Isus je uzvišeniji od anđela

Jehovini svedoci tvrde da je Isus u svom stanju pre ovaploćenja bio arhanđel Mihailo. Dalje tvrde da ga je, nakon Hristove zemaljske misije, Jehova Bog ponovo stvorio u njegovom prvobitnom načinu postojanja kao Mihaila, čime poriču njegovo telesno vaskrsenje:

„Biblijski dokazi ukazuju na to da se ime Mihailo odnosilo na Božjeg Sina pre nego što je napustio nebo da bi postao Isus Hristos, kao i nakon njegovog povratka. Jedino se za Mihaila kaže da je ,arhanđel', što znači ,glavni anđeo' ili ,prvi anđeo'. Taj izraz se u Bibliji javlja samo u jednini. Čini se da to podrazumeva da postoji samo jedan koga je Bog odredio za poglavara ili starešinu anđeoske vojske. U 1. Solunjanima 4:16 glas vaskrslog Gospoda Isusa Hrista opisuje se kao glas arhanđela, što ukazuje na to da je on zapravo i sam arhanđel. Ovaj tekst ga prikazuje kako silazi s neba sa ,zapovedničkim pozivom'. Stoga je jedino logično da glas koji izgovara taj zapovednički poziv bude opisan rečju koja ne bi umanjila niti okrnjila vlast koju Hristos Isus sada ima kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima. (Matej 28:18; Otkrivenje 17:14) Kada bi se oznaka ,arhanđel' odnosila ne na Isusa Hrista, nego na druge anđele, onda pominjanje ,arhanđelovog glasa' ne bi bilo prikladno. U tom slučaju bio bi opisan glas manje vlasti od glasa Sina Božjeg.“ (Aid to Bible Understanding [Brooklyn NY; Watch Tower Bible and Tract Society, 1971], str. 1152)

„… Dakle, dokazi ukazuju na to da je Sin Božji bio poznat kao Mihailo pre nego što je došao na zemlju i da je pod tim imenom poznat i od svog povratka na nebo, gde prebiva kao proslavljeni duhovni Sin Božji.“ (Reasoning from the Scriptures, str. 218)

Rasuđivanje Jehovinih svedoka ozbiljno je manjkavo. Prvo, oni pogrešno pretpostavljaju da, budući da se u Bibliji jedino Mihailo oslovljava kao arhanđel, to znači da postoji samo jedan arhanđel. Sveto pismo nigde ne kaže da postoji samo jedan arhanđel. Zapravo, 1. Solunjanima 4:16 ukazuje na to da se Hristov dolazak najavljuje glasom jednog arhanđela, a ne glasom tog arhanđela, što jasno podrazumeva da postoji više od jednog arhanđela. Da je postojao samo jedan, mogao je biti upotrebljen grčki određeni član kako bi se to naznačilo.

Potvrdu činjenice da Mihailo nije jedini arhanđel nalazimo i kod Danila:

„A knez carstva Persijskog stajao je naspram mene dvadeset i jedan dan; i gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe da mi pomogne i ostavih ga ondje sa knezom carstva Persijskoga.“ Danilo 10:13

Jevrejski izraz za „kneza“ jeste Sar. Reč za „glavni“ jeste jevrejsko ri'shown ili ri'shon. Prema delu The Hebrew-Greek Key Study Bible's Lexical Aid to the Old Testament, ona znači:

