Kuran potvrđuje: Juda identifikuje Isusa kao Boga u telu!

Kuran objavljuje da Alah ne dopušta svojim sledbenicima da bilo kog proroka služe kao svoga Gospoda:

„Nije primereno čoveku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i verovesništvo, a zatim da govori ljudima: „Mene obožavajte, a ne Allaha!“ Nego: „Budite učeni i pobožni, zato što Knjizi podučavate i što je i sami proučavate!" On vam ne naređuje da anđele i verovesnike smatrate božanstvima. Zar da vam naređuje neverovanje, nakon što ste postali Njemu predani?!“ S. 3:79-80 Arberi

Islamsko pismo takođe tvrdi da je Alah Gospod koji dolazi sa svojim anđelima da sudi zemlji:

„Uistinu, kada Zemlja bude zdrobljena u komadiće, i kada dođe tvoj Gospodar, a anđeli budu sve red do reda, i kada taj dan Pakao bude primaknut, tada će čovek da se seti - a na šta mu je sećanje?!“ S. 89:21-23 Arberi

Ovde stvar postaje veoma zanimljiva.

U kratkoj Judinoj poslanici, koja se sastoji od svega dvadeset pet stihova, pisac sebe označava kao slugu Isusa Hrista, a Hrista opisuje kao Gospoda koji će doći sa svojim mirijadama svetih da sudi bezbožnima i da svoju milost podari svojim sledbenicima:

„Juda, sluga Isusa Hrista, a brat Jakovljev, prizvanima, osvećenima Bogom Ocem i sačuvanima Isusom Hristom:“… „Ali i za ove prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: Gle, ide Gospod sa hiljadama hiljada svetih svojih, Da učini sud nad svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve drske riječi koje bezbožni grješnici govoriše protiv Njega.“… „A vi, ljubljeni, sjetite se riječi koje su već kazali apostoli Gospoda našeg Isusa Hrista, Jer vam govorahu da će se u posljednje vrijeme pojaviti rugači koji će hoditi po svojim bezbožnim željama. Ovo su oni koji stvaraju razdore, čulni su i Duha nemaju. A vi, ljubljeni, izgrađujte sebe svojom najsvetijom vjerom, moleći se u Duhu Svetome, Održite sebe u ljubavi Božijoj, očekujući milost Gospoda našeg Isusa Hrista za život vječni.“ Judina 1:1, 14-15, 17-21

Reći da je ovo šokantno bilo bi blago rečeno, budući da bi Juda, kao monoteistički Jevrejin, znao da nema drugoga Gospoda na nebu osim Jehove:

„Koga imam na nebu, i s tobom ničega neću na zemlji.“ Psalam 73:25

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima! Kao što su oči slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oči sluškinjine u ruku gospođe njezine, tako su oči naše u Gospoda Boga našega dok se smiluje na nas.“ Psalam 123:1-2

Štaviše, nebeski anđeli jesu sluge stvorene da služe Bogu i onima koji nasleđuju spasenje:

„A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.“… „Nisu li svi oni duhovi za služenje, koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje?“ Jevrejima 1:7, 14

„I ja, Jovan, čuh i vidjeh ovo. I kada čuh i vidjeh, klanjajući se padoh pred noge anđela koji mi ovo pokaza. I reče mi: Pazi, nemoj! I ja sam sluga kao i ti i kao braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni.“ Otkrivenje 22:8-9 – up. 19:10

Stoga nijedan bogobojazni Jevrejin nikada ne bi gledao na anđeosko stvorenje kao na svoga gospoda kome služi.

Prema tome, Juda bi bolje znao nego da tvrdi kako je sluga nekog nebeskog stvorenja, oslovljavajući to stvoreno biće kao svoga Gospoda i Gospoda svih istinskih vernika.

Otuda, jedini način na koji je ovaj nadahnuti pisac mogao da slavi Hrista kao svoga Gospoda sa neba, kao i Gospoda svih istinskih vernika, i da sebe označi kao Hristovog slugu, jeste taj da je Juda verovao kako je Isus Bog u telu, iako je različit od Oca i Svetog Duha.

To nije sve. Juda je otišao čak dotle da Hrista izričito nazove našim jedinim suverenim Bogom i Gospodom!

„Jer se uvukoše neki ljudi odavno unaprijed zapisani za ovu osudu, bezbožnici koji blagodat Boga našega izvrću na razvrat, i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista.“ (ton monon despoten Theon kai Kyrion hemon ‘Iesoun Christon). Judina 1:4

Rečenica na grčkom je ono što se obično naziva Granvil Šarpova konstrukcija, tačnije, ona spada pod Šarpovo prvo pravilo o upotrebi određenog člana („taj/ovaj“) u novozavetnom grčkom. Prema tom pravilu, kada imate dve ili više ličnih imenica u jednini, koje nisu vlastita imena i koje su povezane grčkim veznikom kai („i“), pri čemu se određeni član pojavljuje samo pred prvom imenicom, onda se sve one odnose na istu Osobu. Upravo to imamo ovde kod Jude.

