Trojstvo u Targumu Neofiti

U ovom tekstu navodiću tumačenje Postanja koje se nalazi u Targumu Neofiti, koji je jevrejska parafraza hebrejske Biblije na aramejski jezik. Ova drevna verzija pruža dokaz da je bilo određenih nehrišćanskih Jevreja koji su iz svog čitanja Postanja jasno videli mnoštvo božanskih Ličnosti koje zajedno postoje kao jedini istiniti Bog Izrailja.

Obratite pažnju, na primer, na to kako su protumačili izveštaj o stvaranju, posebno stvaranje čovečanstva i Božiju upotrebu zamenica u množini da bi opisao svoj čin stvaranja čoveka:

Od početka, mudrošću, Sin (1) Gospodnji stvori nebesa i zemlju. Postanje 1:1 (Targum Neofiti, str. 497 https://archive.org/details/neofiti1genesis/Neofiti%201%20-%20G%C3%A9nesis%20-%20Translation-English/page/n3/mode/2up; podebljanje moje)

Nehrišćanski jevrejski izvor potvrđuje da Bog ima Sina kroz koga je stvorio nebesa i zemlju! Reći da je to izvanredno bilo bi krajnje potcenjivanje!

Obratite pažnju na to šta ovde tvrdi fusnota:

(1) Reč Memera, logos, verovatno [sic] nedostaje u tekstu, jer je neka ruka izbrisala vav u shakel, te bi stoga trebalo prevesti <<Od početka (Reč) Gospodnja mudrošću stvori i usavrši nebesa i zemlju>>. U jevrejsko-hrišćanskom dijalogu Bereshit je često prevođeno <>; up. A. Diez Macho u Melanges E. Tisserant, I, Rim, 1964, 1974. (Isto, str. 497)

Problem s prethodnom tvrdnjom jeste to što aramejski tekst ima izraz br’ dYYY (bara di’YHWH), koji doslovno glasi „Sin Jahvin“. Stoga nikakvo nagađanje ne može izbrisati tu činjenicu.

Osim toga, hebrejska Biblija otvoreno svedoči da Bog ima jedinstvenog, nepojmljivog Sina koji mu je suštinski jednak:

„Niti sam učio mudrosti, niti znam svetijeh stvari. Ko je izašao na nebo i opet sišao? Ko je skupio vjetar u pregršti svoje? Ko je svezao vode u plašt svoj? Ko je utvrdio sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu? Znaš li?“ Priče Solomonove 30:3-4 (Robert Alter, The Hebrew Bible: A Translation with Commentary [W. W. Norton & Company, 2019], tom 3. Spisi, str. 445-446; podebljanje moje)

Evo Alterovog objašnjenja upotrebe množine „sveti“:

„svetijeh stvari“. Iako egzegetska tradicija koja seže do srednjeg veka razume qedoshim kao „Sveti“, hebrejska imenica je u množini. Istina je da je najuobičajenije ime za Boga, ‘elohim, po obliku množina iako je po značenju jednina, ali dokazi da qedoshim funkcioniše na isti način nisu sasvim ubedljivi. Najverovatnija referenca bila bi na anđeoska bića [sic]…

„Kako mu je ime? I kako je ime sinu njegovu?“. Ova formulacija je očigledno pozvala na hristološka čitanja koja nisu bila u vidokrugu hebrejskog pesnika, koji je pisao nekoliko vekova pre pojave hrišćanskog učenja. U patrilinearnom društvu drevnog Izrailja, puno ime čoveka bilo je njegovo lično ime i ime njegovog oca (na primer, Isaija sin Amosov), kao što je u našem društvu to lično ime i porodično prezime. (Isto, str. 445; podebljanje moje)

Iako je Alter u pravu u pogledu toga da je qedoshim stvarna brojevna množina, greši kada pretpostavlja da je to zato što se odnosi na anđele. Naprotiv, kao što sam kontekst svedoči, množina je u vezi s Bogom i njegovim Sinom.

On je, međutim, u pravu u tome što postoji naročiti Anđeo koji nije stvorenje, već božanski Glasnik koga Bog šalje da spase svoj narod, a koji je ujedno i njegov Sin:

„I hođahu posred plamena pjevajući Bogu i blagosiljajući Gospoda. I stavši s njima Azarija se ovako molio, i otvorivši usta svoja posred ognja, reče: Molitva Azarijina[2] „Blagosloven si, Gospode Bože otaca naših, pohvalno je i proslavljeno ime Tvoje, vavijek, Jer si pravedan nad svime što si nam učinio, i sva djela Tvoja su istinita, i pravi putevi Tvoji, i svi sudovi Tvoji istina, I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših,“ Danilo 3:24-28 New King James Version (NKJV)

Dakle, u izvesnom smislu Alter je u pravu utoliko što se množina qedoshim odnosi na Anđela koji je ujedno Božiji nepojmljivi Sin, koji je u stanju da čini sve što Bog čini, i to na isti način na koji to Bog čini (Up. Jovan 5:15-30).

