Još od Irineja o božanstvu Hrista

U ovoj objavi citiraću iz jednog drugog dela svetog Irineja, u kome on jasno potvrđuje savršeno večno božanstvo i ovaploćenje Gospoda Isusa Hrista. Naziv tog dela je Dokaz apostolske propovedi. Sva podebljanja su moja.

43. Dakle, moramo verovati Bogu u svemu, jer je Bog u svemu istinit. A da je postojao Sin Božji, i da je postojao ne samo pre nego što se pojavio u svetu, nego i pre nego što je svet stvoren, Mojsije, koji je prvi prorokovao164, kaže na hebrejskom: Baresith bara Elowin basan benuam samenthares. A to, prevedeno na naš jezik,165 glasi: „Sin u početku: Bog je tada utvrdio nebo i zemlju.“166 O tome je svedočio i prorok Jeremija, govoreći ovako: Pre zvezde Danice rodih te: i pre sunčeve svetlosti (jeste) ime tvoje;167 a to znači, pre stvaranja sveta; jer zajedno sa svetom stvorene su i zvezde. I opet isti kaže: Blagosloven je onaj koji beše pre nego što posta čovek.168 Jer, za Boga, Sin je bio (kao) početak pre stvaranja sveta;169 a za nas (bio je) tada, kada se pojavio; a pre toga nije bio za nas, koji Ga nismo poznavali.170 Zato i Njegov učenik Jovan, poučavajući nas ko je Sin Božji, koji beše sa Ocem pre nego što je svet stvoren, i da je sve što je stvoreno stvoreno kroz Njega, kaže ovako: U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog. Ona beše u početku u Boga. Sve je kroz Nju postalo, i bez Nje ništa nije postalo što je postalo: pokazujući sa sigurnošću da je Reč, koja beše u početku sa Ocem, i kroz koju je sve postalo, to Njegov Sin.

44. I opet Mojsije pripoveda kako se Sin Božji približio da razgovara sa Avramom: I javi mu se Bog kod hrasta Mamrijinog usred dana. I podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čoveka stajahu prema njemu. I pokloni se do zemlje, i reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom. I sve što sledi govorio je sa Gospodom, i Gospod je govorio sa njim. A dvojica od te trojice behu anđeli; ali jedan beše Sin Božji, sa kojim je Avram i razgovarao, moleći za ljude Sodome, da ne propadnu ako se bar deset pravednika nađe tamo. I dok su oni govorili, dva anđela uđoše u Sodomu, i Lot ih primi. A onda Sveto pismo kaže: I pusti Gospod na Sodomu i Gomoru dažd od sumpora i ognja od Gospoda s neba: to jest, Sin, koji je govorio sa Avramom, budući Gospod****, primio je vlast da kazni ljude Sodome od Gospoda s neba****, to jest od Oca koji vlada nad svim.171 Tako je Avram bio prorok i video je stvari koje dolaze, koje je trebalo da se dogode u ljudskom obliku čak i Sin Božji, da bi govorio sa ljudima i jeo sa njima, a zatim doneo sud od Oca, primivši od Onoga koji vlada nad svim vlast da kazni ljude Sodome.

45. A Jakov, kada je otišao u Mesopotamiju, video Ga je u snu, kako stoji na lestvicama, to jest na drvetu koje je bilo postavljeno od zemlje do neba;172 jer time oni koji veruju u Njega uzlaze na nebesa. Jer su Njegova stradanja naše uzdizanje u visinu. I sva takva viđenja ukazuju na Sina Božjeg, koji govori sa ljudima i nalazi se među njima. Jer nije bio Otac svega, koga svet ne vidi, Tvorac svega koji je rekao: Nebo je presto moj, a zemlja podnožje nogama mojim: kakav ćete mi dom sazidati, ili koje li je mesto za moj počinak? (Dela apostolska 7:49) i koji zemlju obuhvata rukom svojom, i pedljem svojim nebo173 — nije On taj koji je došao i stao u vrlo malom prostoru i govorio sa Avramom; nego Reč Božja, koja je uvek bila sa čovečanstvom, i unapred objavljivala šta će se u budućnosti dogoditi, i učila ljude stvarima Božjim.