Evo korisne beleške koja ovu tačku jasnije iznosi:

21tn Izrazi „Gospodar i Gospod“ odnose se oba na istu osobu. Konstrukcija u grčkom poznata je kao Granvil Šarpovo pravilo, nazvano po engleskom filantropu i lingvisti koji ga je prvi jasno formulisao 1798. godine. Šarp je ukazao da u konstrukciji član-imenica-καί-imenica (gde καί [kai] = „i“), kada su dve imenice u jednini, lične i zajedničke (tj. nisu vlastita imena), one UVEK imaju isti referent. Ilustracije poput „prijatelj i brat“, „Bog i Otac“ itd. obiluju u NZ i dokazuju Šarpovu tvrdnju. Za širu raspravu videti ExSyn 270-78. Vidi takođe Titu 2:13 i 2. Petrova 1:1. (New English Translation [NET] https://netbible.org/bible/Jude+1; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Iako se odnosi na kraće čitanje koje se nalazi u nekim ranim grčkim svedocima, pravilo se ipak i ovde primenjuje.

Stoga grčka konstrukcija ovde upotrebljena u suštini znači da je Juda opisao vaskrslog Hrista kao našega jedinog Vladara (despotes) Boga i Gospoda, zbog čega sledeći prevodi tekst prenose ovako:

„i odriču se jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista.“ Young’s Literal Translation (YLT)

„jedinoga Vladike i Gospoda našega Isusa Hrista.“ World English Bible (WEB)

Stih koji neposredno sledi pruža dodatnu potvrdu da je Juda nameravao da Hrista identifikuje kao Gospoda Boga Svemogućeg:

„i Gospoda našega Isusa Hrista. A hoću da vas podsjetim, što vi svakako znate, da Gospod spasivši narod iz zemlje egipatske, pogubi zatim one koji ne vjerovaše;“ Judina 1:4-5

Kontekst jasno pokazuje da Gospod koji je izbavio Izrailjce iz egipatske zemlje, i koji ih je potom uništio zbog njihovog neverovanja, nije bio niko drugi do naš Gospod Isus Hristos u svom preljudskom postojanju!

Zapravo, mnogi od najranijih svedoka zaista čitaju „Isus“, čime identitet Gospoda ovde postaje izričitiji. Kako NET objašnjava:

sn Konstrukcija naš Gospodar i Gospod, Isus Hristos u 4. stihu sledi Granvil Šarpovo pravilo (vidi belešku uz Gospod). Ta konstrukcija SNAŽNO implicira božanstvo Hrista. Za njom sledi izjava da je Isus bio uključen u spasenje (i kasniji sud) Jevreja. On se, dakle, mora poistovetiti sa Gospodom Bogom, Jahveom. Peti stih onda jednostavno razrađuje ono što je implicitno u 4. stihu.

tc ‡ Čitanje ᾿Ιησοῦς (Iēsous, „Isus“) nekoliko naučnika smatra suviše teškim, budući da podrazumeva predstavu o Isusu koji deluje u ranoj istoriji naroda Izrailja. Međutim, ne samo da ovo čitanje uživa najjaču podršku raznovrsnih ranih svedoka (npr. A B 33 81 1241 1739 1881 2344 pc vg co Or), nego mnoštvo varijanti pokazuje da je prepisivačima ono bilo neprijatno, jer su, kako izgleda, ᾿Ιησοῦς zamenjivali sa κύριος (kurios, „Gospod“) ili θεός (theos, „Bog“) (mada P ima intrigantno čitanje θεὸς Χριστός [theos Christos, „Bog Hristos“] umesto ᾿Ιησοῦς). Pored dokaza navedenih u NA za ovo čitanje, primetiti i {88 322 323 424 665 915 2298 eth Cyr Hier Bede}. Koliko god čitanje ᾿Ιησοῦς bilo teško, u svetlu 4. stiha i u svetlu napretka otkrivenja (budući da je Judina poslanica jedna od poslednjih sastavljenih knjiga NZ), ono je sasvim primereno. (Isto; isticanje velikim slovima i podvlačenjem je moje)

Ko bi pomislio da će tako kratka poslanica sadržati toliko dokaza za večno božanstvo Gospoda Isusa Hrista?

Da sumiramo našu raspravu: nadahnuti pisac sebe je označio kao slugu vaskrslog Isusa, a proslavljenog Hrista opisao je kao Gospoda neba koji će doći sa svojim nebeskim vojskama da sudi svetu.

Prema Kuranu, ovo u suštini dokazuje da je Juda obožavao Hrista kao Boga Svemogućeg u telu, budući da islamsko pismo otvoreno svedoči da je jedino nebesko Biće kome se sme služiti, i jedini Gospod koji dolazi sa svojim anđelima da sudi, upravo Alah, koji bi trebalo da bude istiniti Bog Avramov.

Stoga, kakav je još dokaz muslimanima potreban da su nadahnuti pisci Svetog pisma, poput Jude, zaista verovali u Isusa Hrista i obožavali ga kao svoga Boga i Spasitelja? I šta je još potrebno da bi se uverili da je Muhamed bio lažni prorok koji je protivrečio učenjima Gospoda Isusa i njegovih blaženih sledbenika?

Ako nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati preuzeti su iz Ovlašćenog prevoda kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma.

Za dalje čitanje

Ponovno razmatranje pitanja logičke koherentnosti Trojstva, 2. deo (https://answeringislam.net/Responses/Osama/zawadi_trinity_r2_2.htm)