Targum ima još mnogo toga da kaže:

A zemlja beše prazna i bezoblična, i pusta, bez sina čovečijeg ili životinje, i lišena svakog uzgoja bilja i drveća, i tama beše razastrta nad licem bezdana, i duh ljubavi od Gospoda dunu nad licem vode. I Reč Gospodnja reče: Neka bude svetlost, i bi svetlost prema odluci njegove Reči… I Gospod reče: Načinimo čoveka po svom obličju, slična nama samima, i neka vlada nad ribama morskim i nad pticama nebeskim, i nad stokom i nad svom zemljom, i nad svakom gmizavom stvari koja gmiže po zemlji. I Reč Gospodnja stvori sina čovečijeg po svom (sopstvenom) obličju, u sličnosti od Gospoda stvori ga, muško i njegovu družbenicu stvori ih. I Slava Gospodnja ih blagoslovi i Reč Gospodnja im reče: Budite jaki i množite se i napunite zemlju i pokorite je i vladajte nad ribama morskim i nad pticama nebeskim i nad svakom živom stvari koja gmiže po zemlji. I Slava Gospodnja reče: Evo, dao sam vam sve trave koje daju seme, koje su na licu sve zemlje, i svako drvo na kome ima ploda – drvo koje rađa plod – vama sam ih dao za hranu. Postanje 1:2-3, 26-29 (Targum Neofiti, str. 497, 499 https://archive.org/details/neofiti1genesis/Neofiti%201%20-%20G%C3%A9nesis%20-%20Translation-English/page/n3/mode/2up; podebljanje moje)

I ONI dovršiše stvorenja nebesa i zemlje i svu vojsku njihovu. I Reč Gospodnja dovrši sedmog dana svoje delo koje beše stvorio, jer beše počinak i odmor pred njim sedmog dana od svega njegovog dela koje beše stvorio. I Slava Gospodnja blagoslovi sedmi dan i objavi ga svetim, jer u njemu beše veliki počinak i odmor pred njim od svega njegovog dela koje je Slava Gospodnja stvorila da čini. Postanje 2:1-3 (Isto, str. 500; podebljanje, velika slova i kurziv moji)

Primetite upotrebu množine „ONI“ u prethodnom tekstu, koja jasno potvrđuje da su prevodilac(i) shvatili da su delo stvaranja izvršili Jahve, Reč Gospodnja, Slava Gospodnja, odnosno Božiji Duh ljubavi! Ovo pobija besmislicu onih koji tvrde da se Jahve obraćao svojoj anđeoskoj vojsci u Postanju 1:26.

Slava o kojoj se ovde govori na drugim mestima se povezuje s Božijom Shechinah/Shekinah, koja označava Božije prisustvo koje se često vidljivo očituje na zemlji:

I on istera čoveka i učini da Slava njegove Shekinah prebiva od početka istočno od vrta edenskog, između dva heruvima. On uspostavi vrt edenski za pravedne koji će jesti i hraniti se plodovima drveta Života, jer su držali zapovesti Zakona i ispunjavali njegove propise. On uspostavi Gehenu za zle, koja je poput oštrog mača što proždire s obe strane. Dve hiljade godina pre nego što je svet stvoren, on stvori Zakon. On uspostavi vrt edenski za pravedne, a Gehenu za zle. Usred nje uspostavi strele od ognja i užareno ugljevlje, raspaljeno za zle, da im se osveti u svetu koji dolazi, jer nisu držali propise Zakona u ovom svetu; jer Zakon je drvo života za sve koji ga izučavaju, i svako ko drži njegove propise živi i traje kao drvo života u svetu koji dolazi. Zakon je dobar za one koji mu služe u ovom svetu, kao plodovi drveta života. Postanje 3:24 (Isto, str. 505; podebljanje moje)

Reč potiče od shakan, koja se povezuje s mishkan, odnosno Božijim šatorom/skinijom/hramom u kojem je prebivalo njegovo slavno prisustvo. Bog se čak vidljivo pojavio u stubu od oblaka/ognja da ispuni šator pred očima svega Izrailja, kao znak da će njegova slava počivati na tom mestu:

„I ne mogaše Mojsije ući u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noću oganj bješe na njemu pred očima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu.“ Izlazak 40:34-38

„A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svjedočanstva; a uveče bješe nad šatorom kao oganj do jutra. Tako bijaše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noću bijaše kao oganj. I kad bi se oblak podigao iznad šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, a gdje bi stao oblak, ondje se ustavljahu sinovi Izrailjevi.“

„Po zapovijesti Gospodnjoj polažahu sinovi Izrailjevi, i po zapovijesti Gospodnjoj ustavljahu se; dokle god stajaše oblak nad šatorom, oni stajahu u okolu, I kad oblak dugo stajaše nad šatorom, tada svršivahu sinovi Izrailjevi što treba svršivati Gospodu i ne polažahu. I kad oblak bijaše nad šatorom malo dana, po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u okolu i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu. Kad bi pak oblak stajao od večera do jutra, a ujutru bi se podigao oblak, tada polažahu; bilo danju ili noću, kad bi se oblak podigao, oni polažahu. Ako li bi dva dana ili mjesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u okolu sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu. Po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u oko, i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu; i svršivahu što treba svršivati Gospodu, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija.“ Brojevi 9:15-23

U rabinskom judaizmu Božiji Duh se često izjednačava sa Shekinah koja ispunjava celu zemlju:

„Još jedan rabinski pojam koji ukazuje na Božiju blizinu i njegov neposredan uticaj na čoveka jeste Ruach Hakodesh (Sveti Duh). Ponekad izgleda da je istovetan sa Shechinah kao izraz božanske imanentnosti u svetu. Na primer, pripoveda se da je posle razorenja Hrama car Vespazijan poslao tri broda mladih Jevreja i Jevrejki u javne kuće u Rimu, ali su se oni tokom putovanja svi bacili u more i udavili, radije nego da prihvate tako ponižavajuću sudbinu. Priča se završava izjavom da je, ugledavši taj potresni prizor: ‚Sveti Duh zaplakao i rekao: „Zato ja plačem“ (Plač Jeremijin i. 16)‘ (Plač R. I. 45).

„Češće se upotrebljava da opiše obdarenost neke osobe posebnim darovima. Proroštvo, u smislu sposobnosti da se tumači volja Božija, jeste posledica čiji je uzrok Sveti Duh. Njegovo posedovanje takođe daruje i predznanje.“ (Abraham Cohen, Everyman’s Talmud, [Schoken Books, New York], Glava II. Bog i vaseljena, II. Transcendentnost i imanentnost, str. 45; podebljanje moje)

Cohen dalje objašnjava šta je Shekinah u jevrejskoj misli:

„Kakav je, prema rabinskom učenju, Božiji odnos prema svetu? Da li se on shvata kao transcendentan i daleko udaljen od svojih stvorenja, ili se smatra da im je blizu i u dodiru s njima? Pravi odgovor nalazi se u spoju obeju ideja. Rabini nisu gledali na ta dva shvatanja kao na protivrečna ili međusobno isključiva, već pre kao na komplementarna.

„Kada su razmišljali o neizrecivom Veličanstvu Stvoritelja, njegovom apsolutnom savršenstvu i bezgraničnoj moći, s poštovanjem su govorili o njemu kao o Biću neizmerno udaljenom od ograničenja konačnog sveta. Ali su, u isto vreme, shvatali da je takav transcendentan Bog od male koristi ljudskom biću koje se rve s problemima života i čezne za zajedništvom s Pomoćnikom, Utešiteljem i Vodičem usred svojih nedoumica i borbi. Stoga su naglašavali učenje da je Bog imanentan u svetu i da je veoma blizu svima koji ga iskreno prizivaju.

