanskog pisca iz 4. veka. Činjenica da ovaj stih iz Psalama razlikuje JHVH i Eliona, odnosno Svevišnjeg, jednog od drugoga, nije promakla crkvenom istoričaru Jevseviju, jer evo šta je napisao u svom komentaru na ovaj psalam. Sav naglasak je moj:
Pobeda Hrista i svakoga ko se po Njemu usavršava.
§ 1
“Onaj koji prebiva u pomoći Svevišnjega u zaklonu Boga nebeskoga boraviće.” (st. 1)
Ovaj psalam nema natpis.[1] Možda i nije reč o pravom psalmu, već pre o svojevrsnom proroštvu koje sadrži dublja učenja (λόγους) o Hristu i o onima koji se u Njemu usavršavaju? Postoji velika razlika između ovog [psalma] i prethodnog psalma [i] njegovog sleda. Jer je onaj (Ps 89), kroz molitvu [M23.1141] Mojsijevu, prorekao konačno odbacivanje jevrejskog naroda, dok ovaj [psalam] sadrži borbe i iskušenja onoga ko se usavršava po Gospodu. Ono takođe proriče i samo kušanje našeg Gospoda u pustinji, kada ga je Duh odveo u pustinju da bude kušan od đavola, i Njegovu pobedu nad svim [iskušenjima]…
Sveti Duh je sve ovo izložio kao uvod, ali ono što sledi upućuje njemu,[4] i čitav govor (logos) proteže na njegovu ličnost, bilo na ličnost onoga ko se bori u Hristu i pobeđuje, bilo pak na čoveka shvaćenog po Spasitelju,[5] kojega je Logos Božiji, koji preegzistira, upotrebio kao svojevrsno oruđe [δίκην ὀργάνου]. Jer je zaista taj [čovek], koji prebiva u pomoći Svevišnjega, boravio pod zaklonom Boga Logosa koji je obitavao u njemu, koji ga je zasenio svojim božanstvom, [tako da] je imao silu Boga Logosa koja ga je ispunjavala kao pomoćnik, i utočište, i njegova nada. I kao što se njegovo ljudsko oruđe [τὸ ἀνθρώπειον αὐτοῦ ὄργανον] naziva „telom Hristovim“, tako i njegov narod sveti apostol naziva „telom Hristovim“, govoreći: A vi ste telo Hristovo, i udovi ponaosob (1. Korinćanima 12:27)…
[M23.1149] Pošto je sve rekao u jednini, kao o jednoj određenoj ličnosti, on dodaje [sledeće], govoreći: Zato što si ti, Gospode, moja nada, Svevišnjeg si učinio svojim utočištem (90:9). On jasnije pokazuje da je Gospod bio taj kome je sve ovo govorio. Jer, budući da se nikakva promena ličnosti nije umetnula, reč je pod jednim smislom povezala sve kao o jednoj ličnosti: on je zaista pokazao ko je ta ličnost kada pojašnjava [stvar] govoreći: Zato što si ti, Gospode, moja nada, Svevišnjeg si učinio svojim utočištem. Jer pošto si ti, kaže on, Gospode, onaj u koga sam se nadao, Svevišnjeg****, očigledno vrhovnog Boga, čak i sopstvenog Oca, učinio si svojim sopstvenim utočištem, i zbog toga ni hiljada, ni deset hiljada, ni zamke lovaca, niti bilo šta drugo od nabrojanog neće doći do tebe (90:10). I utoliko što si ti, Gospode, nada meni koji ovo govorim, Svevišnjeg si učinio svojim utočištem; zbog toga sam na početku [psalma] ja[11] govorio o tebi: onaj koji prebiva u pomoći Svevišnjega, ili: onaj koji sedi u tajnom [mestu] Svevišnjega, utoliko što je Svevišnji na neizrecive i tajanstvene načine učinio da sediš i caruješ zajedno s njim, govoreći ti: Sedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim (Ps 109:1).
Da je „Svevišnji“ koji se u ovim odlomcima podrazumeva vrhovni Bog svega, dok je „Gospod“ Sin Božiji, koji je Svevišnjeg učinio svojim utočištem, primereno je poučio Mojsije, nadahnut samim Svetim Duhom, u Velikoj pesmi, govoreći: Kada je Svevišnji razdelio narode, kada je rasejao sinove Adamove, postavio je granice narodima po broju anđela Božijih. I deo Gospodnji postade narod njegov, Jakov, uže nasledstva njegovog, Izrailj (Ponovljeni zakoni 32:8-9).