46. On je taj koji je govorio sa Mojsijem u kupini, i rekao: Dobro videh nevolju naroda svog koji je u Egiptu; i siđoh da ih izbavim. On je taj koji je izišao i sišao radi izbavljenja potlačenih, izvodeći nas iz vlasti Egipćana, to jest, iz svakog idolopoklonstva i bezbožnosti; i izbavljajući nas iz Crvenog mora, to jest, izbavljajući nas od smrtonosne pometnje neznabožaca i teškog mučenja njihovog bogohuljenja. Jer je u njima Reč Božja pripremila i unapred uvežbala ono što se nas tiče. Zatim je unapred u praobrazima izložio ono što je imalo da bude; kako nas je uistinu izveo iz surovog ropstva neznabožaca, i učinio da potok vode u pustinji obilno poteče iz stene; a ta stena je On sam; i dao je dvanaest izvora, to jest, učenje dvanaest apostola. A tvrdokorne nevernike priveo je kraju i zatro u pustinji; ali one koji su verovali u Njega, i koji su u zlobi bili deca,174 uveo je u nasledstvo otaca; koje ne Mojsije, nego Isus uvodi u posed baštine:175 koji nas takođe izbavlja od Amalika širenjem svojih ruku,176 i dovodi nas u carstvo Očevo.

47. Dakle, Otac je Gospod i Sin je Gospod,177 i Otac je Bog i Sin je Bog; jer ono što je rođeno od Boga jeste Bog.178 I tako se u suštini i sili Njegovog bića pokazuje jedan Bog; ali postoje takođe, prema domostroju našeg iskupljenja, i Sin i Otac. Pošto je za stvorene stvari Otac svega nevidljiv i nepristupačan,179 stoga oni koji treba da se približe Bogu moraju imati pristup Ocu kroz Sina. A još jasnije i očiglednije David govori o Ocu i Sinu, ovako: Presto je tvoj, Bože, doveka: ljubio si pravdu i mrzeo nepravdu:180 toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. (Psalam 45:6 i dalje) Jer Sin, budući Bog, prima od Oca, to jest, od Boga,181 presto večnog carstva, i ulje pomazanja iznad svojih drugova. Ulje pomazanja jeste Duh,182 kojim je On pomazan; a Njegovi drugovi su proroci i pravednici i apostoli, i svi koji primaju zajedništvo Njegovog carstva, to jest, Njegovi učenici.

48. I opet David kaže: Reče Gospod Gospodu mome: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Skiptar sile tvoje daće Gospod sa Siona; i vladaj usred neprijatelja svojih. S tobom je u početku183 u dan sile tvoje, u sjaju svetih: iz utrobe pre zvezde Danice rodih te. Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si sveštenik doveka po redu Melhisedekovom. I Gospod s desne strane tvoje razbi careve u dan gneva svog: sudiće među neznabošcima, napuniće ruševine, i razbiće glave mnogima na zemlji.184 Piće iz potoka na putu: zato će podići glavu. Time je objavio da je On postojao pre svega, i da vlada nad neznabošcima i sudi celom čovečanstvu i carevima koji Ga sada mrze i gone Njegovo ime; jer su to Njegovi neprijatelji: a nazivajući Ga Božjim sveštenikom doveka, objavio je Njegovu besmrtnost. I zato je rekao: Piće iz potoka na putu; zato će podići glavu; objavljujući proslavljenje sa slavom koje je usledilo nakon Njegove čovečnosti i poniženja, i u veličanstvenosti.185