7223. Ri'shown ili ri'shon; ovaj jevr. pridev izveden je od 7221. Znači prvi (po mestu, vremenu ili rangu), najistaknutiji, glavni, pređašnji, raniji, prethodni, drevni; (kao pril.) prvo, pre, ranije, nekada. Ova reč se javlja 182 puta u Starom zavetu i ima veoma širok raspon značenja. U pogledu vremena znači prvi (Postanje 32:17; Brojevi 10:13, 14), prethodni (Brojevi 21:26). Ili nekadašnji (Isaija 43:18; 46:9; Danilo 11:29). „Pređašnje stvari“ u proročkim kontekstima označavaju prošle grehe Izrailja i Božji sud nad njima (Isaija 42:9). Postojali su praoci ili patrijarsi (Ponovljeni zakoni 19:14), pređašnji dani (Ponovljeni zakoni 10:10), raniji proroci (Zaharija 1:4; 7:7, 12) i ono što je ranije bilo prorečeno (Isaija 42:9; 43:9; 48:3). Postanje 40:13 označava pređašnji položaj. Drugo osnovno značenje jeste „prvi u nizu“. To je suprotnost reči 'acharown (314). Može se odnositi na prvi mesec (Izlazak 40:2), prvi dan (Izlazak 12:15), pređašnji hram (Jezdra 3:12) ili na prvenca (Postanje 25:25 i dalje). Ponekad označava najistaknutijeg u nizu, npr. Bog je Prvi i Poslednji (Isaija 41:4). Najistaknutiji ljudi sedeli su na gozbi na prvom mestu (Jestira 1:14; up. Luka 14:7-11). Ri'shown se odnosi na prvenstvo (Postanje 13:4; 33:2; Jezdra 9:2). U Postanju 8:13 znači prvi u vremenskom sledu. Najčešća upotreba jeste u smislu „pre“ ili „ranije“ (Postanje 28:19; Ponovljeni zakoni 13:9). Vidi ove grč. reči: proteros (4387), protos (4413), emprosthen (1715), i arche (746). (Isto, Chattanooga, TN; AMG International, Inc., 1990, str. 1774, br. 7223)

Dakle, izraz ri'shon ovde je ekvivalent grčkoj reči arche, upravo onom izrazu koji se koristi kao prefiks u reči _arh_anđel. Činjenica da je Mihailo jedan od glavnih, odnosno „arh“ knezova, pretpostavlja postojanje drugih arhanđela.

Drugo, neopravdana je pretpostavka da to što Hristos silazi s glasom arhanđela podrazumeva da je on taj anđeo. Biblija ukazuje na to da će anđeli pratiti Hrista pri njegovom Drugom dolasku. Uporedite kurzivom istaknute delove 1. Solunjanima 4:16 sa odlomcima koji slede:

„Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba“

„I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.“ Matej 24:30-31

„I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši. I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.“ Otkrivenje 14:14-16

Ako je rasuđivanje u delu Aid to Bible Understanding ispravno, bili bismo primorani da pretpostavimo da anđelov glasni poklič nekako umanjuje Hristovu vlast kao Cara nad carevima i Gospodara nad gospodarima. Ima još:

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje.“ Matej 25:31

„kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje“ 2. Solunjanima 1:7

U svetlu ovih odlomaka, 1. Solunjanima 4:16 ne mora se odnositi na Hrista kao arhanđela, već može značiti da će Hrista pratiti arhanđel kada dođe.

Treće, u Novom zavetu postoji čitavo poglavlje koje izričito pobija shvatanje da je Isus anđeo. U Jevrejima 1 nadahnuti pisac teksta čini sve da dokaže da je Isus neizmerno uzvišeniji od anđela. Isus je prikazan i kao Tvorac Božje nebeske vojske i kao Onaj koga anđeli obožavaju. Analiza samog teksta to temeljno pokazuje:

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio;“ Jevrejima 1:1-2

Isus je istovremeno Onaj kroz koga je Bog stvorio svemir i naslednik Božjeg imanja. Celokupno Božje stvorenje pripada Hristu, i on je upravo Onaj koji suvereno vlada nad svim na nebu i na zemlji. (Up. Matej 28:18; Jovan 16:15; 17:10)

To samo po sebi dovoljno pobija shvatanje da je Isus anđeo, budući da Poslanica Jevrejima jasno uči da Bog nije potčinio svet anđelima:

„Jer Bog ne pokori anđelima onaj svijet koji dolazi, o kojem govorimo. Neko pak negdje posvjedoči govoreći: Šta je čovjek da ga se sjećaš, ili sin čovječiji da ga pohodiš? Učinio si ga privremeno manjim od anđela, slavom i čašću ovjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku tvojih; Sve si pokorio pod noge njegove. I pošto mu pokori sve, ništa mu ne ostavi nepokoreno. Ali sada još ne vidimo da mu je sve pokoreno. A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve.“ Jevrejima 2:5-9

Uporedite to sa onim što se drugde govori o Isusu:

„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:24-28

„Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:20-23

Budući da je svet pod Hristovom vlašću, time se utvrđuje da Isus nije anđeo.

