Kuran svedoči: Isus je večna stvaralačka Reč Božja
U saglasnosti sa istinitom Rečju Božjom,
„I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:10-11 Autorizovani prevod kralja Džejmsa (AV)
„Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće.“… „A ako li ja Duhom Božijim izgonim demone, onda je došlo k vama Carstvo Božije.“ Matej 12:17-18 AV
„Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju.“… „I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini.“… „Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovijestim siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovijedam zarobljenima da će biti pušteni, i slijepima da će progledati; da oslobodim potlačene;“ Luka 4:1, 14, 18 AV
„I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.“ Jovan 1:32-33 AV
„Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.“ Dela apostolska 10:37-38 AV
Kuran svedoči da je Isusa podržavao Sveti Duh:
„I Mi smo Mojsiju Knjigu dali i posle njega, jednog za drugim, poslanike slali. I Isusu, sinu Marijinom, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) smo ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik doneo ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali.“ S. 2:87 Pickthall
„Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. Sa nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni uzdigao. A Isusu, Marijinom sinu, smo jasne dokaze dali i svetim Duhom (anđelom Gavrilom) ga pomogli. Da je Allah hteo, oni se ne bi međusobno posle njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli, neki od njih su verovali, a neki su poricali. A da je Allah hteo, oni se ne bi međusobno ubijali! Ali, Allah radi ono što On želi.“ S. 2:253 Pickthall
„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao;“ S. 5:110 Khalifa
Ironično, ni autor(i)/urednik(ci) ni muslimanski tumači nisu shvatili jasne trinitarne implikacije ovih izjava. Naprotiv, islamski učenjaci i komentatori bili su potpuno neusaglašeni u opisu toga ko je ili šta je tačno bio i jeste Sveti Duh:
(87) Komentatori se slažu da duh ovde označava Gavrila. Ovo mišljenje prenosi se na osnovu autoriteta Katade, al-Sudija, Ibn ‘Abasa i Rabi‘a ibn Anasa. Ibn Zejd je, međutim, rekao: „Bog je Isusa osnažio Jevanđeljem, koje je duh, kao što je Bog i Kuran nazvao duhom. I Jevanđelje i Kuran jesu duh Božji, kao što On kaže: ‚I tako smo ti objavili duh po Našoj zapovesti‘“ (Kuran 42:52). Ibn ‘Abas je rekao: „duh je bio ime Božje kojim je Isus mogao da oživljava mrtve“ (Tabari, II, str. 320-321). Ar-Rabi‘ Ibn Anas je rekao: „To je bio duh koji je Bog udahnuo u njega.“ Tabarsi je, međutim, rekao: „Najbolje je tumačenje reći da je to bio Gavrilo. Ako se upita zašto je baš Isus, među svim prorocima, posebno pomenut kao onaj koga podržava Gavrilo, kada je i svaki drugi prorok bio podržan od njega, odgovoriće se da je tako pomenut zato što ga je Gavrilo pratio od mladosti do zrelog doba. Gavrilo se takođe javio Mariji kada je začela Isusa, najavio joj ga je i udahnuo Duh Božji u nju‘ (Tabarsi, I, str. 349).“ (Mahmoud M. Ayoub, The Qur’an and its Interpreters [State University of New York Press (SUNY), Albany, NY 1984], prvi tom, str. 124-125; podebljanje moje)
Dovoljno je reći da su navedena tumačenja o tome ko je i šta je Božji Duh prepuna ozbiljnih problema.
Za početak, suprotno Tabarsijevoj tvrdnji, reći da je Gavrilo Sveti Duh NIJE najbolje tumačenje, i to iz sledećih razloga.
Prvo, Kuran nigde ne poistovećuje Svetog Duha, Vernog Duha ili Božjeg Duha sa Gavrilom. Štaviše, kada je Muhamed upitan ko je Duh, izjavio je da ne zna, tvrdeći da je o preciznom identitetu Duha objavljeno tek malo znanja:
„Pitaju te o duši. Reci:“Šta je duša samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”“ S. 17:85 Pickthall
Ovo je bio savršen trenutak da Muhamed otvoreno i jednostavno poistoveti Duha sa Gavrilom, ako je to zaista mislio. Njegov odgovor pokazuje da ni na trenutak nije verovao da su Gavrilo i Sveti Duh jedno te isto biće.