49. I opet prorok Isaija kaže: Ovako govori Gospod Bog Pomazaniku mome Gospodu,186 koga sam držao za desnicu, da neznabošci poslušaju pred njim. A kako se Hristos naziva Sinom Božjim i Carem neznabožaca, to jest, celog čovečanstva; i da se On ne samo naziva, nego i jeste Sin Božji i Car svega, David objavljuje ovako: Reče mi Gospod: Ti si Sin moj, ja te danas rodih. Išti u mene, i daću ti neznabošce u nasledstvo, i u posed krajeve zemaljske. Ovo nije rečeno o Davidu; jer on nije vladao ni nad neznabošcima ni nad krajevima zemaljskim, nego samo nad Jevrejima. Dakle, jasno je da se obećanje Pomazaniku da će vladati nad krajevima zemaljskim odnosi na Sina Božjeg, koga sam David priznaje kao svoga Gospoda, govoreći ovako: Reče Gospod Gospodu mome: Sedi meni s desne strane, i tako dalje, kao što smo gore rekli. Jer on misli da Otac govori sa Sinom; kao što smo malo pre pokazali u pogledu Isaije, da je rekao ovako: Bog kaže Pomazaniku mome Gospodu, da neznabošci poslušaju pred njim. Jer je obećanje isto kod oba proroka, da će On biti Car: tako da je govor Božji upućen jednom te istom, mislim, Hristu Sinu Božjem. Budući da David kaže: Reče mi Gospod, nužno je reći da to nije David koji govori, niti bilo ko od proroka, u svoje sopstveno ime: jer nije čovek taj koji izgovara proroštva; nego Duh Božji, poistovećujući se i upodobljavajući se predstavljenim licima, govori u prorocima, i izgovara reči ponekad od Hrista, a ponekad od Oca.187

50. Dakle, sasvim prikladno Hristos kroz Davida kaže da razgovara sa Ocem; i sasvim dostojno govori druge stvari o sebi kroz proroke; kao i u drugim slučajevima, tako i na ovaj način kroz Isaiju: A sada ovako govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe da mu budem sluga, da mu sakupim Jakova i da mu prikupim Izrailja: i ja ću biti proslavljen pred Gospodom, i Bog moj biće mi sila. I reče: Velika će ti stvar biti da se zoveš sluga moj, da utvrdiš i učvrstiš pleme Jakovljevo, i da vratiš rasejanje Izrailjevo: i postavih te za svetlost neznabošcima,188 da budeš spasenje do kraja zemlje.

51. Ovde se, pre svega, vidi da je Sin Božji preegzistirao, iz činjenice da je Otac govorio sa Njim,189 i pre nego što se rodio otkrio Ga je ljudima: a zatim, da je bilo nužno da se rodi kao čovek među ljudima; i da Ga isti Bog sazdaje od utrobe, to jest, da se od Duha Božjeg rodi; i da je On Gospod svih ljudi, i Spasitelj onih koji veruju u Njega, kako Jevreja tako i drugih. Jer se jevrejski narod na hebrejskom jeziku naziva Izrailj, po Jakovu, njihovom ocu, koji je prvi bio nazvan Izrailj: a neznabošcima On naziva celo čovečanstvo. A to što Sin Očev sebe naziva slugom, (to je) zbog Njegove pokornosti Ocu: jer je i među ljudima svaki sin sluga svoga oca.

52. Da je, dakle, Hristos, budući Sin Božji pre svega sveta, sa Ocem; i budući sa Ocem190 takođe je blizu i tesno sjedinjen sa čovečanstvom; i da je Car svega, jer Mu je Otac sve podložio; i Spasitelj onih koji veruju u Njega — takve stvari objavljuju Pisma. Jer nije izvodljivo ni moguće nabrojati redom svaki tekst Svetog pisma; a iz ovih možeš razumeti i druge koji su na sličan način izgovoreni, verujući u Hrista, i tražeći razumevanje i shvatanje od Boga, da bi razumeo ono što su proroci govorili.

53. A da je ovaj Hristos, koji beše sa Ocem, budući Reč Očeva, potom imao da postane telo i postane čovek i podvrgne se procesu rođenja i rodi se od device i prebiva među ljudima, dok Otac svega izvršava Njegovo ovaploćenje191 — Isaija kaže ovako: Zato će vam sam Gospod dati znak: gle, devica će zatrudneti i rodiće sina, i nadenućete mu ime Emanuilo: maslo i med ješće; pre nego što upozna ili izabere zlo, izabraće dobro: jer, pre nego što dete upozna dobro ili zlo, odbaciće zlo da izabere dobro. Tako je objavio Njegovo rođenje od device; a da je bio zaista čovek, unapred je objavio Njegovim jedenjem; a i time što Ga je nazvao detetom; i dalje time što Mu je dao ime; jer je to običaj i za onoga koji se rađa.192 A Njegovo ime je dvostruko: na hebrejskom jeziku Mesija Isus, a na našem Hristos Spasitelj. I ta dva imena su imena dela koja su zaista izvršena. Jer je nazvan Hristos, zato što je kroz Njega Otac pomazao i ukrasio sve stvari; i zato što je pri svom dolasku kao čovek bio pomazan Duhom Boga i Oca svoga. Kao što i kroz Isaiju kaže o sebi: Duh je Gospodnji na meni: zato me pomaza da javim dobre vesti siromasima. A (nazvan je) Spasitelj zbog toga što je postao uzrok spasenja onima koji su u to vreme bili od Njega izbavljeni od svih bolesti i od smrti,193 a onima koji su kasnije poverovali u Njega začetnik spasenja u budućnosti i doveka.