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ (grč. charakter, hupostaseos) Jevrejima 1:3

Izraz charakter podrazumeva da Isus savršeno odražava Očevu supstanciju, budući da mu je jednak po suštini i prirodi. Theological Dictionary of the New Testament, čiji su urednici Gerhard Kittel i Gerhard Friedrich, navodi:

„Sagledavajući Hristovo uzvišenje i preegzistenciju, oni opevaju njegovu večnu prirodu. Budući da su Božja slava i hipostas sinonimi, Hristos i odražava tu slavu i nosi otisak te prirode. Kroz Sina Bog biva predstavljen i deluje. Sin, kao Božja slika i otisak, i sadrži Božju slavu i otkriva je. Kao Vladar kosmosa, on sve podržava svojom silnom rečju; svojim poniženjem i uzvišenjem postao je za nas uzrok večnog spasenja, a putem učeništva Bog vodi u slavu one koji se u njega uzdaju kao svoju decu (2:10). Sinovljev karakter kao slike jeste suštinska pretpostavka svega njegovog spasiteljskog dela… Reč je o poniženom i uzvišenom Hristu koji nosi sam pečat Božje prirode.“ (Isto, skraćeno izdanje u jednom tomu priredio George W. Bromiley [Grand Rapids; Eerdmans, 1985], str. 1309; kurziv moj)

Murray J. Harris napominje:

„Kada se za Sina kaže da je ,sjajna svetlost Božje slave (on apaugasma te doxes)' (st. 3, JB) i da nosi ,otisak Božje prirode (charakter tes hupostaseos autou)' (st. 3), on se opisuje kao suštinski nosilac Božje prirode, a da mu pritom nije dat generički naziv ,Bog'.“ (Harris, Jesus as God: The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus [Grand Rapids; Baker Book House, 1992], str. 222; kurziv moj)

Vine's Complete Expository Dictionary of Old and New Testament Words with Topical Index navodi:

„U Novom zavetu se ta reč (charakter) metaforički koristi u Jevrejima 1:3, za Sina Božjeg kao ,pravu sliku (na margini: ,otisak') njegove suštine', RV. Taj izraz kazuje da je on ,i lično različit od Onoga, a ipak doslovno jednak Njemu čije je suštine adekvatan otisak' (Liddon). Sin nije tek Njegova ,slika' (Njegov charakter), On jeste ,slika' ili otisak Njegove supstancije, odnosno suštine.“ (Merrill F. Unger i William White Jr. [Nashville, TN; Thomas Nelson Pub., 1996], str. 319; kurziv moj)

Sama činjenica da Hristos večno postoji sa apsolutnom punoćom Božje supstancije pobija shvatanje da je Isus tek anđeo.

Biblija izričito jasno kaže da nema anđela koji potpuno i savršeno liči na Jehovinu suštinu:

„Jer ko se na nebu može porediti s Jehovom? Ko je među Božjim sinovima kao Jehova?“ Psalam 89:6, prevod Novi svet

Očigledan odgovor jeste da niko ne liči na Jehovu ni po prirodi ni po silnim delima. Budući da Isus savršeno odražava Božju suštinu i da je po prirodi potpuno božanski, on stoga ne može biti jedan od tih stvorenih sinova Božjih, tj. anđela.

„I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni.“ (grč. kreitton, diaphoroteron) Jevrejima 1:4

Izraz kreitton se u Poslanici Jevrejima koristi da označi i položajnu i kvalitativnu nadmoć. Uporedite sledeće navode:

„Ukida se, dakle, pređašnja zapovijest zbog njene nemoći i nekorisnosti, – Jer Zakon ništa nije doveo do savršenstva, – a uvodi se bolja nada kroz koju se približujemo Bogu.“ (grč. kreittonos) Jevrejima 7:18-19

„A sada Ovaj dobi toliko uzvišenije služenje koliko je posrednik boljega Zavjeta, koji je na boljim obećanjima zasnovan.“ (grč. diaphoroteros, kreittonos, kreittosin) Jevrejima 8:6

„Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih.“ (grč. kreittosi) Jevrejima 9:23

„I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ (grč. kreitton) Jevrejima 12:24

U svetlu navedenog, Isus nije viši od anđela samo zbog svog uzvišenja nakon vaskrsenja, već je i po prirodi uzvišeniji. Hristos, budući po suštini Bog, veći je od anđela, koji su samo Božje sluge stvorene da vrše njegovu volju. Ta nadmoć jasno se ističe imenom koje je Hristos nasledio, a to ime jeste „Sin“:

„Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.“ Jevrejima 1:5

Očigledan odgovor na ovo pitanje jeste da Bog nikada nijedno anđeosko biće nije oslovio kao svog sina. Sama činjenica da Bog Isusa naziva svojim sinom znači da on nikako ne može biti anđeo.