Kroz ove odlomke, dakle, Mojsije nerođenog Boga jasno naziva „Svevišnjim“, koji je narode na zemlji razdelio sopstvenim anđelima, a Sina Božijeg [naziva] „Gospodom“, koji je Izrailja primio od Oca. Za ovu ličnost, dakle, koja jeste Gospod, kroz ovaj [psalam] se takođe kaže da prebiva u pomoći Svevišnjega****, i da je Svevišnjeg učinio sopstvenim utočištem, očigledno sopstvenog Oca. Stoga se o njemu kaže: Zato što si ti, Gospode, moja nada, Svevišnjeg si učinio svojim utočištem. Budući da su Akila i Simah ponudili judaističkije tumačenje, sumnjičavi prema učenju koje mi izlažemo o Svevišnjem i Gospodu, Akila je zaista preveo govoreći: Zato što si ti, Gospode, moja nada, ja sam tvoje obitavalište učinio najvišim, a Simah: Jer si ti, Bože, moja neustrašivost,[12] učinio si svoje prebivalište najvišim. Treba, pre svega, primetiti kako se Peto izdanje slaže sa Septuagintom, govoreći isto: Zato što si ti, Gospode, moja nada, Svevišnjeg si učinio svojim utočištem****.
Drugo, budući da hebrejski tekst sadrži elion, on označava Svevišnjega. Nalazimo, dakle, tekst u 56. psalmu: Vapio sam Bogu Svevišnjem (Ps 56:3), gde umesto Svevišnji hebrejski tekst ima elion, baš kao i u ovom slučaju. [Prevodi], dakle, nisu smeli da čine nasilje [nad tekstom] kako bi izopačili istinu.[13]
Ali ako bi se, prema Akili, to zaista govorilo samome Gospodu: zato što si ti, Gospode, moja nada, ja sam tvoje obitavalište učinio najvišim, ili prema [M23.1152] Simahu: jer si ti, Gospode, moja neustrašivost, učinio si svoje prebivalište najvišim, pa se reč odnosi na Boga svega, kao što pretpostavljaju jevrejski učenici, kako se to onda povezuje sa onim što sledi prema Akili: Porok neće biti upućen na tebe, i pošast se neće približiti tvome zaklonu, jer je zapovedio anđelima svojim da te čuvaju na svim putevima tvojim. Nosiće [te] na krilima,[14] da ne bi noga tvoja zapela o kamen; a prema Simahu, nakon: Ti si, Gospode, moja neustrašivost, učinio si svoje prebivalište najvišim, kako se nastavlja rečima: zlo neće nadvladati nad tobom, niti će se pošast približiti šatoru tvome. Jer je zapovedio anđelima za tebe da te čuvaju na svim putevima tvojim. Podupiraće te rukama, da noga tvoja ne bi udarila o kamen?
Jer kako ne bi bilo najveće bezbožništvo da se ovo govori u odnosu na Boga svega? Jer ko bi bila ta ličnost koja zapoveda svojim anđelima u vezi sa Bogom svega, da ga čuvaju na svim njegovim putevima? Ili kako bi na rukama podupirali Boga koji je iznad svega, da noga njegova ne bi udarila o kamen?
Ali obrati pažnju kako reč ne dopušta da se ovo pripiše ličnosti Boga nad svima, budući da to [ne bi mogao] biti slučaj sa onim što stoji gore, od: Jer će te on izbaviti iz zamke lovaca, od reči koja uznemirava. Širinom leđa svojih zaseniće te, i pod krilima njegovim nadaćeš se, i sa onim što za tim sledi. Ali ako bi neko ovo shvatio kao da se odnosi na Hrista Božijeg, ovde [nazvanog] „Gospod“, kao što je i na drugim mestima imenovan, ne bi pogrešio u odnosu na istinu, budući da apostol zaista govori o „jednom Bogu, od koga je sve, i jednom Gospodu, kroz koga je sve“ (1. Korinćanima 8:6); i opet: „jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje. Jedan Bog koji je nad svima i kroz sve i u svima“ (Efescima 4:5-6). Dva „Gospoda“ David otvoreno imenuje prema: Reče Gospod Gospodu mome: Sedi meni s desne strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim (Ps 109:1). A Mojsije kaže: Gospod pusti dažd od Gospoda, sumpor i oganj na Sodomu i Gomoru (Postanje 19:24), da bi slava bila ista, baš kao što je rekao u odlomku: Kada je Svevišnji razdelio narode, deo Gospodnji postade narod njegov, Jakov (Ponovljeni zakoni 32:8, 9). Otvoreno kroz ovo, on namerno objavljuje Svevišnjega i Gospoda: „Svevišnjega“ koji je razdelio i dao nasledstvo sopstvenim anđelima, i „Gospoda“ koji sa anđelima nasleđuje deo različit od svih naroda. (Jevsevije Kesarijski, Komentar na Psalam https://sophiaphile.wordpress.com/2020/10/14/he-will-command-his-angels-concerning-you-eusebius-of-caesarea-commentary-on-psalm-90-91-part-1/)
Zapanjujuće je to što je Jevsevije tumačio Ponovljene zakone 32:8-9 tako da se na Oca odnosi kao na Svevišnjega, a na Sina Isusa kao na JHVH!
„Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova.“ Revised Standard Version Catholic Edition (RSVCE)
“Kada je Svevišnji razdelio narode, kada je razdvojio sinove Adamove, postavio je granice narodima po broju anđela Božijih. I narod njegov Jakov postade deo Gospodnji, Izrailj beše uže nasledstva njegovog.” Brentonova LXX
Istoričar je jasno uvideo da se, prema ovom konkretnom odlomku, JHVH koji je nasledio Izrailja razlikuje od Svevišnjega koji je narode razdelio sinovima/anđelima Božijim. Jevsevije je pretpostavio da je Svevišnji Otac, koji je zatim Izrailja dodelio JHVH, svome Sinu!
Da bi dodatno potkrepio svoj argument, on navodi Postanje 19:24, Psalam 110:1 (109 u grčkom), 1. Korinćanima 8:6 i Efescima 4:5-6, kako bi pokazao da postoje dve različite Osobe označene kao JHVH, što grčki prenosi kao Kyrios, odnosno Gospod. Ove dve božanske Osobe sveti apostol izričito poistovećuje sa Bogom Ocem i Isusom Hristom Sinom.
Isus, Sin Svevišnjega
Time dolazim do svoje sledeće tačke.
Setimo se da je protivnik primenio Psalam 91:11-12 na Gospoda Isusa kada je pokušavao da ga kuša:
„I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: Ako si Sin Božiji, skoči odavde dolje. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovjediti za tebe da te sačuvaju, I uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svojega.“ Luka 4:9-12 (LSB)
Ono što ovo čini prilično zanimljivim jeste to što je Isus opisan kao Sin Svevišnjega:
„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:30-35 LSB
„I doploviše u zemlju Gadarinsku koja je prema Galileji. A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.“ Luka 8:26-31 LSB
Ti isti hrišćanski Spisi dalje poistovećuju Isusa sa JHVH Bogom Svemogućim koji je postao Čovek. Uporedi sledeće stihove: Matej 1:21-23 – Ps. 130:8; Matej 16:27 – Isaija 40:10; Luka 3:1-6; Jovan 1:23-36 – Isaija 40:3-5; Rimljanima 10:9-13 – Joil 2:32; Jevrejima 18-12 – Ps 102:25-27; Otkrivenje 1:7-8, 17-18; 2:18-23; 22:12-13, 16, 20 – Ps. 9:7-8; 62:12; 96:13; 98:9; Priče Solomonove 24:12; Isaija 40:10; 41:4; 44:6; 48:12; 62:11; Jeremija 17:10).
To znači da nadahnuti novozavetni spisi prikazuju Isusa i kao JHVH Boga i kao Sina Svevišnjega, što se savršeno slaže sa rečima psalmiste u 91:9, kao i sa Ponovljenim zakonima 32:8-9!
Nije ni čudo što je Satana citirao baš ovaj psalam, jer je shvatio da je Isus onaj JHVH koji Svevišnjeg čini svojim utočištem, znajući da bi Isusov Otac odredio svoje svete anđele da uvek budu spremni da se odazovu pozivu njegovog Sina!
Uostalom, Isus Sin jeste Gospod i Zapovednik nebeskih vojski, koje mu se potpuno pokoravaju i obožavaju ga:
„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27
„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve.“ Matej 25:31-33
„Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.“ Luka 9:26
„A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:7-10
„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6
„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16