Ovo me dovodi do moje sledeće tačke. Duh se redovno razlikuje od svih anđela:
„On šalje anđele s Objavom, po volji Svojoj, onim vernicima Svojim kojima hoće:“Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!”“ S. 16:2 Pickthall
„Njemu se penju anđeli i anđeo Gavrilo u danu koji pedeset hiljada godina traje.“ S. 70:4 Pickthall
„Na Dan kada anđeo Gavrilo i svi anđeli budu poređani u redove, neće progovoriti. Govoriće samo onaj kome Svemilosni dozvoli, a istinu će reći.“ S. 78:38 Pickthall
„anđeli i anđeo Gavrilo, sa dozvolom svoga Gospodara, se spuštaju u njoj zbog odluke svake.“ S. 97:4 Pickthall
Treće, Kuran opisuje Duha kao onoga koji izlazi iz samoga Boga, i to s izričitom svrhom da stvara i daje život:
„I kad tvoj Gospodar reče anđelima: „Ja ću da stvorim čoveka od suve gline, od glatkog blata. I kad mu dam lik i u njega udahnem dušu, vi mu se poklonite.““ S. 15:28-29 Pickthall
„I spomeni onu koja je sačuvala čednost - svoje devičanstvo, pa smo u nju udahnuli život, i nju i njenog sina smo učinili da budu svim svetovima znamenje.“ S. 21:91 (Muhammad Ahmed – Samira https://www.islamawakened.com/quran/21/st19.htm)
„I Mariju, kćer Joakimovu, koja je svoju nevinost sačuvala, pa smo u nju život udahnuli, i ona je u reči svoga Gospodara i Njegove knjige poverovala i bila je od onih koji su pokorni.“ S. 66:12 (Muhammad Ahmed – Samira https://www.islamawakened.com/quran/66/st19.htm)
Duh je očigledno udahnut u Adama i u Mariju kako bi oživeo prvog čoveka, čineći ga tako živim bićem, i kako bi blagoslovena majka čudesno začela sina bez polnog odnosa. Upravo je to ono što je Duh navodno rekao Mariji, naime, da je poslat da joj podari besprekornog sina:
„I spomeni iz Knjige Mariju: kada se od ukućana svojih povukla na istočnu stranu, i od njih uzela zaklon, Mi smo ka njoj poslali Našeg anđela i on joj se pokazao u potpunom ljudskom obliku. „Tražim zaštitu Svemilosnog od tebe, ako se Njega bojiš!“ Uzviknu ona. „A ja sam upravo izaslanik tvoga Gospodara“, reče on, „da ti poklonim čestitog dečaka!“ „Kako ću da imam dečaka?“ Reče ona, „kad me nijedan muškarac nije dodirnuo, a ja nisam bludnica.“ A on reče: „Eto tako, Gospodar tvoj je kazao: 'To je Meni lako, i zato da ga učinimo da bude znak ljudima i znak naše milosti.' Tako je unapred određeno.““ S. 19:16-21 Pickthall
Budući da Bog izdiše Duha, to znači da je on neodvojivi deo Božjeg sopstvenog večnog bića i da stoga ne može biti stvorenje. Ovo dodatno potvrđuje i Duhova sposobnost da stvara i daje život, osobine koje ga čine istinski božanskim po prirodi.
Imajući sve to u vidu, tvrdnja da je Sveti Duh ono što je Bog udahnuo u Isusa, ili u Mariju, postavlja dodatne izazove pred islamsku tvrdnju da Hristos nije bio ništa više od ljudskog stvorenja. Bilo koje od ova dva gledišta u suštini znači isto, naime, da je Isus zapravo Duh Božji koji je postao čovek od krvi i mesa.
Ovo gledište potkrepljuje sledeći odlomak:
„O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom verovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesija, Isus, Marijin sin, samo je Božji poslanik, i stvoren je rečju Njegovom, koju je Mariji dostavio, i život mu dao; zato verujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: „Trojica su!“ Prestanite, bolje vam je! Zaista je jedini bog samo Allah, Uzvišen neka je On, zar da ima dete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je svima dovoljan zaštitnik.“ S. 4:171 (Doslovan prevod reč po reč https://www.islamawakened.com/quran/4/st61.htm)
Primetimo da je Isus izričito poistovećen sa Rečju Božjom koja je sišla kao duhovno biće i ušla u Mariju, očigledno s izričitom svrhom da postane čovek. Zbog toga islamska tradicija naziva Isusa Kalimatullah („Reč Božja“) i Ruhullah („Duh Božji“):
Ruh-Ullah – Duh Božji, poseban naziv koji je prorok Muhamed dao Isusu (A. A.) (M. A. Qazi, Concise Dictionary of Islamic Terms [Kazi Publications, Chicago IL, 1979], str. 57; podebljanje moje)
„… Otići će Isi i reći: ‚O Isa! Ti si Poslanik Alahov i Njegova Reč koju je bacio Merjemi i duh od Njega. Govorio si ljudima dok si bio u kolevci. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara. Zar ne vidiš šta trpimo?‘ Isa će reći: ‚Moj Gospodar je danas gnevan takvim gnevom kakav nikada ranije nije postojao niti će ikada više postojati,‘ I NIJE POMENUO NIKAKAV GREH. ‚O dušo moja! Dušo moja! Dušo moja! Idite nekom drugom. Idite Muhamedu.‘ (Aisha Bewley, The Sahih Collection of al-Bukhari, Poglavlje 68. Knjiga tefsira; podebljanje, velika slova i podvlačenje moji)