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ (grč. prototokon) Jevrejima 1:6

Isus je Božji prvorođeni, a taj naziv se koristi da pokaže Hristovo prvenstvo i nadmoć nad svim stvorenjem. On ne podrazumeva da je Isus prvo Božje stvorenje, kako Jehovini svedoci pogrešno pretpostavljaju. (Up. Kološanima 1:15-18; 1. Dnevnika 5:1-2; Psalam 89:26-27; Jeremija 31:9)

Pošto je on Božji preuzvišeni Sin, anđeli su dužni da ga obožavaju kao suverenog Tvorca, Održavaoca i Vladara svega stvorenja. Ovaj stih snažno pobija svaki pokušaj da se Isus posmatra kao puko stvoreni anđeo, a naročito kao arhanđel Mihailo. Da je Isus bio jedan od anđela, stih ne bi glasio „neka mu se poklone svi anđeli Božiji“, nego „neka ga obožavaju svi ostali Božji anđeli“.

Zapravo, Kula stražara je svojevremeno koristila upravo ovaj stih da dokaže da Isus nije arhanđel Mihailo:

„Njegov položaj suprotstavljen je položaju ljudi i anđela, jer je on Gospod i jednih i drugih, pošto ima ,svu vlast na nebu i na zemlji'. Otuda se kaže: ,Neka ga obožavaju svi anđeli Božji'; [to mora uključivati i Mihaila, glavnog anđela; dakle, Mihailo nije Sin Božji] a razlog je taj što je on ,nasleđem dobio uzvišenije Ime od njih'.“ (Watchtower, novembar 1879, str. 4; podebljanje i kurziv moji)

„A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.“ Jevrejima 1:7

Anđeli su prikazani kao vetrovi i plamenovi ognja poslati da vrše Božju volju. Ali Sin je drugačiji. Koliko je drugačiji, postaje očigledno u sledećim stihovima.

„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ (grč. ho Theos) Jevrejima 1:8-9

Isus se oslovljava kao Bog koji vlada zauvek. On nije tek anđeo koji je postavljen da vlada na Božjem prestolu. Kao božanski Sin, Isus poseduje punoću Božje suštine. On nije delimično božansko biće koje je stvorio Jehova Bog. Naprotiv, Isus je večni Bog koji vlada u nebeskoj slavi zajedno sa Ocem.

Osim toga, Jevrejima 1:7 utvrđuje da su anđeli po prirodi sluge. U knjizi Otkrivenja nam se takođe kaže:

„I reče mi: Napiši: Blaženi su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Jagnjetovu. I reče mi: Ovo su istinite riječi Božije. I padoh pred noge njegove da mu se poklonim. I reče mi: Pazi, nemoj! Ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo; Bogu se pokloni – jer je svjedočanstvo Isusovo duh proroštva.“ Otkrivenje 19:9-10

„I ja, Jovan, čuh i vidjeh ovo. I kada čuh i vidjeh, klanjajući se padoh pred noge anđela koji mi ovo pokaza. I reče mi: Pazi, nemoj! I ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni.“ Otkrivenje 22:8-9

Ipak, Novi zavet jasno uči da je Isus postao sluga tek pri ovaploćenju:

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“ Filipljanima 2:5-8

To što je Isus postao sluga tek kada je postao čovek potvrđuje da pre ovaploćenja Isus nije postojao u obličju sluge. Budući da je tako, Isus nije mogao biti anđeosko stvorenje pre ovaploćenja, jer bi u tom slučaju već postojao u obličju sluge. Time se još jednom utvrđuje da je Isus večni Bog, a ne tek anđeosko stvorenje.