54. Zbog toga je, dakle, On Spasitelj. A Emanuilo znači, u prevodu, S vama Bog;194 ili kao čežnjiv uzvik195 koji izgovara prorok, ovakav: S nama će biti Bog; prema čemu je to objašnjenje i pokazivanje objavljene dobre vesti. Jer Gle, kaže On, devica će zatrudneti i rodiće sina; a On, budući Bog, treba da bude sa nama. I, kao potpuno zadivljen196 ovim stvarima, on objavljuje u pogledu tih budućih događaja da će S nama biti Bog. I opet, o Njegovom rođenju isti prorok kaže na drugom mestu: Pre nego što se porodilja porodila, i pre nego što su došli porođajni bolovi, izmakla je i rodila muško dete. Tako je pokazao da je Njegovo rođenje od device bilo nepredviđeno i neočekivano.197 I opet isti prorok kaže: Jer nam se rodi sin, i dade nam se dete:198 i ime će mu biti Divni Savetnik, Bog silni.199

55. On Ga naziva Divnim Savetnikom, misleći na Oca: čime se objavljuje da Otac sve stvari čini zajedno sa Njim; kao što je sadržano u prvoj knjizi Mojsijevoj koja se zove Postanje: I reče Bog, Da načinimo čoveka po svom obličju i podobiju. Jer se na ovom mestu vidi Otac koji govori Sinu,200 Divnom Savetniku Očevom. Osim toga, On je i naš Savetnik, koji daje savet; ne prisiljavajući kao Bog,201 iako je Bog silni, (kako) on kaže; nego dajući savet da ostavimo neznanje i steknemo znanje, i da odstupimo od zablude i dođemo ka istini, i da odbacimo raspadljivost i primimo neraspadljivost.

56. I opet Isaija kaže: I poželeće da su bili spaljeni ognjem: jer nam se rodi dete, i dade nam se sin; kome je vlast na ramenima njegovim, i ime mu se zove Anđeo velikog saveta. Jer ću doneti mir vladarima, opet mir i zdravlje njemu. Velika je vlast njegova, i miru njegovom nema kraja, na prestolu Davidovom i nad carstvom njegovim, da napreduje i dovrši, da pomogne i preduzme, 202 u pravdi i sudu od sada i doveka. Jer se time Sin Božji objavljuje i kao rođen i takođe kao večni Car.203 A poželeće da su bili spaljeni ognjem (rečeno je) o onima koji ne veruju u Njega, i koji su Mu učinili sve što su učinili: jer će reći na sudu, koliko bi bolje bilo da smo bili spaljeni ognjem pre nego što se Sin Božji rodio, nego da, kada se rodio, nismo poverovali u Njega. Jer za one koji su umrli pre nego što se Hristos pojavio postoji nada da na sudu vaskrslih204 mogu zadobiti spasenje, i to takvi koji su se bojali Boga i umrli u pravednosti i imali u sebi Duha Božjeg, kao patrijarsi i proroci i pravednici. Ali za one koji nakon Hristovog javljanja nisu poverovali u Njega, postoji na sudu osveta bez pomilovanja. A u ovome: Kome je vlast na ramenu njegovom, u praobrazu je objavljen krst, na koji je bio prikovan.205 Jer ono što je bilo i jeste sramota za Njega, i zbog Njega za nas,206 naime krst, upravo to jeste, kaže on, Njegova vlast, budući znak Njegovog carstva. I, Anđeo velikog saveta, kaže on; to jest, Očevog207 koga nam je On objavio.