„Videli smo da je u kosmologiji Talmuda Božanstvo smešteno na sedmo nebo. Njegovo prebivalište je stoga beskrajno udaljeno od zemlje

„Mnogo je istaknutije, međutim, u talmudskoj književnosti shvatanje o Božijoj imanentnosti u svetu i njegovoj blizini čoveku. Ono sledi kao posledica iz učenja o njegovoj sveprisutnosti… ‚S druge strane, Sveti, blagosloven neka je, izgleda kao da je daleko, ali u stvarnosti nema ničega bližeg od njega.‘… ‚Ma koliko visoko bio iznad svoga sveta, neka čovek samo uđe u sinagogu, stane iza stuba i pomoli se šapatom, i Sveti, blagosloven neka je, čuje njegovu molitvu. Može li biti Boga bližeg od ovoga, koji je svojim stvorenjima blizu kao što su usta uhu?‘ (p. Ber. 13_a_)…

„S ciljem da iskoriste učenje o Božijoj imanentnosti u svetu, a da pritom izbegnu pomisao da bi on mogao biti smešten na neko određeno mesto, rabini su smislili određene izraze kojima bi izrazili Božansko Prisustvo, a da ne podupru verovanje u njegovu telesnost. Najčešći od tih izraza JESTE SHECHINAH****, što doslovno znači ‚prebivanje.‘ On označava očitovanje Boga na pozornici sveta, iako on prebiva na dalekom nebu. Na isti način na koji sunce na nebu svojim zracima obasjava svaki kutak zemlje, tako i Shechinah****, sjaj Božiji, može svoje prisustvo učiniti osetnim svuda (Sanh. 39a).“ (Cohen, str. 40-42; podebljanje i velika slova moji)

I:

„Talmud nudi ovaj dokaz božanske sveprisutnosti: ‚Božiji glasnici nisu poput ljudskih. Ljudski glasnici dužni su da se vrate onima koji su ih poslali s ishodom svoje misije; ali Božiji glasnici uzvraćaju na mestu na koje su bili poslati. Pisano je: „Možeš li pustiti munje da idu, i da ti reku: Evo nas?“ (Jov xxxviii. 35). Ne kaže se „vratiše se“ nego „idu i govore“, to jest gde god da idu, oni su u prisustvu Božijem. Otuda treba zaključiti da je Shechinah na svakom mestu‘ (Mech. to xii. I; 2a; B.B. 25a).

„Pitanje kako Bog može biti svuda u isto vreme dobilo je razne odgovore. Problem je razjašnjen ovom analogijom: ‚To se može uporediti s pećinom smeštenom na morskoj obali. More besni i pećina se ispuni vodom, ali vode mora se ne umanjuju. Slično tome, Šator sastanka bio je ispunjen sjajem Shechinah****, koji se nije umanjio u vaseljeni‘ (Num. R. XII. 4)…

„‚Jedan jeretik reče R. Gamalilu: „Vi rabini tvrdite da, gde god se deset ljudi okupi na bogosluženje, Shechinah prebiva među njima; koliko onda ima Shechinah?“ On pozva jeretikovog slugu i udari ga kutlačom. „Zašto si ga udario?“ upitaše ga, a on odgovori: „Zato što je sunce u kući nevernikovoj.“ „Ali sunce sija po celom svetu!“ uzviknu jeretik; a rabin uzvrati: „Ako sunce, koje je samo jedan od milion mirijada Božijih slugu, može biti u svakom delu sveta, koliko više može Shechinah da zrači kroz čitavu vaseljenu!“‘ (Sanh. 39a).“ (Cohen, Glava I. Učenje o Bogu, IV. Sveprisutnost, str. 9-10; podebljanje moje)

Otuda Sveti Duh nije niko drugi do sama Božija Shekinah, onaj koga Targum poistovećuje sa slavom Gospodnjom.

To da se ova Slava odnosi na vidljivo pojavljivanje Boga na zemlji lako se vidi iz sledećeg teksta:

I Slava Shekinah Gospodnje uzađe kada je završio da govori s Avramom. I Avram se vrati na svoje mesto.“ Postanje 18:33 (Isto, str. 542; podebljanje moje)

Uporedite ovo s tim kako hebrejski tekst zapravo glasi:

„I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:33 American Standard Version (ASV)

Hebrejski je izričito jasan da se sam Jahve pojavio na zemlji kao čovek da bi razgovarao s Avramom licem u lice. A ipak Targum opisuje tog Jahvea Boga u ljudskom obliku kao Gospodnju sopstvenu slavnu Shekinah!

Targum čak ide dotle da poistovećuje Jahvea koji je bio na zemlji i koji je na Sodom i Gomor svalio sumpor i oganj od nebeskog Jahvea, tj. Jahvea koji je bio na nebu,

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ Postanje 19:24 ASV

sa Rečju Gospodnjom koja se javlja u ljudskom obliku!