„I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:10-12

Pisac prikazuje Boga kako Isusa oslovljava kao nepromenljivog Tvorca i Održavaoca svega stvorenja, naime kao Jehovu Boga Svemogućeg! (Up. Psalam 102:25-27)

Dakle, za razliku od anđela koji se u jednom trenutku pojavljuju kao vetar, a u sledećem kao plamenovi ognja, Isus je nepromenljivi Bog Tvorac. Iako se zemlja i nebesa istroše, Isus ostaje isti. On je i Tvorac svemira i njegov Nepromenljivi Održavalac. Pisac nije mogao jasnije opisati Isusa kao ovaploćeno Božanstvo.

Štaviše, time se utvrđuje i to da Isus nikada nije prestao da bude Bog, čak ni kada je postao čovek. To je očigledno iz činjenice da pisac gleda unazad, u vreme pre ovaploćenja, kada je Isus stvorio sve. Nadahnuti pisac potvrđuje da je i pre stvaranja, a još više sada, Gospod Isus nepromenljiv, za razliku od svemira koji propada.

Stoga, budući nepromenljiv, Hristos nikada ne može prestati da bude po samoj „prirodi Bog“, što potvrđuje Jevrejima 13:8:

„Isus Hristos je isti juče i danas i u vijekove.“ (Up. Filipljanima 2:6)

Jedina je razlika u tome što je Hristos pri ovaploćenju uzeo ljudsku prirodu ne prestajući da bude Bog. Kao čovek, Hristos je rastao, ali u pogledu svoje božanske prirode ostao je ono što je bio pre svog rođenja.

Ovaj činilac dovoljno pobija teologiju Jehovinih svedoka, koja uči da je Isus kao Mihailo postao čovek i da, dok je bio čovek, više nije bio anđeo. Jehovini svedoci zatim tvrde da se Hristos nakon svoje smrti vratio u stanje arhanđela. Dakle, Isus Jehovinih svedoka bio je anđeo koji se pretvorio u čoveka i koji je nakon vaskrsenja ponovo postao arhanđel Mihailo.

Evo poslednjeg niza dokaza koje pisac iznosi u prilog Isusove nadmoći nad anđelima:

„A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:13-14

Bog nikada nije uzvisio nijedno anđeosko stvorenje da sedne s njegove desne strane. Činjenica da je Isusa uzvisio na najviši zamislivi položaj dokazuje da je učenje Jehovinih svedoka o Hristu kao Mihailu jednostavno pogrešno. Ono je biblijski neodbranjivo.

Da sažmemo biblijske podatke: otkrili smo da Isus nije Mihailo arhanđel. Umesto toga, Poslanica Jevrejima potvrđuje sledeće:

1 Isus je tačan duplikat/otisak Božje supstancije (up. 1:3).

2 Isus je Onaj kroz koga je sve stvoreno i Održavalac stvaranja (up. 1:2).

3 Isus je Začetnik spasenja (up. 1:3b).

4 Isus je Sin Božji (up. 1:5).

5 Anđeli obožavaju Isusa (up. 1:6).

6 Isus je Bog (up. 1:8).

7 Isus je večni Car (up. 1:8).

8 Isus je Jehova (up. 1:10-12; Psalam 102:25-27).

9 Isus je nepromenljiv (up. 1:10-12).

10 Isus sedi Bogu s desne strane. (up. 1:3b, 13)

Ovi činioci utvrđuju pravoverni trinitarni stav da je Isus Bog Sin, druga Ličnost Trojedinog Božanstva. Ne postoji apsolutno nikakav dokaz koji podupire stav Jehovinih svedoka da je Isus tek arhanđel.

U molitvi se nadamo da će čitalac upoznati onoga koji je istiniti Bog i večni život, Isusa Hrista, našeg vaskrslog Gospoda. (1. Jovanova 5:20)

Svi biblijski navodi preuzeti su iz prevoda New International Version (NIV).

(Napomena – Za biblijsku odbranu prevođenja Jevrejima 1:8 kao „tvoj presto, o Bože“, nasuprot prevodu Novi svet Jehovinih svedoka koji glasi „Bog je tvoj presto“, pogledajte knjigu Murraya J. Harrisa Jesus as God****, str. 187-228)