Jami` at-Tirmidhi
Poglavlja o vrlinama
Prenosi Ibn ‘Abas:
da je grupa ljudi iz redova ashaba Alahovog Poslanika sedela i čekala ga. Rekao je: „Zatim je izašao, tako da je, kada im se približio, čuo kako razgovaraju, i čuo je šta govore. Neki od njih rekoše: ‚Zadivljujuće je što je Alah, Moćni i Uzvišeni, uzeo halila (bliskog prijatelja) iz Svog stvorenja. Uzeo je Ibrahima za halila.‘ A neki od njih rekoše: ‚To nije zadivljujuće koliko govor Musau; govorio mu je stvarnim govorom.‘ A neki rekoše: ‚A Isa je REČ ALAHOVA i Njegov Duh.‘ A neki rekoše: ‚Adema je Alah izabrao.‘ Tada je izašao pred njih, nazvao im selam i rekao: ‚Čuo sam vaše reči i vaše divljenje što je Ibrahim Alahov halil, i on to jeste, i što je Musa onaj kome je Alah govorio, i on to jeste, i da je Isa DUH ALAHOV i NJEGOVA REČ, i on to jeste, i da je Adema izabrao Alah, i on to jeste…
Ocena: Da’if (Darussalam)
Engleska referenca: tom 1, knjiga 46, hadis 3616
Arapska referenca: knjiga 49, hadis 3976 (Sunnah.com; velika slova, kurziv i podvlačenje naši)
Budući da Božji Duh stvara i daje život, ovo nam pomaže da razumemo zašto Isus u Kuranu stvara i udiše život u nežive predmete od gline,
„I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih! On će da govori ljudima i u kolevci, i kao odrastao, i on je jedan od dobrih!“ Ona reče: „Gospodaru moj, kako ću ja da imam dete kada me muškarac nije dodirnuo?!“ „Eto, tako“, reče, „Allah stvara šta On želi. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' I to bude.“ On će da ga poduči Knjizi i mudrosti, i Tori i Jevanđelju. I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete.“ S. 3:45-49 Arberry
„Kad Allah kaže: „O Isuse, Marijin sine, seti se blagodati Moje prema tebi i tvojoj majci kada sam te Duhom blagoslovljenim (anđelom Gavrilom) pomogao pa si sa ljudima, u bešici i kao zreo čovek, razgovarao; i kada sam te naučio pismenosti i mudrosti, i Tori i Jevanđelju; i kada si, Mojom dozvolom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, Mojom dozvolom, postala ptica; i kada si, Mojom dozvolom, od rođenja slepog i gubavog izlečio; i kada si, Mojom dozvolom, dizao mrtve; i kada sam od tebe odbio Izrailjeve sinove, kad si im ti doneo jasne dokaze, pa su oni među njima koji nisu verovali - povikali: „Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina““ S. 5:110 Arberry
Na potpuno isti način na koji je Alah stvorio i udahnuo život u Adamovo telo od gline:
„Kada je anđelima tvoj Gospodar rekao: „Stvoriću čoveka od gline, pa kad mu upotpunim oblik i u njega udahnem život, vi mu se poklonite!”“ S. 38:71-72 Y. Ali
Drugim rečima, Isus je upravo taj životvorni Duh koga Bog izdiše i stoga je večni i suštinski aspekt Božjeg sopstvenog Bića!
Ovo dodatno ističe i to što je Isus opisan kao sama Božja Reč. Budući da islamsko pismo svedoči da je Bog sve stvorio svojom zapovešću/rečju,
„i On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju sa istinom. Čim On za nešto kaže: „Budi!“ - Ono bude; Njegova reč je istina; samo će On da ima vlast na Dan kada se dune u rog; On zna ono što je čulima nedokučivo i ono što je vidljivo; On je Mudri i sve u potpunosti zna.““ S. 6:73 Pickthall
„Mi samo za to kažemo: „Budi!“ I ono bude.“ S. 16:40 Pickthall
I budući da je Isus Reč Božja, to opet objašnjava zašto Isus ima moć da stvara i daje život na potpuno isti način kao i Bog.
Izneću ovo u obliku silogizma kako bih čitaocima pomogao da uvide implikacije kuranskog učenja o Ličnosti i delu Hrista:
-
Božja Reč je večna.
-
Isus je Reč Božja.
-
Isus je, dakle, po prirodi večan.
-
Bog je sve stvorio kroz svoju večnu Reč.
-
Isus stvara i udiše život na potpuno isti način kao i Bog.
-
Ovo dodatno potvrđuje da je Isus sama Božja stvaralačka Zapovest ili Reč, budući da je On Onaj kroz koga je Bog doveo celokupno stvorenje u postojanje.
Na ovom mestu muslimansko pismo ne čini ništa drugo do ponavlja ono što jedino Bogom nadahnuto otkrivenje uči o Ličnosti Hrista:
„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14 Modern English Version (MEV)
„Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje.“ 1. Korinćanima 15:45 Holman Christian Standard Bible (HCSB)
Toliko o muslimanskoj tvrdnji da je Kuran koherentna i dosledna poruka koja izričito poriče suštinsko božanstvo i večno predljudsko postojanje Gospoda Isusa.