I Reč Gospodnja učini da siđe na Sodom i Gomor sumpor i oganj od Gospoda, s nebesa. Postanje 19:24 (Isto, str. 544; podebljanje moje)

Otuda, Targum ne samo da pruža konačan dokaz da ovaj tekst zaista predstavlja dve različite božanske Ličnosti kao Jahvea Boga – od kojih se Jedna javlja kao čovek na zemlji, a Druga je prebivala na nebu – nego takođe poistovećuje zemaljskog Jahvea s Rečju Gospodnjom!

Ovo ne bi trebalo da iznenadi nikoga ko poznaje Sveto pismo, koje svedoči o činjenici da je Bog stvorio sve stvari svojom Rečju, Mudrošću, Silom i Duhom!

„Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju.“ Jov 26:13 NKJV

„Duh Božji stvorio me je, i dah Svemogućega dao mi je život.“ Jov 33:4 NKJV

„Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“ Psalam 33:6 Rotherham(i)-ova Emphasized Bible

„Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.“… „Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104:29-30 NKJV

„Gospod je mudrošću osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. Njegovom mudrošću razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom.“ Priče Solomonove 3:19-20 NKJV

„Ovako im recite: Bogova koji nijesu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba. On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vaseljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa“ Jeremija 10:11-12 NKJV

„On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.“ Jeremija 51:15 NKJV

„Jer što je na Njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi, njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.“ Rimljanima 1:20 NKJV

A budući da nadahnuto hrišćansko Sveto pismo poistovećuje Isusa s jedinstvenim Sinom Božijim i s ljudskim otelovljenjem i ovaploćenjem večne Božije Sile i Mudrosti,

„A mi propovijedamo Hrista raspetoga, Judejcima sablazan, a Jelinima ludost; Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:23-24 NKJV

ne treba, dakle, da čudi to što je Hristos prikazan kao Onaj kroz koga je, posredstvom koga i radi koga je sve stvorenje došlo u postojanje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14 NKJV

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6 NKJV

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-17 NKJV

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“… „Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 8-12 NKJV

Zaključne napomene

Targum Neofiti pruža drevnu potvrdu da je zaista bilo nehrišćanskih Jevreja koji su iz svog čitanja hebrejske Biblije shvatili da je jedini istiniti Bog višeličnosno Biće. Ti Jevreji su jasno videli da Bog ima Sina kroz koga je stvorio nebesa i zemlju. Oni su dalje videli da su Reč tog Boga i njegov Duh, koji je sama Slava tog Boga, večne božanske Ličnosti, budući da su već bili prisutni pre nego što je stvorenje dovedeno u postojanje.

Ovo utvrđuje da su ti određeni Jevreji zaista verovali da su Bog, Sin Božiji koga NZ poistovećuje sa samom Rečju tog Boga, i Sveti Duh jedini istiniti Bog svega stvorenja, koga hebrejska Biblija imenuje kao Jahvea!

Otuda prethodno izloženo dokazuje da je ocena sledećih evangelikalnih autora sasvim tačna:

POJAVLJUJE LI SE TROJSTVO U STAROM ZAVETU?

Uvodne reči Svetog pisma otkrivaju Boga na krajnje iznenađujući način:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.“36

Vidimo da su i Bog Otac i Duh Božiji uključeni u stvaranje.

Postaje još zanimljivije kada pogledamo kako su drevni jevrejski rabini razumeli ovaj odlomak dok su radili svoj tumačiteljski prevod hebrejske Biblije na aramejski, zajednički jezik naroda. Napravili su studiju reči „početak“ (re’shit na hebrejskom) i otkrili da se ona četiri puta u Starom zavetu koristi u sinonimnom paralelizmu s hebrejskom rečju za „prvorođenac“ (bekor na hebrejskom).37 To bi značilo da te dve reči, „početak“ i „prvorođenac“, mogu imati isto značenje. Stoga njihov prevod uvodnih reči Biblije sadrži obe reči:

U početku, kroz prvorođenca, Bog stvori nebesa i zemlju. A zemlja beše bezoblična i prazna, i tama beše nad licem bezdana. I Duh Božiji lebdeše nad licem voda.38

U ovom značajnom prevodu, koji prethodi rođenju Isusa Hrista za otprilike dvesta godina, nalazimo tri božanske ličnosti – Prvorođenca, Boga Oca i Duha – na delu u stvaranju.

36Postanje 1:1-2.

37Postanje 49:3; Ponovljeni zakoni 21:17; Psalmi 78:51; 105:36.

38Postanje 1:1-2 u Targumu Neofiti. (Mark Driscoll i Gerry Breshears, Doctrine: What Christians Should Believe [Crossway Books, Wheaton, Il. 2010], str. 19)